Je li slobodna volja iluzija

Katkada naiđemo na ekstremnu tvrdnju da je slobodna volja iluzija. Da bismo je uopće počeli razmatrati moramo bar donekle razjasniti što podrazumijevamo pod slobodnom voljom, jer se ideja slobodne volje mijenja s novim otkrićima o njenim konkretnim manifestacijama. Slično tome, značenje atoma kao nedjeljive jedinice materije izmijenilo se kada je otkriveno da oni sadrže protone, neutrone i elektrone, kao što se i značenje pojma gen izmijenilo sintezom Darwinove evolucije i Mendelove genetike . Možda je netko tada i zaključio da su atomi i geni iluzija i predložio da se odreknemo tih riječi u korist nekih novih, ali to se nije desilo. Iako se to često zaboravlja, riječi prirodno mijenjaju svoje značenje, bez obzira što to može stvoriti probleme u komunikaciji.

Za početak, primijetimo da postoje dva bitno različita značenja slobodne volje. Prema prvom, slobodnu volju manifestirate onda kada baš ništa ne uzrokuje vašu odluku da djelujete. Ni vaši ciljevi, ni vaši osjećaji, ni vaša saznanja ni bilo što drugo. To je poznato kao kontra-kauzalno shvaćanje slobodne volje i odražava filozofski stav da stvarno slobodni izbori nisu uzrokovani ničim, ili barem ničim tjelesnim poput moždanih aktivnosti. Ovu ideju zagovaraju tek neki filozofi. Kada ostale ljude pitate što podrazumijevaju pod slobodnom voljom, nitko na umu nema ovaj kontra-kauzalni smisao. Ako ga čak i benevolentno objasnite, većini je potpuno besmislen. Nitko, na primjer, ne misli da sudske presude zahtijevaju slobodnu volju u kontra-kauzalnom smislu. No, filozofi koji su skloni ideji netjelesne duše skloni su zamišljati da duša djeluje iz svojih razloga te da kada to čini nije uzrokovana ničim tjelesnim. Razlozi tu djeluju u zoni bez uzroka, a da i sami nisu uzroci. Taj pogled na djelovanja i njihove razloge prelazi u sferu mistike, što nije naročito uvjerljivo. Razlozi djelovanja očito mogu biti emocije, sjećanja, procjene budućih posljedica, prosudbe o valjanosti indicija itd. Svi ti razlozi gotovo sigurno uključuju moždane funkcije.

Drugo i uobičajeno značenja slobodne volje je sljedeće: ako nešto učinite s namjerom i pritom znate što činite te ako ste zdrave pameti i niste pod prisilom tada manifestirate slobodnu volju. To je za praktične svrhe dovoljno. Dovoljno smo dobro upoznati s prototipovima namjeravanih, svjesnih, zdravorazumskih i neprisiljenih, dakle samo-kontroliranih radnji, da ih možemo uspješno koristiti kako u svakodnevnom životu tako i u sudnici. To drugo značenje nije precizno definirano, kao uostalom ni prvo, no to nas ne treba zbunjivati. Pojam slobodne volje po tome se ne razlikuje od većine pojmova koje uspješno koristimo (i možemo se nadati da će razvoj znanosti dovesti do preciznije definicije, kao u slučaju atoma i gena).

Nadal prije servisa ima silnu potrebu da ponavlja čitav niz besmislenih radnji: dodiruje nos pa uho pa gače pa nos pa uho pa gače i tako u krug. Ti besmisleni tikovi nestaju čim servira. Jesu li njegovi tikovi proizvod slobodne volje ili nisu, kontrolira li ih on ili ne? Dijelom da, a dijelom ne. Izgleda da se ne može suspregnuti, ali ako ga sudac upozori da mora servirati uspješno će prekinuti svoju rutinu. Svi pravimo takve pokrete, počešemo se, uzdahnemo, prekrižimo noge i sl. Jedina je razlika da je kod tika kontrola slabija, postupci su ritualiziraniji, a potiskivanje teže. Tik treba malo više dopamina i noradrenalina u prefrontalnom korteksu i bazalnim ganglijima (neurobiologiju tikova u ekstremnoj varijanti poznatoj kao Touretteov sindrom sve bolje razumijemo). Teže slučajeve katkada procjenjuju sudovi: je li zlostavljana žena bila pri sebi kada je ubila muža, je li pacijent u nekoj fazi Alzheimerove bolesti bio sposoban donijeti odluku o svom nasljedstvu i sl. Nejasne granice pojma slobodne volje kao samo-kontrole objašnjavaju nam zašto se pametni i pošteni ljudi često ne slažu u prosudbama što spada pod pojam a što ne.

Dakle, što bi trebala značiti zapanjujuća tvrdnja da je slobodna volja iluzija? Ako ste kontra-kauzalist pa mislite da se slobodne odluke moraju donositi bez ikakvih kauzalnih inputa, ali s druge strane razumijete da odluke u stvarnom svijetu imaju mnoge uzroke, onda ćete zaključiti da nema slobodne volje, da se radi o iluziji. No, taj zaključak prije dovodi u pitanje kontra-kauzalnost nego slobodnu volju i stoga nije posebno zanimljiv.

Ako iluzornost slobodne volje znači da nema razlike između mozga sa samo-kontrolom i onog koji je nema ili je ima u smanjenom obimu (jer „na kraju krajeva, sve je to moždano determinirano“), to je u suprotnosti s dobro poznatim činjenicama. Vidjeli smo da su te razlike stvarne i da se dosta toga zna o neurobiologiji tih razlika. Samo-kontrola sigurno nije iluzorna, iako može varirati kao funkcija dobi, zdravlja, navika i mnogih drugih čimbenika koji utječu na funkcioniranje moždanog sustava.

Evolucija je eliminirala okorjele impulzivce i pobrinula se da normalni mozak ima normalnu samo-kontrolu, tj. slobodnu volju.

Objavljeno u filozofija, znanost | Ostavi komentar

O duši (2)

Dakle, ono što zovemo dušom vrlo je vjerojatno mozak. Znači li to da, na primjer, trebamo prestati govoriti o osobama lijepe duše i da moramo početi govoriti o osobama lijepoga mozga? Naravno da ne znači. Znamo što mislimo kada govorimo o lijepoj duši, kao što znamo što mislimo kada kažemo da sunce zalazi, bez obzira što znamo da se zapravo Zemlja okreće.

Duhovna glazba, hrana za dušu i svi drugi oblici duševnosti i dalje su ono što su uvijek bili, a živjeti duhovnim životom možete i ako ne vjerujete da imate dušu.  Živjeti duhovno znači živjeti smireno i promišljeno, a ne užurbano i zabrinuto, ne podvrgavati se moći novca, nalaziti zadovoljstva u jednostavnosti itd. Za niti jednu od ovih vrijednosti i preferencija ne treba vam netjelesna duša. Bi li nam određeni načini života bili bolji ili još vrjedniji da imamo dušu? Ne vidim kako bi ona tome doprinijela.

Kad se meditirajući prepustite svojoj duhovnosti, vaš mozak isključuje strahove i jade, disanje vam se usporava, a mišići se opuštaju, potpuno ste relaksirani. Što se događa? Jedna od hipoteza je da  dolazi do pomaka u „ravnoteži snaga“ između dva moždana sustava: task-oriented sustava koji izvodi konkretne zadaće i default sustava koji je slobodno “lutanja uma”. Suvremene tehnologije snimanja mozga pokazale su da se tijekom meditacije razina aktivnosti moždanih regija posvećenih konkretnim zadaćama povećava, a „lutanje uma“ se smanjuje.

Vjerojatno i mnoge druge prakse koje pozornost odmiču od briga i okreću ih konkretnim zadaćama, poput molitve, pjevanja, sviranja ili sporta, imaju slične efekte. To je u skladu s činjenicom da sve te prakse povećavaju osjećaje mira, zadovoljstva i radosti. Trebamo li ta radosna iskustva zvati duhovnima? Da, jer ih svi tako zovu. Uključujući i one koji ne misle da imamo netjelesnu dušu koju tijekom tih praksi zazivamo ili joj se predajemo.

Kvaliteta tih iskustava ne isključuje kemiju i moždane sklopove kao njihov izvor. Ljudi koji uzimaju LSD skloni su pretpostaviti da su njihova iskustva rezultat posjeta jednom drugom duhovnom svijetu, no jasno je da su ona u mozgu utemeljeni fenomeni; molekule LSD-a se vežu na specijalizirane serotoninske receptore u mozgu, mijenjajući obrasce neuronskih odgovora. Razumijevanje tih iskustava u okviru neuroznanosti, bilo da su uzrokovana drogom ili meditacijom, ne mijenja kvalitetu tih iskustva, već samo to kako ih razumijemo.

Objavljeno u filozofija, znanost | Ostavi komentar

O duši

Mada nije sasvim jasno kada su ljudi počeli shvaćati da je mozak izvor mišljenja i ponašanja, sigurno je da su posljedice teških ozljeda glave odavno ukazivale na mnoge moždane funkcije. Suočen s takvim slučajevima, slavni grčki liječnik Hipokrat već je u 5. st. pr. Kr. zaključio da je mozak temelj svih naših misli, osjećaja i ideja. Hipokrat je bio naturalist. Istražujući kako stvari funkcioniraju, svoja je objašnjenja tražio u prirodnom svijetu, držeći pozivanje na bogove i druge natprirodne stvari jalovim.

Nasuprot njemu, Platon je bio supra-naturalist koji je smatrao da svatko od nas ima dušu koja živi prije rođenja, utjelovljuje se tijekom našega  života, a nakon naše tjelesne smrti vraća se u sferu duša – u kojoj su i sve apsolutne istine. Do istinskog znanja dolazi samo duša, sjećajući se apsolutnih istina s kojima je bila bliska dok je boravila u njihovoj sferi. Platon je, barem u zapadnoj tradiciji, pokretač ideje o netjelesnoj duši – pokretač ideje o dualizmu stvari.

Aristotel, iako Platonov najbolji učenik, čvrsto je usađen u fizički svijet. Poput Hipokrata, i on favorizira naturalizam. Njegove su ideje o psihološkim stanjima složene i imaju razna tumačenja, no on nedvojbeno smatra da su sva emotivna stanja (bijes, strah, radost, žalost, ljubav, mržnja, itd.) stanja tijela. Manje je jasno smješta li razum u tjelesne funkcije – kada se, na primjer, bavi matematikom. On skromno primjećuje da reći o duši bilo što vjerodostojno spada među najteže poslove. Iz Platonove mistike i Aristotelova prirodoslovlja proizlaze dvije Zapadne tradicije: dualizam i naturalizam.

Rano kršćanstvo nije zahtijevalo ideju platonske duše. Dovoljno je bilo tijelo, jer uskrsava tijelo. U vezi s tim pojavljuju se mnoga pitanja. U kojem će stanju tijelo uskrsnuti, mlado ili staro, s nogom koja je bila amputirana ili bez nje, hoće li preci biti iste dobi kao njihovi potomci itd. Ideja uskrslog tijela u sukobu je i s očitom činjenicom da poslije smrti tijelo propada. Jedan od načina da se pomire ove suprotnosti jest poziv na Kristovu moć da naša raspadljiva tijela transformira u duhovna, neuništiva i vječna tijela. Tako se Platonova duša povezala s kršćanskim vjerovanjem u tjelesno uskrsnuće. Naravno, ideja duhovnog tijela izgleda poput ideje kvadratnog kruga pa su detalji kako to točno funkcionira ostali nerazrađeni, ali neupitan je dualizam cijele konstrukcije.

U sedamnaestom stoljeću, Descartes smatra da su korištenje jezika i donošenje razumnih odluka dostignuća za koja nije sposoban nijedan fizički mehanizam. Zaključio je da su sve mentalne funkcije – opažanje, razmišljanje, odlučivanje, sanjanje, osjećanje –  funkcije duše, a ne tjelesnoga mozga. (Razmjenu informacija između mozga i duše smjestio je u epifizu, pogodno smještenu usred glave – danas znamo da je njena osnovna funkcija stvaranje melatonina koji regulira spavanje.) Zašto je Descartesova mašta bila tako ograničena? U sedamnaestom stoljeću  najfiniji fizički mehanizmi bili su satovi i fontane. Bili su impresivni, ali im je nedostajala sposobnost da stvore nešto novo. Suprotno tome, ljudski su umovi bili sposobni za svakakve novine, posebno u govoru. Da je Descartes imao današnja saznanja o mozgu i njegovim mogućnostima možda bi mu mašta bila bujnija.  (Njega su više mučili problemi s fizikom: kada duša uzrokuje događaje u fizičkom tijelu, tada se energija prenosi s duše na tijelo, a to krši zakon o očuvanju energije.)

U 19. stoljeću Helmholtz shvaća da su duše, okultne sile i druge supra-naturalne stvari slijepa ulica, kada se radi o objašnjavanju mentalnih funkcija poput percepcije, razmišljanja i osjećaja. On prije Freuda uviđa da se većina moždanih operacija zbiva ispod razine svijesti. Na to ga je navela činjenica da npr. jednim pogledom, u trenu bez ikakvog svjesnog napora, uspješno sagledavamo veoma složenu vizualnu scenu. Nije razumio prirodu tih operacija, ali je shvatio da mozak mora puno toga obaviti na nesvjesnoj razini  te da nije dovoljno baviti se samo svjesnim aktivnostima. Štoviše, ako su svjesne i nesvjesne operacije međusobno ovisne, identifikacija duše sa svjesnim aktivnostima postaje upitnom, kao što je upitna svaka identifikacija dijela s cjelinom.

Sredinom dvadesetog stoljeća dualizam prestaje biti prihvatljivo objašnjenje svijesti, mišljenja i odlučivanja. Duboko ukorijenjena paradigma ne nestaje preko noći, ali se s akumulacijom novih znanja nezaustavljivo mijenja. Postaje jasno da fizičke promjene u mozgu dovode do promjena u navodnim funkcijama duše. Udisanje etera uzrokuje gubitak svijesti, konzumacija LSD-a uzrokuje halucinacije. Moždani udar na točno određenom mjestu dovodi do gubitka sposobnosti prepoznavanja prije dobro poznatih lica, u nekim drugim područjima uzrokuje gubitak sposobnosti govora ili socijalnih inhibicija. Svi ti fenomeni upućuju na živčani sustav, a ne na netjelesnu dušu.

Posebnu uzbunu među preostalim dualistima izazvali su eksperimenti Rogera Sperryja sa split-brain pacijentima, s kraja pedesetih, kojima su kirurški odvojene moždane hemisfere (u svrhu sprečavanja neprekidnih epileptičnih napada). Njihove su hemisfere postale kognitivno neovisne. Ako se vizualni podražaj predstavi samo desnoj hemisferi, pacijent to ne može riječima potvrditi, jer to ne vidi lijeva hemisfera koja generira govor. Bio je to zapanjujući rezultat. Jeste li podijelili mozak ili ste podijelili dušu? Duša bi trebala biti nedjeljiva. Očito se radi o podijeljenom mozgu. Ako su odvojene moždane hemisfere, odvojena su njihova mentalna stanja. Ti su rezultati bili snažna podrška hipotezi da su mentalna stanja stanja tjelesnog mozga, a ne stanja netjelesne duše.

Što bi uopće bila netjelesna duša? Kako bi ona, na primjer, prestala osjećati bol u zubu uz čiji korijen ubrizgamo prokain? Tjelesni mehanizam je jasan. Prokain privremeno inhibira protok natrija pa nema akcijskog potencijala nužnog za prijenos nervnog signala. To objašnjenje lako je testirati, a detalji se uklapaju u ono što već znamo o neuronima i boli. Mogu li dualisti objasniti zašto prokain blokira bol? Što ta tjelesna supstanca čini netjelesnoj duši? Postoji li ikakvo objašnjenje mehanizma tog djelovanja? Takvo objašnjenje ne postoji, jer ga dualisti niti ne pokušavaju dokučiti. Kao da je dovoljno reći “to je djelo duše”. Naravno da je nedovoljno.

Znanost o mozgu postoji, a znanosti o duši nema. Možda zato što, za razliku od mozga, duša ipak ne postoji.

Objavljeno u filozofija, vjera, znanost | Ostavi komentar

Emisija “Znanost i društvo”

Prof. Dr. Smiljana Leinert Novosel, prof. dr. Ivica Martinović i prof. dr. Zvonimir Šikić u emisiji analiziraju međuutjecaj znanosti i politike s posebnim osvrtom na znanstvenike u politici, kao i na mogući utjecaj znanstvene ekspertize i višeg stupnja obrazovanja na kvalitetu rada u politici. Urednica: Blanka Jergović

https://radio.hrt.hr/ep/znanost-i-drustvo/385048/

Objavljeno u politika, znanost | Ostavi komentar

O mogućnosti demokratskog odlučivanja

Na “Prirodi uživo” 2014, ali tek od nedavno na youtbe-u:

Objavljeno u Ekonomija, politika | Ostavi komentar

Razgovor povodom 150 godina Darwinovog “Porijekla Čovjeka”

Objavljeno u filozofija, vjera, znanost | Ostavi komentar

Podsjetnik na predavanje profesora Šikića

Poštovani članovi i prijatelji Hrvatskoga logičkoga udruženja,
podsjećamo vas na sutrašnje online predavanje profesora Zvonimira Šikića

“Knealove multiplarne prirodne dedukcije kao notacijska varijanta Bethovih semantičkih tabloa (rekonstrukcija povijesti formulacija logike 1. reda)”, 

koje će se održati u 14.00 pomoću programa Zoom (poveznica se nalazi niže u poruci).

Profesor Šikić dobitnik je logičke nagrade “Juraj Dragišić” za 2021. godinu.
Topic: Knealove multiplarne prirodne dedukcije
Time: Apr 28, 2021 02:00 PM, Zagreb

Join Zoom Meeting
https://zoom.us/j/99089720394?pwd=WjdzVkJ1K2l5MkJub2FZRGZiOFg4UT09

Meeting ID: 990 8972 0394
Passcode: 1111
One tap mobile
+12532158782,,99089720394#,,,,*1111# US (Tacoma)
+13017158592,,99089720394#,,,,*1111# US (Washington DC)

Dial by your location
        +1 253 215 8782 US (Tacoma)
        +1 301 715 8592 US (Washington DC)
        +1 312 626 6799 US (Chicago)
        +1 346 248 7799 US (Houston)
        +1 669 900 6833 US (San Jose)
        +1 929 205 6099 US (New York)
Meeting ID: 990 8972 0394
Passcode: 1111
Find your local number: https://zoom.us/u/ad64ErKe4p

Goran Lojkić,

Tajnik Hrvatskoga logičkoga udruženja

Objavljeno u logika | Ostavi komentar

Socijalni darvinizam objavljen na ideje.hr

https://ideje.hr/darwin-nije-socijalni-darvinist-kako-dobrota-uopce-nastaje-i-kako-opstaje-uloga-zajednice/

Objavljeno u znanost | Ostavi komentar

Razgovor s Tanjom Rudež za Jutarnji.hr

https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/facebook-je-najveci-pothvat-u-povijesti-covjecanstva-temeljen-na-pracenju-15066245

Ostavi komentar

World Logic Prizes Contest

Jedan sam od ponosnih pobjednika 🙂

https://sites.google.com/view/unilog-2021/logic-prizes?authuser=0

Objavljeno u logika | 4 komentara