Što treba biti javno a što privatno? To je možda najvažnije socioekonomsko pitanje.

U većini zemalja, sudstvo, vojska, policija, školstvo, zdravstvo, javna infrastruktura, kontrola lijekova i hrane,… javni su poslovi. S druge strane, proizvodnja gotovo svih roba, kao i većina usluga, bankarstvo,… privatni su poslovi.

Nedvojbeno je da tvrtke u privatnom vlasništvu mnoge poslove obavljaju uspješnije od države. Ali ne sve.

U čemu je razlika? U motivu! Temeljni motiv privatnog sektora je profit, a javnoga javni interes.

(Ako vjerujete da javni sektor ne može neki posao obaviti bolje od privatnog onda vjerujete da profit u tom poslu ne dolazi u sukob s javnim interesom.)

Većini ljudi je nedvojbeno da određeni poslovi mogu dovesti do sukoba profita i javnog interesa, npr. nitko ne predlaže da se privatizira sudstvo ili kontrola lijekova i hrane. Jednako je nedvojbeno da proizvodnja skoro svih roba najbolje uspijeva u privatnom, dakle profitnom kontekstu.

Osim za ekstremiste na oba kraja, dakle one tipa  „sve privatno“  ili  „sve javno“, ključno je postaviti razgraničenje u srednjoj „sivoj“ zoni.

(Valja primijetiti da je eksperiment sa „svim javnim“ neslavno propao. S druge strane onaj sa „svim privatnim“ nikada nije niti pokušan. Zajednica bez javnih poslova teško je i teorijski zamisliva, a kamoli praktično ostvariva.)

Cilj ovoga posta je da razmotri neke razloge za ili protiv smještanja dijela bankarskoga sustava u javni sektor.

Već i otvaranje te rasprave sigurno je anatema za one koji vjeruju da je država i bez javnoga bankarstva prevelika i previše moćna. No ne bi smjelo biti svetih krava i morali bismo moći raspravljati o svemu pa i o „zlatnom teletu“.

Dakle krenimo. Čini se da više nitko ne dvoji da banke koje su prevelike da bi propale (tzv. TBTF „too big to fail“  banke) treba razbiti. To je danas mišljenje čak i ljudi poput R. Fishera, predsjednika Banke Federalnih Rezervi iz Dallasa, dakle čak i konzervativaca i proponenata laissez-faire politike.Evo nekoliko citata iz godišnjeg izvješća Dallas Fed-a za 2011.

„ … TBTF institucije bile su u središtu financijske krize i tromoga oporavka koji je slijedio. Ako ih ne obuzdamo, te će institucije i dalje predstavljati jasnu i neposrednu opasnost ekonomiji SAD-a.

… Sustav monetarne politike nije dobro funkcionirao u sadašnjem oporavku.Glavni razlog: TBTF financijske institucije.

… TBTF institucije podrivaju jednaki tretman, i pojačavaju percepciju sustava kao naklonjenoga bogatima i moćnima.

… Skoro nitko nije kažnjen ili pozvan na odgovornost zbog svoje uloge u financijskoj krizi.

… Financijski sustav koji sadrži mnogo više banaka – dovoljno mnogo da osigura kompeticiju ali bez ijedne toliko velike da može ugroziti cijelu ekonomiju – pružiti će SAD-u veće šanse da prebrodi buduće financijske ponore i obnoviti će vjeru građana u tržišni kapitalizam.

Razbijanje velikih banaka nije besplatno. Ali to je najjeftinija alternativa i vadi nas iz statusa quo.

… Uspostavljanje ekonomije relativno slobodne od financijskih kriza zahtijeva hrabrost da se razbiju najveće banke.“

Ili iz nedavnog Fisherovog komentara na isti tekst:

„Vjerujem da je preopasno dopustiti opstanak TBTF banaka. … Postepeno reduciranje tih monstruma  na institucije kojima je moguće razumno upravljati i koje je moguće sveobuhvatno regulirati adekvatni je politički odgovor. Tada će kreativna destrukcija dati svoje čudesne rezultate i u financijskom sektoru, kao što ih daje drugdje u našoj ekonomiji.“

Razlog za razbijanje TBTF banaka je jednostavan: ne može im se vjerovati da će djelovati u javnom interesu. Razbijanje će omogućiti njihovu lakšu regulaciju i tako smanjiti vjerojatnost da opet učine štetu.

Zašto im se ne može vjerovati? Jer u trci za profitom ne jačaju ekonomiju (kao što to čine neki drugi sektori), nego su je zbog profita spremni uvući u recesiju i depresiju, znajući da su TBTF (preveliki da propadnu).

S druge strane velike banke su potrebne za velike, pogotovo dugoročne investicije. Umjesto da ih se  smanji kako bi ih se „lakše sveobuhvatno reguliralo“, zašto ih se ne bi smjestilo u javni sektor i tako ih se „lakše sveobuhvatno reguliralo“?

Ima razloga i za i protiv. Evo nekih standardnih „privatnih“ argumenata i „javnih“ kontra-argumenata.

Argument: Privatni sektor izlaže vlastitu kožu i to garantira racionalniju procjenu cijene rizika. (Problem se često formulira kao problem određenja cijene rizika.)

Kontraargument: Nakon nedavnog iskustva to postaje upitnim. Toksični derivati koji su se pokazali bezvrijednima, sustavno su dobivali AAA procjene od privatnih rejting institucija (često u nelegalnoj sprezi s TBTF-ovima). I najvažnije, privatne TBTF banke ne izlažu svoju kožu, jer su „prevelike da propadnu“.

Argument: Kada cijenu određuje javni sektor stvari se politiziraju i postaju podložne korupciji, kako svjedoče mnogi skandali vezani uz kredite javnoga sektora.

Kontraargument: Profiti privatnih banaka još su veći motiv za korumpiranje zakonodavaca i provoditelja zakona . Tako je bilo kroz cijelu povijest, tako je i danas. (Osim toga, nedavno smo vidjeli, na čisto empirijskoj razini, do kako je teške recesije dovelo privatno određenje cijene rizika, koje je vođeno samo kratkoročnim profitnim izgledima.)

Argument: Privatni sektor je okrenut profitu i stoga je efikasniji od javnoga.

Kontraargument: U nečemu jest u nečemu nije. Profit nije automatski garant efikasnosti. Sve je lošiji kada se radi o dugoročnim investicijama. PriceWaterhouseCoopers je 2011. provela anketu među FTSE-350  menadžerima, s pitanjem: 250 000 funti sada ili 450 000 funti za 3 godine? Većina je odabrala opciju „sada“! To odgovara diskontnoj stopi (ili pučki: godišnjem gubitku vrijednosti novca) od 20%! Neki to zovu profitom generirana efikasnost, a neki „kvartalni kapitalizam“. Predsjednik najveće američke željezničke kompanije nedavno je izrazio svoju frustriranost „kvartalnim bilancama“, podsjećajući da je vijek lokomotive 30 a tračnica 50 godina.

Argument: Država je loša, privatno poduzetništvo je dobro. Država je loša, privatno poduzetništvo je dobro. Država je loša, privatno poduzetništvo je dobro. …

Kontraargument: Ponavljanje mantre nije argument. Pitanje je: za što je država loša ili dobra i za što je privatno poduzetništvo dobro ili loše.

47 responses »

  1. Profesore, kao i obično zanimljiva tema izložena na način koji bi trebao potaknuti raspravu. Žao mi je što se nitko od proponenata slobodnog tržišta nije javio i izložio svoje. Možda ih je zadnji argument iz vašeg posta malo obeshrabrio🙂

    Pozdrav

    • Kapitalac kaže:

      Evo ja sam protržišno orijentiran no upravo zadnji argument me demotivirao jer smatram da nije na razini dostojnoj diskusije. Nažalost većina lijevo-orijentiranih društvenjaka o tržištu i liberalno-orijentiranoj struji ne zna više od toga. Prije svega u toj mantri je jedan terminološki ćorak, “država”. Privatno poduzetništvo se dešava unutar države, a uplitanje vlasti u tržište jest ono s čime imaju problema tržišno orijentirani ljudi. Dakle mantra je jalova i tako nešto izgovoriti može isključivo netko tko ne razumije što znače pojmovi “država”, “vlast” ili “tržište”.

      • zsikic kaže:

        ne podcjenjujte mantru i repetitivnost, to su oružja uvjeravanja jača od svake argumentacije
        mislim da ću im posvetiti jedan post

      • Kapitalac kaže:

        O nikako ne podcjenjujem moć mantre, no ova često korištena mantra je jalova jer kao što rekoh krije terminološki ćorak. Većina to neće registrirati i shvatiti slobodno tržište kao nešto što teži destrukciji države, a samim time i naroda pa i onoga tko čita. I to je krivo.
        Mantranjem o neoliberalizmu Lesar i laburisti dobili su 6 mandata u Saboru🙂
        No to je zapravo žalosno😦

  2. Pike kaže:

    1. “U čemu je razlika? U motivu! Temeljni motiv privatnog sektora je profit, a javnoga javni interes.”
    Nije jedina razlika u profitu kao motivu, profit je istovremeno i signal dali to što se proizvodi je društveno korisno ili nije. Proizvoditi s dobiti znači da se iz društva uzelo resurse (rad, zemlju, sirovine, kapital…) i preoblikovao ih na način tako da su sada društvu vrijedniji. Država odnosno politički proces nema takav regulirajući mehanizam i ona nikad ne može alocirati resurse efikasno poput tržišta. Problem politike nije samo korupcija i povlađivanje kao što se najčešće misli (političari misle samo na sebe retorika), oni i da žele sve najbolje, da vlast vodi Isus i 12 apostola oni opet ne bi mogli biti uspješniji od tržišta jer im fali institucionalni mehanizam koji bi im govorio što, kako, koliko i kada proizvoditi.
    Messi u bazenu nikad ne može igrati nogomet bolje od Ronalda na travnjaku niti od Messija na travnjaku.

    2. “npr. nitko ne predlaže da se privatizira sudstvo ili kontrola lijekova i hrane.”
    Niste vi još ni svjesni kakvu ste si ludu liberalnu bagru natovarili na vrat s ovim blogom🙂
    Ne samo da se takve stvari predlažu nego je čak i empirijski pokazano npr. koliko je državna kontrola lijekova lošija od tržišne. Uz svu dreku na razne diktatore koji ubijaju svoje građane welfare state i regulativa imaju u krajnjem slučaju puno veći body count. Javnu pozornost će uvijek više privući neki masovni ubojica ili prometna nesreća, ali ultimativno puno više ljudi će umrijeti od začepljene žile.

    3.”Osim za ekstremiste na oba kraja, dakle one tipa „sve privatno“ ili „sve javno“, ključno je postaviti razgraničenje u srednjoj „sivoj“ zoni.”
    Samo što biti ekstremist ne znači i biti u krivu. Da parafraziram… Ponavljati da je netko ekstremist nije argument😉

    4.”Valja primijetiti da je eksperiment sa „svim javnim“ neslavno propao.”
    Isto tako valja primjetiti da društva koja su bliže onom “sve privatno” su prosperitetnija. “Siva zona” i nije toliko siva nego je monotona funkcija.

    5.”Zajednica bez javnih poslova teško je i teorijski zamisliva, a kamoli praktično ostvariva.”
    Pa sad… moje “A” u avataru nije slučajno…🙂

    6.”Čini se da više nitko ne dvoji da banke koje su prevelike da bi propale (tzv. TBTF „too big to fail“ banke) treba razbiti. ”
    Tumor na plućima andol neće izliječiti…
    Niti su banke TBTF, niti ih treba bailoutirat(kakve god one bile). I samo jedna ilustracija, u Velikoj depresiji su propale na tisuće banaka, *malih* (usput razlog zašto je bilo toliko puno malih banaka je regulativa, a ne tržište). Zanimljivo kako je na prvi pogled toliko različito, a rezultat toliko sličan.

    7.”Razbijanje će omogućiti njihovu lakšu regulaciju i tako smanjiti vjerojatnost da opet učine štetu.”
    Po čemu bi to bilo lakše kontrolirat pet umjesto jedne banke?

    8.”Kontraargument: Nakon nedavnog iskustva to postaje upitnim. Toksični derivati koji su se pokazali bezvrijednima, sustavno su dobivali AAA procjene od privatnih rejting institucija (često u nelegalnoj sprezi s TBTF-ovima).”
    Kontra-kontraargument: Dobivali su AAA od triopola propisanog od države. Država je odredila koje tri agencije su relevantne pa su te agencije budući da su zaštićene sa jedne strane da ne moraju brinuti o korisnicima njihovih usluga jer se jednu od te tri mora koristiti se natjecali samo za svoje klijente.
    Čak i da je sve bilo čisto nije dovoljno reći ovi su zahebali ergo država to treba raditi, nego treba pokazati kako je to državni mehanizam efikasniji. Inače je to samo nirvana fallacy. Ne uspoređuje se tržište sa savršenstvom nego s drugim institucionalnim okruženjem.

    9. “I najvažnije, privatne TBTF banke ne izlažu svoju kožu, jer su „prevelike da propadnu.“
    TBTF nije prirodni zakon nego politička odluka.

    10.”Kontraargument: Profiti privatnih banaka još su veći motiv za korumpiranje zakonodavaca i provoditelja zakona .”
    Kontra-kontraargument: Al ga ubodete s ovim. Pročitajte ponovo argument, upravo ste ga dokazali.

    11.”Kontraargument:Profit nije automatski garant efikasnosti. Sve je lošiji kada se radi o dugoročnim investicijama.”
    Kontra-kontraargument:Tržište jednako dobro alocira resurse i prostorno i vremenski. Kako tržište ima cijene fizičkih resursa i rada isto tako ima i cijenu intertemporalnih preferencija, kamatu. U osnovi cijenu vremena. Ne da tržište nije lošije nego jedino tržište može efikasno alocirati resurse u vremenu.
    Anketa menadžera je irelevantna, niti su oni najbitniji koji odlučuju, niti je anketa prikladan instrument za takvo mjerenje, niti je kamata od 20% loša (niti dobra). Usput, potezat ovakav argument je suicidalno. Kolike su vremenske preferencije političara? Političara godinu dana prije izbora? Na koncu ti isti menadžeri mogu biti izabrani za političke funkcije, što onda?
    Nisu ljudi koji ulažu svoju imovinu baš tako naivni.
    http://en.wikipedia.org/wiki/Present_value
    Ukoliko mislite da je tržište toliko loše u intertemporalnoj alokaciji možete lako testirati svoja uvjerenja na burzi, ako ste u pravu obogatit ćete se, nije ni to najgora stvar koja vas može snaći🙂

    12.”Pitanje je: za što je država loša ili dobra i za što je privatno poduzetništvo dobro ili loše.”
    Tržišni proces je dobar u alokaciji resursa prema najnužnijim potrebama društva i korištenju cjelokupnog znanja svih ljudi tog društva u tom procesu. Politički proces je dobar u prisilnom oduzimanju imovine.
    Kakvu će tko etičku kvalifikaciju iz toga izvući je na svakom pojedincu…
    Za mene nema puno dvojbe….
    “Government is the great fiction through which everybody endeavors to live at the expense of everybody else.”-Bastiat

    13.”Kontraargument: Ponavljanje mantre nije argument.”
    Red je da se nakon ovolikog jamranja na kraju s nečim i složim.
    Mada… pesimist u meni će vidjeti zlokobne naznake da je to na broju 13…🙂

    • zsikic kaže:

      1. motiv je motiv a signal je signal (ne dovodim ga u pitanje)
      2. pardon, nitko razuman🙂
      3. još se jednom pozivam na razum🙂
      4. mislim da su svi još jako daleko; usp. budžete i najliberalnijih (ili imate neku drugu metriku?)
      5. nisam shvatio ovo s Avatarom?
      6. ne treba ali se to ipak čini
      7. umreženost 5 malih banaka uvijek je manja od umreženosti jedne peterostruko veće
      8. država nije nevina, političari su vjerojatno najkorumpiranija vrsta, ali je njihova najlakša i najveća korupcija od strane privatnog sektora (vrlo je teško ukrasti novac iz riznice ili nekog ministarstva, preplatiti privatni posao državnim novcem je lakše), no to nije argument za ukidanje države kao ni za ukidanje privatnog poduzetništva
      9. apsolutno se slažem
      10.vidi pod 8.
      11. NISAM protiv tržišta, njegova funkcija generiranja cijena je nenadomjestiva, ali to ne znači da nikada nije u sukobu s javnim interesom;
      NIJE pitanje poduzetnici ili političari, pitanje je “tko što” i čak nema spora oko većine stvari
      12. nije ni privatni tako loš u prisilnom oduzimanju imovine, npr. banke su kroz povijest a i danas dosta uspješne (netko će reći prema ugovoru, ja ću odgovoriti i država prema zakonu; u oba slučaja radi se o pravednosti ugovora i zakona)
      13. je li 13 ispalo slučajno ili je ciljano🙂

  3. Kapitalac kaže:

    Ključ uspješnog, slobodnog društva je jednostavan (no vrlo teško ostvariv): vladavina prava, nezavisno sudstvo, slobodno tržište, neutralna vlast, niski porezi kao izvor financiranja administrativne države i garancija vlasničkih prava građana (pojedinih i/ili udruženih).

    Zašto je navedeno teško ostvarivo? Zbog sklonosti pojedinaca da dominiraju i vladaju većinom. U prvom argumentu ste dali dobar uvid u tu sklonost, dakle kolaboracija TBTF institucija i vlasti koja je toliko jaka da odlučuje imovinom građana, uzrokovala je opći kolaps financijskog sustava u Americi te globalnu recesiju.

    U slobodnom društvu vlast nema mogućnost izvršavanja vlastite volje u toj mjeri da pogoduje ikome na štetu građana (već prežvakani bailout je primjer antikapitalističkog i prosocijalističkog načina upravljanja ekonomsko-političkim pitanjima jednog društva).

    Kada govorite o temeljnim motivima, na početku teksta, već ste jasno definirali da vizija države koju imate podrazumijeva državu kao instituciju koja treba imati i ima znatno veću moć od onoga što je u teoriji slobodnog društva poželjno. “Javni interes” je zaista vrlo problematična kategorija na kojoj Hrvatska ne da se opekla već je odavno ispečena. Svašta se gura u tu kategoriju no najproblematičniji je način na koji se to radi – uvijek neka politička figura obmanjuje narod i definira taj sustav prema osobnim preferencijama i u vlastitom interesu te ga podmeće pod javni interes i nešto što “mi” želimo. Taj “mi” je osobito degutantan. Bakić je u svojem zadnjem članku fino karikirao taj “mi”.

    Prepuštanje kontrole nad “javnim interesom” u ruke pojedincima (figure na vlasti) teži manipulaciji društvom, malverzacijama na štetu društva, korupcijom te jačanjem pojedinaca u smjeru despotizma – kraja nema. U izjavama ministra Linića već možete vidjeti do kojih je razina dana moć dosegla, primjerice PDV na hranu se neće smanjivati jer to proračun države ne može podnijeti. Koju poruku šalje ministar narodu s tom izjavom? Je li javni interes pun proračun uz istovremeno prazan želudac većine građana? Što podrazumijeva pun proračun ako ljudi nemaju što jesti?

    Kod usporedbe javnog i privatnog sektora često se borimo s argumentacijom zbog zanemarivanja jednog paradoksa – javni sektor ili javne tvrtke da bi funkcionirale trebaju egzistirati u okolini zaštićenoj od slobodnog tržišta jer u suprotnom bi mogle doživjeti kolaps zbog boljeg konkurenta.
    Dakle uz dominantni javni sektor ide i dominantna vlast koja će učiniti sve što može da ojača javni sektor na način da stvori monopol i onemogući konkurenciju, no time šteti građanima od kojih se financira. U pravilu, usluge javnih tvrtki su skupe ili bolje rečeno prividno su jeftine no u sumi skupe jer se za kreiranje prividno niskih cijena koristi porezni sustav ne bi li se zamaskirala istina i stvorio privid da građani nešto plaćaju jeftinije nego kod privatnika (koji u toj sferi niti nema pa je teško usporediti što bi bilo da je konkurencija dozvoljena). Bilo kako bilo većina novca građana u konačnici završi u zajedničkoj kasi. U Hrvatskoj to je između 50-70%.

    Evo recimo zašto ne bi država (pardon, “vlast” – jer o tome se i radi, političar s nabujalom moći i pravom da upravlja građanskim slobodama) dozvolila da građani svoj novac, koji odvajaju po sili zakona za zdravstveno osiguranje, umjesto na konto HZZO uplate u neko drugo osnovno zdravstveno osiguranje nekog privatnog zdravstvenog fonda (koje bi se dozvolilo osnovati)?
    Neka ostane obaveza participacije u zdravstvenom fondu za početak ali zašto ljudi ne bi imali izbor kod koga se zdravstveno osigurati i odlučiti je li to javni ili privatni fond?

    • zsikic kaže:

      zloporaba javnog interesa je zloporaba i treba je sankcionirati kao i zloporabu privatnoga, to nije argument ni protiv javnog ni protiv privatnog

      javni interes sigurno uključuje pojačanu brigu za cca 30% najsiromašnijih i najbolesnijih i zato izdvajanje cca 10% najbogatijih i najzdravijih u zasebni zdrastveni fond nije dobro, ne radi se o tome kako optimizirati svoju zdrastvenu skrb, nego kako optimizirati ukupnu zdrastvenu skrb ne zanemarujući najsiromašnije i najbolesnije, ćija bi skrb s njihovim sredstvima bila nedostatna, to je zapravo moralno a ne ekonomsko pitanje (ekonomsko u užem smislu, jer u širem bi i ekonomija trebala biti moralno pitanje, usp. smitha i ostale klasike)

      • vedran2006 kaže:

        G.sikicu napravili ste osnovnu logicku pogresku. Poistovjetili ste drzavno vlasnistvo banaka sa javnim interrsom. Molim vas da za potrebe diskusije definirate javni interes. Niske kamatne stope na kredite?. Visoke kamatne stope na stednju? Visoka adekvatnost kapitala za stabilbost?
        Sto se tie empirijskog uvida proucite funkcioniranje hrvatskog javno bankarskog sustava prije privatizacije.
        Ne bih ulazio u analizu javnog bankarstva i njegovog utjecaja na trzisne grane i kako zamisljate da javno bankarstvo ne bi pogodovalo privatnim firmama na nacin kako poloticari pogoduju privatnim bankama. No predlazem da se i time pozabavite u nekom postu. Ja u javnom bankarstvu ne vidim nikakav javni interes vec samo prosirivamje alata za pogodovanje bliskima vlsti. Sad ako je to javni interes onda ste sasvim u pravu.

      • zsikic kaže:

        javni interes je mnogo toga, od sprečavanja epidemija koje uništavaju ljudske živote do sprečavanja ponzi shema TBTFova koje (recesijama i depresijama) uništavaju ljudske sudbine (a neki ih ekonomisti opisuju kao prolazne i nebitne fenomene)
        pitanje je bi li (velike) javne banke imale manje motiva da krenu ponzi, ja mislim da da, i bi li na nekoj drugoj strani bilo veće štete pa zato treba trpjeti ponzi efekte, možda da ? prosvijetite nas (ali tu bi se trebao uzeti u obzir interes onih koji ih trpe, i to je npr. javni interes)

      • vedran2006 kaže:

        I druga stvar koju sam vec bezbroj puta rekao. Vi brkate uzrok i posljedicu. U paradigmi bailouta banaka sudjeluju dvije strane privatne banke i drzava. Vi u toj paradigmi krivite privatni sektor i predlazete javno vlasnistvo kao rjesenje a ne uvidjate da ta klijentelisticka pozicija ne slabi podrzavljenjem banlarskpg. sektora. Naprotiv ona je jos jaca. osim toga postoji jos jedan jaki razlog za uklanjanje drzave iz paradigme koji ste potpuno zapostavili.
        Spomenuli ste profit kao nedostatak. No upravo naprkotiv visoki profit je rezultat regulacije (npr niske pasivne kamate zbog osiguranja depozita). Uklanhamje drzave i regulacije dovesti ce konkurenciju i ukloniti te vama mrske profite. Vidjet cemo ulaskom u eu sto ce biti sa profitima banaka kod nas. Primjetite da je nas bankarski sektor pod istom regulacijom eu ali uz znatno nizu konkurenciju.

      • zsikic kaže:

        ne krivim privatni sektor nego razmišljam o mogućnosti da velike (TBTF) banke budu javne, valjda nisu samo one privatni sektor

      • vedran2006 kaže:

        Da se osvrnem i na profit. Profit ima bitnu funkciju a to je da kad su profiti visoki u nekom sektoru to je signal novim igracima da udju na trziste (to naravno nije moguce ako drzava ogranicava konkuremciju) . Drhgi bitni razlog je specifican za stabilni bankarski sektor ili vi mislite da je bolji gubitaski drzavno bankarstvo ili biste natjerali privatne banke da rade sa gubicima?

      • zsikic kaže:

        profit ima važnu ulogu u mnogim područjima, slijedi li da je zato ima u svim

      • vedran2006 kaže:

        Mozete li objasniti zasto hnb ne dpzvoljava ulazak novih banaka na trziste (osim kupovine ostojecih preskupih banaka). Jesu to mozda ti javni interesi koje propagirate kroz drzavu?

      • zsikic kaže:

        ne mogu jer ne znam (naš hnb mi svakako djeluje kao euro ekspozitura bez vlastite politike), ali ne znam ni u kojoj je to vezi s postom

      • vedran2006 kaže:

        Ili zasto ne dozvoli gradjanima da ulazu u zlato? Nije li javni interes mogucnost izbora ili drzava stiti neke posebne interese. Kakomozete uopce poistovjetiti drzavu sa javnim
        interesom. To je stvarno degutantno. Pa nisuli ljudiostajali bez zivotne stednje dok je drzava vodila banke. Sramotan clanak.

      • zsikic kaže:

        država je vojska, policija, sudstvo, kontrola hrane i lijekova, opće obrazovanje, zdrastvena zaštita …
        što je za vas država, jeste li vi išli u školu, jeste li bili bolesni, mislite li da nikada niste koristili policijsku zaštitu (jeste li ikada vidjeli što se dešava kada policija štrajka par dana), jeste li proživjeli nedavni rat, hranite li se bez straha od trovanja, uzimate li lijekove bez straha …
        sve to što uzimate zdravo za gotovo dio je organizirane ljudske zajednice koji se uobičajeno zove država, kako vi to zovete

      • Kapitalac kaže:

        Niste korektno odgovorili na pitanje, mogu i preformulirati;
        Zar zaista mislite da više zdravstvenih fondova koji funkcioniraju na tržištu ravnopravno i koje građani odabiru po volji i vlastitim preferencijama i za vlastiti novac (među njima i javni fond), može biti lošije rješenje od jednog i monopolističkog HZZO-a kakvog imamo danas?
        Postoci koje ste dali zaista nisu referentni, proizlaze iz puke pretpostavke dane pod utjecajem vrlo sličnog stanja u današnjem neslobodnom društvenom sustavu.

        Moralnost? Zar je moralno da vlast uzima građanima od 50-70% onoga što stvore? (ovo su konkretni i lako dokazivi postoci)
        Mislim da se upravo u tom postotnom intervalu koji dokazuje poreznu represiju krije razlog siromaštva većine siromašnog dijela stanovništva. Siromaštvo vuče za sobom i bolest, a monopolističko zdravstveno osiguranje čuvar je održivosti takvog stanja.

        S obzirom na Hrvatsku društveno-političku i ekonomsku krvnu sliku, zaista da li možemo reći da su jaka vlast, visoki porezi i planska ekonomija rezultirali društvenim oporavkom ili nešto drugo ima veze s više od milijun nerješenih sudskih sporova, sulude liste čekanja po bolnicama, škole bez vode i grijanja, preko 20% nezaposlenih i istovremeno nebrojenim povlaštenim skupinama koji egzistiraju na samom dnu zahvaljujući onima koje se lupa po džepu od 50-70%? Paradoksalno je da se unutar istog modela traži rješenje socijalnih pitanja i poziva na moralnost redistribucije.

        Jaka vlast čini od ljudi socijalne narkomane i rješenje sasvim sigurno leži izvan tog fokusa.

      • zsikic kaže:

        mislim da ipak jesam, ti bi se fondovi profilirali u skupe za najbogatijih 10%, pa nešto jeftinije za …
        izgubila bi se solidarnost u zdrastvenoj skrbi
        poreze bi u recesiji trebalo radikalno skresati, u monetarno suverenoj zemlji oni služe samo obuzdavanju inflacije, no s druge strane mi smo se toliko vezali za euro da smo si sami oduzeli tu suverenost

      • Kapitalac kaže:

        Ako bi fondovi bili otvoreni za sve onda se ne bi mogli profilirati na način koji opisujete.
        Monetarno smo ovisni, nažalost, i to možemo zahvaliti istoj skupini ljudi kojoj se odobrava javni monopolistički položaj. “Mi” smo takvi zbog težnje centraliziranoj politici, ekonomiji i upravljanju društvom.
        Duboko sam uvjeren da je rješenje tog paradoksa izvan društvenog modela vođenog prejakom političkom vladajućom strukturom.

      • zsikic kaže:

        fond koji bi nudio vrhunsku i zato skupu skrb morao bi i sam biti skup i koliko god bio otvoren bio bi nedostupan siromašnijima
        nemam ništa protiv da si bogatiji doplate za bolju skrb (nekima je i to moralno upitno) ali je zbog solidarnosti nužno da uplaćuju i u osnovni fond (makar ga i ne koristili)

      • vedran2006 kaže:

        G.sikicu koristite se jeftinom demagogijom.
        1. Hnb i drzava nisu sposobni po vama zastiti sucerenost a s druge strane proklamirate ih kao zastitnike javnog interesa, sto god to bilo.
        2. Nacelno podrzavate kapitalixam islobodno trziste a predlazete nacionalizaciju sto direktno podriva privatno vlasnistvo kao temelj kapitalizma. Sama rasprava o tome ukazuje na vas stav o privatnom vlasnistvu
        3. Opravdavate to izjedanacavanjem slobodnih ugovora koji se ne mijenjaju jednostrano za razliku od xakona koji se mijenkaju kako kojoj vlasti pase. Upravo jasni i stabilmi zakoni preduvijet su napretka.
        4. Siguran sam da vi koristite usluge privatnog sektora vise nego ja javnog. Isto tako sam siguran da u javnom bankarstvu vecine usluga ne bi bilo i bile bi kud i kamo skuplje i losije.
        5. Trebate malo preispiyati cinjenice i sami ste rekli drzavno vlasnistvo je dokazamo neodrzivo a privatno ipak ostavlja nadu pa i uz sve nedostatke stiti javni intetes daleko bolje

      • zsikic kaže:

        iz odgovora na drugi komentar:
        “zloporaba ima mnogo i treba ih sankcionirati, te ih sustavom što više onemogućavati; ali to ne znači (pretpostavljam da se slažete) da treba ukinuti sve gdje ima zloporaba (to bi značilo ukinuti sve i privatno i javno, što je nonsens)”
        isto vrijedi i za mnoge neupitne nekompetentnosti u raznim sektorima

        naravno da koristim usluge privatnoga sektora, zašto mislite da je to upitno i da bih to negirao, ja nisam protiv privatnog sektora i njegovih usluga kada propitujem opravdanost privatnih TBTF banaka

      • Kapitalac kaže:

        G.Šikić,
        niste korektni niti objektivni u analizi zaista,

        ako imamo više istih obveznih fondova s istim elementarnim značajkama propisanim zakonom, koji bi zahvaljujući tržišno-organiziranom poslovanjui nudili svojim participantima konstantno više od drugih kako bi zadržali masu, to nikako ne stavlja u prvi plan ikakvih 10% najbogatijih niti van plana socijalnu komponentu – dapače – sasvim sigurno bi se cijena zdravstvenog osiguranja za razinu zdravstvene usluge usporedive s današnjom drastično snizila, a “tržišnost” (da skratim) bi dovela do postepenog poboljšanja usluge.
        Bogatima i danas osnovno zdravstveno osiguranje ne predstavlja ništa jer si gotovim novcem mogu priuštiti zdravstvenu skrb najviše razine – u pravilu u privatnom aranžmanu.
        No kada bi se kroz konkurentno zdravstvo spustila cijena mogu konstatirati da bi većina “ne bogatih” ljudi bila u stanju priuštiti si dopunsko zdravstveno osiguranje pa i osiguranje po vlastitim preferencijama u nekoj privatnoj poliklinici sasvim van zakonskih okvira.

        Karikirat ću ukratko jedno osobno iskustvo koje možete testirati dalje, dakle nakon prometne nezgode bio sam naručen na specijalistički pregled u bolnicu uz čekanje od 6 mjeseci preko HZZO-a, uplašivši se dugog roka na pregled i posljedica po zdravlje obavio sam pregled kod privatnog specijalista dan nakon telefonske narudžbe. Cijena tog pregleda kod privatnika bila je 400HRK. U 6 mjeseci na konto zdravstvenog osiguranja platio sam HZZO-u više od 12.000HRK. Drago mi je što se netko pomogao s mojim novcem ali zašto je u mojem problemu izostala ta moralna komponenta? (ovaj slučaj karikira moralnost “zajedničkog”, a pitanje je hipotetsko, neka posluži za razmišljanje jer ne želim nastavljati plitku diskusiju).

        Poanta je u mogućnosti izbora. Nemoralno je siliti ikoga da participira u nečemu samo zbog razloga što postoji netko na lošijoj poziciji od njega samoga. Liberalno društvo svojim liberalnim metodama taj nesrazmjer dovodi na najmanju moguću mjeru gdje se taj problem vrlo lako rješava i kroz minimalne poreze.

    • zlaneva kaže:

      Kad se vec “ljutite” na nestrucno baratanje pojmovima, ja bih, kao istinska neznalica, pitala sto znaci “slobodno drustvo” (kako ne bih nestrucno baratala tim pojmom :)).
      Recimo,
      “Ključ uspješnog, slobodnog društva je jednostavan (no vrlo teško ostvariv): vladavina prava, nezavisno sudstvo, slobodno tržište, neutralna vlast, niski porezi kao izvor financiranja administrativne države i garancija vlasničkih prava građana (pojedinih i/ili udruženih).” i
      “U slobodnom društvu vlast nema mogućnost izvršavanja vlastite volje u toj mjeri da pogoduje ikome na štetu građana”.
      (zvuci fino utopijski, ili bar platonisticki?)
      Zatim, sto bi bilo slobodno trziste? Nesto kao…
      Q: How many Chicago School economists does it take to change a light bulb?
      A: None. If the light bulb needed changing, the market would have done it by now.

      Naravno, pojmovi i jesu apstraktni u smislu da (jos uvijek) ne postoji njihova realizacija, ali barem bih voljela znati koja je ideja tih pojmova.

      • Kapitalac kaže:

        zapravo ovi pojmovi nisu ništa novo, upravo ih “austrijanci” već više od stoljeća uporno objašnjavaju pa mogu samo preporučiti mises.org i enorman fond objavljenih radova (besplatnih za download) libertarijanski nastrojenih autora, počevši od Misesa, preko Hayeka, Friedmana, Rothbarda do nove struje u kojoj dominira Robert Murphy… ovo sada nije puko razmetanje nabrajanjem imena već dokaz koliko je o temi već napisano. Moje mišljenje o značenju tih pojmova je potpuno irelevantno za diskusiju sada jer ako sav mentalni trud moram ulagati umjesto u preispitivanje teorija i uvjerenja u puko dokazivanje terminološke neusklađenosti onda i ne želim ulaziti u diskusiju.

        Prerasao sam diskusije u kojima me se poziva da odgovaram na pitanja postavljena u provokativnom (neznalačkom) stilu poput ovoga:
        Q: How many Chicago School economists does it take to change a light bulb?
        A: None. If the light bulb needed changing, the market would have done it by now.

        Što god da vam odgovorim na to, i na najjednostavniji mogući način, vama će se činiti nedostatno jer vam nedostaje želja da sami istražite problematiku. I to možete sami promijeniti, bez mene ili ikoga drugoga.
        Ne znam samo koji je razlog potrebe za kritikom određene ideje ukoliko se o istoj nije spoznalo išta, i to je razlog moje “ljutnje” jer do dana današnjeg nisam čuo ni jednu kritiku liberalnog društvenog modela baziranu na činjenicama već se one baziraju na krivoj terminologiji ili sklonosti kritici bez elementarnog znanja o onome što se kritizira – čisti impuls izazvan nekim skrivenim revoltom.

  4. IsakN kaže:

    Ne bih o bankama za sada nego bih se osvrnuo na druge uloge drzave.
    1) Skolstvo
    Smatram da je skolski sustav u rukama drzave previse trom i da tesko reagira na promjene koje se svakodnevno dogadjaju. Takodjer smatram da neke stvari nemaju smisla. Ljudi govore o besplatnom studiranju. Nista nije besplatno, a isto tako mislim da zaista nema smisla da drzava subvencionira one koji studiraju po 10ak godina bez obzira koliko siromasni ili bogati bili. Mnogi cak i kvalitetni studenti produzuju studiranje na nekoliko godina vise da bi iskoristili porezne pogodnosti za studentski rad i studentsku prehranu. Takvi poticaju sigurno nisu dobri. Netko to mora platiti. Druga stvar su recimo ti kolektivni ugovori i prakticki nemogucnost odpustanja loseg profesora. Postoje profesori koji se toliko trude oko ucenika/studenata, a ima i onih koje naprosto “boli briga”. Svi su placeni isto i poticaji su za ovog koji se trudi da se prestane truditi osim ako nije toliko moralan, ali svi mi smatramo da smo moralni, a pitanje je koliko smo ustvari takvi.

    2) Zdravstvo
    E ovo je mozda i rak rana. Slazem se s gospodinom Sikicem da bi se za X % najsiromasnijih trebalo pobrinuti. Ali kako definirati ko je siromasan? Da li je siromasan onaj koji je kao nezaposlen i bez drugih primanja, a na crno svaki mjesec zaradi 30 000 kuna?
    A znate sta se jos desava u zdravstvu. Ljudi nemaju nikakvog postovanja. Dodju i smatraju da imaju pravo na sve (i imaju) pa se iskaljuju na lijecnicima i sestrama bez razloga. Onda im propisete terapiju lijeka koji kosta par stotina kuna. Oni drugi dan pogrijese u terapiji i onda se cijela kutija lijeka mora baciti (kao i tih par stotina kuna) i oni imaju pravo na novi lijek. Nema problema. Placamo svi.
    Ja sam zaista za drzavno zdravstvo, ali moze sve biti besplatno. Neodgovorno ponasanje se mora – jednostavno MORA kaznjavati. Isto tako uplate u osiguranje moraju odgovarati i stilu zivota. Ne moze isto placati npr. pusac i nepusac. Nije problem subvencionirati nekog siromasnog i nesretnog, ali zasto subvencionirati nekog tko svaku noc popije 5 casa vina i popusi kutiju cigareta?
    Onda ljudi isto tako naruce specijalisticki pregled ili cak operaciju. Onda ne dodju. Propada termin, propada novac nikom nista. Mogu slobodno zakazati drugi termin – nece biti kaznjeni.
    itd itd itd…

    3) Sudstvo, policija, vojska
    E ovo ne mogu zamisliti da se privatizira, ali opet kad vidim koliko problema je u tim sektorima zaista se pitam sta se tu moze napraviti.
    Nedavno je bila prica o onom nekom rektaru s Hvara. E pa vjerujem da ljudi pogotovo iz manjih mjesta koji se bave ugostiteljstvom mogu ispricati divne price o reketu u suradnji mafije i policije (nema nekih strogih granica). A tu onda nema inspekcija kao u prici s Hvara nego tucanjava i pucnjeva.

    Dodatak: Sto se tice trovanja hranom – mislim da nijedna inspekcija ne moze nauditi proizvodjacu/prodavacu koliko moze los publicitet tako da ja vise racunam na to nego na drzavne inspekcije.

    • zsikic kaže:

      1. predlažete li da država ne financira školstvo ili da ga ne organizira? u prvom bi slučaju razina obrazovanosti nacije (čak i osnovnoškolska) potonula
      2. 3. zloporaba ima mnogo i treba ih sankcionirati, te sustavom što više onemogućavati; ali to ne znači (pretpostavljam da se slažete) da treba ukinuti sve gdje ima zloporaba (to bi značilo ukinuti sve i privatno i javno, što je nonsens)
      čekati da se potruju tisuće (ili možda stotine tisuća u današnjoj masovnoj proizvodnji) pa da nakon toga propadne proizvođač (koji možda ni nije svjestan da je na tržište dao loš proizvod) bilo bi neodgovorno spram tih tisuća i njihovih obitelji, mislim da podcjenjujete ulogu tih inspekcija, naime dok dobro rade čini se da ih nema i da su nepotrebne, to im je sudbina

      • vedran2006 kaže:

        Vi nikako da shvatite.
        1. Zlouporaba u privatnom sektoprodukt su uplitanja drzave u trziste. Trziste efikasmo uklanja zlouporabe. Drzava se moze pobrinuti za informiranje svokih gradjana.
        2. Zlouporaba u u drzavnom sektoru se treva kaznjavati. A recite vi meni tko i kako bi ih trebao kazniti i tko bi trebao ili tko trenutno snosi troskove. Tko placa sanaderu i polancecu voravak na moru upravo sada.
        Sustina je zloporaba kosta puno manje na ogranicenom trzistu dok na slobodnom trzistu zloupotteba znaci gubitak povjerenha kupaca bez dodatnih yroskova za drustvo. Isto tako zastita od zloupottebr kosta i najjeftiniji nacin je trIste konkurencija i informiranost.
        Ono zto vinikako ne razumijeye da vasi prijedlozi imaju skupe nezeljene posljedice. Vi jednostavno imate strah od trzista odnosno klasican strah od nepoznatog.

      • vedran2006 kaže:

        Morate potkrijepiti svoje tvrdnje nekim dokazima. Naime nitko ne tvrdi da je trziste savrseno ali isto tako drzavna regulacija i kontrola obavlja isti posao jednako lose ili losije uz daleko vece troskove za potrosace. Jako dobar primjer vam je regulacija oglasavanja farmaceutskih kompanija koje umbesto lazi kroz reklame koriste usluge novinara (pisanje novinara o pojedinim alternativnim potencijalno stetnim lijekovima nije reguliramo). Dakle imamo dodatni trosak a problem zavaravanja potrodaca ostaje. Nitko ne kaze da regulacija nije donijela neke koristi no poskupila je mnoge korisne lijekove koji su zbog cijene teze dostupni onima koji ih trebaju.

      • Simun kaže:

        A zašto vi mislite da su državne inspekcije ono što čini hranu zdravom? Biste li se okladili da će te inspekcije uhvatiti npr. pošiljku od 500 otrovanih konzervi koje se proizvedu prvog u mjesecu i potroše do kraja mjeseca? Na koju to foru par desetaka inspektora može nadzirati industrijsku proizvodnju i distribuciju hrane? Nema šanse!

        Hrana sigurno nije zdrava zahvaljujući inspekcijama, kao što ni turistička sezona nije dobra zahvaljujući ministarstvu turizma, i kao što kiša u Africi ne pada zato jer je vrač otplesao ples.

        Kombinacija uznapredovale tehnologije i (ničim opravdane) vjere da postoje nekakve državne inspekcije koje kontroliraju firme (a ne postoje, odnosno postoje ali nisu efektivne) čini ljude mirnima. Ali činjenica je da bi hrana bila jednako zdrava i da nema državnih inspekcija — vjerojatno zdravija, jer bi se certifikati o ispravnosti plaćali privatnim firmama koje bi onda stvarno i pazile da ta hrana jest ispravna.

      • zsikic kaže:

        dobrim dijelom je dovoljna i činjenica da postoje
        kao što i sama činjenica da postoji policija sprečava mnoge potencijalne zločine
        no malo smo izvan teme

      • IsakN kaže:

        1. Predlazem da se cjelokupni sustav promijeni. Ako ce se i ici i dalje na to da svi uplacujemo u istu kasu (poreznu) onda barem ne moze biti kako je do sada. Jer kad kazes besplatno onda ljudi nemaju nikakvu odgovornost prema tome. Ja sam isao u gimnaziju u kojoj je 4. razred trebalo zavrsiti 40 ljudi, a zavrsilo je 150. Sad vecina rade neka zanimanja za koje ici u gimnaziju nema smisla (ugostiteljstvo, poljoprivreda, gradjevina itd), ali drzava je potrosila na njih novac. Bespotrebno.
        I Vi ste sami pisali o obrazovanju i vjerujem da znate kakva je situacija. Isto tako kriteriji se svake godine srozavaju jer eto svi bi trebali imati pravo na skolovanje, ali sad ispada da je to pravo i da zavrse skolu pa onda oni koji se vise trude trpe jer ostaje manje resursa (vremena profesora) za njih.

        2. Zdravstvo – ma ljudi ce taj sustav iskoristavati jer im je to sve besplatno. Ja zaista ne znam kako to promijeniti, ali to je ogroman problem.
        A doktori strahuju od javnosti vise nego od iceg drugog. Pogledajte sta se dogodilo onim doktorima u Rijeci u slucaju Maskarin. Prosjek u Njemackoj je 1 takav slucaj na 5000 operacija. U Rijeci je uradjeno vise od 10000 operacija i onda se dogodio 1 slucaj. Naravno citava nacija se digla na noge i napala neodgovorne lijecnike. I onda se doktori boje svake odgovornosti pa se propisuje i vise lijekova i vise pretraga i vise svega i sta god pacijent zatrazi jer ce te sutra tuziti. A sto to sve kosta to nikog nije briga. I ovo nisu pojedinacni primjeri ovo se dogadja svakodnevno u cijelom sustavu.

      • zsikic kaže:

        štošta treba mijenjati u javnim servisima, slažem se, ali to ne znači da ih treba ukinuti (pretpostavljam da se i oko toga slažemo)

  5. vedran2006 kaže:

    Bottom line peavo pitanje je trebalo biti tko bolje stiti javni interes trziste (privatno) ili javno. Generakno iki samu u bankarstvu.
    A vi ste demagiski podmetnuli da aoriori to cini drzava sto je koliko je meni poznato empirihski dokazano kao pogresno

    osim toga mogli ste procitati o kineskom javnom bankarstvu koje je u potpunosti istisnulo kreditiranje privatnog sektora sto je dovelo do toga da se privatni sektot zaduzyje na crno na privatnom trzistu. Dakle postoje gadne nezeljene posljedice. Inace spomenuli ste i epidemije pa proucite malo povijest i vidite gdje su se i kako dogadjale medicinske inovacije. Kako to da he moderna medicina izniknula na jednom od ekonomski najliberalnikih podrucja svijeta a ne u zatvorenim feudalnim drzavama. Moderna medicina u presudnoj je mjeri produkt trzista i slobodne ekonije pa makar ta konkurencija bivala sputana ipak nije ugusena.

  6. Simun kaže:

    Kao i obično, iz par površnih observacija izvlačite ponešto pretjerane zaključke o neadekvatnostima kapitalizma🙂

    Na primjer:

    “Kontraargument: Nakon nedavnog iskustva to postaje upitnim. Toksični derivati koji su se pokazali bezvrijednima, sustavno su dobivali AAA procjene od privatnih rejting institucija (često u nelegalnoj sprezi s TBTF-ovima).”

    Treba uspoređivati kruške s kruškama i jabuke s jabukama. Jer što ovdje zapravo želimo reći?

    – da državne banke ne bi pravile nikakve derivate?
    – da državne banke ne bi napravile derivate koji bi se kasnije pokazali toksičnima?
    – da bi državne banke na te derivate dobile od privatnih agencija ocjene koje nisu AAA?
    – da bi državne banke na te derivate dobile od državnih agencija ocjene koje nisu AAA?

    Vrlo je teško vidjeti što bi to točno u predkriznim vremenima državne banke ili agencije radile bolje. Croatia Osiguranje ne bi prošlo kao AIG? Kako to da su Fannie Mae i Freddie Mac, državne institucije, radile tako katastrofalne greške? Zašto je država uopće poticala kreditiranje nekretnina?

    Privatne firme su napravile gomile grešaka jer nisu znale procijeniti rizike, ali misliti da bi državne firme to napravile bolje je naivno preko mjere.

    Dalje:

    “Predsjednik najveće američke željezničke kompanije nedavno je izrazio svoju frustriranost „kvartalnim bilancama“, podsjećajući da je vijek lokomotive 30 a tračnica 50 godina.”

    Ma, to o navodnoj kratkoročnoj usmjerenosti korporacija je običan mit. Radi se o jednoj od intuitivnih kritika kapitalizma, a takve padaju u vodu čim se čovjek malo zamisli nad logikom cijele stvari — ne trebaju mu čak ni nekakvi podaci.

    Jer, ako je usmjerenost na kvartalne podatke pogrešna, DOBRO, kratkovidne firme koje su tako usmjerene će propasti, njihovi dioničari će platiti cijenu gubitkom kapitala, a opstati će firme koje gledaju dugoročno.

    Svakome tko malo prati tržišta kapitala jasno je da ne postoji nikakav imperativ da svaki kvartal bude profitabilan neovisno o situaciji. Naravno da sve ovisi o firmi, konkurenciji, tržištu, ulaganjima, itd. Dioničari bjesne ako nema kvartalnog profita kad bi ga trebalo biti, a ne uvijek. Dobar primjer su internetske kompanije poput Facebooka i sličnih. Te firme redovito pokažu prvi profit u četvrtoj-petoj godini funkcioniranja. S druge strane normalno je da direktor Coca-Cole mora pokazati kvartalni profit, u protivnom loše radi.

    Željeznice su dugačka tema. Ukratko, privatni kapital se pokazao sasvim sposobnim da ih gradi, upravlja i održava. Ima u tome cca 180 godina iskustva. Pričati da privatni sektor tu nije efikasan je jednostavno nepoznavanje povijesnih činjenica.

    A što se tiče spomenutog direktora, izjava je sumnjiva. Na kraju krajeva, gledajte to ovako. Postoje standardne računovodstvene procedure. Ja kao ulagač uopće ne moram znati što firma kupuje. Ona knjiži da je kupila objekt A, za cijenu X, koji će amortizirati kroz 50 godina. Meni je tu nebitno radi li se o tračnici ili stroju za ovo ili ono, ili nekretnini. Brojke moraju štimati i firma mora biti profitabilna. Ako nije, direktor mora otići, što god da je kupovao.

    • zsikic kaže:

      izveo sam zaključak o neadekvatnosti kapitalizma ???? gdje ????

      valjda se slažemo da su ponzi sheme kratkoročne, da su ih masovno generirali TBTF, i da nisu propale jer su TBTF

      kada su se uključili FM i FM? dosta kasno! nije država bezgrešna, no kombinacija države i TBTF je posebno toksična, kako bi vi to riješili? dalas fed ukidanjem velikih banaka, moje razmišljanje pretvaranjem u javne, vi mislite da je dobro kako je?

      • vedran2006 kaže:

        Pozivate na nacionalizaciju banaka sto direktno podriva osnove kapitalizma. TBTF su toksicne zbog velicine ili zbog vlasnistva? Koliko se ja razumijem u uzrocnost cinjenica da su banke privatne nije uzrokovala TBTF. Da je tome tako imate primjer kineskih banaka koje su javne i ogromne, vece od svih privatnih. I dokazano ne sluze u javnom interesu. Razbijanje banaka na manje nije nikakvo rjesenje, samo nepotrebno trosenje novca svih gradjana (razmislite samo o troskovima menadzmenta).
        Tijekom velike depresije propalo je 15000 malih banaka. TBTF je politicka izmisljotina. Koja je razlika za financijski sustav ako propadne 15000 malih umjesto 1 velike. TBtf je politicki problem, posljedica intervencionisticke politike a nikako inherentan problem kapitalizma i privatnog vlasnistva.
        Prejudicirali ste da javna usluga garantira javni interes, valjda zbog samog priloga javni. I jos uvijek cekam da definirate jasno javni interes u bankarstvu.

      • zsikic kaže:

        i zbog veličine (jer zbog veličine sa sobom ruše sustav) i zbog vlasnika (koji ide za profitom bez obzira na posljedice po sustav, jer nije njegova briga)
        razlika je slična onoj između 10000 ubijenih u 15min u twinsima i 10000 stradalih u par mjeseci (ili koliko već) na cestama
        već sam vam odgovorio ali mogu ponoviti: “sprečavanja ponzi shema TBTFova koje (recesijama i depresijama) uništavaju ljudske sudbine”

  7. Simun kaže:

    “Argument: Privatni sektor je okrenut profitu i stoga je efikasniji od javnoga.

    Kontraargument: U nečemu jest u nečemu nije. Profit nije automatski garant efikasnosti. Sve je lošiji kada se radi o dugoročnim investicijama.”

    Ovo vam neće proći samo tako🙂. Efikasnost je ozbiljna stvar. Svjesni ste i sami da ako uspijete dokazati u nečemu veću efikasnost javnog sektora, čekaju vas malo ozbiljnije nagrade svjetskog karaktera. Ne možete to dokazati sa jednom rečenicom (“sve je lošiji kad se radi o dugoročnim investicijama”) i dva anegdotalna (i pomalo bizarna) primjera.

    Štoviše, potreba javne proizvodnje se obično brani u kontekstu efektivnosti, a ne efikasnosti. To jest, da će država napraviti ili neće nitko. A ne da će država napraviti jeftinije nego bi napravio privatni sektor (što bi bila ekonomska efikasnost).

  8. Pike kaže:

    Vidim luda bagra se nakotila… neka, neka, kad već u stvarnom životu moraju trpiti etatističke pi…rije bar da se u virtualnom svijetu malo iskale🙂

    1. U redu, samo podsjećam da se ne napravi previd. Nacionalizacijom nekog sektora se gube obe stvari, a dobijaju se Public Choice problemi. Veliki startni hendikep za nadoknadit, a nekih prednosti s kojima bi se mogli pohvaliti baš i nema.

    2. i 3. Gledao nedavno predavanja o Modernoj intelektualnoj tradiciji i predavač je odmah na početku stavio na znanje da je pregled (nužno) selektivan, a ljudi koji su uvršteni su radikali. Ostali su izostavljeni.
    Ti ludi radikali su Descartes, Leibniz, Hume, Kant, Hegel,… Njih se čita i proučava, ostali se zaboravljaju… nemaju što za reći.

    4. Korelacija veličine države i rasta je prilično jasna
    http://radikal.net/filosofi/kapitalisme/function.pdf
    Ili obuhvatnije, korelacija indeksa ekonomskih sloboda i raznih parametara je isto dosta jasna.
    http://www.freetheworld.com/2011/reports/world/EFW2011_complete.pdf
    (…od 20. strane bitni grafovi, a evo i ovdje http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/a/a7/Economic_Freedom_Charts.png )
    A kako svijet izgleda (fiskalno) i kud se kreće može se vidjeti po ovome…
    http://www.economist.com/node/18359896
    … toliko o konstantnoj dreci neoliberalizam ovo, neoliberalizam ono. A i priče o super-duper 50ima i 60ima su iz ovoga vjerujem jasnije.

    5. Sličica lijevo od usernama je avatar, moja predstavlja slovo A. Skinuto s naslovnice jedne knjige o tome kako bi izgledalo free market pravo i obrana. A kao anarhija.
    Eto neki mogu zamisliti društvo bez “javnih poslova”,… ja ne mogu zamisliti državu da dobro funkcionira.

    7. I po čemu bi to bilo efikasnije regulirati i nadzirati? Kolika je to točno razlika reguliranja između velike i male? Koliki je oportunitetni trošak takvog razbijanja na manje cjeline? Da li i koliko ta razlika opravdava takav trošak? Puno je to pitanja na koje nema odgovora…

    8. Meni osobno je jedan od argumenata.

    11. Pa ako se izjednači javni interes s državom onda jesu u sukobu. Samo za mene je država u sukobu s javnim interesom.

    12. …ali ćete vi u tom slučaju brzo upast u ozbiljne probleme. Ja moram samo reći da svaka osoba dobrovoljno donosi odluke i snosi posljedice tih odluka bile one dobre ili loše, nemam problem s tim da se nekome oduzme imovina prema ugovoru na koji je sam pristao. S druge strane za vas su pojave holokausta, Sj. Koreje, Kambodže,… nužno legitimne jer su “po zakonu”. Bilo kakav zakon koji država donese za vas je legitiman, za mene nije. Za mene su šverceri korisni članovi društva, za vas su kriminalci.

    13. I jedno i drugo. Kad mi je palo na pamet već sam bio negdje na 10-11 pa nije trebalo puno namještat.

  9. slobodailinista kaže:

    Profesore, (“izgubila bi se solidarnost u zdravstvenoj skrbi” i “ali je zbog solidarnosti nužno da uplaćuju i u osnovni fond /makar ga i ne koristili/) – nema solidarnosti u postupanju koje se temelji na prisilnom oduzimanju od jedne osobe da bi se oduzeto dalo nekoj drugoj.

    Nema, dakle, solidarnosti tamo gdje nema dobrovoljnosti, suglasja i prava izbora onog kojemu se oduzima, nema je tamo gdje se ta solidarnost ostvaruje pljačkom koju eufemistički nazivate porezom.

    Solidarnost je, profesore, kada vi, kao deklarirani filantrop, dobrovoljno, empatijski rasprodate svu svoju imovinu, ili dio nje, i tako dobiveni novac podijelite onima koje smatrate potrebitima. Ili, recimo, ne morate baš prodati stan, možda je to ipak malo pretjerano, ali, gotovo sam siguran, da biste na stan i hranu mogli i htjeli primiti barem jednog beskućnika. Siguran sam zato što vjerujem da ste skloni onoj mudroj narodnoj: “Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna.” To je solidarnost, a ne kada se tuđim spolovilom gloginje mlate.

    Ako sam pogriješio jer Vi već imate na stanu nekog potrebitog nevoljnika ili dio svojega slobodnog vremena provodite podučavajući siromašnu djecu matematici, ispričavam se, uz napomenu da takvo Vaše ponašanje još uvijek ne znači da je solidarnost moralno nametati onima koji do te Vaše univerzalne solidarnosti ili bilo čije druge partikularne vrste solidarnosti ne drže jer im, recimo, naprosto do njih nije stalo.

    • zsikic kaže:

      imate suženi pojam solidarnosti, kada su u pitanju statistički brojevi (npr. milijuni ljudi) onda nisu dovoljni osobni akti solidarnosti (kako je npr. mislio c. dickens i čini se vi; bar ste u dobrom društvu🙂 ), nego sistemska a to je najčešće zakonski regulirana solidarnost,
      nema nijedne brojnije zajednice bez toga, ne mislite valjda da je to slučajno ili da se možda radi o uroti protiv libertarijanaca🙂

      • slobodailinista kaže:

        Ako ja, gledano, naravno, iz vašeg kuta, imam sužen pojam solidarnosti, onda je to samo zato što vi imate ekstenzivan pogled na moju imovinu – jer se solidarnost, kako je ja vidim, može realizirati, da ponovim, samo dobrovoljnim dobročinstvom, htjenjem, a nikako ne “slobodnim” (zakonskim) i nasilnim raspolaganjem tuđom imovinom.

        Zagovarati primjenu oksimorona: “zakonski regulirana solidarnost”, koji zapravo ima značiti da anonimna, demokratska većina slobodno i lepršavo odlučuje o imovini manjine, neodoljivo me navodi na pitanje zašto tu dobrohotnost po istom demokratskom načelu i s istom humanom namjerom ne protegnuti propisima i na druge, hvalevrijedne međuljudske odnose, zašto, dakle, ne uspostaviti zakonski regulirano prijateljstvo, ljubav ili domoljublje – zar ne bi bilo solidarno, primjerice, da vam se kao obaveza propiše da petkom u 17 sati morate odvojiti pola sata za prijateljsko ispijanje kave, recimo, sa mnom. Imate nešto protiv? Bez srca ste ili biste drugačije proveli tih pola sata? Ali, zar i ja nisam ljudsko biće kojemu treba razgovor i druženje?🙂 Potpuno vas razumijem. Sada od vas samo tražim da i vi, iz istih razloga, imate razumijevanja za moju imovinu i moju želju da njome činim što me je volja, ali do granice, naravno, da takvim postupanjem ne ugoržavam život, imovinu i slobodu drugih ljudi.

        Zakoni ne bi smjeli propisivati što ljudi moraju činiti. Njihova bi jedina svrha trebala biti sprečavanje štetnih radnji – sprečavanje, dakle, onih postupaka kojima se ugrožava život, imovina i sloboda drugih. Držeći se toga pravila, koje jedino jamči proširenje ljudskih sloboda, sve bi zakonski regulirane prisile trebalo ukinuti, postupno ali posve izvjesno – poreze, solidarnost, obavezno svjedočenje, obaveznu vojnu obavezu iz našeg Ustava, obavezno pomaganje unesrećenima, obavezno cijepljenje, obavezno školovanje…Postupno ali posve izvjesno.

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s