Jedan od demonstranata pred američkom ambasadom u Egiptu (povodom nedavnog „filma“ koji vrijeđa muslimane) objasnio je svoj stav: „Mi ne vrijeđamo ničije proroke, Mojsija, Isusa, nikoga, nikada. Zašto dakle ne bismo smjeli zahtijevati da se poštuje Muhamed.“

Prije svega to nije istina. Evo nekoliko citata (utjecajnih muslimana, ne tek anonimnog „filmskog autora“):

Hasan Rahimpur Azghadi član Iranskog Vrhovnog Vijeća Kulturne Revolucije: „… kršćanstvo je smrdljivi leš kojeg stalno morate zalijevati parfemima i prati ga da ostane čist…“      http://www.memritv.org/clip/en/1528.htm

Abd al-Aziz Fawzan al-Fawzan, Saudijski profesor islamskoga prava, poziva na „pozitivnu mržnju“ spram kršćana „koja bi ih trebala preobratiti“ .      http://www.memritv.org/clip/en/992.htm

Egiptski mula Mazen al-Sirsawi: „Da Allah nije šiite stvorio kao ljude, oni bi i danas bili majmuni.“ http://www.memritv.org/clip/en/3101.htm

Članak na webu o Muslimanskom Bratstvu poziva na džihad protiv Židova koji su „…potomci majmuna i svinja…“  http://www.memri.org/report/en/0/0/0/0/0/51/6656.htm

Pakistanski mula  Muhammad Saqib Mustafai: „Kada bude ubijen i zadnji Židov svijet će biti čist i sunce mira zasjati će nad cijelim svijetom.“      http://www.memri.org/report/en/0/0/0/0/0/51/6557.htm

Razaranje svetišta sufi muslimana, tek je jedno iz serije napada salafi muslimana u Libiji.   http://www.bbc.co.uk/news/world-africa-19380083

Toliko o poštivanju tuđih svetinja.

Zašto ovi ljudi misle da su u pravu? Zašto misle da njihova riječ nije teška?

Zato što je božja! Zato što je utemeljena u transcendentnom autoritetu i stoga apsolutno istinita!

Mi ostali smrtnici prihvaćamo da smo samo grješni ljudi, podložni interesima i gluposti. S druge strane, božji su stavovi nepogrešivi i vjernici nas na to stalno podsjećaju. (Na primjer, u raspravama o istospolnim brakovima vjernici se najčešće pozivaju na argument „da to nije božja ideja braka“, što pak proizlazi iz božje riječi zapisane u Bibliji, Kuranu, … .)

Zbog ovakvog posebnog statusa koji vjernici zahtijevaju (naročito za svoje svetinje), važno je obraniti pravo na blasfemiju, kao jedno od temeljnih prava slobode govora. Pravo koje su izborili prosvjetitelji (Hume, Voltaire, Paine,…) prepoznavši opasnost „entuzijazma“ (danas ga zovemo „fanatizmom“) u javnoj političkoj raspravi.

Shvativši da blasfemija potkopava „veće-od-tebe“, „apsolutno-istinite“, „nedodirljive“ pozicije vjernika i njihovih vođa, razumjeli su njegovu nužnu ulogu u stvaranju sekularnog društva. Jer ono nikome unaprijed ne garantira pravo na istinu.

Može se činiti da takve opasnosti danas više nema, bar ne u sekularnim demokracijama. No, pogledajmo kako današnji sekularni svijet reagira na osudu blasfemije; osudu koja je često nasilna i poziva na ubojstvo (sjetimo se S. Rushdiea, F. Rosea i drugih).

Reakcija je dvojaka. S jedne strane imamo pokušaj smirivanja situacije i sprečavanje daljnjeg nasilja. S druge imamo afirmaciju prava na slobodnu riječ. Krajnji je rezultat načelna obrana prava na blasfemiju, uz osudu tog istog prava u svakom konkretnom slučaju. (Otprilike kao što imate pravo prdnuti u liftu, ali ćemo vas osuđivati ako to i učinite.)

Tipični komentar  je: „Taj čin blasfemije zaslužuje našu osudu i prezir, baš kao što se ne mogu tolerirati ni nasilni protesti“.

No, takav stav pokazuje nerazumijevanje teško izborene demokratske bitke protiv brutalne represije kojoj su blasfemičari bili izloženi kroz cijelu ljudsku povijest. (U Europi ste još pred 200 godina završili na stratištu ako ste ustrajali u tvrdnji da npr. Krist nije bio čudotvorac.)

Kao političko načelo ovakav stav ne samo da ne štiti blasfemičare, nego je prijetnja samim temeljima demokracije. U zdravoj demokratskoj raspravi ismijavanje vjerskih ličnosti i ideja nije neprimjerenije od ismijavanja (drugih) politički važnih ličnosti i ideja. Evo i zašto.

U demokratskoj raspravi vjerske doktrine nemaju poseban status. Kao i druge ideologije one daju upute, u ovom slučaju čak i zapovijedi, kako se ljudi trebaju ponašati i koje vrijednosti trebaju prihvaćati. Dapače, to čine često i efikasno. Dnevne rasprave o pobačaju, braku, hidžabu, vjeronauku, pornografiji, radu, … jasni su i očiti primjeri. (Mnogi svećenici svojoj pastvi doslovno govore za koga da glasuju.)

Jednostavno je neprihvatljivo da sudionik ulazi u javnu raspravu i na nju ima tako snažan utjecaj, a da pritom zahtijeva posebnu zaštitu koju ostali sudionici nemaju.

Koliko god to raznim vjernicima bilo odvratno, ismijavanje i nepoštivanje Mojsija, Isusa, ili Muhameda nije ništa neprihvatljivije od ismijavanja i nepoštivanja Sokrata, Voltairea, Marxa, Hayeka ili Ayn Rand. Riječima F. Rosea (izdavača Muhamedovih „danskih“ karikatura): „ako vjernik od mene ne-vjernika traži da poštujem njegove tabue u javnoj domeni, on ne traži moje poštovanje nego moje pokoravanje, a to je inkompatibilno sa sekularnom demokracijom“.

Čak postoje razlozi za posebno oštar odnos spram vjerskih doktrina. Naime, vjera u javnu raspravu ulazi s pretenzijom koju druge doktrine nemaju. Za razliku od sekularnih doktrina ona smatra, na što smo već upozorili, da su njeni stavovi božji stavovi (i time  implicitno, ako ne i eksplicitno, za njih zahtijeva poseban status).

(Nije slučajno da 1. amandman američkog ustava eksplicitno zabranjuje zakonsko utemeljenje ili preferiranje jedne vjere, a ne npr. jedne stranke.)

Drugim riječima, vjerska ideja „svetoga“ ima opasni potencijal da bude iskorištena kao političko sredstvo, kao instrument moći. Njeno ismijavanje može preduhitriti takvu instrumentalizaciju (i uspješno to čini u post-prosvjetiteljskim sekularim društvima).

Osim toga, koliko god vjernicima to bilo teško razumjeti  ima i nas koji mislimo da su mnoge vjerske doktrine neistinite, te često nemoralne i društveno štetne.( Možda mi nismo u pravu, ali u demokratskoj raspravi naša je pozicija legitimna i važna.)

(Osobno svjetonazore ateista Darwina, Dennetta, Gazzanige i mnogih drugih držim istinitijim i važnijim  od Isusovog, kako nam je predstavljen Novim zavjetom, ili Muhamedovog, kako nam je predstavljen Kuranom. Ne mislim da time vrijeđam kršćane i muslimane, niti oni mene vrijeđaju svojim preferencijama.)

U demokraciji nitko ne bi trebao biti prisiljavan da poštuje ono što smatra neistinitim, nemoralnim i društveno štetnim.

 

9 responses »

  1. Simun kaže:

    Zašto toliki veliki broj ljudi, uključujući vidim i Vas, ima problem sa sadržajem pojma “demokracija”?

    Demokracije u Švedskoj, Hrvatskoj, SAD-u, Venecueli, Argentini, Indiji i tako dalje, svugdje imaju svoje specifične karakteristike, ali sve su to demokracije.

    A demokracije su zato jer je temeljni sadržaj pojma demokracija “vlast naroda”, odnosno većine, mase. Zaštita prava na slobodni govor, na neslaganje, na ljudska prava manjina — ništa od toga nije nužno za demokraciju (štoviše, najčešće joj je suprotno). Demokracija je ako većinski narod odluči protjerati manjinski, ako većinska vjera odluči srušiti bogomolje manjinske, ako siromašna većina odluči opljačkati bogatu manjinu — sve je to demokracija.

    To što sjeverozapadne europske zemlje prakticiraju jedan oblik demokracije koji autor preferira, ne daju mu pravo da ograniči pojam na njih.

    (Npr “U demokratskoj raspravi vjerske doktrine nemaju poseban status.”)

    Evo dobre ilustracije. U Vašem tekstu, jedan Danac kaže da je nešto što vjera traži suprotno sa sekularnom demokracijom. E to je lijepo i precizno rečeno, i potpuno točno.

    Ali nije točno reći da je suprotno sa demokracijom, jer nije. U Pakistanu i drugdje zabrana karikatura je potpuno demokratska mjera.

    Zašto cjepidlačim? Zapravo se samo čini da cjepidlačim, pojmovna jasnoća je zapravo nevjerojatno važna i ima praktične efekte. Ako sve odlučuje masa, onda posljedice ovise o karakteristikama ljudi koji čine tu masu. Nije dovoljno uvesti negdje demokraciju i očekivati da će zemlja početi nalikovati na zapadnu zemlju. A uvesti sve karakteristike zapadne mase bi zapravo značilo uvesti zapadnjake. Neizvedivo.

    A zašto se zbrka događa? Zato jer je “demokracija” pojam koji (zbog raznih razloga) ima isključivo pozitivne konotacije. Ja i vi možemo u isto vrijeme veličati demokraciju, Vi zamišljajući društvo skandinavskog tipa, a ja zamišljajući narod koji se ustaje protiv manjinskih nevjernika.

    Imajući to na umu, jasno je da bilo kakvo kvalificiranje pojma slabi snagu argumenta. Kada kažete “sekularna demokracija”, svjesni ste da je argument slabiji nego kada govorite “demokracija”. Svi se slažu da je demokracija dobra stvar, ali “sekularna demokracija”? Ni mnogi ljudi na zapadu neće bjanko potpisati da je to dobra stvar čak i ako nemaju želju istrebljivati nevjernike.

    • zsikic kaže:

      tema posta nije demokracija nego blasfemija

      (možete ga npr. pročitati tako da svugdje umjesto demokracija čitate društvo i nećete izgubiti poruku)

      a što se tiče demokracije, ona nije (bilo kakva) vlast većine, no to je druga tema

  2. Saša Savić kaže:

    ovoga puta se potpuno slažemo; prosvjetitelji s kraja 18 stoljeća i američki ustavotvorci pravo su čudo i skoro u rangu s Grcima od prije 2500 godina. I dalje oni mnogo bolje razumiju nas nego mi njih🙂 jedna digresija – ništa tako ne iritira totalitarce (ekonomske, vjerske, bilo koje) kao dvosmislenost humora i sloboda pojedinca… biti slobodan i još se šaliti (svijet je presložen da bi se do kraja pojmio mada se treba truditi) prava je blasfemija za sve koji bi htjeli da postanemo dobre ovce u monolitnom kolektivu… nevolja je u tom da zapad napušta ove vrijednosti polako cijelo 20. stoljeće – da nije tako Rushdija i sve ostale bismo shvatili i branili onako kako treba…

  3. zlaneva kaže:

    Znaci li to da je Materazzi u demokratskoj raspravi sasvim legitimno objasnjavao Zidaneu da su mu mater i sestra kurbe?🙂 Kao ateist apsolutno se uzasavam raznih teoloskih tiranija (i pritom ne mislim na neke daleke vjerske drzave, vec konkretna lokalna tiraniziranja kakvih je bilo i ima napretek), ali ne mogu se nikako sloziti s time da je uopce u redu, a kamoli pozeljno, vrijedjati i ismijavati Boga i sakralne simbole. Valjda je jasno da je tu rijec o namjernom provociranju, i ne znam kome bi moglo pasti na pamet na taj nacin siriti vrijednosti (sekularnih demokracija) – cak i u slucaju da su Zidaneove mater i sestra kurbice prema nasim “naprednim” shvacanjima.

    • zsikic kaže:

      ne vidim kako bi napad z na m bio primjer blasfemije

      nitko tko ulazi u javnu raspravu ne smije imati imunitet koji drugi nemaju (dakle ni posebnu zaštitu od ismijavanja)

      inače nema ravnopravnosti političkog djelovanja

      to ne znači da mnoga ta djelovanja nisu mnogima, pa i meni, grozna

      no nije riječ o tome što osuđujemo, nego o tome što treba zabranjivati

      • zlaneva kaže:

        Naravno da izjava Materazzija nije primjer blasfemije, ali je po mom shvacanju bliza, bar u efektu, blasfemiji nego ismijavanje Voltairea. Slicnost vidim u ismijavanju/vrijedjanju s ciljem pogadjanja tudjih emocija. Ne razabirem kako bi ljudi na takve stvari mogli, demokratizacijom, postati imuni. Jedino da im vjera prestane biti “jaka”.
        Razumijem vašu poantu, ali ne znam je li opcenito znak napretka pravo na ismijavanje neceg za sto je drugi emotivno vezan.
        A sto se pitanja muslimana i njihove ekstremnosti tice, povijesno je nakaradno… s obzirom da su vjerske ekstremiste “zapadnjaci” obilato financirali i gurali na vlast. Ne znam tko ne bi poxxxio od takvog ucenja demokracije.

  4. Duke Wayne kaže:

    Malo koja zemlja u potpunosti poštiva “slobodu govora”. U zemljama “demokracije” postoji “politička korektnost” kao način autocenzure.

  5. sreckozg kaže:

    Ne vidim kako bi ismijavanje vjere druge osobe mogli biti u skladu s vjerskom tolerancijom, proklamiranom u demokratksim društvima.

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s