Zemlja znanja

„Obrazovanje je preduvjet razvoja ljudskih potencijala u Hrvatskoj, javno je dobro i nedvojbeno je nacionalni prioritet.”

 „Kontinuirano ćemo povećavati izdvajanja iz proračuna za znanost i istraživanje.”

Ova dva citata iz izbornog programa HDZ-a su mantra koju ponavljaju svi hrvatski političari. No stvarni prioritet su vojska i branitelji.

Što se tiče vojske to pokazuju sljedeća dva eurostatova grafikona:

izdvaj vojska.jpg

izdvaj znanost.jpg

Na prvom jasno vidimo da Hrvatska (crveno) za vojsku izdvaja veći udio bdp-a od prosjeka EU (plavo) kao i od prosjeka 10 novijih tranzicijskih članica (zeleno).

Za znanost Hrvatska (crveno) izdvaja manji udio bdp-a od prosjeka EU (plavo) kao i od prosjeka 10 novijih tranzicijskih članica (zeleno).

Što se tiče branitelja to pokazuju sljedeći podaci:

Od 2003. do 2016. broj klasičnih umirovljenika je porastao za 13 posto, a broj umirovljenih branitelja za 134 posto.

U srpnju 2016. prosječna braniteljska mirovina  od 5.079 kn bila je za 126 posto veća od prosječne mirovine ostvarene na klasičan način te je činila 90 posto prosječne plaće u RH.

(Mirovinu veću od 5.000 kuna prima 48 posto umirovljenih branitelja i svega 3,5 posto klasičnih umirovljenika.)

Jedno su riječi, a drugo djela.

P.S. Zahvaljujem Matiji Kroflinu na podacima.

Plagijat i njegove posljedice

Potaknut aktualnošću teme znanstvenog plagijata u našoj akademskoj javnosti, želim nešto reči na principijelnoj razini.

Najjednostavniji oblik plagijata je doslovno prepisivanje (u što uključujem i prevođenje). Njega je i najjednostavnije otkriti; pogotovo danas.

Koje su posljedice takvog plagijata?

Kada se rabota javno obznani, to je prije svega rušenje ugleda plagijatora.

Nadalje, časopis koji je objavio takav plagijat može objavu „povuči“ i plagijator ima znanstveni rad manje u svojem opusu. No, časopis će to učiniti samo onda ako drži da je prepisani dio rada važni dio znanstvenog doprinosa zbog kojeg je rad uopće objavljen (moguće je da je plagirani dio u tom smislu irelevantan).

Ako je plagijator objavom povučenoga rada stekao neke daljnje koristi (napredovanje u poslu, financijsku dobit, neku nagradu i sl.) mogu se pokrenuti i odgovarajući postupci za oduzimanja tako stečenih koristi. To je moguće čak i ako časopis plagirani rad nije povukao, ali onda to nije samo osuda plagiranoga rada nego i časopisa koji ga je objavio.

Uočite da su moguća različita vrednovanja, iako je prepisivanje neupitno. Tko god ih daje mora biti kompetentan za takva vrednovanja.

U ekstremnim slučajevima, npr. 99% rada ili 1% rada je prepisano, dileme vjerojatno neće biti (teško je zamisliti da je 99% rada irelevantno ili da je u 1% prepisanoga većina znanstvenih doprinosa, ako je rad bio znanstveno relevantan). No, kod npr. 10%  prepisanog dileme su vjerojatne. Razriješiti ih može samo netko kompetentan za područje kojim se rad bavi.

Ozbiljniji i teže ustnovljivi oblik plagijata jest ugradnja tuđih ideja, metoda, rezultata i sl. u svoj rad bez navođenja njihovog izvora, a sa svrhom da se pripišu plagijatoru. To mogu otkriti samo eksperti za područje kojim se rad bavi.

Još je teže otkriti je li autor znao za izvore tih ideja, metoda, rezultata i sl. ili je do njih došao nezavisno, ne znajuči za prethodnike (što u povijesti znanosti nije tako rijedak slučaj).

Koje su posljedice takvog plagijata?

Manje više iste kao i u prvom slučaju, samo što su kontroverze veće jer nema tako evidentnog elementa kakav je doslovno prepisivanje.

S obzirom na sve spomenute teškoće otkriveni plagijati najčešće su puka prepisivanja, a posljedice se uglavnom svode na rušenje ugleda plagijatora javnom objavom njegove rabote. Ugled se donekle može povratiti ako eksperti za područje kojim se rad bavi stanu u obranu znanstvenog doprinosa neplagiranog dijela rada ili se može još više urušiti ako oni utvrde da tog doprinosa nema.

(Naravno, za otkrivanje pukog prepisivanja nije potrebna nikakva ekspertiza kao što nije potrebna ni posebna etička ekspertiza da se shvati da je ono nemoralno ili, u najmanju ruku, moralno preopušteno.)

Sve to pišem da bih istaknuo kako mjerodavno mišljenje o znanstvenom plagijatu, osim na najbanalnijoj razini prepisivanja, mogu dati samo eksperti za područje kojim se rad bavi. To ne mogu ni mediji, ni javnost, a pogotovo ne sudovi koji u procjenu unose neke sasvim druge kriterije i gotovo uvijek donose (u znanstvenom smislu) krive odluke.

Složeniji (ne puko prepisivački) slučaj ilustrirat ću s Einsteinovom „Elektrodinamikom tijela u gibanju“, možda najslavnijim znanstvenim radom 20.st.

Taj rad nema nijedne reference iako nedvojbeno sadrži ideje Poincarea, Lorentza i mnogih drugih i zato se ćesto može pročitati da je riječ o plagijatu. U nekom smislu to je točno, jer neupućeni bi bez navedenih izvora  mogao misliti da su sve ideje toga rada Einsteinove.

S druge strane, temeljne i uistinu revolucionarne ideje toga rada (koje su okosnica tim radom stvorene specijalne teorije relativnosti) nedvojbeno su Einsteinove, što su javno potvrdili i Poincare i Lorentz.

Dakle, je li riječ o plagijatu? Nije!

Je li Einstein nekorektan prema prethodnicima? Je!

Sretan Božić

Pristupi anđel Mariji i reče „Bog ti je odlučio podariti čista dječaka“. Marija s nevjericom odvrati „Kako mogu imati dječaka kada me čovjek dodirnuo nije“. Anđel je podsjeti (pomalo s prijekorom) „Bog ćini što mu se hoće“. I tada Bog udahnu u Mariju Duh svoj i Marija zanese Isusa.

Novi zavjet? Ne, Kur’an, u kojem je Marija Mirjam, a Isus Isa. Ima i drugih razlika. Novozavjetnog Isusa Marija rodi u Betlehemskoj špilji uz pomoć zaručnika Josipa. Kur’anskoga Isu Mirjam rodi negdje daleko, pod palmom, sama.

No, ključna je razlika u božanskom značaju Isusa i ljudskom značaju Ise.

Isa je prorok i Mesija (u židovskom smislu) – poslanik koji ima počasno mjesto u nizu od 24 poslanika (jer naviješta dolazak posljednjega poslanika Muhameda). Isus Krist je Sin Božji koji je postao istinski čovjek ostajući istinskim Bogom. Oba vjerovanja za drugu su stranu krivovjerna (a za nas ateiste začudna).

No, Isusa štuju i jedni i drugi. Muslimani su jedini nekrščani koji vjeruju da je Isusa rodila djevica (Sayyid Qutb vodeći intelektualac Muslimanske braće 70-tih, Marijinu trudnoću smatra „najizuzetnijim događajem kojem je čovječanstvo svjedočilo u cijeloj svojoj povijesti“). Osim toga, Kur’an Isusa naziva Riječju Božjom i tako ne zove nikoga drugog.

Zato slobodno zaželite sretan Božić i muslimanskoj braći kao što ga ovaj ateist želi i krščanskoj i muslimanskoj.

P.S.

Neke zemlje s muslimanskom većinom, poput Saudijske Arabije i Sudana, zabranjuju slavljenje Božića. Bit će da su im razlike neizmjerno važnije od sličnosti.

Rješenje najtežeg logičkog problema sa samo dva pitanja

Bavili smo se do sada, Istinitim (koji uvijek govori istinu), Lažnim (koji uvijek govori neistinu), Slučajnim (koji slučajno odabire hoće li odgovoriti istinu ili neistinu) i Pravim Slučajnim (koji slučajno odabire hoće li odgovorit „ku“ ili „lo“ – što znači „da“ ili „ne“ ali ne znamo koje znači što).

Izvorni Boolosov „najteži logički problem“ bio je da s tri pitanja otkrijemo tko je Istiniti, tko je Lažni a tko Slučajni.

„Još teži problem“ Raberna i Raberna bio je da s tri pitanja otkrijemo tko je Istiniti, tko je Lažni, a tko Pravi Slučajni. Ta smo dva problema riješili.

Za rješenje je bilo bitno razumjeti sljedeće.

Ako Istinitoga pitate „je li P“ odgovor „da“ znači da je P istina, a odgovor „ne“ da je P neistina i to je svima jasno.

Ako Istinitoga, Lažnoga ili Slučajnoga pitate:

Bi li „ku“ bio tvoj odgovor na pitanje „je li P“?

svi oni odgovaraju „ku“ ako je P istina, a odgovaraju „lo“ ako P nije istina i to je ključno.

Složeno pitanje:

Bi li „ku“ bio tvoj odgovor na pitanje „je li P“?

kraće ćemo zapisivati:

Je li P???

(uočite 3 upitnika).

Dakle, bez obzira odgovara li naš ispitanik istinito ili neistinito i bez obzira je li  ku=da, a  lo=ne  ili je obratno, njegov odgovor na „Je li P ???“ jest „ku“ kada je P istina i jest „lo“ kada je P neistina.

Ukratko, odgovorom Istinitog, Lažnog ili Slučajnog na pitanje „Je li P ???“ dolazimo do iste informacije do koje bismo došli da smo Istinitom postavili pitanje „Je li P?“.

To znači da smo problem ispitivanja Istinitog, Lažnog i Slučajnog sveli na problem ispitivanja tri Istinita.

Još je teži problem (Raberna i Raberna) postavljen u prethodnom postu:

Možete li identitete Istinitog, Lažnog i Slučajnog otkriti sa samo 2 pitanja?

Za rješenje tog problema ključno je razumjeti da Istiniti i Lažni na neka pitanja naprosto ne mogu odgovoriti nego ih moraju odšutjeti. Naime, što Istiniti može odgovoriti na :

Je li tvoj odgovor na ovo pitanje „ne“?

Ako odgovori „da“ onda bi njegov odgovor trebao biti „ne“,  što je nemoguće. Ako odgovori „ne“ onda bi njegov odgovor trebao biti „da“, što je opet nemoguće.

Dakle, odgovor mora odšutjeti.

Na isti način zaključujemo da Lažni mora odšutjeti odgovor na:

Je li tvoj odgovor na ovo pitanje „da“?

Naravno, naši Istiniti i Lažni ne odgovaraju s „da“ i „ne“ nego s „ku“ i „lo“, pa su pitanja koja oni moraju odšutjeti zapravo ova:

Je li tvoj odgovor na ovo pitanje riječ koja u tvojem jeziku znači „ne“?

Je li tvoj odgovor na ovo pitanje riječ koja u tvojem jeziku znači „da“?

(Usput, s ova dva pitanja možete odrediti identitet svake pojedine osobe. Zatim, s još jednim pitanjem, možete odrediti identitet preostale dvije osobe. Tako dobivate alternativno rješenje izvornog „najtežeg logičkog problema“.)

No, vratimo se problemu određivanja identiteta Istinitog, Lažnog i Slučajnog sa samo dva pitanja.

Krenimo od (na prvi pogled) lakšeg problema. Marko, Luka i Ivan uvijek govore istinu. Možemo li sa samo dva pitanja odrediti koji je koji? Možemo!

Prvo osobi A postavljamo sljedeće pitanje:

(1A)        Je li točno:

                [(Odgovorit ćeš „ ne“ na ovo pitanje) i (B je Marko)] ili [B je Luka]?

Ako A odgovori „da“ onda je B Luka.

Ako A odgovori „ne“ onda je B Ivan.

Ako A odšuti odgovor onda je B Marko.

Evo i dokaza da je tomu tako.

Pretpostavimo da A odgovori „da“ i da B nije Luka. To znači da A odgovara „da“ na: „odgovorit ćeš „ne“ na ovo pitanje?“, što nije moguće jer A (kao istiniti) odgovor na to pitanje mora odšutjeti. Dakle, nije moguće da A odgovori „da“ i da B nije Luka.

Drugim riječima, ako A odgovori „da“ onda B jest Luka.

Pretpostavimo da A odgovori „ne“ i da B nije Ivan. To znači da A odgovara „ne“ na oba pitanja u uglatim zagradama. Odgovor „ne“ na drugo od ta dva pitanja znači da B nije Luka. Budući smo pretpostavili da nije ni Ivan, slijedi da je B Marko. Odgovor „ne“ na pitanje u prvoj uglatoj zagradi znači da je „ne“ odgovor na oba pitanja u okruglim zagradama. No, to je nemoguće jer odgovor na prvo od ta dva pitanja A (kao istiniti) mora odšutjeti, dok bi drugi odgovor „ne“ značio da B nije Marko, što je u suprotnosti s gornjim zaključkom da on je Marko. Dakle, nije moguće da A odgovori „ne“ i da B nije Ivan.

Drugim riječima, ako A odgovori „ne“ onda B jest Ivan.

Pretpostavimo na kraju da A odšuti svoj odgovor i da B nije Marko. Tada slijedi da B nije ni Luka (jer da je, A bi odgovorio „da“) . Ali ako B nije ni Luka ni Marko onda su obje tvrdnje u uglatim zagradama neistinite, pa bi A morao odgovoriti „ne“, što je u suprotnosti s pretpostavkom da šuti. Dakle, nije moguće da A šuti i da B nije Marko.

Drugim riječima ako A odšuti svoj odgovor onda B jest Marko.

Sve u svemu, iz odgovora na prvo pitanje jednoznačno možemo odrediti tko je B.

Nakon što smo to odredili, osobu B (za koju npr. znamo da je Luka) pitamo:

(2B)      Je li C Marko?

Ako B odgovori „da“ onda je C Marko i A je tada Ivan.

Ako B odgovori „ne“ tada je A Marko, a C je Ivan.

Dakle, svi su identiteti poznati nakon odgovora na samo dva pitanja.

Sada je lako riješiti i problem identifikacije Istinitog, Lažnog i Slučajnog sa samo dva pitanja.

Pitanja su:

(1A)        Je li točno:

                [(Odgovorit ćeš „ ne“ na ovo pitanje) i (B je Marko)] ili [B je Luka]???

 

(2B)        Je li C Marko???

S obzirom na ranije objašnjenu vezu „pitanja?“ i “pitanja???“ jasno je da ta pitanja rješavaju naš problem.

Preostaje pitanje je li moguće sa samo dva pitanja riješiti problem identifikacije Istinitog, Lažnog i Pravog  Slučajnog?

G.Uzquiano je dokazao da jest, ali je odmah postavio i teži problem:

Je li moguće s tri pitanja  riješiti problem identifikacije Istinitog, Lažnog i Istinski  Slučajnog, koji slučajno odabire hoće li reći „ku“ , „lo“ ili će šutjeti (za razliku od Pravog Slučajnog koji slučajno odabire hoće li reći „ku“ ili „lo“, ali nešto od toga sigurno kaže).

Da je i to moguće dokazali su G.Wheeler i P.Barahona. Također su dokazali da ovaj problem nije moguće riješiti sa samo dva pitanja.

Koga zanima kako se rješavaju ovi problemi neka uz natuknicu  Hardest Logic Puzzle  u tražilicu ukuca imena gore spomenutih autora.

Što je na slici?

zemlja-i-voda

Na slici je očito Zemlja.

No, što je manja plava kugla?

To je ukupna količina vode na Zemlji.

Vidite li malu točkicu desno od plave kugle?

To je ukupna količina pitke vode na Zemlji.

Rješenje “još težeg” problema

U prethodnom postu opisao sam “još teži” problem B. i L. Raberna u kojem s tri pitanja treba otkriti tko je Istiniti (koji uvijek govori istinu), tko je Lažni (koji uvijek govori neistinu), i tko je Pravi Slučajni (koji slučajno odabire hoće li odgovoriti “ku” ili “lo” – za razliku od Slučajnoga koji slučajno odabire hoće li govoriti istinu ili neistinu).

Evo rješenja:

Suočeni s Istinitim, Lažnim i Pravim Slučajnim, prvo pitanje postavljamo osobi A:

(1A) Bi li „ku“ bio tvoj odgovor na pitanje „je li B Pravi Slučajni“?

Ako A odgovori „ku“, A je Pravi Slučajni ili je B Pravi Slučajni.

Ako A odgovori „lo“, A je Pravi Slučajni ili B nije Pravi Slučajni.

(Naime, oba odgovora „ku“ i „lo“ moguća su ako je A Pravi Slučajni, jer on nasumice odgovara „ku“ ili „lo“. Ali ako A nije Pravi Slučajni onda odgovor „ku“ znači da je B Pravi Slučajni, a odgovor „lo“ znači da B nije Pravi Slučajni.)

Nadalje, ako je A Pravi Slučajni ili je B Pravi Slučajni onda C sigurno nije Pravi Slučajni.

S druge strane , ako je A Pravi Slučajni onda B sigurno nije Pravi Slučajni.

Sve u svemu:

Ako A odgovori „ku“, C  sigurno nije Pravi Slučajni.

Ako A odgovori „lo“, B  sigurno nije Pravi Slučajni.

Ukratko, nakon odgovora na 1. pitanje sigurno znamo tko nije Pravi Slučajni.

Pretpostavimo da smo ustanovili da je to B. Tada njemu postavljamo sljedeća dva pitanja:

(2B) Bi li „ku“ bio tvoj odgovor na pitanje „jesi li ti Istiniti“?

(3B) Bi li „ku“ bio tvoj odgovor na pitanje „je li A Pravi Slučajni“?

Ako B na oba pitanja odgovori „ku“ onda je B Istiniti, A je Pravi Slučajni, a preostali C je tada Lažni i svi identiteti su otkriveni.

Ako B na 2. pitanje odgovori „ku“, a na 3.pitanje „lo“, onda je B Istiniti, A nije Pravi Slučajni – što znači da je Lažni, a preostali C je tada Pravi Slučajni i svi identiteti su otkriveni.

Ako B na 2. pitanje odgovori „lo“, a na 3. „ku“, onda B nije Istiniti – što znači da je Lažni (jer nije Pravi Slučajni), A je Pravi Slučajni, a preostali C je tada Istiniti i svi identiteti su otkriveni.

Ako B na oba pitanja odgovori „lo“ , onda B nije Istiniti što znači da je Lažni (jer nije Pravi Slučajni), A nije Pravi Slučajni – što znači da je Istiniti, a preostli C je tada Pravi Slučajni i svi identiteti su otkriveni.

Dakle, kako god B odgovori na 2. i 3. pitanje svi identiteti bivaju otkriveni pa je time riješen problem „koji je teži i od najtežeg“.

Još bi teži bio problem da se identiteti otkriju sa samo 2 pitanja.

Je li to moguće? B. i L. Rabern dokazali su da je to moguće za izvorni problem u kojem se pojavljuje Slučajni (a ne Pravi Slučajni). Pokušajte i vi uz sljedeću uputu:

Osobe koje uvijek govore istinu (ili uvijek govore neistinu) na neka pitanja ne mogu odgovoriti ni „da“ ni „ne“, nego „odgovor moraju odšutjeti“.

Na primjer, postavite li Istinitom pitanje:

Je li „ne“ tvoj odgovor na ovo pitanje?

on ne smije odgovoriti „da“ (jer bi tada kazao neistinu), ali ne smije odgovoriti ni „ne“ (jer bi i tada kazao neistinu). Dakle, Istiniti svoj „odgovor mora odšutjeti“.

Slično, postavite li lažnom pitanje:

Je li „da“ tvoj odgovor na ovo pitanje?

on ne smije odgovoriti ni „da“ ni „ne“ jer bi u oba slučaja kazao istinu, pa svoj „odgovor mora odšutjeti“

Razmislite zato o pitanju:

Je li tvoj odgovor na ovo pitanje riječ koja u tvom jeziku znači „ne“?

Rješenje najtežeg logičkog problema (i postavljanje još težeg)

Nedavno sam pisao o tzv. najtežem logičkom problemu.Sada dajem i njegovo rješenje.

Pogledajmo, za početak, što bi Istiniti (koji uvijek govori istinu), Lažni (koji uvijek govori neistinu), i Slučajni (koji slučajno odabire hoće li govoriti istinu ili neistinu), odgovorili na dva sasvim jednostavna pitanja:

(1) Je li Zagreb u Hrvatskoj?
(2) Je li Zagreb u Sloveniji?

Istiniti : (1) Da. (2) Ne.
Lažni : (1) Ne. (2) Da.
Slučajni: (1) Da/Ne. (2) Ne/Da.

Razmislimo što bi oni odgovorili na dva složenija pitanja:

(1) Bi li „da“ bio tvoj odgovor na pitanje „je li Zagreb u Hrvatskoj“?
(2) Bi li „da“ bio tvoj odgovor na pitanje „je li Zagreb u Sloveniji“?

Istiniti : (1) Da. (2) Ne.
Lažni : (1) Da. (2) Ne.
Slučajni: (1) Da. (2) Ne.

Očito je, dakle, da na složeno pitanje:

Bi li „da“ bio tvoj odgovor na pitanje „je li P“?

sve tri osobe odgovaraju „da“ ako je P istina i odgovaraju „ne“ ako je P neistina.
Potpuno analognim razmišljanjem došli bismo do toga da na složeno pitanje:

Bi li „ne“ bio tvoj odgovor na pitanje „je li P“?

sve tri osobe odgovaraju „ne“ ako je P istina i odgovaraju „da“ ako je P neistina.

Dakle, ako je složeno pitanje sročeno s „da“ onda odgovor „da“ znači da je P istina.

Ako je složeno pitanje sročeno sa „ne“ onda odgovor „ne“ znači da je P istina.

Sve u svemu na složeno pitanje:

Bi li „ku“ bio tvoj odgovor na pitanje „je li P“?

sve tri osobe odgovaraju „ku“ ako je P istina i odgovaraju „lo“ ako je P neistina.

Tako smo otkrili što treba pitati bilo koga od naše trojke da bismo saznali je li P istina.
Dakle, želimo li saznati je li osoba A Slučajni, pitat ćemo je:

(1A) Bi li „ku“ bio tvoj odgovor na pitanje „jesi li ti Slučajni“?

Ako odgovori „ku“, A je Slučajni.
Ako odgovori „lo“, A nije Slučajni

Kako nastaviti ispitivanje ako je odgovor „ku“?
Budući sada znamo da je A Slučajni, drugo pitanje postavljamo osobi B.

(2B) Bi li “ku“ bio tvoj odgovor na pitanje „jesi li ti Istiniti“?

Ako odgovori „ku“ B je Istiniti, pa je C Lažni i sve je riješeno s dva pitanja.
Ako odgovori „lo“ B je Lažni, pa je C Istiniti i opet je sve riješeno s dva pitanja.

Preostalo nam je razmotriti kako nastaviti ispitivanje ako je prvi odgovor bio „lo“.
Iz tog smo odgovora zaključili da A nije Slučajni, pa zato njemu postavljamo i drugo pitanje:

(2A) Bi li „ku“ bio tvoj odgovor na pitanje „jesi li ti Istiniti“?

Ako odgovori „ku“ A je Istiniti.
Ako odgovori „lo“ A nije Istiniti, što znači da je Lažni (jer nije Slučajni).

Treće pitanje postavljamo osobi B:

(3B) Bi li „ku“ bio tvoj odgovor na pitanje „jesi li ti Slučajni“?

Ako odgovori „ku“ B je Slučajni, pa je tada C preostali (jer sada znamo koji su A i B).
Ako odgovori „lo“ B nije Slučajni, nego je to C, dok je B preostali (jer sada znamo koji su A i C).

Time je „najteži logički problem“ riješen.

Primjetimo na kraju da sa Slučajnim nismo imali posebnih problema jer je on (uz slučajni odabir) zapravo istiniti ili lažni.
To znači da metoda koja uspijeva nešto saznati od Istinitog ili Lažnog (ne znajući koji je koji) to isto uspijeva i od Slučajnog. Na primjer, ako Istinitog ili Lažnog pitate:

Hoćeš li na ovo pitanje odgovoriti neistinito?

oba moraju odgovoriti „ne“ pa će tako odgovoriti i Slučajni. Dakle, odgovori Slučajnog baš i nisu nužno slučajni.
Zato su B. I L. Rabern predložili da Pravi Slučajni odgovara tako da slučajno odabere odgovor „ku“ ili „lo“ (a ne da slučajno odabere hoće li govoriti istinu ili neistinu).
I tako dolazimo do sljedećeg problema, koji je teži od najtežeg 🙂 :

Možete li sa tri pitanja odrediti tko je tko ako ste suočeni s Istinitim, Lažnim i Pravim Slučajnim?

COHEN

”There is a crack in everything, that’s how the light gets in.”

“This world is full of conflicts and things that cannot be reconciled
but there are moments, when we can embrace the whole mess.”

“Suzanne”
And you know that she’s half crazy
But that’s why you want to be there
And she feeds you tea and oranges
That come all the way from China

“So Long Marianne”
We met when we were almost young
deep in the green lilac park.
You held on to me like I was a crucifix,
as we went kneeling through the dark.
Oh so long, Marianne, it’s time that we began …

“Bird On The Wire”
I saw a beggar leaning on his wooden crutch,
he said to me, “You must not ask for so much.”
And a pretty woman leaning in her darkened door,
she cried to me, “Hey, why not ask for more?”
Oh like a bird on the wire,
like a drunk in a midnight choir
I have tried in my way to be free.

“Famous Blue Raincoat”
Yes, and thanks, for the trouble you took from her eyes
I thought it was there for good so I never tried.

“Dance Me To The End Of Love”
Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic till I’m gathered safely in
Touch me with your naked hand or touch me with your glove
Dance me to the end of love

“Hallelujah”

I did my best, it wasn’t much
I couldn’t feel, so I tried to touch
I’ve told the truth, I didn’t come to fool you
And even though it all went wrong
I’ll stand before the Lord of Song
With nothing on my tongue but Hallelujah
Hallelujah, Hallelujah …

“I’m Your Man”
If you want a lover
I’ll do anything you ask me to
And if you want another kind of love
I’ll wear a mask for you
If you want a partner
Take my hand
Or if you want to strike me down in anger
Here I stand
I’m your man

Tower Of Song
Well my friends are gone and my hair is grey
I ache in the places where I used to play
And I’m crazy for love but I’m not coming on
I’m just paying my rent every day
Oh in the Tower of Song
I said to Hank Williams: how lonely does it get?
Hank Williams hasn’t answered yet
But I hear him coughing all night long
A hundred floors above me
In the Tower of Song

“The Future”
Give me back the Berlin wall
Give me Stalin and St Paul
Give me Christ
or give me Hiroshima
Destroy another fetus now
We don’t like children anyhow
I’ve seen the future, baby:
it is murder
Things are going to slide …

“Almost Like The Blues”
I saw some people starving
There was murder, there was rape
Their villages were burning
They were trying to escape
I couldn’t meet their glances
I was staring at my shoes
It was acid, it was tragic
It was almost like the blues

„I am ready to die. I hope it’s not too uncomfortable. That’s about it for me.“

Predsjednik Trump

U ožujku 2016. dok Clinton i Trump još nisu bila predsjednički kandidati napisao sam sljedeće:
Trump izgleda nepobjedivo. On je poput strip junaka od kojeg se metci odbijaju i pogađaju one koji su ih ispucali. Njegova izjava „mogao bih nekoga upucati nasred 5. Avenije bez da izgubim ijedan glas“ pokazuje da je toga potpuno svjestan.
Način da se pobijedi Trumpa nisu razložni argumenti, pametne taktike ili grubo ismijavanje. Potrebno je jasno razumijevanje njegove privlačnosti.
Pod njegovim stijegom stupaju bijeli radnici bijesni zbog izgubljenih poslova i smrznutih nadnica „slobodne trgovine i globalizacije“; bijesni zbog dalekih i besmislenih ratova koji čak ne nude ni katarzu pobjede; bijesni zbog elita koje pišu pravila samo u svoju korist zgrčući ogromno bogatstvo „dok poreze plaća mali čovjek“.
Kada Trumpovi republikanski suparnici nude lijekove za ove bolne rane to ne zvuči uvjerljivo, jer su dio establišmenta koji ih je nanio. To znači da će demokratima ostati teška zadaća da ga poraze na izborima u studenom 2016. To bi vjerojatno bilo lakše Bernieju Sandersu koji i sam ukazuje na te nedaće, no posao će najvjerojatnije dopasti Hillary Clinton.
Nema sumnje da će Trump inzistirati na Clintonima kao drugoj strani iste establišment medalje kojoj se on suprotstavlja (čak i u ime radnika koje je davno napustila njihova „radnička stranka“). Biti će to „par koji je unovčio Billovo i isto bi učinio i s Hillarynim predsjedništvom“. Ponavljat će do bola kako je kupio Hillarynu prisutnost na svojem vjenčanju. Ukratko Clintoni su mu idealna meta, a ako se Bill žalio na „zle“ napade dobrice Bernieja teško je i zamisliti što ih čeka u Trumpovom ringu.
No, nije ni Hillary Clinton bez ozbiljne municije. Trumpa nije teško razgolititi kao nasilnog diktatora u nastajanju, ali to nije veliki minus kod njegovih glasača. Važnije je okrenuti se onim bolnim ranama koje ih privlače njegovom opasnom plamenu.
Treba ga razotkriti kao profitera outsourcinga, što on jest. Kao poslovnog čovjeka koji je imao 4 bankrota u zadnjih 20 godina, iza kojih je ostala gomila nezaposlenih i više od 6 milijardi dolara otpisanoga duga (u svim tim bankrotima mali dobavljači i davatelji usluga bili su prisiljeni da apsorbiraju financijski krah iz kojeg je on izašao bez posljedica).
Možemo biti sigurni da će Hillary Clinton podsjećati da „Amerika već ima 19000 milijardi dolara duga i da joj ne trebaju bezobzirne, neodgovorne i nekompetentne poslovne prakse koje bi taj dug još povećale“. Trumpov samoizgrađeni mit faraonskog poslovnog uspjeha sigurno će biti poljuljan.
Teže će biti razoriti sliku autsajdera u borbi protiv korumpiranog sustava aristokratske vlasti (koliko god ta slika bila lažna) i to je još uvijek velika Trumpova šansa.
No bez obzira na sve to, jučer sam bio uvjeren u Clintoninu pobjedu. Navijački sam zaboravio sve ono o ćemu sam pisao u ožujku i ostao potpuno iznenađen Trumpovom pobjedom.
Potpuno u skladu s činjenicom da u Hrvatskoj nikada nisam uspio glasati za stranu koja je pobijedila.
P. S.
Kada u sebi stišam navijača to bih zapravo mogao koristiti kao dobru prediktivnu tehniku: onaj za koga sam sigurno gubi.
Problem je jedino da bi ta tehnika mogla biti samouništavajuća. Naime svijest o tome da je moj izbor „antiprediktivan“ mogla bi utjecati na moj izbor i tako ga učiniti „neprediktivnim“.

NAJTEŽI LOGIČKI PROBLEM

R. Smullyan smislio je problem koji je G.Boolos nazvao „najtežim ikad smišljenim logičkim problemom“ :

Suočeni ste s tri osobe.

Jedna od njih uvijek govori istinu, druga uvijek govori neistinu, a iskazi treće osobe su istiniti ili neistiniti s vjerojatnošću 50%.

Smijete im postaviti točno tri pitanja na koje one odgovaraju s DA ili NE i na temelju tih odgovora trebate zaključiti koja je osoba izricatelj istina, koja neistina, a koja to čini slučajno.

Problem je dodatno zakompliciran time što osobe na pitanja odgovaraju sa KU i LO, a vi ne znate koja od tih riječi znači DA, a koja NE.

POJAŠNJENJA:

  1. Svoja tri pitanja možete uputiti kome želite. Na primjer, svakoj osobi možete postaviti po jedno pitanje ili pak jednoj možete postaviti dva, drugoj jedno i trećoj tada ni jedno itd.
  2. Što je vaše drugo pitanje i kome ćete ga uputiti može ovisiti o odgovoru koji ste dobili na prvo pitanje i isto vrijedi za vaše treće pitanje.

UPUTE:

  1. Prvim pitanjem pokušajte otkriti tko ne odgovara slučajno, a sljedeća dva pitanja postavite tom kojeg ste otkrili kao „neslučajnog“.
  2. Pokušajte s pitanjem oblika „Da te pitam … bi li odgovorio …?“