Što je znanost?

Da ne bismo otišli u pretjerano teorijska razmatranja, zadovoljit ćemo se odgovorom koji je sudac W. R. Overton dao u procesu protiv američke države Arkansas zbog njezinog zakona da teorija evolucije i kreacionizam moraju imati jednaku zastupljenost u znanstvenom obrazovanju Arkanzašana (takve je zakone 1995. i 1996. godine bilo predložilo pet američkih država). Naime, Ustav SAD strogo odvaja crkvu od države što implicira zabranu podučavanja vjerskih doktrina u državnim školama. To je navelo pobornike kreacionizma da tu vjersku doktrinu pokušaju uvesti u arkanzaške škole kao znanstvenu teoriju koja se na satima biologije treba predavati paralelno s teorijom evolucije. To su i uspjeli spomenutim zakonom. Ipak, podnesena je tužba koja dovodi u pitanje znanstvenost kreacionizma, a time i ustavnost arkanzaškog zakona, pa je sudac Overton trebao neke kriterije po kojima će prosuđivati znanstvenost teorija. Odlučio se za manje-više standardne kriterije prema kojima je teorija znanstvena ako ima sljedeća svojstva:

1) Prihvaća prirodne zakone.
2) Svoja objašnjenja temelji na prirodnim zakonima.
3) Moguće ju je empirijski provjeravati.
4) Moguće ju je opovrgnuti.
5) Njezine tvrdnje nisu apsolutne i konačne.

Budući da kreacionizam nema nijedno od ovih svojstava, sudac Overton odbacio je arkanzaški zakon kao neustavan.

Što je demokracija?

Najopćenitije kazano, demokracija je način kolektivnog odlučivanja koji u što većoj mjeri poštuje individualne odluke. Kako doći do demokratskih odluka nije lako pitanje i njemu ćemo posvetit  neki od sljedećih postova. Za sada samo napominjemo kako se radi o tome da se iz individualnih odluka izvedu kolektivne odluke i da se pritom osiguraju jednaka prava svih individua. To se najčešće ne može postići u idealnom obliku, ali sustav je to demokratskiji što veći broj individua, pod što jednakijim uvjetima, može sudjelovati u donošenju kolektivnih odluka.

Nakon što smo donekle naznačili što mislimo pod znanošću i demokracijom, prelazimo na pitanje njihova odnosa.

Povijesna je činjenica da se klasična i moderna znanost javljaju istovremeno s klasičnom i modernom demokracijom. Kolijevka klasične jonske znanosti i demokracije antička je Grčka, dok je kolijevka moderne znanosti i demokracije novovjekovna Europa. Na istim prostorima i u istim vremenima pojavljuju se znanost i demokracija. Slijedi im razvojni „bum”. Je li to slučajno?

Jonsku znanost karakterizira odbacivanje tajnog i posvećenog znanja koje je dostupno samo nekima i prihvaćanje javnog i običnog znanja koje je dostupno svima. Jonska znanost nudi prirodna objašnjenja dostupna svima, umjesto natprirodnih objašnjenja dostupnih samo posvećenima. Autoritet ustupa mjesto empirijskoj provjeri i argumentu, a apsolutna nepogrešivost posvećenoga znanja zamjenjuje se pogrešivošću običnoga znanja.

Slične promjene susrećemo i u novovjekovnoj Europi. Renesansa također odbacuje autoritet i prihvaća argument. I ona se buni protiv posvećenoga znanja i svrstava se uz obično znanje, te traži prirodna objašnjenja umjesto natprirodnih.

Veza s demokracijom je očita. Ako je znanje obično i svima dostupno, onda takvo mora biti i odlučivanje.

Novovjekovnu povijest Zapada možemo iščitavati kao sve cjelovitije ostvarenje te osnovne ideje. U tom procesu, povratnom spregom, znanost gura demokraciju i demokracija znanost k svojim punim realizacijama.

(Vjerojatno bi se mogla obraniti teza da puna realizacija jedne ne bi bila moguća bez ostvarenja druge, kao ni druge bez prve, no ta tema premašuje okvir ovoga posta.)

10 responses »

  1. Saša Savić kaže:

    “Povijesna je činjenica da se klasična i moderna znanost javljaju istovremeno s klasičnom i modernom demokracijom” – meni se čini da se klasična i povijesna znanost javljaju istovremeno sa sviješću o individualnoj slobodi (koja je naravno relativna i kod Grka i kod zapadnjaka); mislim da je ovo preciznije i da je jako jako bitno i naravno da to nije slučajno – upravo je sloboda nužna za odbacivanje autoriteta i sumnju – to je po mom mišljenju povijesna prednost zapada koja mu je dala ogromnu prednost pred istočnjačkim despocijama – ako demokracija svede “odlučivanje većine” na najmanju moguću mjeru, a individualne slobode na najveću moguću mjeru onda je društvo prosperitetno i najmanje loše – američki ustav u tom je smislu svojevrsni putokaz – većina može biti skoro jednako opasan tiranin kao neki Luj XIV, Sulejman Veličanstveni, Džingis Kan, Staljin ili Hitler🙂

  2. Neven Duic kaže:

    Meni se čini međutim da teza baš ne drži vodu, ako se sjetimo da je za vrijeme islamskog uspona znanost cvjetala, da je znanost cvjetala za vrijeme protestantskog fundamentalizma, da je znanost cvjetala za vrijeme kineskih careva, ili za vrijeme staljinizma.

    Smatram da je relevantno pitanje utilitarnosti znanost u nekom kontekstu, da li je ona potrebna, te da li vlastodršci shvaćaju njenu važnost (najčešće za ekonomske i vojne svrhe), te da li znaju uspostaviti sustav koji će omogućiti razvoj znanosti (dakle primarno sloboda od religije/ideologije, te neophodno financiranje).

    To ruši i hipotezu, koja čak niti ne proizlazi iz gornje vremenske, a ne kauzalne analogije znanost/demokracija, da bi znanost trebala biti demokratična. Slijedom Poperovog kritičkog racionalizma znanost ne može biti predmetom volje naroda, nego objektivnog procesa.

    • zsikic kaže:

      moja teza je teza o nastanku, a ne o procvatu znanosti
      protuprimjer bi mogla biti samo kineska klasična znanost
      (osobno je ne držim ni znanošču u današnjem smislu, ni prethodnicom te znanosti; no možda griješim)

      naravno, do znanstvenih istina se ne dolazi većinom glasova, no nije to veza s demokracijom
      veza je da znanost nudi objašnjenja dostupna svima, a ne samo posvećenima
      (zato egipat, babilon i (ja mislim) kina nisu imali znanost u današnjem smislu)

      • vedran2006 kaže:

        Preporučam knjigu Nial Ferguson:Civilization (lako se nabavi preko amazona) da vam malo razbistri priču.
        Po mojem shvaćanju procvat znanosti u uskoj je vezi sa čitavim nizom drugih produkata civilizacije i nije izolirano u nekoj uzročno posljedičnoj vezi sa nekim određenim aspektom (tipa demokracija). Jer i demokracija ima neke svoje uzroke koji je čine dobrom ili lošom, koje ste i sami spomenuli npr. individualne slobode su dobar preduvijet za kvalitetnu demokraciju.
        Imamo i čitav niz “demokratskih” katastrofa, što zapravo ukazuje da demokracija sama po sebi nije pokretač već nešto drugo što je puno bitnije za ishode i produkte društvenog uređenja.

        kao što je netko gore napisao ja bih se složio, mislim da je sloboda pojedinca ključan faktor, pokretač i katalizator svih produkata civilizacije, no nije jedini faktor.

        Ferguson je obradio sve to u jednoj iznimno kompleksnoj temi i priznajem ne slažem se baš sa svim njegovim idejama u potpunosti, no mislim da je najbolje što je do sada napisano ako želimo proniknuti zašto su određeni dijelovi svijeta ili civilizacije prosperirali a drugi nisu ili su nazadovali, bilo u znanosti bilo u čemu god drugom.

      • zsikic kaže:

        “Po mojem shvaćanju procvat znanosti u uskoj je vezi sa čitavim nizom drugih produkata civilizacije i nije izolirano u nekoj uzročno posljedičnoj vezi sa nekim određenim aspektom (tipa demokracija).”

        Naravno! No, jedna metodička napomena. Kada god o nekoj temi pišete, govorite, razmišljate, (pogotovo u kratkoj formi) uvijek se bavite samo nekim njenim aspektom. Tko na to upozori sigurno je u pravu ali ništa više od toga.

      • vedran2006 kaže:

        hoćete reći zato što je kratko ne smije se kritizirati. ha..

        ja mogu ustvrditi da kiša pada jer je nebo plavo i na svaku vašu kritiku odgovoriti da ja promatram samo jedan aspekt u kratkoj formi.
        a i povijesna je činjenica da je nebo bilo plavo kad je kiša padala.

        no činjenica je da sam odbio analizirati sunčane dane kada je nebo bilo plavo i da je to veliki propust i najčešća greška kod zamjene slučajne koreliranosti i faktičke kauzalnosti za koju je ipak potrebno puno više od kratkog osvrta za dokaz.

      • zsikic kaže:

        kao što rekoh u pravu ste ali nisam ništa pametniji nakon vaše kritike

        znate kad se onaj letač balonom izgubio pa vikne nekim ljudima na zemlji “gdje sam” a oni mu odviknu “u balonu”

  3. Neven Duic kaže:

    Dostupnost svima ovisi o kontekstu. Znanost može biti dostupna u svom sirovom obliku samo onima koji znaju čitati, ali može biti dostupna svima kroz benefite koje donosi svima. I u antičkoj Grčkoj znanost je bila dostupna samo pismenima (ovdje mislim da funkcionalnu ne tehničku pismenost), ali su benefiti bili dostupni svima. Analogijom, i babilonska je znanost (ako znanost definiramo kao “reliable knowledge”, a ne Poperijanski racionalni proces) bila dostupna svima, kroz svoju utlitarnost koja je omogućila hidrauličku civilizaciju i procvat naroda u toj zoni.

    Da li je “reliable knowledge” do kojeg se došlo vrlo racionalnim procesom (npr. babilonska astronomija), ali bez filozofskog sloja, ne-znanstveno?

    Čak i ako je tako, nedostatak veze s filozofijom se ne može primjetiti kod Kineza. Odlična komparativna analiza se može naći na: http://ccat.sas.upenn.edu/~nsivin/comp.html.

    Članak jako dobro podcrtava našu helenocentričnost, te prepreke objektivnom sagledavanju problema.

    Možemo prići znanosti i s druge strane. Ona je proizvod strukturirane potrebe za znanjem. Formalistika strukturiranja tog znanja je napredovala na različite načina u različitih naroda, međutim, kako potreba za znanjem nije specifična samo za demokracije, tako nije niti znanost kao racionalni proces stjecanja znanja.

    U postu kažete: “Veza s demokracijom je očita. Ako je znanje obično i svima dostupno, onda takvo mora biti i odlučivanje.” Možda krivo iz toga iščitavam potrebu za demokratičnošću znanosti, što i Vi u odgovoru meni ipak pobijate “naravno, do znanstvenih istina se ne dolazi većinom glasova”. Ovo je međutim ključno pitanje naše znanstvene zbiljnosti:

    “However, science is not and should not become democratic. If 100 million people believe a wrong thing, it is still a wrong thing.”
    http://www.washingtonpost.com/blogs/on-faith/post/science-is-not-democratic/2011/08/24/gIQAdEgxaJ_blog.html

    PS Facebook mi da samo da odgovaram na originalni post, a ne na replike.

  4. strasilo kaže:

    zaključak je neutemeljen i pogrešan…

  5. zvonimir živković kaže:

    demokracija i znanost su u našem dobu dvije kurve koje rade za novac pa nije čudno što idu ruku pod ruku

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s