Europska monetarna unija sadrži vrlo različite zemlje. Nedavno provedena analiza Michaela Cembalesta pokazuje da se one razlikuju više nego potpuno proizvoljno odabrane zemlje širom globusa. Na primjer, 13 zemalja čije ime počinje slovom M ili 12 zemalja kroz koje prolazi peta sjeverna paralela, manje se međusobno razlikuju nego 12 najvećih članica EMU. Od nekih suvislijih, danas imaginarnih unija (kakve su 6 azijskih tigrova, 15 azijskih i afričkih zemalja u kojima se govori engleski, 25 zemalja koje su nekad pripadale Otomanskom sultanatu, 11 zemalja sjeverne Europe, 12 bivših sovjetskih republika, 6 zemalja Perzijskog zaljeva, 8 Srednje Amerike i 6 Latinske Amerike) EMU se razlikuje još više. Sve to možete vidjeti na grafu s početka Cembalestovog članka ovdje.
Zemlje su uspoređivane prema 100 faktora koje (za 142 zemlje) bilježi World Economic Forum Global Competitiveness Report. Faktori se tiču efikasnosti tržišta u tim zemljama i kreću se od kvalitete obrazovnih, zdravstvenih i znanstvenih institucija, preko duga i deficita, do korupcije. Naravno, pitanje je koje težine dati pojedinim faktorima. Različita razdioba težina sigurno bi dala različite rezultate, ali graf je i ovako zanimljiv.
Prirodno se nameće pitanje zašto Cembalest nije izračunao i mjeru različitosti za 50 država SAD-a. I to bi bilo zanimljivo vidjeti.
Vjerojatno zato što te države nisu samo u monetarnoj uniji, nego su i u fiskalnoj uniji. Zato su zapravo neusporedive s EMU i EU.
Ako Missouri ima lošu godinu (ili loše stoljeće) u Washingtonu se ne raspravlja treba li Missouri povećati poreze i smanjiti potrošnju, kako bi postao kompetitivniji. Državna riznica SAD-a, bez tih rasprava, plaća siromašne, stare i bolesne bili oni bilo gdje, pa i u Missouriju. Radi se o zakonom zagarantiranim transferima od bogatih prema siromašnim Amerikancima, gdje god oni bili. (Može se raspravljati o tome transferira li se dovoljno, ali je neupitno da nema diskriminacije po “mjestu boravka”.) Kako to izgleda možemo vidjeti na još jednom Cembalestovom grafu ovdje.
Graf prikazuje fiskalne transfere (običnim jezikom, prijenose novca) od bogate petorke California, Connecticut, Illinois, New Yersey, New York (oko 30% BDP-a u SAD), prema siromašnoj trojci Kansas, Tennessee, Misouri (oko 3.5% BDP-a u SAD). Na svaki dolar poreza bogati daju još oko 30 centa za siromašne.
Kada bi takva fiskalna unija postojala u EU, na svaki porezni euro iz Njemačke, Luksemburga, Nizozemske, Austrije i Finske (oko 30% BDP-a u EU) išlo bi još 30 centa za siromašni Portugal, Grčku i Irsku (oko 3.5% BDP-a u EU).
U Americi to nitko ne smatra problemom, tj. ne postoji nikakva ozbiljna politička inicijativa da se to promijeni. U Europi je to politički nezamislivo („…zar Nijemci da plaćaju liječenje bolesnih Grka; jeste li vi normalni…“).
Kada Merkel i mnogi drugi govore o potrebi da Europa krene prema fiskalnoj uniji, to zapravo znači da EU postane sličnija SAD. Dakle, da ima zakone o balansiranim budžetima država članica, ali i neprekinute fiskalne transfere od bogatih prema siromašnim članicama; kako bi se zaštitili siromašni, stari i bolesni Europljani bez obzira gdje žive.
Šikin blog 
Ja se ovdje s Vama totalno slazem, ali postoji i jedan drugi problem u EU.
Ako federalna vlada naredi Kansasu nesto Kansas ce poslusati i to je to. EU nema nikakvih mehanizama da nesto “naredi” Grckoj osim na ovakav nacin mrkve i batine kakav je sad na djelu. Ali opet se vracamo na ideju Sjedinjenih Europskih Drzava..
točno tako, slažem se
Zar nema niti jedne druge zemlje sa kojom valja usporediti EU ili s kojom je usporedba primjerenija i bolja?
razvijena, sastavljena od većeg broja država, višenacionalna, višejezična, s poviješću među-ratovanja, sa zajedničkom valutom, bez zajedničke riznice i bankarskog sustava, sa centralnom bankom koja to nije …
bojim se da nema, ni sa SAD usporedba nije primjerena ali mislim da EU (koliko god polako) ide prema SED (sjedinjenim europskim državama), pa usporedba možda ima smisla kao pogled u budućnost, a možda i griješim 🙂
To su povijesno površne usporedbe koje donekle ukazuju na sličnosti. Implikacije toga za ekonomsku politiku su nejasne.
Mislio sam više na fiskalne odnose, fisklani federalizam i transfere radi izravnavanja za koje amerika nema određeni zakonski okvir kao neke druge OECD zemlje. Gornji graf je izračun po poreznim prihodima, ne transferi od bogatijih prema siromašnijim državama po nekoj formuli i kriteriju (npr. bdp per capita.) Tako možemo izračunati koliko Istra “plaća” najsiromašniju županiju u Hrvatskoj, ali to ne znači da Hrvatska ima uređen fisklani federalizam.
Fiskalna unija je labav termin. Ono na što mislite u gornjem tekstu su plaćanja radi izravnavanja fisklanog kapaciteta ili “equalization payments.” Amerika to nema iako znatni transferi od federalne prema lokalnoj vladi postoje. Nikakvi “zakonom zagarantiranim transferima od bogatih prema siromašnim” država ne postoje u biti. Federalna vlada plaća stare, bolesne, siromašne, nezaposlene kroz svoje federalne socijalne programe financirane federalnim porezom (na prihod, etc).
Wiki ima dobar i sažet pregled o “equalization payments”.
http://en.wikipedia.org/wiki/Equalization_payments
Federalna vlada plaća stare, bolesne, siromašne, nezaposlene kroz svoje federalne socijalne programe financirane federalnim porezom (na prihod, etc).
na to sam i mislio, a vaša je intervencija svakako dobro došla
Zapravo, zaključak se može postaviti i ovako: od radišnih prema lijenima.
Naime, umjesto “siromašnim” bi trebalo pisati “siromašnijim”. Jer siromaštvo je relativan pojam i Grčka, prema kojoj bi sada trebao ići veliki dio tih transfera, nije “siromašna zemlja” ni u svjetskim ni u europskim razmjerima. Ona je samo “siromašnija zemlja” kad se usporedi sa Njemačkom. U svjetskim razmjerima je bogata, bogatija je i od, recimo, Hrvatske, Slovenije ili Crne Gore, koje ne moljakaju transfere.
To znači da je poziv na zaštitu “siromašnih, starih i bolesnih” čista patetika, jer ako Grcima padnu primanja i za 50% (što se nije dogodilo i neće) oni će i dalje biti bogatiji od Crnogoraca.
A da će teret njihove prilagodbe pasti na neke ljude neproporcionalno, to je istina, ali solidarnost sa Grcima trebaju izražavati drugi Grci (koji će i dalje biti bogati u svjetskim razmjerima), a ne Nijemci.
radi se o siromašnim, starim i bolesnim europljanima a ne o grcima, u tome je poanta
pitanje o vaneuropljanima je legitimno, slažem se