Već i prije uvođenja eura mnoge europske zemlje krenule su u „strukturne reforme“. Njemačka vlada, poslodavci i sindikati složili su se oko pokušaja povećanja njemačke kompetitivnosti, zaposlenosti i ekonomskoga rasta smanjivanjem plaća i posljedično stiskanjem inflacije ispod europskog prosjeka. Istovremeno se i grčka vlada spremala za euro, tako što je smanjivala realne plaće.

Njemačke su „strukturne reforme“ nastavljene i poslije uvođenja eura. Više nije bilo moguće devalvirati marku kako bi se povećala prodaja europskim susjedima. Da biste bili jeftini trebali ste manipulirati druge troškovne varijable. Hartzov paket reformi, uz nastavljeno smanjivanje plaća, počeo je rezati radne beneficije. Tržište rada postajalo je sve „fleksibilnije“ i to u dogovoru sa sindikatima (kasnije se pokazalo nelegalnom dogovoru, Hartz je dobio dvije godine uvjetnog zatvora za podmićivanje njemačkih radničkih vijeća, no vlak je tada već prošao).

Grčke „strukturne reforme“ nisu tako uspješno nastavljene u eurozoni. U novom monetarnom okruženju jug je zasut jeftinim novcem, kako njemačkim tako i onim s Wall Streeta. Naime, euro je smanjio kamatnu razliku između sjevera i juga, ali je nije ukinuo (naročito ne po osobnim kreditima i kreditnim karticama, gdje je ostala ogromnom). To je neodoljivo privuklo sjeverni financijski kapital, pogotovo što južnjaci sada nisu mogli devalvirati euro kao što su mogli drahmu, pezetu itd. (Nije nevažno ni to da su njemačke banke bile pune viškova koji se zbog  „strukturnih reformi“ nisu mogli preliti u plaće njemačkih radnika.)

Što se stvara kada vas zaspe gomila novca? Stvaraju se baloni. U Španjolskoj privatni balon nekretnina, u Grčkoj balon javnoga duga, koji su stvorili grčki „developeri“ u suradnji s državnom administracijom (javno-privatno partnerstvo na grčki način). Tko je zaradio na južnim balonima? Sjeverni i južni bankari, koji su brzo, efikasno i bez mnogo muke maksimizirali svoje profite. Svakako to nisu bili ni sjeverni ni južni radnici i poduzetnici (osim naravno „developera“ iz grčke javno-privatne sprege).

Kada je Wall Street upao u krizu 2007. (zbog svojeg vlastitog balona) i kada se ona prelila u Europu, zabava je završila. Europa je ušla u krizno razdoblje. Njemačkim radnicima i poduzetnicima kazano je da opet trebaju stegnuti remen, dok njihova vlada Grcima šalje trilijune eura. Nije im kazano da ti trilijuni idu europskim bankrotiranim bankama, i sjevernim i južnim. Kada prosječni Nijemac prosječnog Grka počinje zvati lijenčinom, lopovom i korumpiranim rasipnikom ne treba dugo čekati da s druge strane počne prozivanje nacista i okupatora.

No, ako netko i prihvati priču o lijenim i neodgovornim Grcima, kako objasniti Španjolce? Naime, kada se sjeverni novinari, političari i ekonomisti zgražaju nad grčkim biračima, koji odbacuju VEP (veliki europski plan), bilo bi lijepo da najprije dobro pogledaju što VEP radi Španjolskoj (taj pogled možda neće biti zaslijepljen predrasudama o lijenim i neodgovornim Grcima). Prije početka europske krize Španjolska je (jedina u eurozoni) imala državni suficit, a njezin je javni dug (u omjeru prema BDP-u) bio manji od njemačkog. I najpovršniji pogled na španjolsku situaciju jasno pokazuje da priča o ekonomski razumnom sjeveru i rastrošnom i neodgovornom jugu ne prolazi.

Gubici privatnih španjolskih banaka (proizvedeni glupim okladama na cijene nekretnina, koje su većinom financirale njemačke banke) prebačeni su na španjolsku državu (koja je, naravno, garant depozita). To je Španjolsku praktički izbacilo s monetarnih tržišta (zahvaljujući kamati većoj od 6%) i dovelo je u situaciju Grčke, Irske i Portugala. Budući je Španjolska prevelika da bi se to dopustilo (i Europu dovelo do samoga ruba kolapsa) europska je ekonomska politika našla fantastično rješenje.

Europska centralna banka španjolskim bankama daje kredite uz kamatu od 1% i pritom kao jamstvo prihvaća bilo što. Osim toga, zahtijeva se da država rekapitalizira španjolske banke. To državu gura u insolventnost, koju ona rješava tako da novac posuđuje od tih istih banaka (da, od istih onih koje rekapitalizira) uz kamatu od 6%, dok one ECB-u plaćaju samo 1%. Zvuči nevjerojatno, zar ne?

Banke koje su bankrotirale vlastitom glupošću, prebacile su svoje gubitke na državu, koja je do tada bila u suficitu. To je državu i porezne obveznike bacilo u dugoročnu insolventnost. Tada te iste banke, osigurane jeftinim kreditima ECB-a, uz visoke kamate posuđuju novac državi koja ih u međuvremenu rekapitalizira. Da bi se provelo to briljantno rješenje španjolskih teškoća, Španjolskoj se nameću stroge mjere štednje koje reduciraju nacionalni output, pa time i poreze koji bi trebali otplatiti sve te dugove prebačene s leđa banaka na leđa države.

Svatko normalan s pravom se pita zašto ECB direktno ne pomaže insolventnu vladu, umjesto što pomaže banke koje su je gurnule u insolventnost (i sve je dublje u nju guraju). Zašto ECB ne izda svoje obveznice u svrhu servisiranja duga države-članice, uz uvjet da članica u nekom (duljem) roku otkupi svoje obveznice, ali s niskom kamatom koju osigurava pouzdani izdavač obveznica ECB? (Osim toga, umjesto da novce poreznih obveznika sjevera upumpava u jug, postojeći “fond za spašavanje članica” (EFSF) mogao bi služiti kao osiguranje ECB-u, u slučaju da u daljoj budućnosti neka od članica ne otkupi obveznice ECB-a koje je terete.)

Prije odgovora na to ključno pitanje, jedna važna napomena. Tu se ne radi o euro-obveznicama sa skupnim jamstvom (članica eurozone), o kojima se u eurozoni trenutno raspravlja. Takvim bi obveznicama sjever zaista financirao jug, jer bi kamate na njih nužno bile negdje između one koju sada plaća jug i one koju plaća sjever. Ona bi bila politički previsoka sjeveru , a ekonomski preniska za rješavanje južnih problema. Zato je Njemačka u pravu kada odbija euro-obveznice.

Vratimo se ključnom pitanju. Zašto ECB ne izda svoje obveznice (kako smo to gore opisali) i tko može imati išta protiv tog jednostavnog rješenja (koje ne opterećuje sjeverne porezne obveznike)? Moguća su dva odgovora.

Prvi je da sjever (primarno Njemačka) ne želi kamatno rasterećenje koje bi olakšalo život jugu. Zašto? Možda zato da i dalje može pritiskati jug i cijelu eurozonu prema jačoj fiskalnoj (a ne samo monetarnoj) uniji. Gledano ekonomski, jedinstvo fiskalne i monetarne politike je poželjno (vidi kraj posta o novcu). Međutim, u kotlu europskih nacionalizama (i još uvijek nepostojećeg europskog identiteta) to je politički vrlo opasna igra.

Drugi je mogući odgovor da centralni ECB-dug svima otežava izlaz iz eura, pa tako i Njemačkoj, koja bi time izgubila pregovaračku snagu u redizajniranju Europe.

4 responses »

  1. […] zahvaljujući komentaru čitatelja na ovom blogu, pročitali smo noviji post Razumni sjever i neodgovorni jug? i imamo relativno opširni komentar koji ćemo staviti u posebni članak. Svatko normalan s pravom […]

    • zsikic kaže:

      1. LTRO zajmovi idu bankama
      2. Banke njima kupuju državne obveznice (i na tom dobro zarade, no tako su eurokrati to uredili)
      3. Za sve LTRO zajmove u zemlji jamči centralna banka domicilne države.

      ad1. da uz kamatu 1%
      ad2. da uz kamatu 6%
      ad3. da

      6%-1%=5% i ta razlika (uz mjere “štednje”) vodi porastu insolventnosti a ne njenoj eliminaciji, zato to nije pomoć niti ikakvo rješenje

      o “jednostavnom” rješenju nešto detaljnije u slijedećem postu (u prethodnom je možda ipak prešturo🙂 )

  2. Simun kaže:

    “Njemačke su „strukturne reforme“ nastavljene i poslije uvođenja eura. Više nije bilo moguće devalvirati marku kako bi se povećala prodaja europskim susjedima.”

    Njemačka nije nikad devalvirala marku i nije joj Euro predstavljao problem u tom smislu. Kronični devalvatori su bili Italija i slični luzeri. Istina je da su Nijemci zamrznuli plaće, ali ne zbog Talijana i sličnih nego zbog rastuće istočne konkurencije u autoindustriji, strojogradnji i ostalim njihovim tradicionalnim područjima. Azijati su postali sve bolji.

    “(Nije nevažno ni to da su njemačke banke bile pune viškova koji se zbog „strukturnih reformi“ nisu mogli preliti u plaće njemačkih radnika.”

    Viškova čega? Štednje. Tko štedi? Građani i firme, ali uglavnom građani. Dakle Njemački radnici su unatoč stagnirajućim plaćama ostali veliki štediše i štednja koju je Njemačka izvozila po Europi je bila njihova.

    “Tko je zaradio na južnim balonima? Sjeverni i južni bankari, koji su brzo, efikasno i bez mnogo muke maksimizirali svoje profite. Svakako to nisu bili ni sjeverni ni južni radnici i poduzetnici”

    Kao i u svakom balonu, zaradili su svi koji su prodali na vrijeme🙂 a među tavima je bilo jako puno običnih ljudi koji su prodavali zemljišta i nekretnine za ogromne cifre.

    Dakle, kao i uvijek kod vaših postova, slažem se sa dijelom opisa situacije, ali uvijek bez iznimke idete u ljevičarske interpretacije koje vide radnike isključivo kao žrtve i kapitaliste kao eksploatatore, a s tim se ne slažem jer ne opisuje stanje kakvo jest. Veliki broj običnih ljudi u Europi, posebno južnoj Europi, je donosio krive odluke o investiranju, glasao za rasipničke Vlade i sad ih odriješiti krivnje jer su klasno ispravni, “radnici”, nije u redu.

    LTRO je naravno način da se “potiho” rekapitaliziraju banke, kroz profit. To ne radi protiv država, nego zajedno sa državama.

    ECB ne izdaje obveznice zato jer centralne banke to nikad ne rade. One nemaju moć oporezivanja kao države, nemaju ni profit (osim onog koji ide natrag državama). To su tiskare novca i bilo bi bizarno da tiskara novca ide posuđivati novac. Ono što bi vi (i ne samo vi) zapravo htjeli je da ECB napravi primarnu emisiju novca i da države njime poplaćaju svoje dugove. Nema srednjeg načina. Ili će netko izdati obveznice i platiti tržišnu cijenu tog novca (kamatu, čija visina ovisi o tome tko to bude) ili tiskanje.

    • zsikic kaže:

      države treba cijeniti prema tome kako brinu za najsiromašnijih 20%, tu se slažem s rawlsom i mnogim drugim “ljevičarima”

      nikada nisam razumio kako netko s tim može imati problema🙂

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s