U matematici i prirodnim znanostima ljudi dolaze do najznačajnijih spoznaja kada uoče da je nešto što se činilo različitim zapravo isto.

Na primjer, netko je davno otkrio da je kvadrat nad hipotenuzom pravokutnog trokuta svojom površinom zapravo isti zbroju kvadrata nad katetama toga trokuta. I sam dokaz te činjenice, poznate pod imenom „Pitagorin poučak“, niz je uvida da su neke na prvi pogled različite stvari zapravo iste.

(Sljedeći dokaz nije bitan za praćenje teksta pa pasus koji slijedi  možete preskočiti, ako vam je matematika nezanimljiva.)

Jedan od ljepših dokaza kreće od uvida da je Pitagorina tvrdnja zapravo isto što i sljedeća tvrdnja: bilo koja figura nad hipotenuzom pravokutnog trokuta svojom je površinom ista zbroju njoj sličnih figura nad katetama toga trokuta. Naravno, kvadrati su samo specijalni slučaj takvih sličnih figura. Ali ako poučak vrijedi za jednu trojku sličnih figura onda vrijedi za sve takve trojke, jer su trojke sličnih figura uvijek međusobno proporcionalne (a iz a² + b² = c² slijedi ka² + kb² = kc² za svaki faktor proporcionalnosti k). Dakle, najjednostavnije je krenuti od figure za koju je poučak najlakše dokazati i to nije nužno kvadrat. Takva figura je sam pravokutni trokut. Ako ga gledamo kao figuru nad hipotenuzom toga trokuta, onda su njemu slične figure nad katetama upravo dva trokuta na koje visina povučena na hipotenuzu dijeli početni trokut (nacrtajte si sliku, biti će jasnije).

Naravno, morate biti bar donekle matematički sofisticirani da biste lako pratili ovaj dokaz, ali kada ste jednom usvojili Pitagorin poučak, za vas je kvadrat nad hipotenuzom svojom površinom isti kao i zbroj kvadrata nad katetama.

(Ako vas ne zanima fizika možete preskočiti i sljedeći pasus.)

Još je slavniji primjer Newtonova teorija gravitacije. Što je bilo Newtonovo otkriće? Najprije je shvatio da je 2. Keplerov zakon (dok Zemlja rotira oko Sunca, spojnica Zemlje sa Suncem briše jednake površine u jednakim vremenima) isto što i njegov „centralni zakon“ (smjer sile koja djeluje na Zemlju je „centralni“, tj. od  Sunca prema Zemlji). Dokaz da je to zaista isto, opet je jedan niz osnovnoškolskih geometrijskih uvida da su neke na prvi pogled različite površine zapravo iste (naravno, uz razumijevanje Newtonovog zakona inercije, te sile kao uzroka promjene brzine). Koristeći se mnogo složenijom geometrijom Newton je shvatio da je 1. Keplerov zakon (putanja Zemlje je eliptička) isto što i njegov zakon „obrnutih kvadrata“ (iznos sile koja djeluje na Zemlju obrnuto je proporcionalan kvadratu udaljenosti Zemlje od Sunca). Iz ta dva uvida, da je „1. Kepler“ isto što i „centralnost“ gravitacijske sile, a „2. Kepler“ isto što i njeno ravnanje po „obrnutim kvadratima“, nastala je moderna matematička fizika.

Da biste razumjeli Newtonovu argumentaciju morate znati dosta matematike i fizike, ali kada je jednom usvojite za vas će 1.i 2. Kepler zauvijek biti poistovijećeni s obrnutim kvadratima i centralnošću.

Nije uvijek lako vidjeti da su stvari koje su iste zaista iste. Ali kada to jednom vidimo,  za nas više nikada nisu različite.

Ima i jednostavnijih primjera. Trgovine često nude popust na gotovinu. Ako je gotovinski popust 20%, to je isto što i 22.5% nadoplate za negotovinsko plaćanje. Naime, iz  0.8x = y  (gdje je x istaknuta cijena, a y je 20% manja gotovinska cijena) slijedi  x = y/0.8 = 1.225y  (tj. istaknuta cijena x je 22.5% veća od gotovinske cijene y). Međutim, iako je gotovinski popust od 20% isto što i negotovinska nadoplata od 22.5%, nema trgovine koja se reklamira negotovinskom nadoplatom.

Pretpostavljam da kupci razumiju da su u igri dvije cijene, te da je manja u odnosu na veću popust, a veća u odnosu na manju nadoplata. Možda svi ne razumiju da je popust od 20% nadoplata od 22.5%, ali da je popust u jednom smjeru isto što i nadoplata u drugom, to je ipak svima jasno. Bez obzira na to, kupci daju prednost kupovini s popustom u odnosu na onu  bez nadoplate, jer to psihološki nije isto. Popust ima pozitivni psihološki efekt, a nadoknada (čak i kada se radi o njenom odsustvu) negativan. Zato nema trgovine koja se reklamira negotovinskom nadoplatom.

(Ulogu sigurno imaju i izdavači kreditnih kartica koji ne žele da se korištenje kartice doživi kao nešto što se dodatno naplaćuje; pa bila to i istina. Bez njihovog utjecaja bar neki bi trgovci zaključili da odsustvo 22.5% nadoplate zvuči još bolje nego popust od 20%, da ne govorimo o odsustvu 100% nadoplate u usporedbi s 50% popustom; što je također isto.)

Stvari koje su objektivno iste psihološki se mogu bitno razlikovati. Zato čak i kada jednom vidimo da su iste, one za nas i dalje mogu ostati različite.

Sličan efekt imaju optičke iluzije. I nakon što se mjerenjem uvjerite da je ono što vidite zaobljenim zapravo ravno ili da ono što vidite dužim to zapravo nije, i dalje ćete ono prvo vidjeti kao zaobljeno a ono drugo kao duže.

Taj je fenomen za ekonomiju veoma važan i zato su ekonomske teorije koje ga zanemaruju u najmanju ruku nepotpune. Ekonomija je, za razliku od matematike i prirodnih znanosti, impregnirana tim fenomenom.

Evo još nekih primjera.

1. PRIMJER

U trgovini želite kupiti natikače za 150kn i tada vam netko kaže da iste možete kupiti za 100kn u drugoj trgovini, do koje vam treba 15 minuta. Ako ste poput većine kupaca otići ćete u drugu trgovinu.

Međutim, ako želite kupiti cipele za 1350kn i netko vam kaže da u drugoj trgovini iste možete kupiti za 1300kn, onda nećete otići u drugu trgovinu, ako ste poput većine kupaca.

Zašto je reakcija različita u ova dva slučaja? U oba se radi o istoj dobiti od 50kn, za isti put od 15 minuta! Objektivno, 50kn je 50kn i 15min je 15min! Objektivno da ali psihološki ne. Čini se da kupci u svojim glavama imaju posebne račune za svaku od ovih kupovina. Na jednom računu je popust od 30%, na drugom od samo 4%.

Ti su različiti računi uistinu robusni, što pokazuju sljedeći primjeri.

2.PRIMJER

Sada kupujete i natikače i cipele, koje stoje 150 odnosno 1350 kuna (dakle plaćate jedan stvarni račun za oba artikla). Hoćete li otići u drugu trgovinu ako su tamo natikače po 100kn, a cipele po 1350kn? Da ako ste poput većine od 70% kupaca.

3.PRIMJER

Opet kupujete i natikače i cipele, koje stoje 150 odnosno 1350 kuna(dakle opet plaćate jedan stvarni račun za oba artikla). Hoćete li otići u drugu trgovinu ako su tamo natikače po 150kn, a cipele po 1300kn? Da ako ste poput manjine od 30% kupaca.

Za 70% kupaca mentalni računi ostaju razdvojeni čak i kada su objedinjeni na stvarnom računu.

Različite mentalne račune ilustrira i sljedeći primjer.

4.PRIMJER

Kartu za koncert platili ste 100kn. Neposredno pred ulazom u dvoranu ustanovili ste da vam je karta negdje ispala iz novčanika. Hoćete li kupiti novu kartu? Naravno, ovisi o tome koliko vas zanima taj koncert, koliko imate novaca itd. Kako bilo, po anketama bi 50% ljudi kupilo novu kartu.

5. PRIMJER

Zamislite sada da kartu još niste kupili, kupiti ćete je pred ulazom u dvoranu. Pred ulazom ustanovite da vam je 100kn negdje ispalo iz novčanika. Hoćete li kupiti kartu za koncert? Po anketama bi 90% ljudi kupilo kartu.

U čemu je razlika? U oba se slučaja desilo isto.Izgubili ste papirić vrijedan 100kn. Objektivno je to tako, ali psihološki je jedan papirić bio na mentalnom računu za koncerte (a taj mentalni račun ne prihvaća cijenu od 200kn za koncert), dok drugi nije.

6. PRIMJER

Možete prihvatiti ponudu A ili ponudu B.

A) sigurnih 300kn.      B) 80% vjerojatnih 450kn.

Koju ćete ponudu prihvatiti? Ako ste poput 75% ljudi, prihvatiti ćete ponudu A, dakle sigurnih 300kn.

U slučaju B očekivana dobit je 0.8x450kn=360kn što je više od očekivane dobiti od 300kn u slučaju A. Zašto većina odabire manju očekivanu dobit?

Bihevioristička ekonomija prihvaća psihološko objašnjenje da ljudi imaju averziju prema riziku. Ljudi odabiru manju dobit jer je bez rizika. Rizik im je odbojan.

7. PRIMJER

Šanse da dospijete u drugu fazu igre su vam 25%. Kada ste jednom u drugoj fazi možete izabrati

A) sigurnu dobit od 300kn      ili      B) 80% vjerojatnu dobit od 450kn.

Što ćete odabrati? Ako ste kao i svi drugi, za vas je taj problem isti kao i onaj iz 6. primjera. (Dakle, 75% ljudi odabrati će sigurni A , a 25% nesigurni B.)

Zašto svi u 6. i 7. primjeru odlučuju na isti način? Zato što je 7. primjeru, u odnosu na 6. primjer, samo dodana prva faza na koju nemate nikakvog utjecaja. Vaša odluka u 7. primjeru bitna je tek u drugoj fazi, a ona je identična sa 6. primjerom. Zvuči razumno, dok ne vidite sljedeći primjer.

8. PRIMJER

Možete prihvatiti ponudu A ili ponudu B.

A) 25% vjerojatnih 300kn.    B) 20% vjerojatnih 450kn.

Koju ćete ponudu prihvatiti? Ako ste poput 60% ljudi, prihvatiti ćete ponudu B, a ako ste poput preostalih 40% prihvatiti ćete ponudu A.

Obje su ponude približno jednako riskantne ( 25% vs. 20%), pa rizik ne igra razlikovnu ulogu (ako bi igrao išao bi malo na stranu ponude B) . Očekivana dobit ponude A je 0.25x300kn=75kn, a ponude B je 0,20x450kn=90kn. Nije čudo da većina odabire B.

Ono što jest čudno je različita reakcija na 8. primjer u odnosu na 7. primjer, budući da su oni zapravo isti. I u 7. primjeru obje su ponude približno jednako riskantne (25% vs. 25%x80%=20%) i imaju iste očekivane vrijednosti kao one u 8. primjeru.

U čemu je onda psihološka razlika koja razdiobu 75%-25% pretvara u razdiobu 40%-60%? Pretpostavljam u odnosu prema neminovnom. Što je neminovno to se naprosto prihvaća i ne utječe na naše odluke. Dakle, 25% prve faze nema utjecaja na odluku jer je (prikazano kao) neminovno.

Nije čudo da je glavni dio političko ekonomskih argumentacija uvjeravanje da su neke stvari neminovne.

Vidjeli smo kako je averzija prema riziku vezana uz dobitke. Sljedeći primjer pokazuje da nije na isti način vezana za gubitke.

9. PRIMJER

Možete prihvatiti ponudu A ili ponudu B.

A) sigurni gubitak od 50kn.    B) 25% vjerojatni gubitak od 200kn.

Koju ćete ponudu prihvatiti? Ako ste poput 80% ljudi, prihvatiti ćete ponudu  B, dakle riskantnu varijantu.

Očekivani gubitak isti je u oba slučaja, ali u A je gubitak siguran, dok je u B vjerojatan.

Iako ljudi nisu skloni riziku kada dobivaju, čini se da su mu skloni kada gube. (To objašnjava mnoge kockarske sudbine.)

Evo potvrde i u sljedećem primjeru.

10. PRIMJER

Možete prihvatiti ponudu A ili ponudu B.

A) plaćanje 50kn osiguranja protiv gubitka od 200kn.

B) 25% vjerojatni gubitak od 200kn.

Koju ćete ponudu prihvatiti? Sada samo 40% ljudi prihvaća riskantnu ponudu B, jer se više ne radi o gubitku 50kn nego o plaćanju osiguranja.

Odnos prema riziku se mijenja kada se gubitak nazove osiguranjem. Naravno, kao u 9. primjeru, i sada pod A sigurno ostajete bez 50kn, dok pod B s vjerojatnošću od 25% ostajete bez 200kn. Objektivno nema razlike, ali psihološki ima. (Dobra vijest za osiguravatelje, no oni je odavno znaju.)

Ako u inače potpuno istoj situaciji nešto što je bilo prikazano kao gubitak prikažemo kao trošak ona će postati prihvatljivijom.

To ilustriraju i posljednja dva primjera.

11. PRIMJER

Prihvaćate li okladu s 10% šanse za dobitak od 950kn i 90% šanse za gubitak od 50kn?

12. PRIMJER

Hoćete li platiti 50kn za lutriju u kojoj imate 10% šanse za dobitak od 1000kn i 90% šanse da nećete dobiti ništa?

Radi se o potpuno istim okladama, samo je u drugoj gubitak oklade prikazan kao cijena lutrije. Naravno, ljudi ne reagiraju isto na gubitak i trošak; 35% onih koji ne prihvaćaju gubitak iz 11. primjera prihvaćaju trošak iz 12. primjera.

I na kraju jedna preporuka. Da ekonomiju pokreće često krhka  psihologija stvarnih ljudi (a ne racionalna očekivanja udžbeničkih econa) postalo je naročito jasno u vezi s trenutno svjetskom financijskom krizom. Više o tome možete naći u Animal Spirits: How Human Psychology Drives the Economy, and Why It Matters for Global Capitalism, Akerlofa i Shillera. Oni kao i Keynes (koji je, slijedeći Humea, uveo termin “Animal Spirits” za te psihološke efekte) dokazuju da tržište preplavljeno AS-ima prestaje biti efikasno.

Tko to ne uzima u obzir bavi se udžbeničkom ili propagandnom himerom a ne stvarnim tržištem.

23 responses »

  1. Pike kaže:

    Sve to austrijanci odavno znaju (ograničenost razuma ne kejnzijansku bastardizaciju🙂 ), Hayek je takav tip racionalnosti napadao i zvao lažnim individualizmom s korijenima kod Descartesa pa preko Rousseaua, francuske revolucije i socijalizma. Nije problem pokazati takvu “iracionalnost” pojedinaca. Za Hayeka je pravi individualizam u britanskoj liberalnoj tradiciji (nisu nužno svi Britanci) koji vidi ograničenost ljudskog razuma, a djelujući u interakciji s ispravnim društvenim institucijama omogućuje ekonomsku koordinaciju.

    “Perhaps the best illustration of the current misconceptions of the individualism of Adam Smith and his group is the common belief that they have invented the bogey of the “economic man” and that their conclusions are vitiated by their assumption of a strictly rational behavior or generally by a false rationalistic psychology. They were, of course, very far from assuming anything of the kind. It would be nearer the truth to say that in their view man was by nature lazy and indolent, improvident and wasteful, and that it was only by the force of circumstances that he could be made to behave economically or carefully to adjust his means to his ends.”

    “…the main point about which there can be little doubt is that Smith’s chief concern was not so much with what man might occasionally achieve when he was at his best but that he should have as little opportunity as possible to do harm when he was at his worst. It would scarcely be too much to claim that the main merit of the individualism which he and his contemporaries advocated is that it is a system under which bad men can do least harm. It is a social system which does not depend for its functioning on our finding good men for running it, or on all men becoming better than they now are, but which makes use of men in all their given variety and complexity, sometimes good and sometimes bad, sometimes intelligent and more often stupid. Their aim was a system under which it should be possible to grant freedom to all, instead of restricting it, as
    their French contemporaries wished, to “the good and the wise.”
    Hayek, – “Individualism and Economic Order” (esej Individualism: True and False)

    Ili kako je to znakovito nazvao Peter Boettke (pozivajući se na Hayeka i Vernona Smitha) u svom članku “Error is Obvious, Coordination is the Puzzle”, kritizirajući neke aspekte bihevioralne ekomomije koja se ograničava na usku interpretaciju racionalnosti, a ignorira kontekst i institucije u kojima se čovjek nalazi.
    http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=2004362
    Vernon Smithov govor na dodjeli Nobelove nagrade je isto na tu temu.

    A nije teško vidjeti koje su implikacije takve racionalnosti kada se stavi u kontekst političkog procesa gdje se ima pravo vršiti prisila nad drugima ili kako bi se to eufemistički reklo “sve po zakonu”…

    • zsikic kaže:

      jedno je uočiti fenomen (mnogi odavno), drugo dati psihologijsko objašnjenje i testirati ga, treće sve to ugraditi u ekonomske modele i testirati ih
      (usput🙂 hayek je, bar od kritike keynesa nadalje, više politički filozof nego ekonomist)

  2. Kapitalac kaže:

    Taman sam htio pohvaliti tekst no zaključak, preporuka i uputa na njegovom kraju su me odgovorili od toga.

    Dokazali ste na nizu primjera kako ljudi pristupaju problemima krajnje subjektivno te će mnogo puta u “istovjetnim” situacijama reagirati suprotno. Većina primjera ipak ne definira istovjetne situacije i ne dokazuje ljudsku nepredvidivost reakcije već upravo sposobnost da uvide ključne razlike u prividno istovjetnim situacijama te postupe subjektivno racionalno. Primjerice u primjeru 6. jasno je vidljivo da je većina uočila da je bolje odabrati sigurnih 300HRK nego riskirati ne dobiti 450HRK – no to nije dokaz averzije prema riziku već sposobnost procjene boljeg outcome-a iz danih parametara – no i ta odluka bazira se na nizu parametara kojima raspolaže svaka osoba koja odgovara na pitanje i koji su rezervirani samo njoj i izvan sfere promatranog primjera. Npr. neki bogataš (karikirano) kojemu razlika između 450HRK i 0 HRK ne predstavlja apsolutno ništa vjerojatno će riskirati i odabrati B)opciju, no osoba kojoj razlika između 300HRK i 0 HRK predstavlja mnogo sasvim sigurno neće riskirati i spremit će tih 300 u džep.

    Keynes i njemu slični zanemaruju subjektivnost u donošenju odluka, ljudsku racionalnost i iracionalnost. Oni zapravo kritiziraju nemogućnost beskonačnog diferenciranja ljudskih postupaka i njihovih outcome-a iz kojih bi uopće bilo moguće izvesti idealan društveno-ekonomski model. To Hayek itekako dobro shvaća – ekonomiju proučava paralelno sa svim ostalim humanističkim znanostima, zato i ispada filozof u očima onih koji ne razumiju njegov pristup. I stoga zaključak, preporuka i uputa ispadaju u potpunosti promašeni. Da ste se suzdržali od istih tekst bi bio poučan. Ovako ispada da trebamo zanemariti vlastitu sposobnost prosuđivanja i podrediti se kakvim ekonomskim modelima – u svrhu čega također nije jasno niti pod kojim uvjetima bi isto bilo moguće, a da čovjek i dalje ostane čovjek.

    Ova misao mi je naročito degutantna: “Tko to ne uzima u obzir bavi se udžbeničkom ili propagandnom himerom a ne stvarnim tržištem.”

    – kada uzmemo u obzir način na koji se zanemaruje i diskreditira Hayeka ovo koketira sa čistom herezom.

  3. IsakN kaže:

    Ovo su izuzetno vazne stvari i trebalo bi vise obracati paznju na njih i uciti o ovakvim stvarima.
    Sad bismo mogli o obrazovanju koje u 4 razreda srednje skole nikad ne spomene ovako vaznu temu, ali necemo…

    Ostaje kljucno pitanje sto uciniti? Po meni i ljudi koji su spoznali ove iracionalnosti su i sami iracionalni. Kao sto i Taleb kaze da je i sam “budala” i da si samo moze pokusati svakodnevno pomagati da prevlada svoje zivotinjske instinkte.
    Mislim da ove iracionalnosti ne bi trebalo korisitit kao argument da bi se trzistem trebalo “upravljati” jer opet nailazimo na problem upravljaca odnosno da su i ti isti koji upravljaju skloni pogreskama, a ako sustav centraliziramo onda iracionalnost centralne komponente moze biti puno opasnija i skuplja od nekoliko iracionalnosti drugih elemenata sustava.

    • zsikic kaže:

      nije to argument za upravljanje tržištem nego upozorenje da animal spirits mogu katkada dovesti do tržišne cijene jedne lukovice tulipana u vrijednosti 10-godišnjeg prihoda odličnog majstora (nizozemska, prva polovica 17. st.- vjerojatno prvi spekulativni balon)

      • vedran2006 kaže:

        Procitati Thinking fast and slow D.Kahnemanna tamo je to sve lijepo obuhvaceno i obrazlozeno.
        Tekst je da je pisan bez predrasuda trebao zakljuciti koliko je zapravo opasno prepustiti kontrolu i upravljanje pojedincima koji odluke donose na isti opisani nacin samo na puno vecoj skali.
        Htjeli vi to priznati ili ne po meni ste dokazali da je hayek u pravu a keynes u krivu.

      • zsikic kaže:

        to i je uglavnom iz kahnemann-tverski članka judgment under uncertainty; jednog od važnijih za kahnemanovog nobela (tverski je nažalost umro pa ga nije dobio)
        ovaj post, bar po meni, nije imao nikakve naročite veze ni s keynesom ni s hayekom, iako hayekovi poklonici njega čini se vide u svemu🙂

      • Kapitalac kaže:

        Ekstremna cijena tulipana bila je rezultat ekstremne potražnje, no indikativniji je njezin još brži pad i normalizacija tržišta koje nije bilo ometano od ikakvog državnog regulatora – balona nije bilo.

        S druge strane dugoročnih posljedica po ekonomiju ima mnogo više kada se u tržište upliće državna ruka, primjerice nestašica maslaca u Norveškoj i ekstremno visoke cijene su dobar primjer (zabrana uvoza i nedostatna proizvodnja)… no vlast štiti domaći maslac bez obzira što većini građana ostaje nedostupan. Baš krasno i poželjno.😉

        Da li usporedbom cijene lukovice i primanja majstora aludirate na neku vrstu “pravednosti”? Smatrate li također da je nepravedno da jedan majstor vodoinstalater zaradi više od sveučilišnog profesora?

      • IsakN kaže:

        vedrane mislim da ste previse kriticni prema Keynesu. Pa mislim da je on sa svojim A Treatise on Probability bio medju prvima koji je govorio o “nesigurnosti”.

        Gospodine Sikic mislite li da ima neke nade da se ovakve stvari uguraju u srednjoskolski curriculum jer mislim da su ovakve stvari puno vaznije od velikog broja stvari koje se uce u skolama i na fakultetima danas.

      • zsikic kaže:

        apsolutno se slažem, a ima li nade ????

      • vedran2006 kaže:

        Animal spirits nema veze sa keynesom? istina kahneman nema veze s tim ali vas zakljucak to pokusava nametnuti kao logicki slijed no prilicno pretenciozno.

      • vedran2006 kaže:

        Nisam ja kritican prema keynesu nego sam kritican prema nerazumjevanju. Naime balon s tulipanima nije nikakv animal spirits problem nego je rezultat monopola ponude. Baloni nastaju u okruzenju monopola. Tko god hoce moze prouciti nastanak balona i shvatit ce da oni nastaju uvijek u okruzenju monopola. Slobodno trziste ne dozvoljava nastanak bbalona jer porastom.cijene raste ponuda. G.sikic implicira da je zbog nastanka balona potrebna intervencija umjesto da shvati da je zapravo potrebno otvorenije trziste koje ga prirodno eliminira brzo i jeftino.

      • zsikic kaže:

        tulipani su bili luksuzni artikli, za koje ne vrijedi “rast cijene – rast ponude”, to i inače vrijedi samo na 1. godini ekonomije🙂, gdje vrijeme nije varijabla, vidi grafove u

      • vedran2006 kaže:

        Nemozete biti vise u krivu. I automobili su nekad bili luksuz pa je trziste – masovna proizvodnja i inovacije rjesilo taj problem. U socijalizmu je i hrana bila lukzuz a kamoli tulipani. Ajmo u sj.koreju sto je sve tamo luksuz!?

      • zsikic kaže:

        nisam “u krivu” ja nego Thorstein Veblen🙂

  4. vedran2006 kaže:

    Problem sa logikom animal spirits -> balon je ocit. Ako su sudionici iracionalni to znaci da su i kupci i prodavaci iracionalni te kretanje cijene necega nije uzrokovano iracionalnoscu nego s cinjenicom kojih ima vise. Ponuda i potraznja. Ali logika vrijedi i kad su racionalni. Mogucnost analize i konstatacija racionalnosti je moguca naknadno. Evo mozemo svjedociti trenutnoj iracionalnosti o kojoj pise g.bakic na svom blogu o dionicama i nekretninama ali to je kao sto vidimo prilicno tesko shvatiti kao iracionalnost. Kupci nekretnina smatraju dionicare iracionalnim i obratno. Percepcija ovisi o nasoj poziciji. Istovremeno drzava koju se dozivljava kao rjesenje svih iracionalnosti (intervencionisti ju tako vide) je istovremeno jednako iracionalna. I sto sad trebali politicar srusiti cijene nekretnina i povecati cijene dionica. Sto ako je politicar krcat nekretninama ili dionicama jel on racionalan mogu li njegove odluke biti racionalne?
    Istovremeno vidimo kako se trziste nosi sa biheviralnim spoznajama. U SAd na trzistu dionica trguju programi koji su imuni na animal spirits i sl. Kognitivne iracionalnosti tako su trzisno umanjene. Ali o tome g.sikic nece pisati jer je iracionalan i pun predrasuda.

    • zsikic kaže:

      mislim da u mom postu nema spomena iracionalnosti, osobe koje zadovoljavaju svoje psihološke potrebe nisu iracionalne, taj pojam koristi (implicitno ili eksplicitno) ekonomija (kao opreku svom pretpostavljeno racionalnom ekonu, koji živi samo u ekonomskim udžbenicima)

      • vedran2006 kaže:

        Stvar semantike. Stavite umjestx uz y sansi pokln u caritas pa vidite. Nisam ni ocekivao da shvatite a kamoli promjenite misljenje.

  5. vedran2006 kaže:

    Citava ta rasprava oko iracionalnosti je iracionalna. Recimo npr. Da ja svojih 1000 eura umjesto racionalno ulozim ili potrosim na svoju obitelj poklonim iracionalno (ocekivani povrat 0) nekome nesretnom da mu olaksam zivot. Nije li ta iracionalnost zapravo ono sto nas cini ljudima? Zato mrzim taj naziv animal spirit jer on insinuira zivotinjski aa ne ljudski nagon. Zanimljivo da ovaj primjer g.sikic nije izlozio kao borac za pravednost ali jasno tad ne bi mogao keynezijanski zakljuciti kako je trziste izvor svih zala (namjerno pretjerujem).

    • zsikic kaže:

      već sam odgovorio, u postu nema iracionalnosti, namjerno ne slučajno, usp. prethodni odgovor

      • cronomy kaže:

        Ok, u postu nema iracionalnosti, točno.

        Ali dobro, što to onda znači racionalno samo u udžbenicima ekonomije? Drugačije rečeno, što ekonomisti podrazumijevaju pod racionalnim?

        Za mene je pitanje prejednostavno i znam odgovor, ali ako već svi komentatori srozavaju diskusiju na racionalno i iracionalno, dobro bi bilo da se makar utvrdi što je ekonomski racionalno ponašanje?

      • zsikic kaže:

        o tome u uže ekonomskom smislu ovdje

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s