U tržišnoj ekonomiji radnici su plaćeni prema njihovoj produktivnosti koja naravno (pogledaj usporedbu), nije isto što i količina rada. Zato je Hans, vozač autobusa u Berlinu, više desetaka puta bolje plaćen od Pinga, vozača autobusa u Pekingu (iako Ping vozi više i u težim uvjetima).

Ogromna razlika između bogatih i siromašnih zemalja posljedica je ogromne razlike u produktivnosti njihovih radnika?

Svaki pametni ekonomist zna da je najveći dio ogromne razlike u primanjima Hansa i Pinga posljedica imigracijske kontrole. Da nje nema, znatan dio radnika bogatih zemalja zamijenili bi oni iz siromašnih, te tako digli svoje plaće i srušili plaće domaćih.

Globalne plaće u najvećem su dijelu politički determinirane. Hans je 30 puta više plaćen od Pinga zbog protekcionizma. Radnici bogatih zemalja zaštićeni su od tržišnog natjecanja s radnicima  siromašnih zemalja imigracijskom politikom. Najvažnije tržište, tj. tržište radne snage, nije slobodno.

Uočite nadalje da siromašne zemlje nisu siromašne zbog svojih siromašnih radnika; većina njih je globalno kompetitivna (Ping vozi možda i bolje od Hansa). One su siromašne zbog svojih bogatih poduzetnika, koji najčešće nisu globalno kompetitivni.

To ipak ne znači da se poduzetnici iz bogatih zemalja trebaju uzoholiti zbog svoje briljantnosti. Njihova visoka produktivnost najviše se temelji na naslijeđenim kolektivnih institucijama (tj. političkoj, pravnoj, poslovnoj,… infrastrukturi).

W. Buffet: „Osobno mislim da je društvo zaslužno za najveći dio moje zarade. Da ste me stavili u Peru ili Bangladeš jedva bih preživio.“

Nije točno da slobodno tržište teži prema ekvilibriumu u kojem će svatko biti plaćen korektno i pravedno (što je tema koja zahtijeva malo matematičke analize pa je ovdje zaobilazim). No, kao što sam pokušao objasniti u prvom postu, potpuno slobodno tržište i tako je mit (koji najviše podržavaju oni koji ga uspješno politički usmjeravaju prema svojim interesima).

Prevažno je razumjeti političku determiniranost tržišta, kao i kolektivnu determiniranost individualnih napora, ako želimo izgraditi istinski pravedno društvo.

5 responses »

  1. Pike kaže:

    “Uočite nadalje da siromašne zemlje nisu siromašne zbog svojih siromašnih radnika; većina njih je globalno kompetitivna (Ping vozi možda i bolje od Hansa). One su siromašne zbog svojih bogatih poduzetnika, koji najčešće nisu globalno kompetitivni.”

    Oni su siromašni jer žive u društvu s komparativno malo ekonomskih sloboda koje onemogućuje akumulaciju kapitala što u osnovi i čini bogatim neko društvo.

    “No, kao što sam pokušao objasniti u prvom postu, potpuno slobodno tržište i tako je mit (koji najviše podržavaju oni koji ga uspješno politički usmjeravaju prema svojim interesima).”

    Joj. joj, joj… od tog mača se lako gine tko ga se lača…
    I što sad ako se recimo navedu imena ljudi iz povijesti i iz njihovih biografija se vidi da su osobno trpjeli štetu zagovarajući principe slobodnog tržišta i klasičnog liberalizma? Možda da se onda samo to zagovaranje takvih principa proglasi guranjem svojih interesa?

  2. zsikic kaže:

    mislio sam na poslovne ljude (ekonomske laike) koji ne razumiju što podržavaju,
    ali im nije ni bitno, oni podržavaju ono što im pomaže u ostvarenju vlastitih ciljeva,

    vi biste vjerojatno navodili ljude s intelektualnim integritetom o kojima ne bih imao loše mišljenje, makar se s njima i ne slagao

  3. Pike kaže:

    Čak i u tom slučaju ne stoji.
    U istom taxi tonu ću… Vlasnik nove taxi tvrtke može tražiti da mu se odobri ulaz na tržište i legitimirat zahtjev kako treba bit slobodno tržište, da će on zaposlit ljude, pružat bolju uslugu i sl…
    Netko na to može reći da njega ne zanimaju ni radnici ni slobodno tržište nego samo osobna zarada i da je on u poziciji “starosjedilaca” da nikad ne bi zagovarao liberalizaciju.

    Sve to može biti 100% točno, složio bih se da u pravilu i je točno, ali svejedno, to je ad hominem jer ni na koji način ne opovrgava izneseno.

    Inače to da big business zagovara laissez faire je mit. Velike tvrtke koje već imaju svoj položaj na tržištu ne trebaju slobodno tržište, jer je velik rizik od gubitka stečenih pozicija. Takve tvrtke će u pravilu tražiti povlastice za sebe, carinske, regulativne,… koje će služiti kao barrier to entry novim tvrtkama.

    Najbogatiji Hrvat sigurno neće reći, hoću slobodno tržište. To mu direktno iz džepa izbija 100njak milijuna kuna godišnje državnih subvencija.

  4. zsikic kaže:

    ali će vjerojatno tražiti laissez faire u bosni,
    kao i big buisiness u 3. svijetu,
    o tome se i radi, dvostruka mjerila

  5. Pike kaže:

    Da, i time će koristit Bosni, a ne Hrvatskoj🙂

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s