Aja Sofija i politika

.

Aja Sofija, crkva svete mudrosti, građena je od 408. do 415. godine. Dovršena je 10. 10. 415. godine, ali je potpuno uništena u požaru usred pobune Nika 532. godine, kada je bizantski car Justinijan I. Veliki zamalo izgubio prijestolje. On ju je dao ponovno izgraditi i velebno se uzdigla za samo pet godina, teškim radom 10.000 radnika. Bila je središte kršćanskoga istoka do 1453. godine kada joj je dvadesetpetogodišnji sultan Mehmed II, nakon što je osvojio Carigrad, dodao četiri minareta, mozaike joj prekrio vapnom i pretvorio je u carsku džamiju. Mustafa Kemal Atatürk, potpisivanjem dekreta 1934. godine, pretvorio je tada sjedište islamskog kalifata u svjetovni muzej, oslobađajući od vapna tisućljeće stare mozaike. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan dodao je četvrti sloj ovom prastarom palimpsestu. Dekretom od 10. 7. 2020. godine, posvetio je Atatürkov Muzej božanske mudrosti pretvorivši ga opet u Aya Sofya Camii. Tako je, nakon osamnaest godina vlasti, ispunjeno ključno obećanje Erdoğanove islamističke stranke.

Otkako je Aja Sofija prije pola tisućljeća pretvorena u džamiju, muslimani dvoje oko njene islamske vrijednosti. Za militantne muslimane ona simbolizira Mehmeda II, osvajača svijeta. No ona je i grobnica mletačkoga dužda Dandola, jednoga od vođa 4. križarskog rata, a tu su i mozaici kršćanskih svetaca, da ne spominjemo onaj bizantske carice Zoe, trovačice i preljubnice. Molitva uz takve simbole za mnoge je muslimane bogohulna. Upravo zbog ovog dvosmislenog statusa, muzealizacija Aje Sofije 1934. godine bila je genijalna ideja. Potekla je od Thomasa Whittemorea koji je 1930. osnovao bizantski institut, sprijateljio se s Atatürkom i uvjerio osnivača Turske republike da obnovi mozaike Aje Sofije, koji su pet stoljeća bili pokriveni islamskim motivima, i pretvori je u muzej. Te je godine grčki premijer Venizelos nominirao Atatürka za Nobelovu nagradu za mir.

Necip Fazıl Kısakürek, avangardni islamistički pjesnik i vodeći turski antisemit dvadesetog stoljeća (preveo je i objavio Protokole Sionskih mudraca), šezdesetih godina prošloga stoljeća opisuje muzealizaciju Aja Sofije kao “zapadnu zavjeru”. Atatürk je navodno htio da Aja Sofia ostane džamija, ali je netko na dekretu lažirao njegov potpis u sklopu grozne zavjere da se “skrši duh Turaka”. Kao Kısakürekov ideološki učenik, Erdoğan se svim srcem složio i u intervjuu islamskom magazinu al-Mujtama 1994. godine, kao novoizabrani gradonačelnik Istanbula, obećao da će Aja Sofiju opet pretvoriti u džamiju.

No tijekom sljedeća dva desetljeća Erdoğan je stasao u real-političara. Njegov se islamizam smirio. Postao je konzervativni demokrat koji svoju zemlju želi uvesti u Europsku uniju (tu je primio mnoge udarce pa su ga dijelom i oni vratili na stari put). Još  2019. grupi studenata na nacionalnoj televiziji rekao je “Račun za pretvaranje Aje Sofije u džamiju bio bi preskup” i  “Još nisam izgubio smjer kao vođa pa da upadnem u zamku otvaranja Aje Sofije za molitve.”

Erdoğanova promjena uslijedila je ubrzo nakon toga, otprilike u vrijeme kada je izgubio gradonačelničke izbore 2019. godine. Istanbul je izabrao kandidata iz Republikanske narodne stranke, Atatürkove stranke. Njezin vođa, Ekrem İmamoğlu, recitirao je Kur’an u džamiji, držao se pobožno kao i Erdoğan te pobijedio na izborima s 10-postotnom razlikom (čak i nakon ponavljanja izbora koje je  Erdoğan proglasio nevažećima). Po prvi put Erdoğanova taktika političke polarizacije nije uspjela, a Atatürkova stranka dokazala je svoju pravovjernost odmičući se od modernizacije osnivača.

Vlada je htjela steći političke bodove, makar pravni postupak kojim Aja Sofiju pretvara u džamiju i nemao nekog smisla. On se poziva na izjavu sultana Mehmeda II. iz 15. stoljeća: “Onaj tko promijeni status Aja Sofije počinio je najteži grijeh od svih … prokletstvo Alaha, njegovog Poslanika, njegovih meleka, svih vladara i svih muslimana zauvijek će biti na njemu”. To ponovo legitimira zakone koji su ukinuti osnutkom Turske republike 1923. godine (po istoj logici, potomci osmanske sultanske obitelji, koje je Atatürk poslao u egzil, mogli bi podnijeti zahtjev za vlasništvo nad mnogim istambulskim četvrtima).

Dekret koji je Erdoğan obznanio 10. 7. zrcalna je slika Atatürkovog dekreta. Kao da je želio uplašiti sekulariste na isti način na koji je Atatürk uplašio islamiste 1934. godine. Bio je to podsjetnik na islamističke traume – ukidanje kalifata, zabrane arapskog poziva na molitvu, marama, sefova itd.

Na zgražanje vlade, opozicija se nije zaprepastila. Umjesto toga, novi gradonačelnik Istanbula pozdravio je promjenu statusa Aja Sofije: “U mom srcu to je bila džamija od 1453. godine”. (Pod njegovom upravom, Istanbul je nedavno kupio portret sultana Mehmeda II. na aukciji u Christieu za milijun dolara.) Skoro svi opozicijski čelnici klimaju glavom s odobravanjem. Erdoğanu se možda ispunila želja koja bi bila politički isplativija da je ostala neispunjena. U namjeri polariziranja turske opozicije, vlada ju je objedinila – rezultat, moglo bi se reći, božanske mudrosti.

Objavljeno u politika, povijest | Ostavi komentar

Nastup u emisiji Znanost i društvo

U  emisiji Znanost i društvo urednice Blanke Jergović govorim o testiranju, statističkoj i matematičkoj nepismenosti i sl. Možete me poslušati cca 20 minuta ovdje:

https://radio.hrt.hr/aod/znanost-i-drustvo/342286/

Objavljeno u korona virus, matematika, statistika | Ostavi komentar

Covid19 i dobne skupine

Svi znamo da starije osobe, pogotovo one iznad 85 godina, češće umiru od covida19. Evo podataka za SAD, dok je umrlih bilo još bitno manje od 100 000.

Dobna skupina Broj umrlih
ispod 1 3
1-4 2
5-14 7
15-24 76
25-34 463
35-44 1 186
45-54 3 338
55-64 8 312
65-74 14 447
75-84 18,621
iznad 85 22 543

Radi li se tu o slabijoj obrani od te specifične bolesti ili o vjerojatnijoj općoj smrtnosti starijih osoba?

Prema aktuarskim tablicama vjerojatnost da osoba stara 85 godina umre u sljedećih 12 mjeseci iznosi 10%. Za osobu staru 25 godina ona iznosi svega 0.1%. Dakle, neovisno od covida, 85-godišnjak ima 100 puta veće šanse od 25-godišnjaka da umre u sljedećih 12 mjeseci. Mislim da to bolje objašnjava veću smrtnost starijih osoba nego njihova specifična neotpornost na virus.

Osim toga, gornja tablica ništa ne govori o potencijalno izgubljenim godinama života. Očekivani broj preostalih godina života jednog 25-godišnjaka je 54 godine, a svega je 4 godine za 85-godišnjaka, prema istim aktuarskim tablicama. Zato je zanimljivo vidjeti koliko je godina života izgubila pojedina dobna skupina, a ne samo koliko je života ona izgubila. (Očekivane preostale godine života za svaku skupinu srednje su vrijednosti očekivanih godina za sva godišta te skupine.)

dobna skupina broj umrlih x preostale godine života = izgubljene godine života
Do 1 3 x 76 = 228
1-4 2 x 74 = 148
5-14 7 x  67 = 469
15-24 76 x 57 = 4 332
25-34 463 x 48 = 22 224
35-44 1 186 x  39 = 46 254
45-54 3 338 x  30 = 100 140
55-64 8 312 x 22 = 182 864
65-74 14 447 x 15 = 216 705
75-84 18,621 x 8.5 = 158 278
iznad 85 22 543 x 3 = 67 629

Vidimo da je najviše godina covid19 oduzeo skupini od 65 do 75 godina (u koju i sam spadam) i to je, u tom smislu, najugroženija skupina. Po tom istom kriteriju, od onih koji su stariji od 85 godina manje su ugroženi samo oni mlađi od 45 godina.

 

Objavljeno u korona virus | Ostavi komentar

2019 Global Health Security Index

Global Health Security Indeks 2019. mjerio je spremnost zemalja „da brzo odgovore i obuzdaju širenje epidemije“ prema sljedećih sedam kriterija:

1) Spremnost i reagiranje u slučaju nužde

2) Uvježbanost planiranih odgovora

3) Operacije u hitnim slučajevima

4) Povezanost javnog zdravstva i sigurnosnih službi

5) Komunikacija rizika

6) Pristup komunikacijskoj infrastrukturi

7) Restrikcije trgovine i putovanja

Rezultat “mjerenja” iskazan je bodovima na skali od 0 do 100. Obuhvaćeno je 128 zemalja.

Hrvatski rezultat i rezultati zemalja koje su od nje bolje rangirane dan je u sljedećoj tablici.

U zagradi  je broj preminulih od Covida19 na milijun stanovnika, na današnji dan (pogledajte koliki je u tri “najspremnije” zemlje).

Toliko o predviđanjima.

 

1 United States 83.5     (322)
2 United Kingdom 77.9     (575)
3 Netherlands 75.6     (348)
4 Australia 75.5     (4)
5 Canada 75.3     (194)
6 Thailand 73.2     (1)
7 Sweden 72.1     (436)
8 Denmark 70.4     (99)
9 South Korea 70.2     (5)
10 Finland 68.7     (57)
11 France 68.2     (442)
12 Slovenia 67.2     (52)
13 Switzerland 67.0     (222)
14 Germany 66.0     (103)
15 Spain 65.9     (580)
16 Norway 64.6     (44)
17 Latvia 62.9     (13)
18 Malaysia 62.2     (4)
19 Belgium 61.0     (819)
20 Portugal 60.3     (140)
21 Japan 59.8     (7)
22 Brazil 59.7     (139)
23 Ireland 59.0     (334)
24 Singapore 58.7     (4)
25 Argentina 58.6     (12)
26 Austria 58.5     (74)
27 Chile 58.3     (58)
28 Mexico 57.6     (77)
29 Estonia 57.0     (51)
30 Indonesia 56.6     (6)
31 Italy 56.2     (554)
32 Poland 55.4     (28)
33 Lithuania 55.0     (26)
34 South Africa 54.8     (12)
35 Hungary 54.0     (55)
35 New Zealand 54.0     (4)
37 Greece 53.8     (17)
38 Croatia 53.3     (25)
Objavljeno u korona virus | Ostavi komentar

Kakav će biti ekonomski oporavak od covida?

Mnogi ekonomisti vjeruju brz i uspješan. Pozivaju se na sljedeći argument. Kriza nije izazvana internim problemima ekonomskih sustava nego eksternim problemima koje je donijela pandemija. Kada jednom nestane ta eksternalija nestat će i njome izazvani problemi.

Mnogi laici, a i neki ekonomisti, ne vjeruju u taj scenarij. To bi moglo biti presudno jer ne smijemo zaboraviti na samo-ostvarujuća predviđanja koja se ostvaruje baš zato jer u njih vjeruju oni o kojima ovisi hoće li se ona ostvariti. Kako ta samo-ostvarujuća predviđanja funkcioniraju u slučaju pandemije?

Potrošači će se veoma oprezno vraćati raznim oblicima društvene potrošnje. To će bitno otežati oporavak pa bi bilo važno da vlade dodatno stimuliraju potrošnju novim investicijama, a ako treba i nekim oblikom garantiranog temeljnog dohotka. Ako ih odsustvo vjere u brz i uspješan oporavak (uz zabrinutost za konsolidirane financije čak i u svijetu izrazito niskih kamata) gurne u smjeru sprječavanja tih stimulansa, oporavka neće biti.

Koliko će tko biti uspješan pokazat će vrijeme. Oni koji neće biti uspješni jer su ne vjerujući u oporavak doprinijeli tome da ga nema, sigurno će tvrditi da su sve točno predvidjeli. No, uspjeh onih koji su u oporavak vjerovali te ga poticali dobro odabranim stimulansima jasno će pokazati da su oni neuspješni svoj neuspjeh i izazvali, a ne ga samo predvidjeli.

Objavljeno u Ekonomija, korona virus | 2 komentara

O korona (i drugim) virusima

Prije 1965. godine, kada je identificirana prva ljudska verzija korona virusa, već se znalo za više životinjskih. Od tada su otkriveni deseci novih korona virusa, što ljudskih što životinjskih. Na primjer, znamo za četiri humana korona virusa koji uzrokuju prehlade. U 1960-ima otkriveni su i brojni drugi, ali oni nisu detaljno proučavani i u međuvremenu su izgubljeni. Od 2003. godine identificirani su korona virusi koji  u ljudi uzrokuju teške akutne respiratorne sindrome: SARS (Severe Acute Respiratory Syndrome), MERS (Middle East Respiratory Syndrome) i sada COVID-19 (Corona Virus Disease – 2019.) .

Novi radovi o virusu SARS-CoV-2 i bolesti COVID-19 koju on izaziva izlaze neviđenom brzinom, ali ima još puno toga što ne znamo. Naša znanja o drugim (korona) virusima mogu nam pomoći u razumijevanju ovog najnovijeg, ali moramo biti oprezni da ne pretjeramo s analogijama. Na primjer, MERS-CoV i SARS-CoV (virusi koji uzrokuju MERS i SARS) ne prenose se prije pojave simptoma, dok se SARS-CoV-2 (koji uzrokuje COVID-19)  prenosi bar dva dana prije (to je možda posljedica mjesta na kojem se virusi razmnožavaju; SARS-CoV-2 primarno u nosu, a ostali primarno u donjem respiratornom traktu). Ipak, desetljećima stjecana znanja o drugim virusima  sigurno nam pomažu u razumijevanju ovog najnovijeg.

Najvažnije je pitanje kako zaustaviti pandemiju. Kao i s drugim virusima, u konačnici će nam trebati cjepivo. Jednom kada uspijemo imunizirati dovoljan broj ljudi, virus će imati nedovoljan broj novih domaćina i to će ga obuzdati.

No, je li sve riješeno čak i kada nađemo sigurno i uspješno cjepivo? Nakon izbijanja epidemije velikih boginja 1972. u Jugoslaviji zdravstveni su radnici u samo nekoliko tjedana cijepili 18 milijuna ljudi, broj zaraženih zadržali su na 175 i uspješno okončali epidemiju sa svega 35 smrtnih ishoda (osobno se sjećam panike tih dana, koja je ovjekovječena u Markovićevom filmu Variola vera). Sličnim mjerama širom svijeta, koje je koordinirala Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) do 1980. godine konačno su u cijelom svijetu iskorijenjene velike boginje.

No, nije uvijek tako „lako“. Na primjer, od 60-tih godina prošlog stoljeća WHO koordinira rad na iskorjenjivanju polija (dječje paralize). Očekivali su da će do 2000. to i uspjeti, ali morali su rok produžiti do 2023. U zadnjih 5 godina iskorijenjeni su tip 2 i 3, ali tip 1 još uvijek nije iskorijenjen. Zašto s poliom ne ide , a s boginjama je išlo?

Boginje odlično pokazuju što se sve mora složiti za uspjeh. Prvo, radi se o virusu čiji je domaćin isključivo čovjek. Iskorijenite li ga u ljudskoj populaciji iskorijenili ste ga. Drugo, infekcije nisu asimptomatske i bolest je lako prepoznati po karakterističnom osipu (iako je liječnici u Jugoslaviji nisu odmah prepoznali jer naprosto nije bilo liječnika koji se ikada susreo s boginjama). To olakšava otkrivanje novih slučajeva, a time i zaustavljanje epidemije. Treće, protiv boginja postoji veoma učinkovito cjepivo koje sadrži živi virus na koji imunološki sustav odgovara brzo, snažno i trajno. (Cjepivo može čak zaustaviti infekciju kod onih koji su zaraženi kraće od šest dana iako imaju već izražene simptome.) Četvrti i često veoma važan razlog je psihološki. Boginje izazivaju veliki strah. Ljudi znaju da je bolest smrtonosna i da preživjele obilježava za cijeli život. To znači da se cijepljenje lako i čak željno prihvaća.

Kombinacija svih ovih značajki omogućila je javnom zdravstvu da u deset godina iskorijeni jednu od najstarijih pošasti čovječanstva. Ali ako bolesti nedostaju samo neka od ovih značajki, njeno iskorjenjivanje može se pokazati mnogo težim.

Poput boginja, polio je bolest koja pogađa samo ljude i za nju imamo čak dva učinkovita cjepiva. Ali nijedno nije tako dobro kao ono za boginje, a jedno od njih (živo cjepivo koje se u većini zemalja više ne primjenjuju) može mutirati i uzrokovati polio. (Zbog antiwaxera važno je dodati da ne postoje takve opasnosti od cjepiva za gripu ili od drugih standardnih cjepiva.)

Nažalost, polio se od boginja razlikuje na dva važna načina. Oko 95% zaraženih ili ne pokazuje simptome ili pokazuje samo generalne simptome, poput vrućice i glavobolje. To znači da je otkrivanje novih slučajeva polija bitno teže nego novih slučajeva boginja. Zato epidemiolozi testiraju uzorke iz okoliša, a pozitivni rezultati znače kampanje cijepljenja za područje u kojem su dobiveni ti pozitivni rezultati (uz sve dodatne komplikacije pravilnog interpretiranja tih pozitivnih rezultata; usp. ovdje). Odsustvo straha od bolesti „koje zapravo nema“ ove kampanje čini vrlo zahtjevnima. Postupak se zatim ponavlja sve dok uzorci ne postanu negativni. Ovaj prilično neučinkoviti postupak ipak djeluje i s njim su iskorijenjena  dva soja polija i WHO se  nada da će do 2023. biti istrijebljen i treći.

Kako će stvari stajati s COVIDOM-19 kada jednom nađemo cjepivo? Domaćin virusa koji ga uzrokuje nije samo čovjek i veliki broj zaraženih ne pokazuje simptome. Strah je za sada prisutan, ali sigurno će jenjavati. Dakle, vrlo slično gripi. Nešto bolja značajka je da se, bar za sada, čini da SARS-CoV-2 ne mutira brzinom virusa gripe. Dakle, ne možemo se nadati iskorjenjivanju kao u slučaju boginja pa čak ni kao u slučaju polija. Možemo se nadati obuzdavanju virusa cijepljenjem, za koje još ne znamo hoćemo li ga morati ponavljati niti koliko često.

Nažalost, sigurno cjepivo još uvijek je mjesecima, a možda i godinama udaljeno. Što su nam mogućnosti do tada.

Imunizacija se može postići i tako da  onima s manjim rizikom dopustite da se slobodno druže i zaraze. Kada se dovoljni broj tako imunizira, oni  će time štititi najugroženije koji su do tada morali biti u  samoizolaciji (stariji ljudi i oni sa zdravstvenim problemima). Naravno, pitanje je možete li efikasno provesti izolaciju ugroženih do trenutka stjecanja kolektivnog imuniteta (npr. čini se da Šveđani bar donekle mogu, a Britanci sigurno ne mogu).

Postavlja se i pitanje uspješnosti imunizacije. Jesmo li imuni kada prebolimo COVID-19 i ako jesmo koliko taj imunitet traje? Nažalost, vijesti ovdje nisu dobre. Čini se da korona- virusne infekcije ne rezultiraju dugoročnim imunitetom. Volonteri koji su eksperimentalno zaraženi s HCoV-229E (jednim od četiri korona virusa koji uzrokuju prehlade) pokazali su snažan pad prisutnosti antitijela tokom vremena, a većina se mogla ponovno zaraziti već nakon godinu dana. I pacijenti zaraženi  sa SARS-CoV pokazali su pad prisutnosti antitijela tokom vremena.

Također znamo da neki životinjski korona virusi ostaju trajno prisutni u populacijama domaćina. U takvim slučajevima virus katkada toliko mutira da se ono što započinje kao relativno blaga infekcija na kraju pretvara u ozbiljnu bolest, bar kod nekih životinja.

Trenutno nema dokaza o mutacijama u SARS-CoV-2 koje bi mogle promijeniti njegovu virulenciju. No, sigurno će trebati istražiti pojedince koji  su ponovno pozitivni nakon jednog ili više negativnih testova, kako bi se utvrdilo jesu li uistinu ponovno zaraženi ili imaju trajnu infekciju za koju se samo činilo da je nestala. (Moguće je i da su testovi lažno negativni.)

Dakle, SARS-CoV-2 mogao bi postati stalno prisutni endem.  Ako se to desi, jedan je mogući ishod da bolest s vremenom postane blaža. To se možda dogodilo s HCoV-OC43 čiji je predak krajem 19. stoljeća sa stoke prešao na ljude i evoluirao u blaži oblik koji uzrokuje neke od naših današnjih prehlada. Takva evolucija zapravo je uobičajena značajka korona virusa, a vrijeme će pokazati hoće li SARS-CoV-2 proći sličnu evoluciju. Drugi je mogući ishod rekombinacija SARS-CoV-2 s drugim ljudskim ili čak životinjskim koronavirusima, ali ishod takvog događaja, dobar ili loš, gotovo je nemoguće predvidjeti. Morat ćemo pratiti virus i pouzdati se u našu sposobnost da se nosimo s onim što će se desiti.

Objavljeno u korona virus | Ostavi komentar

Kako ljudi stvarno razmišljaju

Na stranici ideje.hr objavljen je moj članak:

Gigerenzer vs. Kahneman. Kako ljudi stvarno razmišljaju. Koliko procjena točnosti jednog dijagnostičkog testa ima veze s vjerojatnošću?

Koga zanima može ga pročitati ovdje:

http://ideje.hr/gigerenzer-vs-kahneman-kako-ljudi-stvarno-razmisljaju-koliko-procjena-tocnosti-jednog-dijagnostickog-testa-ima-veze-s-vjerojatnoscu/

Objavljeno u matematika, psihologija, statistika | Ostavi komentar

The 4 stages strategy

The standard foreign office response in a time of crisis:

Objavljeno u politika | Ostavi komentar

Knjiga za klikeraše

Za izdavaća (Profil knjiga) sam u ostani-doma-stanju snimio sljedeću najavu svoje nove knjige:

 

Objavljeno u Ekonomija | 2 komentara

Gdje je od korone umrlo više od prosjeka 21.4.

Do današnjeg dana u svijetu je od Covida19 u prosjeku umrlo 22 osobe na milijun stanovnika. U Hrvatskoj je umrlo 12 osoba na milijun stanovnika. Veće zemlje u kojima je taj prosjek iznad svjetskoga su:

Country,
Other
Deaths/
1M pop
Belgium 518
Spain 455
Italy 399
France 310
UK 243
Netherlands 229
Sweden 175
Switzerland 166
Ireland 139
USA 128
Portugal 75
Denmark 64
Iran 63
Germany 58
Austria 55
Canada 45
Slovenia 37
Norway 34
Estonia 32
Ecuador 29
Iceland 29
Macedonia 26
Finland 25
Romania 25
Turkey 25
Hungary 22
World 22

 

Objavljeno u korona virus | Ostavi komentar