Na području zajedničke valute (tj. unutar monetarne unije) nacionalno odvojeni  bankarski sektori, koji su uz to nacionalno regulirani, nemaju smisla. Naime, besmisleno je govoriti o španjolskim, njemačkim,… bankama ako građani Španjolske, Njemačke,… (prema Maastrichtskom ugovoru) mogu svoje depozite slobodno prebacivati iz jedne u drugu nacionalnu jurisdikciju. Na taj način „imovina“ nacionalne centralne banke u bilo kojem trenutku može legalno „nestati“, bez ikakve kontrole te „centralne” banke. U kojem su onda smislu nacionalne banke uopće nacionalne?

U trenutku kada države-članice (zbog financijskih, nekretninskih i sličnih krahova) dođu u takvu situaciju (te više ne mogu održavati na životu „svoje nacionalne“ banke), rekapitalizacija posrnulih banaka postaje eurozonski a ne više nacionalni proces. Injekcijama kapitala iz eurozone (danas iz EFSF-a sutra iz ESM-a) kupuju se dionice propalih banaka, a novi vlasnik postavlja nove uprave i tako razbija toksične veze nacionalnih političara i bankrotiranih banaka. Te kapitalne injekcije ne povećavaju suvereni dug nacije, čije su banke u krizi, jer one takvom rekapitalizacijom prestaju biti nacionalne i postaju eurozonske institucije.

To zvuči normalno, ali to nije eurozonska stvarnost. Europski plan spašavanja, npr. španjolskih banaka, predviđa da one ostaju nacionalne (koliko god to bilo besmisleno; usp. početak posta), te da se eurozonske injekcije u „nacionalne” banke pretvaraju  u nacionalni dug.

To se sada dešava u Španjolskoj, iako je metoda prokušana u Irskoj i pokazala se neuspješnom. (Razlike u „spašavanju“ Irske i Španjolske postoje, ali u gore opisanim elementima ih nema, a upravo oni vode daljnjem propadanju “spašavanih” država i „njihovih“ banaka.)

U kotlu europskih nacionalizama (i još uvijek nepostojećeg europskog identiteta) nerealno je očekivati ostvarenje  jedinstva fiskalne i monetarne politike (koje bi riješilo dosta današnjih euro-problema, usp. ovdje), no ne bi bilo toliko nerealno očekivati jedinstvo bankarskog sustava na području jedinstvene valute. 

Čini se, ipak, da je i to nerealno u današnjoj eurozoni.

3 responses »

  1. IsakN kaže:

    Evo izgleda da su se malo opametili barem što se tiče ovog što ste govorili o bankama…

    Dogovorena dokapitalizacija banaka; Španjolskoj olakšani uvjeti

    Čelnici 17 zemalja eurozone dogovorili su u petak rano ujutro da se do kraja ove godine uspostavi mehanizam koji će omogućiti da se pod određenim uvjetima banke izravno dokapitaliziraju iz stalnog kriznog fonda EU-a

    http://www.bankamagazine.hr/default.aspx?TabId=104&View=Details&ItemID=79329

  2. Simun kaže:

    Radi se zapravo o tome da male državne intervencije vode do malih problema, koje onda pokrpate malo većom intervencijom, pa izbije veći problem, pa napravite još veću intervenciju pa vas u budućnosti čeka majka svih problema.

    Prvo dopustite bankarstvo s djelomičnim rezervama (fractional reserve banking). Pa imate panike. Pa uvedete centralnu banku. Pa se smanje panike, ali još ih ima. Pa uvedete garanciju depozita. Pa ste nekako skrpali unutardržavni sustav, ali sve vam se opet razleti kad se dogodi panika bankarstvu u sjeni (shadow banking) kao u Americi ili kad dopustite bankama da narastu preko svake mjere (Island) ili kad napravite nadnacionalnu uniju u kojoj se ne zna ko pije a ko plaća (EU).

    Pa onda smislite još jednu intervenciju, još kompleksniju, još obuhvatniju, još detaljniju. Da parafraziram Einsteina, ne znam kakva će biti sljedeća bankarska kriza, ali znam da će ona nakon nje uključivati kunina krzna, školjke i metale🙂

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s