Prethodni sam post završio pesimistično:

Vlada i centralne banke imaju priliku nešto naučiti iz katastrofalnih grešaka učinjenih u pokušajima prevladavanja ove krize.To je prilika koju sigurno neće iskoristiti, što zbog teoretske ortodoksnosti, što zbog praktične vezanosti na financijski sektor.

O teoretskoj ortodoksnosti bilo je govora u samom postu. Što se tiče praktične vezanosti na financijski sektor, evo primjera iz samog vrha svjetske politike. Riječ je o Obami i njegovom ekonomskom timu.

Na početku njegove kampanje u Demokratskoj stranci ekonomski savjetnici bili su mu P. Volcker i relativno nepoznati profesori poput A. Goolsbeeja (bez veza u visokom financijskom biznisu). No od rujna 2008. (tj. nakon što je postao demokratski predsjednički kandidat) timu se priključuju suradnici R. Rubina (Clintonovog ministra financija, koji je prethodno bio partner u Goldman Sachsu, a kasnije predsjednik Citigroupa) i preuzimaju tim.

Kadroviranje tima preuzima J. Furman, voditelj Hamilton Projecta (Rubinovog neoliberalnog  “think tanka”  koji financiraju demokrati iz visokih financijskih krugova), pa šef tima postaje M. Froman (Rubinov suradnik iz ministarstva financija i kasnije Citigroupa). On predlaže L. Summersa i T. Geithnera kao glavne kandidate za Obaminog ministra financija.

Summers, ekonomist s Harvarda, Rubinov zamjenik u Clintonovoj administraciji i glavni savjetnik jednog Wall Street “hedge funda”, postaje direktor Obaminog Nacionalnog Ekonomskog Vijeća.

Geithner, Summersov zamjenik u Clintonovoj administraciji, predsjednik Federalne Banke Reservi iz New Yorka i glavni autor spašavanja velikih banaka 2008. (pod uvjetima koje su manje više same odredile), postaje Obamin ministar financija.

Dominacija Rubinovih ljudi u Obaminoj administraciji šokirala je mnoge koji su se još sjećali da je Clintonovo ukidanje Glass-Steagallovog zakona (koji je 30-tih razdvojio investicijsko od komercijalnog bankarstva, što je bar donekle ograničilo bankarsko kockanje) progurao upravo njegov ministar R. Rubin, usprkos snažnom otporu P. Volckera. 

Na kritike jednog demokratskog senatora da su 90-tih današnje vođe Obaminog ekonomskog tima, Geithner i Summers, bili eksponenti Wall Streeta, Obama je odgovorio: “…trebam ljude na koje mogu računati u ovoj krizi… osim toga, oni su se promijenili…”.

Radi li se tu o uroti Obame i Wall Streeta? Mislim da ne, bar ne direktno. Obama je, usred najveće financijske krize od Velike Depresije do danas, trebao ljude s iskustvom i kredibilitetom. (Zašto kredibilitet ima baš taj tip ljudi pitanje je koje bi si ekonomska znanost trebala stalno iznova ponavljati; mislim da ni u jednoj znanosti nema toliko svjesno i nesvjesno “kupljenih” ljudi kao u ekonomskoj). Obamin all-star ekonomski tim imao je potrebno iskustvo i kredibilitet.

Kako su Obama i njegov tim odgovorili na krizu poznato je. Geithner je držao svojim primarnim zadatkom  vračanje povjerenja financijskih tržišta. Za njega, kao pravog Rubinovca, to je značilo ne činiti ništa što bi moglo uznemiriti Wall Street; drugim riječima spašavanje financijskog sustava palo je na leđa poreznih obveznika.

Na primjer, spekulativno trgovanje Goldman Sachsa protiv AIG-a, koje je AIG dovelo do ruba propasti (usp. ovdje), ispoštovano je vladinim spašavanjem AIG-a, čime je omogućeno plaćanje svih Goldman Sachsovih potraživanja. Kao što reče jedan lobist “… plan dilera financijskim derivatima u potpunosti je ispunjen…”.

Naravno, ni razgovor o krivnji bankara koji su ekonomiju doveli u škripac nije bio dopušten, jer bi to moglo dovesti do gubitka povjerenja u financijska tržišta; ne, ne to raditi.

Geithnerovim načinom spašavanja banaka, bez obveza pa čak i bez krivnje, Obamina je administracija razbjesnila američku javnost. Na tome se digao Tea Party pokret.

Početkom 2009. R. Santelli je na CNBC-u napao TARP (veliko spašavanje banaka s kraja Bushovog mandata, za koje većina građana vjeruje da je Obamino, no vidjeli smo nisu daleko od istine) i tako je bar netko “rekao istinu”. Desnica se redefinirala kao protivnik “velikog biznisa”, pa kad je Obama počeo govoriti o “lošem ponašanju bankara” bilo je kasno.

Kako je došlo do tog obrata? Zapravo smo već odgovorili. Demokrati i posebno Obama, preblizu su Wall Streetu da bi pravedno mogli rješavati krizu koju je izazvao Wall Street.

Postoji li alternativa? Teško, druga je opcija Mitt Romney koji se neposredno obogatio financijskim inženjeringom tijekom svoje karijere u Bain Capitalu.

Romney nije vezan s visokim financijskim krugovima, on je dio tih krugova.

(Je li ikad postojao američki predsjednički kandidat s ogromnim bankovnim računom u Švicarskoj, s ogromnim investicijama u poznatom poreznom raju Kajmanskim Otocima i s mirovinskom štednjom u iznosu od možda i 100 milijuna dolara, koja je tipa našeg 3. stupa i koja je zamišljena za građane srednjega sloja, koji uplaćuju par tisuća dolara godišnje? Možda su sve to legalne investicije ali jasno opisuju današnje potencijalne predsjednike demokratskih vlada.)

Plutokracija je riješila problem demokratskih izbora: kampanja mora biti ekstremno skupa! Obamino skupljanje malih priloga malih građana očito je bila lažna nada.

5 responses »

  1. Simun kaže:

    Slažem se, više je nego očito da su i Romney i Obama prijatelji financijskog sektora. Ali razlikujemo se utoliko što ste vi u Obami razočarani, a nama je njegovo ponašanje očekivano.

    • zsikic kaže:

      ja osobno ne, bio sam upoznat s njegovom “čikaškom” poviješću (usput, tko ste to VI)

      da je alternativa bila još gora to je istina

      zanimljivo je da Wall Street okreće leđa politici koja ga je spasila i čak koketira s Tea Party pokretom,

      s pokretom koji je protiv “velikog biznisa”? da ali i protiv regulacije kao i WS!

      naime TP, a i sve veći dio GOP, uzroke vidi u državnom intervencionizmu (pogotovo prevelikoj pomoći “siromašnim neradnicima”)

      da nije tragično bilo bi smiješno: kriza 2008 nastupila je nakon 14 godina GOP dominacije kongresom i 8 godina dominacije nad sve tri grane vlasti

      • Simun kaže:

        Kad kažem “mi” mislim naravno na liberale, ali ne u američkom smislu nego u europskom, kod njih bi to bili libertarijanci.

        Tea Party nema koherentnu i zaokruženu ideologiju, tako da Tea Party nije isto što i libertarijanizam, iako ima preklapanja.

        Mainstream republikanci moraju proći medijski filter, što znači da oni republikanci za koje mi uopće čujemo ovdje u Hrvatskoj nikad nisu ni Tea Party ni libertarijanci, iako na lokalnijoj političkoj razini ima i jednih i drugih.

        Teško je razumjeti američku politiku gledajući ju kroz prizmu ekonomskih ideologija. Sukob koji se odigrava nije primarno sukob između zagovornika slobodnog tržišta i zagovornika državne intervencije.

        Postoje dublji sukobi, uključujući demografske. Recimo, Tea Party, kao što rekoh, nema koherentnu ideologiju. Manje regulacije Wal Streeta je više interpretacija i interpolacija njihovih uvjerenja nego njihov središnji dio. Ali nešto što jest krucijalno Tea Party pokretu je protivljenje imigraciji. I tu možete odmah vidjeti problem. Naime nije bilo niti jednog republikanskog kandidata koji je protivnik ograničavanja imigracije. Niti jednog! Način na koji su mediji pokret proglasili maltene luđačkim, lijepo demonstrira koliko su ti mediji ljevičarski. Obama ga je isto proglasio “hrpom bijesnih ljudi”, iako oni traže nešto što je u europskim državama sasvim normalno, a to je da država kontrolira svoje granice.

        U svojim pokušajima da ostanu prihvatljivi medijskom mainstreamu, republikanci će se prije odreći Tea Party-a nego mu obećati ono što želi (a kao što rekoh, Wall Street tu nije bitan). To što će takvi kandidati, koji ignoriraju želje ogromnog dijela birača, biti izabrani, govori puno o tome kolika je u Americi danas moć medija da stvore ili unište kandidata.

  2. zsikic kaže:

    slažem se s karakterizacijom TP, moja je opaska sporedna u tom smislu,
    više kao kuriozitet o “susretu” TP i WS 🙂

  3. vedran2006 kaže:

    slažem se sa političkom analizom, i nepitno je da veća država znači veće povezivanje biznisa s njom.
    no moram reći da se uopće ne slažem sa tvrdnjom da je krizu izazvao WS.

    ono što ste zaboravili proučiti je “incentives” koji je nužan za promatranje nastanka situacije. da sad ne ulazim u detalje, pretpostavljam da znate dublji razvoj situacije i uloge koje su odigrali WS, rejting agencije, osiguravajuće kuće poput AIG-a i sl.

    Evo dat ću vam jedan krasan primjer pa vi sami zaključite.

    AIG je izdavao osiguranje GS-u i drugim bankama, za njihove CDOs i ostale derivative.
    E sad kako je moguće da AIG izda osiguranje višestruko više nego je pokriveno njegovim kapitalom? Čija je to krivica? GS-a koji je s njim trgovao (a) ili regulatora koji je dozvolio da se to dogodi (b)?
    Ovisno o odgovoru razmislite o big picture (intervencionizam ili ne)
    a) ako je krivnja GS-a zašto zagovarate strožu regulaciju, ako smatrate da se tržište može samo regulirati i da svatko može odgovarati za svoje postupke? ili mislite da bi neki super-um trebao selektivno kažnjavati nepodobne. u vašem slučaju očit je antagonizam prema WS-u pa predpostavljam da biste u slučaju da je to neka bakica na floridi pristali da država vrati novac
    b) ako je krivnja regulatora, zašto ste protiv toga da država vrati novac GS-u? ili generalno, biste li bili protiv i da je u pitanju bakica sa floride?

    Ili je po srijedi selektivni moralizam, WS nek propadne, a kad su u pitanju mali ljudi onda država nek intervenira.

    Možda u svemu tome pronađete i kritiku intervencionizma, koji ne sumnjivo i uz najbolje namjere napravi uvijek backfire-u i upravo zato smatram da je tržište jedini pravi sudac.

    Ajmo produžiti temu i dalje, imamo sličnu situaciju kod nas, država garantira depozite, i porezni obveznici snose trošak propasti Credo banke (propusti regulatora).
    Što će se dogoditi kad se naše banka potencijalno zakockaju, obzirom je “parašut” spreman. Hoćete li onda kriviti bankarski sektor ili državu koja ej odigrala po meni ključnu ulogu u tome?
    Općenito što mislite o tome da država garantira za depozite u bankama?

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s