To je naš novac – jeste li sigurni

Je li porez koji vam je država uzela vaš novac? Kada ga država jednom uzme očito više nije. No, je li prije toga bio vaš? Opće je mišljenje da je bio. Država uzima vaš novac i njime plaća razne stvari; neke s kojima se slažete, neke za koje niste sigurni da ste ih željeli platiti i neke koje vam je potpuno neprihvatljivo platiti.

Ako ste desno vrlo je vjerojatno da to doživljavate kao krađu vašega novca koji se troši na nešto za što vi nikada niste dali svoj pristanak. Ako ste lijevo vrlo je vjerojatno da i vi mislite da se radi o vašem novcu, ali koji je (kada se sve zbroji i oduzme) ipak korisno upotrijebljen; neka vrsta dobročinstva. No, bili vi lijevo ili desno uvijek je riječ o vašem novcu.

Taj sveprisutni osjećaj da je vaš bruto „vaš novac“ teško je poljuljati. Zapitajmo se ipak u kojem je on smislu „vaš“. Radi li se tu o legalnom ili moralnom vlasništvu? Razmotrimo li svaku od tih alternativa zasebno, odmah ćemo uočiti da je prva besmislena, a druga malo vjerojatna.

Očito je da nemata legalno pravo na „vaš bruto“, jer vas zakon obvezuje na plaćanje poreza. S druge strane, kada bi to bilo vaše moralno pravo to bi značilo da je predporezna tržišna distribucija moralna. No, malo je vjerojatno da u prihodu  upravljaća financijskim fondom, koji je više stotina puta veći od prihoda istraživača na projektu novog tretmana karcinoma, leži neki dublji moralni smisao.

Sigurno ste se pošteno naradili za vaš „bruto“, nema sumnje da je vaš doprinos općem dobru značajan, vaše sposobnosti i vaši talenti nadilaze sposobnosti i talente drugih … itd. No i drugi su se naradili i njihov je doprinos značajan, čak i oni imaju neke sposobnosti i talente, ali teško je vjerovati da tržište te moralno relevantne aspekte uzima u obzir kada odlučuje što će kome uknjižiti.

Zato obveza zakonodavca nije da respektira „bruto“ nego da ga ne respektira, pokušavajući nemoralna tržišna knjiženja uskladiti s moralom. To, naravno, nije lako jer postoje ekonomski, politički i ini realiteti koje treba uzeti u obzir. No, ključno je razlikovati pragmatični argument za porezno rasterećenje koje će npr. potaknuti investicije, od moralnoga argumenta o pravu ljudi na njihov „bruto“.

Prvi, zapravo empirijski, argument prolazi ili pada ovisno o ekonomskim i inim datostima, dok je drugi (namjerna ili nenamjerna) pojmovna zbrka koja tržišnim knjiženjima pridaje moralni značaj. Vlasništvo ne postoji mimo zakona i stvara se (između ostalog i) poreznim zakonima, a nije nešto što se tek naknadno distribuira tim zakonima.

Porezna politika nije politika distribucije onoga što građani već imaju, nego je samo jedna od politika određivanja vlasništva, iako ta činjenica veoma teško postaje psihološkom činjenicom u glavama onih kojih se tiče.

A čak i kada bi se političke rasprave s teme „koliko moje imovine država treba porezno oteti“ prebacile na temu „kako zakoni, uključujući i porezni zakon, trebaju određivati što je moje“, to ne bi dokinulo politička neslaganja, ali bi ih smjestilo u pravi kontekst. Rasprava bi se vodila o vrijednostima koje želimo ostvariti našim sustavom vlasništva – koliko težine dati suzbijanju siromaštva i jednakim šansama, koliko nemiješanju u dogovore slobodnih pojedinaca itd. Možda bi konačni rezultat i bila minimalna država koja gotovo sve prepušta tržištu, ali ne zbog nekog temeljnog (moralnog) prava na tržištem uknjiženi „bruto“.

Vaš „bruto“ nije novac koji ste zaslužili, nego novac koji vam je amoralno (ne nužno i nemoralno) tržište uknjižilo i država to knjiženje može respektirati, iz raznih praktičnih razloga, ali sigurno nema moralnih razloga da to čini. Jedini legitimni razlog ograničenja redistribucije ekonomski su realiteti (ukoliko to jesu), a to nikako nisu argumenti „našega novca“ koje država nema pravo „otimati“.

Oglasi
Objavljeno u Ekonomija | Ostavi komentar

1 bukva 1 godina 3 minute

Skriveno oko pratilo je zbivanja oko jedne bukve u Parco Abruzzo (Italija) kroz sve sezone jedne godine. Rezultat je sažet u 3 minute ovog fantastičnog videa:

 

Objavljeno u nema | Ostavi komentar

1950-te

Prošlost i budućnost:
pittsburgh 1950 elliot erwitt.jpg

 

 

 

 

 

 

pittsburgh 1950.jpg

Objavljeno u nema | Ostavi komentar

Sidnejska ploča

Danas se Dežulović na N1 portalu javno sprda sa spomen pločom koju je Njezina ekscelencija Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica RH, u čast svog državničkog posjeta Australiji i izgradnji drugog dijela doma za umirovljenike ‘Kardinal Stepinac’, otkrila u Sidneyju.

Dežulović parafrazira samoreferirajući tekst ploče na sljedeći način:

„Na ovom mjestu dana 13. kolovoza 2017. godine predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović u čast svog državničkog posjeta Australiji svečano je otkrila ovu spomen-ploču, postavljenu 13. kolovoza 2017. godine povodom povijesnog događaja svečanog otkrivanja spomen-ploče na mjestu na kojemu je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović svečano otkrila spomen-ploču u prigodi svečanog otkrivanja spomen-ploče u čast njenog državničkog posjeta Australiji i povijesnog svečanog otkrivanja spomen-ploče, u spomen na taj događaj postavljene 13. kolovoza 2017. godine, na mjestu svečanog otkrivanja spomen-ploče u spomen na svečano otkrivanje spomen-ploče sa sljedećim tekstom (vidi poleđinu)“

A kad se okrene, na poleđini ploče, jasno:

„Na ovom mjestu dana 13. kolovoza 2017. godine predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović u čast svog državničkog posjeta Australiji svečano je otkrila ovu spomen-ploču, postavljenu 13. kolovoza 2017. godine povodom povijesnog događaja svečanog otkrivanja spomen-ploče na mjestu na kojemu je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović svečano otkrila spomen-ploču u prigodi svečanog otkrivanja spomen-ploče u čast njenog državničkog posjeta Australiji i povijesnog svečanog otkrivanja spomen-ploče, u spomen na taj događaj postavljene 13. kolovoza 2017. godine, na mjestu svečanog otkrivanja spomen-ploče u spomen na svečano otkrivanje spomen-ploče sa sljedećim tekstom (vidi poleđinu)“

Prema Max-portalu, stvarni tekst na ploči je:

Spomen ploču otkrila je Njezina ekscelencija Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica RH, u čast svog državničkog posjeta Australiji i izgradnje drugog dijela doma za umirovljenike ‘Kardinal Stepinac’.

(Je li to tek dio teksta, ili je to cijeli tekst, nije mi jasno s Max-portala kao izvora.)

Da su i izvornik i parafraza besmisleno samoreferirajući meni je nedvojbeno.

(Jednako besmislenim tekstom resi se – nisam vjerovao kada sam u živo vidio – i ploča u Parku mađarsko-turskog prijateljstva (sa poprsjima Zrinyi Miklosa i Szuleiman Szultana) postavljena tamo „u spomen posjeta predsjednice Grabar-Kitarović, mađarskog premijera Adera i turskog potpredsjednika Kaynaka“. Spomen ploča o posjetu drugoj spomen ploči – nije samoreferirajuće (kao spomen ploča postavljanju te iste ploče) ali jest prilično besmisleno.)

Dežulović, u svojem tekstu, ovu evidentnu besmislenost sa predsjedničine sidnejske ploče proširuje na besmislenost cijele hrvatske države (uklopivši to u priču otkrića ploče za 1000 godina).

Neki su moji prijatelji tim udarom na predsjednicu i državu bili povrijeđeni, čak zgađeni. (Osobno tekst držim jednim od lošijih Dežulovićevih tekstova, no nisam bio ni povrijeđen ni zgađen.)

Mislim, a zbog toga i pišem cijeli ovaj tekst, da bi povrijeđeni trebali razumjeti da je riječ o farsi i da smo zdravi samo dok je sve podložno ismijavanju (s kojim se, naravno, ne moramo složiti niti u njemu sudjelovati).

Najgore što nam se može desiti jest da nam „blasfemija“ prema nedodirljivima (bili oni crkva, držva ili koji drugi neupitni autoritet) postane neprihvatljivom.

Objavljeno u politika | 1 komentar

Poslovi

Farbanje (Peking)

farbanje.jpg

 

Čiščenje (Grozni)

grozni čečnija.jpg

 

Obrada lososa (Murmansk)

lososi u murmansku.jpg

 

Održavanje dalekovoda (Kina)

održavanje.jpg

 

Oba aktivni (Indonezija)

xxxoba aktivni.jpg

 

Prodaja novina (Nashville 1909)

mali (8) radnici 1909 nashville.jpg

Objavljeno u nema | Ostavi komentar

Facebook

Ovih dana Facebook je došao do dvije milijarde (različitih) korisnika u jednom mjesecu. Njih 66% fejs koristi svaki dan. Davne 2012. bila ih je „tek“ jedna milijarda i „tek“ je njih 55% fejs koristilo svaki dan.

Google ima jednu i pol milijardu mjesečnih korisnika, WhatsApp i Messenger imaju po 1.2 milijarde, kineski WeChat 900 milijuna, a Instagram 700 milijuna (WhatsApp, Messenger i Instagram u vlasništvu su Facebooka).

Facebook je svoju misiju nekada opisivao sloganom making the world more open and connected“ da bi je nedavno promijenio u „give people the power to build community and bring the world closer together“.

Koju ljudsku potrebu Facebook tako uspješno zadovoljava?

Nakon što zadovoljimo osnovne potrebe (za hranom i skloništem) najviše nas zanima što rade i žele drugi ljudi, a najviše uživamo u tome da ih oponašamo i da se (stoga) svidimo. Ili riječima Petera Thiela prvog velikog fejsovog investitora „imitation is at the root of all behaviour“.

Društveni mediji zadovoljavaju tu temeljnu potrebu. Homo mimeticus je biće koje ne zna što želi nego imitira tuđe želje. On žudi za tim da ga drugi vide onako kako želi da ga vide, a fejs je u cijeloj ljudskoj povijesti najmasovnije sredstvo za ostvarivanje te temeljne težnje. Pa ako je (po namirenju osnovnih potreba) pogled u tuđi život (kako bismo se usporedili i kopirali ono što želimo) konačna istina o našoj prirodi onda fejs doista ne treba kriviti što nam to omogućava.

Mnogi ga ipak kritiziraju; npr. zbog njegove ključne fake news-uloge u Trumpovu izboru.

Naime, u fejsovoj je prirodi da korisnike fragmentira u odvojene grupe istomišljenika (misija „making the world more open and connected“ u praksi se svodi na „connect with people who agree with you“), a ta fragmentacija stvara idealne uvjete za širenje fake news.

Sve je  manji značaj otvorene političke rasprave u odnosu na eho rasprave u izoliranim ideološkim bunkerima. Dok je u otvorenom političkom prostoru lažne vijesti moguće prokazati; na fejsu, ako niste dio grupe kojoj je laž servirana, vjerojatno nikada nećete ni saznati da je laž u opticaju. Sam Facebook se sigurno neće baviti time da je prokaže jer nema apsolutno nikakav financijski interes za prenošenje istine.

Što je uopće Facebookov financijski interes?

Korisnicima fejsa on je besplatan i to je jasan signal da su korisnici proizvoda zapravo proizvod. Fejsovi pravi klijenti su oglašivači koji plaćaju fejsovu sposobnost da njihovim oglasima točno pogađa željenu publiku.

Zašto bi Facebook brinule lažne vijesti – njegov je interes u lociranju targetirane publike, a nju je često lakše locirati preko njenih interesa za lažne vijesti nego za prave (nova „misija“ da se build communities” savršeno opisuje tu ambiciju).

Zato nije neočakivan BuzzFeedov nalaz da su “ u zadnja tri mjeseca američke predsjedničke kampanje fake news s Facebooka angažirale više korisnika nego vijesti New York Timesa, Washington Posta, Huffington Posta i NBC Newsa”. Fejs očito nema motiva da to mijenja (uostalom “to nisu njegovi sadržaji, nego sadržaji njegovih korisnika”).

Spomenimo usput da je fejs uz prevarantske sadržaje prepun i ukradenih sadržaja. Od 1000 najgledanijih videa na fejsu 2015. godine, njih 725 je ukradeno. Facebooku je naprosto svejedno od kuda sadržaji stižu i kakva im je vrijednost; osim ako to revoltira korisnike i smanji vrijeme njihovog boravka na fejsu.

Svjestan ovog mogućeg problema Zuckerberg nakon uobičajenog seruckanja tipa „naš je cilj da svakoj osobi damo glas … mi duboko vjerujemo u ljude …“ sve češće izjavljuje da je „99% onoga što ljudi postaju na fejsu autentično“.

A postaju li postaju. I to besplatno. U 2014. čovjećanstvo je potrošilo 40 000 godina na fejsu, i to svaki pojedini dan te godine (tada je imao samo 1.2 milijarde korisnika).

Ukratko, uz sav taj govor o „povezivanju ljudi“, „izgradnji zajednica“ i „vjeri u ljude“, Facebook je oglašivačka kompanija indiferentna prema sadržaju koji objavljuje, osim ukoliko on pomaže targetiranju i prodaji oglasa. Naravno da u takvom kontekstu lažne vijesti istiskuju prave, jer ljudima govore ono što žele čuti, a i lakše ih je proizvesti (naprosto ih izmislite).

Konkretnije, ogromnu bazu podataka, koju ima o svojoj „zajednici“, Facebook koristi za precizno targetiranje kakvo do danas nije viđeno. Ono može biti demografsko: žene između 30 i 40 godina, ili geografsko: ljudi u krugu od 15 km oko Splita, ili temeljeno na fejs profilu: majke djece mlađe od 5 godina, ili još preciznije: muškarci između 20 i 30 godina koji vole turbo folk i piju određeno pivo.

Fejs često može postići da prijatelji targetiranih postaju „sponsored story“ u njihov „news feed“ pa sve skupa ni ne izgleda kao oglas.

Jedan primjer ovako preciznog targetiranja bio je kompromitantni „super-predators“ video Hillary Clinton, koji je slan isključivo afroameričkim demokratskim glasačima u okruzima u kojima se htio smanjiti njihov izlazak na izbore. Nitko drugi nije dobijao taj video. (Akcija uspjela.)

S obzirom na masovnu upotrebu fejsa na mobilnim telefonima, Facebook uz vaš Facebook ID zna i vaš phone ID, kao i sve vaše online aktivnosti (ne samo sve stranice koje ste posjetili nego i sve klikove koje ste ikada kliknuli). Zahvaljujući ugovornoj suradnji s najvećim „kartičarima“ točno zna gdje živite te što ste i kada offline kupovali (online naravno nije u pitanju).

Osim standardnog targetiranja potrošača, Facebook nudi online aukcije u realnom vremenu. Kada dođete na neku stranicu u milijuntinkama sekunde odlućuje se za koje ste oglase prijemčivi – na temelju vaših interesa, prihoda, … . (Zato vas isti oglasi prate iz stranice u stranicu, koliko god vam se one činile nepovezanima.)

To znači da je Facebook još više u poslu praćenja (surveillance business) no što je u poslu oglašavanja. On je zapravo najveći na praćenju temeljeni poduhvat u povijesti čovječanstva.

On o svojim korisnicima zna više no što je ijedna diktatura ikada znala o svojim podanicima.

Zapanjujuće je malen broj fejsovih korisnika koji su svjesni ovih činjenica. No, potpuno su ih svjesni Facebookovi stvarni klijenti, oglašivači.

Njihov glavni problem su lažni klikovi koje plaćaju jednako kao i prave. Procjenjuje se da ih je oko 50% (neke procjene idu i do 90%). To izaziva sve veći revolt prema „ad techu“ kod kompanija koje to plaćaju. Taj revolt klijenata, povezan s udarom regulatornih agencija na Facebook/Google duopol, glavna je prijetnja Facebooku.

No, nije bezopasna prijetnja ni razočaranje korisnika fejsom. Iako se dvije milijarde čine neistopivom masom, dovoljno se sjetiti Myspacea (nekadašnjeg lidera među društvenim mrežama) i njegovog nevjerojatno brzog nestanka.

Opće razumijevanje da se Facebookov poslovni model temelji na praćenju korisnika mogao bi za fejs biti poguban. Kada su 2011. mijenjali svoje „terms and conditions“ (u smjeru pojačanog praćenja) tražili su mišljenje korisnika i dobili 90% negativnih odgovora. Ipak su obavili promijenu, s obrazloženjem da je glasao mali broj korisnika.

Ili ljudi možda ipak zaključe da ih fejs ne usrećuje. Članak Association of Facebook Use with Compromised Well-Being: A Longitudinal Study objavljen u American Journal of Epidemiology zaključuje upravo to.

Objavljeno u politika, psihologija, sociologija | 3 komentara

Svjetska ekonomija u četiri tablice

EM7 (Emerging Market 7) Brazil, Indija, Indonezija, Kina, Meksiko, Rusija, Turska

G7 (Group7) Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, SAD, Velika Britanija

O (Ostali)

 

Doprinos svjetskom outputu:

EM7 G7 Ostali
1990-1999 14% 60% 26%
2000-2009 17% 56% 27%
2010-2016 24% 48% 28%

Očito je da udjeli u outputu najbrže rastu u EM7, bitno sporije rastu kod ostalih, a padaju jedino u G7.

 

Doprinos svjetskom rastu:

EM7 G7 Ostali Svijet
1990-1999 0.42% 1.45% 0.72% 2.6%
2000-2009 1.14% 1.11% 1.10% 3.3%
2010-2016 1.31% 0.86% 0.75% 2.9%

Stope rastu jedino u EM7, u G7 padaju, a kod ostalih su rasle do financijske krize i od tada padaju. Ukratko, najbrže raste EM7, a drugi usporavaju.

 

Godišnji rast:

  2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
EM7 8.7% 7.2% 5.7% 5.7% 5.0% 4.1% 4.2%
G7 2.8% 1.6% 1.3% 1.4% 1.7% 1.9% 1.5%

 

2017.predviđanje 2018.predviđanje
4.8% 5.1%
1.8% 1.7% 

Za EM7 predviđa se porast rasta u 2017. i 2018, a za G7 samo u 2017.

Predviđeni rast od 5.1%  u 2018. za EM7 je veći od njenog prosjeka od 4.8% u 1990-2008. Predviđeni rast od 1.7%  u 2018. za G7 manji je od njenog prosjeka od 2.2% u 1990-2008.

 

Utjecaj 1% rasta na ostale i na svijet:

na ostale na svijet
EM7 0.86% 0.63%
G7 1.44% 2.02%

(Radi se o rastu koji 1% rast u EM7 ili u G7 nakon dvije godine inducira kod ostalih ili ukupno u svijetu.)

Rast EM7 gospodarstava ima priličan utjecaj na rast ostalih i cijeloga svijeta, ali ne toliki koliki ima rast G7 gospodarstava (naravno, zbog njihovog većeg outputa).

Objavljeno u Ekonomija | Ostavi komentar