Hrvatska i Britanija su monetarno suverene. Obje imaju svoj vlastiti novac, kunu i funtu.

Čini se da je Britanija bila mnogo mudrija no što su to bile današnje euro-zemlje. Ona je zadržala svoju monetarnu suverenost. Euro-zemlje predale su je “bez borbe”.

Euro-zemlje koriste “strani” novac, tj. euro. Nijedna od tih zemalja ne može stvarati eure, pa svakoj od njih eura može i nedostajati. To se većini trenutno i dešava. Naravno, zato svaka može i bankrotirati.

S druge strane, Britanija može suvereno stvarati svoj novac, pa joj se nikada ne može desiti da joj nedostaje funti. Ona može platiti svaki račun denominiran u funtama i ne može bankrotirati zbog dugova u funtama (npr. zbog unutarnjih dugova).

Osim ako samu sebe ne ograniči, kao što svatko samoga sebe može ubiti i kada ga nitko drugi ne ugrožava.

Isto je i s Hrvatskom. Međutim, i britanska i hrvatska vlast ponašaju se kao da su njihove zemlje euro-zemlje, tj. kao da nisu monetarno suverene. Obje se “pretvaraju” da im nedostaje vlastitoga novca (funti i kuna) i obje imaju isto “rješenje” tog “problema”.

I Cameron i Milanović ponavljaju “svi moramo štednjom doprinijeti smanjenju deficita”. I Osborne i Linić upozoravaju da nema “čudotvornog lijeka” i da samo “štednja” može ostvariti željeni cilj: redukciju nacionalnog duga i deficita. Pritom se, i jedni i drugi, sve više udaljavaju od proklamiranog cilja.

Kao da nam govore: “Moje rješenje ne funkcionira, stoga mora da je dobro.”

I Osborne i Linić priznaju da nije postignut očekivani ekonomski rast. (Postali su oprezni pa za 2013. nemaju tako optimistične najave kakve su imali za 2012.) No, i dalje se drže svojeg “rješenja”.

Kao da nam govore: “Povećanje poreza i smanjenje javne potrošnja (poznatije kao “štednja”; usp. ovdje) ne funkcionira. Očito je da uništavamo ekonomiju i da nemamo plan za njezin oporavak. Zato nam preostaje samo da nastavimo istim putem. Vjerujte nam.”

Sve to zvuči potpuno iracionalno. Zašto bi itko vodio takvu ekonomsku politiku?

Mislim da je lako odgovoriti zašto to čine Milanovići i Linići. Zato što to čine Cameroni i Osborni, koji valjda znaju što rade. Osim toga, to zahtijevaju i euro-zemlje čijoj ćemo se monetarnoj uniji i tako priključiti. Zašto ćemo joj se priključiti? Zato što se to od nas traži, a svojeg mišljenja nemamo.

No, zašto to čine Cameroni i Osborni? To je teže pitanje. Trebalo bi vidjeti u čijem je interesu takva politika (jer nema zločina bez motiva). Čini se u ničijem. No, možda motiv razumijemo preusko.

Razmislimo o ekstremnom slučaju. U čijem je interesu bio 2. svjetski rat u kojem je poginulo 60 milijuna ljudi (2.5% čovječanstva). Čini se u ničijem, jer je nezamislivo da bilo koja dobit može opravdati toliku patnju. Ali oni koji očekuju dobit ne znaju, ili možda ne žele znati, kolike će patnje izazvati. (Osim toga ima i psihopata koji smatraju da je za neke ciljeve dopušteno sve.)

Ako uzmemo u obzir i tako krajnje neprimjerene motive, onda ih nažalost ima dovoljno. Naravno, nije lako odrediti koji su djelatni. No, relativno je lako prepoznati posljedice.

(Jesu li one intendirane posljedice  tj. stvarni motivi, ili su tek kolateralne posljedice teško je reči, ali možda nije ni bitno. Od motiva političkog djelovanja bitniji je njegov rezultat.)

A evidentna je posljedica širenje procjepa između bogatih i ostalih građana.

(U Britaniji, u posljednjih deset  godina, gotovo pola ukupnog rasta prihoda otpada na rast prihoda 10% najbogatijih. Možda netko zna podatke za Hrvatsku?)

16 responses »

  1. vedran2006 kaže:

    no free lunch!!

  2. IsakN kaže:

    Ali zašto samo pričamo o monetarnoj i fiskalnoj politici?

    Zašto niko ne govori o tome da su sve države prebirokratizirane, da je EU ogromnaaaaa birokratska tvorevina. Jeste gledali zakone EU? Pa ja mislim da poduzetnik prvo mora zaposliti 5 pravnika da vidi kako početi proizvodnju graha pa tek onda ulagati u sadnju. Zašto se ne olakša protok ljudi i kapitala? EU je kao olakšala protok svega pa mi se čini da negdje 3 % ljudi radi u drugim državama. Sve je to prekomplicirano, prebirokratizirano i prezatvoreno. Ako hoces zaposliti nekoga izvan EU onda moraš čekati obično 2 mjeseca radnu dozvolu. Znači 2 mjeseca imaš prazno radno mjesto. Njemcima konstatno fali visokoobrazoven radne snage ali kad je pokušaju uvesti država postavi neka ograničenja. Sad su uveli tu neku plavu kartu ali država opet očekuje da poduzetnik garantira da ce placati covjeka ne znam koliko xx xxx eura godišnje. Pa kakve su to gluposti. Državna zdravstvena osiguranja niti gledaju kako jedeš niti kako živiš, dali pušiš ili se baviš sportom – svi plaćaju isto. Carine, regulacije, papirologija itd itd itd… Pričam neki dan s amerikancima i objašnjavam im da je u hr pdv 25 % oni se ne mogu načuditi. Ne mogu vjerovati.

    Itd itd itd…

    Ali neeee samo se priča o mentarnoj i fiskalnoj politici. Reforme neke i tako to ne ide nema šanse.

    • zsikic kaže:

      evo vi pišete i ja se slažem🙂

    • Simun kaže:

      Nije EU “kao” olakšala protok ljudi nego jest olakšala protok ljudi. A zašto vi mislite da bi to automatski trebalo značiti da će se ljudi masovno seljakati tamo-vamo? Ako 3% nije dovoljno koliko bi bilo dovoljno?

      Ljudi imaju neke svoje preference i djeluju u skladu s njima, a jedna od njih je da žive u okolini koju poznaju. U EU oni koji se žele odseliti smiju, mogu i čine to. Ali relativno su rijetki. Treba za to i dosta truda, najčešće i naučiti strani jezik.

      Inače da je EU prebirokratizirana se naravno slažem🙂

  3. sreckozg kaže:

    Politika štednje neće toliko naštetiti Velikoj Britaniji, koliko će (zauzvrat) južnu Europu (“i šire”) pretvoriti u izvor jefitne radne snage, prirodnih resursa itd. te ograničiti njemačku sferu utjecaja i pretenzije.

  4. Veky (@veky) kaže:

    Ja doista ne znam zašto je to sve skupa relevantno. Ne znam za Britaniju, ali doista bi me iznenadilo da je Hrvatskoj problem _unutarnji_ dug. Naravno da kuna ne nedostaje, ali za kune skoro nikog i nije briga.

  5. Simun kaže:

    Tiskanje novca kojim će se platiti obveznice je porez na imatelje postojećeg novca. Ne može niti zemlja koja ima euro bankrotirati, jer čak i ako ne može skrivećki uzeti novac, tiskanjem, može ga uzeti zapljenom štednih računa u bankama, i slično. Država ima mehanizme prisile i može otimati imovinu na koji god način hoće.

    Insinuirate da monetarna suverenost omogućava nekakvu win-win situaciju, zemlja natiska novce da vrati obveznice i to je to, vuk sit i ovca cijela. Sve nastavlja kao i do tada. Možeš mislit.

    Vi kao sindikalist vjerojatno mislite da je novac u tim obveznicama tako i tako od banaka i krupnog kapitala (ili od stranaca, još bolje), pa ako se te ovce ošiša koga briga.

    Ali zaboravljate, na primjer, da su tu i novci iz mirovinskih fondova i štednja građana koju su banke posudile državi. Jednostavno nema načina da se novac nadotiska a da se nekoga ne opljačka.

    I na kraju… pogledajte ekonomske performanse Estonije, Litve i Latvije nakon što su stisnule zube i odradile itekako bolnu štednju. Opet rastu, nije se dogodila nikakva deflacijska spirala koja ih je trebala vratiti u kameno doba, ali interna deflacija se bogme dogodila jest.

    I pogledajte onda performanse jedne monetarno suverene Srbije koja ima godišnju inflaciju preko 10% i plutajući tečaj, dakle direktno iz mašte vas kejnezijansko-lernerovskih tipova. Kakvog je to dobra donijelo Srbiji? Ovakvog: danas nema grada u Europi koji nema poveću zajednicu srpskih imigranata. Iz Srbije već godinama traje egzodus prema kojem je ovih par desetaka tisuća što je otišlo iz Hrvatske statistička greška.

    Ah, da. I sve cijene se računaju u čvrstoj valuti koju toliko nevolite. Ali tržište ju eto voli.

    • zsikic kaže:

      osim “ekonomskih performansi e.l.l.” mene zanima i standard 30% najsiromašnijih (ili npr. indeks sreće u e.l.l.)

      srbija sigurno ima probleme koje ne može riješiti monetarna suverenost, uostalom ona nije panacea

      pitanje je bi li s ms bilo bolje onima koji je nemaju, a ne rješava li ona sve probleme (naravno da ne)

      • Simun kaže:

        Zanima li vas stvarno apsolutni standard 30% najsiromašnijih? Ili vas, što je vjerojatnije, brine sama činjenica što postoji 30% najsiromašnijih? Siguran sam da ste svjesni da se, zbog sulude ideje da se siromaštvo definira kao neki postotak primanja ispod medijana, isto ne može nikada iskorijeniti. I to onda intervencionistima daje vječni impuls za intervencije. Čak i da smo svi milijuneri, postojalo bi 30% najsiromašnijih milijunera.

        A ako vas stvarno zanima apsolutni, a ne relativni standard, što bi bilo razumnije, onda bi me zanimalo kako definirate minimum.

      • zsikic kaže:

        da uvijek postoji 30% najsiromašnijih je tautologija koja me sigurno ne brine, kao što me ne brine da je 2+2=4

        ono što bi me brinulo (da samo ilustriram nepostojećim ekstremom) bilo bi 30% gladnih i 70% milijunera

      • vedran2006 kaže:

        ovo je nisko pa čak i od vas.

        znači čitavo vrijeme pričate o ekonomskim performansama, štednji, potrošnji, agregatima i onda kad vam netko pokaže primjer gdje je “štednja” rezultirala boljim ekonomski performansama nego je to slučaj sa pumpanjem državne potrošnje koju zagovarate.

        onda izvlačite joker 30% najsiromašnih. to možemo pitati i vas što je sa 30% najsiromašnijih uz državnu potrošnju i tiskanje novca. u vašoj idealnoj državi ne postoji 30% najsiromašnijih? možda jedino ako su svih 100% gladnih.

        primarno pitanje je što je rekao šimun relativno bogatstvo.
        30% najsiromašnijih u RH živi puno bolje i zapravo uopće nije siromašno prema standardima nekih afričkih država.
        a da ne govorimo o 30% “siromašnih” u zapadnim zemljama. mislim da bi iz poštovanja prema gladnima u svijetu trebalo prestati zvati te ljude siromašnim.

        zamislite da se našao neki pametnjaković i usudio se pitati prije 20-30 godina za 30% najsiromašnijih i onemogućio svima nama danas da uživamo u plodovima rada najbogatijih poput Bill Gatesa, Steve Jobsa i sličnih.

        Naravno ovo pitanje o 30% siromašnih i sada ste postavili koristeći MS Windows ili pak tipkajući na najnovijem Iphone-u. bez imalo srama naravno.

  6. null8 kaže:

    Profesore Šikić, tema koju vam preporučam proučiti zove se Modern Monetary Theory. Radi se o teoriji razvijenoj najvećim dijelom na sveučilištu Kansas City, Missouri. MMT zadnjih godina sve više dobiva na pozornosti u javnim raspravama u SAD-u, posebno vezano za njihova pitanja o deficitu. Ipak, ova teorija je još uvijek nedovoljno poznata širokoj javnosti.

    Poznavanje osnovnih deskriptivnih dijelova MMT je nužan uvjet za potpuno točno shvaćanje bankarstva i monetarnih operacija. MMT okreće na glavu mnoge uvriježene miskoncepcije o novcu, deficitu, frakcionalom bankarstvu, porezima, kamatnim stopama, monetarnom suverenitetu i drugim vezanim pitanjima. Razumijevanje MMT je također ključno za razumijevanje aktualne Euro krize, kao i krize u našoj zemlji. MMT autori su još pred 20.g predvidjeli što će se dogoditi s euro zonom. Jednog dana, svaki ekonomski fakultet imat će kolegij s ovim nazivom.

    Morao bi početi pisati blog na ovu temu…Ukratko, jedan od naših temeljnih problema je upravo to da mi nismo monetarno suvereni poput Velike Britanije. Drugo je pitanje što VB ne koristi svoj monetarni suverenitet kako bi trebala. Prije svega, što monetarni suverenitet uopće znači?

    Postoje monetarno suverene zemlje, dakle one koje stvaraju svoj novac iz ničega pomoću deficita proračuna. Naime, razrađeni je privid da se zemlje poput SAD-a, Kanade, Australije, UK-a, Japana, Turske itd. financiraju zaduživanjem u privatnom sektoru. To je laž za mase. Te države izdaju obveznice koje indirektno kupuje njihova centralna banka ukucavanjem novog baznog novca. Taj proces je moguć u nedogled. Država uvijek može izdati novu obveznicu, a centralna banka vraća profit u državnu blagajnu. Evo kako to izgleda npr. u SAD-u:

    Novčanice, kovanice i bankovne rezerve su sve oblici najviše razine novca. To je državni novac koji može stvoriti samo američka država. Državne obveznice su također oblik najviše razine novca. Razlika je u tome što državne obveznice donose i interes. Svi ti navedeni oblici novca predstavljaju dug američke države. Tradicionalno se pod dug broje samo obveznice, ali ne postoji nikakva razlika. Američka država je obavezna samo jedno: za svaku obveznicu, novčanicu, kovanicu ili elektronsku bankovnu rezervu garantirano je da ćete dobiti neki drugi oblik američkog državnog novca. SAD kao monopolni izdavač novca najviše razine nikad nema problem izvršiti tu obvezu. SAD može odrediti po volji mali interes na obveznice koje izdaje. Mogu i stati izdavati obveznice ako to odluče. SAD ne treba poreze za stvaranje novog novca. SAD ne treba prvo prikupiti novac u privatnom sektoru da bi mogli trošiti. Državna obveznica se nikad ne može kupiti kreditnim novcem koji stvori neka banka. Državne obveznice se mogu kupiti samo nekim drugim oblikom državnog novca koji je već ranije stvorila američka država. Dakle, logički vidimo da nema govora o tome da privatni sektor financira monetarno suverenu državu kao što to mnogi pogrešno misle. Svrha poreza nije financiranje takve zemlje. Svrha poreza je u početku uspostaviti potrebu za fiat novcem te je ujedno antiinflacijska mjera. Naravno, porezi služe i za preraspodjelu dobara među stanovništvom. Uloga državnih obveznica je monetarna, to nije metoda financiranja države. (Centralna banka naknadno prodaje državne obveznice kako bi regulirala cijenu bankovnih rezervi. Bez te prodaje, ukucavanje bankovnih rezervi pri deficitu uzrokovalo bi pad te cijene na nulu.)

    Čemu služi deficit uopće? Kao što sam naznačio, postoje potpuno odvojene različite razine novca. Banke stvaraju svoj kreditni novac iz ničega kad izdaju kredite. Naravno, uz određena ograničenja vezana za njihov kapital. Mi trgujemo njihovim potvrdama o dugu. Svaki kreditno stvoreni novac je u isto vrijeme posjed i obaveza. Posjed za vlasnika, obveza za izdavača. Ako financijskom posjedu pridijelimo pozitivan broj, a obvezi negativan, vidimo da je sav neto financijski posjed koji može stvoriti privatni sektor uvijek nula. Ono što država radi deficitom je stvaranje pozitivnog ukupnog financijskog posjeda za svoje stanovništvo. To je nužno za svaku rastuću ekonomiju, inače je rezultat neizbježni deflacijski slom kreditno stvorenog novca. Postojanje deficita je normalno stanje stvari za svaku monetarno suverenu državu. Oduvijek i svugdje. Za državu koja koristi tuđi novac, naravno, vrijede potpuno drugačija pravila istovjetna onim za obično kućanstvo.

    Hrvatska država se 1994. odrekla svog prava da stvara vlastiti novac putem deficita proračuna. To je zahtjev vezan za pridruživanje EU. Mi deficit pokrivamo zaduživanjem u stranoj valuti. Kuna se stvara ako je potkrijepljena stranom valutom. Umjesto da štedimo u vlastitoj valuti, mi želimo štedjeti u nečijoj tuđoj. To je sad konačno došlo do neodržive točke. Ako želimo štedjeti u stranoj valuti koju neka druga država stvara iz zraka, onda tu valutu moramo dobiti putem izvoza koji mora biti veći od uvoza. Poput kolonije, realna dobra i usluge za tuđi papir. Više to neće biti moguće preko zaduživanja države. Alternativno, trebali bi promijeniti sustav i uspostaviti stvarni monetarni suverenitet. Prednosti monetarnog suvereniteta? Nema visoke kamate za tuđi novac. Porezi ne moraju biti visoki, ne treba ih biti uopće osim kao mjera protiv inflacije koliko je porebno. Država može poticati investicije da se zamijeni ovisnost o uvozu i direktno zapošljavati za poslove od općeg društvenog značaja. Za vrijeme recesije, država može djelovati proturecesijski. Nije potrebno više izvoziti nego uvoziti, moguće je imati izjednačeni uvoz i izvoz te uštedu u vlastitoj valuti. Mane? Taj sustav traži više odgovornost. Bez učinkovitog oporezivanja i borbe protiv korupcije, opasnost je inflacija. Traži isto odbacivanje neoliberalnih dogmi. Država nužno ima značajnu ulogu u ekonomiji jer je bazni novac državno stvoren i to ima svoje implikacije. Prijelaz međutim ne bi bio jednostavan, vrlo je moguće da bi na početku inflacija izmakla kontroli. Korupcija je također problem koji bi još više došao do izražaja. Naravno, ovakav prijelaz bio bi direktno protivan EU te bi postojali politički pritisci. Dug u stranoj valuti bi na početku bilo teže vraćati u devalviranoj kuni dok se gospodarstvo značajnije ne oporavi. Morali bi se boriti za reprogramiranje ili otpis dugova. Ipak, uspostava monetarnog suvereniteta značila bi kraj postojeće paralize i stvarnu šansu za dugoročni razvoj.

    Dalje treba reći da je kriza EU direktno vezana za problem monetarnog suvereniteta. Euro zona je nedovršena, defektna konstrukcija. Uveden je zajednički novac bez zajedničkog centralnog tijela koje bi legitimno stvaralo novi novac preko deficita proračuna kao što to rade države poput Kanade, SAD-a i Australije. ECB nema taj legitimitet već izvanredno kupuje obveznice pod političkim uvjetima destruktivne štednje. Zemlje euro zone moraju plaćati visoku cijenu za financiranje deficita. Nema zajedničkog novca bez zajedničkog budžeta, federalnog poreza i federalnog deficita. Zato EU ide u smjeru uspostave fiskalne unije. Jedina dugoročna alternativa je raspad euro zone, sve drugo je umjetno održavanje sustava na životu. Depresiji u EU neće biti kraja dok se ovo pitanje ne riješi na ovaj ili onaj način. Problem je što mogu proteći još godine ako ne i cijelo desetljeće prije uspostave takve federacije. Uopće nema nikakve garancije da će stanovništvo EU ikad pristati na takvo što, a također je i vrlo upitno kako će funkcionirati demokracija u tako glomaznom sustavu. Naravno, ovakva uspostava federacije putem ekonomske ucjene je krajnje nelegitimna. Kako god bilo, u Hrvatskoj očito nema dovoljno vizije i odlučnosti za odmak od tog sistema tako da nikakve promjene na bolje ovdje još dugo neće biti. Naprotiv, najgore tek slijedi. U recesijskom okruženju mi nećemo moći uspostaviti veći izvoz od uvoza, što je potrebno za uštedu u stranoj valuti bez zaduživanja države. Sljedeći korak je skori dolazak MMF-a kao i sveopća rasprodaja imovine poput Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja.

    Reference:

    Jednostavan uvod u MMT:
    http://modernmoney.wordpress.com/

    Udžbenik prezentiran u blogovima:
    prof. Wray, http://neweconomicperspectives.org/p/modern-monetary-theory-primer.html

    Proširena verzija istog na Amazonu:
    http://www.amazon.com/dp/0230368891

    Debriefing 101, prof. Bill Mitchell:
    http://bilbo.economicoutlook.net/blog/?page_id=1667

    Odličan kratak uvod, moguće najbolji za prvo čitanje:
    Dr. Ashe, http://www.academia.edu/206885/Kindergarten_Guide_to_Modern_Monetary_Theory_-_Day_2
    ————————

    Kratko o multiplikaciji novca:
    http://bilbo.economicoutlook.net/blog/?p=1623

    Ključno o monetarnom suverenitetu SAD-a:
    http://neweconomicperspectives.org/2011/11/mmp-blog-23-debate-about-debt-limits-us.html

    Vezano za trenutne fiskalne rasprave u SAD-u:
    http://www.creditwritedowns.com/2012/12/stephanie-kelton-does-mmt.html

    ————————

    Snimka predavanja prof. Wraya uz odgovore na pitanja gdje vrlo jasno sve objašnjava (~30 min):

    • zsikic kaže:

      hvala, wraya, forstatera, nella, bell i ostale “kanzašane” već sam pročitao (mislim da imam sve njihove knjige) i uglavnom se slažem

      usp. moje postove: “država nije firma”, “teorija novca, metalna i papirna” …

      no, nije loše proučiti prijateljsku kritiku “monetary realism-a”
      http://pragcap.com/understanding-modern-monetary-system
      (daju bitno veću ulogu horizontalnom novcu)

      hrvatska je monetarno nesuverena vlastitom političkom (i glupom) odlukom kao i britanija, a sa svojim zakonima u tom smjeru ide i sad (neshvatljivo)

      • null8 kaže:

        Gornji link sam prvi put vidio prije dvije godine kad sam tek počeo proučavati MMT. Tad je Cullen Roche stvarno pisao o tome kako funkcionira moderni monetarni sistem, pisao je o osnovnim postavkama MMT. Onda je došlo do razlaza, jer se Rochu nije sviđalo da MMT propagira Job Guarantee.

        Dokument pod gornjim linkom se stalno mijenja, zadnji put sam pročitao verziju pred oko pola godine i sad ponovno. MMR ili MR kako se sad zovu je potpuni promašaj. To je bloger kvazi teorija. Primijetite da ova posljednja verzija niti jednom riječju ne navodi MMT kao osnovnu referencu! MMT ima akademsku težinu od preko 20 godina rada više uglednih autora. S druge strane, MR je novopečeno djelo skupine blogera koji repakiraju osnovne deskriptivne dijelove MMT kao svoje, bez reference, te nadodaju neke potpuno pogrešno shvaćene elemente.

        Pogledajte njihov elaboriran izvod za S = I + (S – I). (!) To je algebarski identitet koji može napisati dijete u osnovnoj školi. Ključna greška koju rade je miješanje financijskog posjeda s realnim. Npr. ovdje:

        “net household financial income = current account surplus + government deficit + Δbusiness non-financial assets”

        Evo što oni zaključuju iz S = I + (S – I):
        “This simple rearrangement of the private sector component highlights this fact and helps to avoid thinking that I>S might be a negative for the economy…”

        I > S znači da privatni sektor kao cjelina gubi financijska sredstva. Ako pretpostavimo da je X = M, tj. da jednako novaca izlazi iz zemlje koliko ulazi, to onda znači da je T > G odnosno da država suficitom oduzima financijska sredstva privatnom sektoru.

        (S-I) + (T-G) + (M-X) = 0

        Oni misle da je to u redu, zato jer privatni sektor stvara nove realne vrijednosti kojima pridružuju financijsku vrijednost te ju nadodaju na financijska sredstva. Potpuno pogrešno. Ako realna ekonomija raste, a povlači se novac, to je onda deflacija.

        Dakle, potpuno gube iz vida važnost pojma ‘net financial assets’. Balans sektora se upravo odnosi na NFA, povijesno svaki put kad su u SAD izrazito smanjjivali NFA za privatni sektor uslijedila je depresija.

        Postoji ogromna konfuzija oko pojma novca i pojma štednje. Najjednostavniji pristup je onaj koji prof. Wray koristi u MMT Primer blogu, bez jednadžbe BDP-a. Privatni sektor stvara novac koji je u isto vrijeme posjed i obaveza. Stvorena neto financijska sredstva su zato uvijek nula. Financijska, ne realna. Državna razina novca je najviša, država deficitom stvara nova pozitivna neto financijska sredstva za svoje stanovništvo. Privatni sektor može štedjeti u školjkama i jabukama kako želi, ali ne u najvišoj razini novca.

        Prestao sam čitati pragcap negdje u ožujku, kad je prof. Wray oborio njihove koncepcije: http://neweconomicperspectives.org/2012/03/blog-39-mmt-for-austrians-disagreements.html
        Reakcija MR-a? Potpuno isključivanje svake MMT reference s gore navedenog linka.

        Što se tiče horizontalne komponenete, MMT autori se izrazito bave tim pitanjem iako to možda nije očito na prvi pogled. Wray piše radove o Money Manager kapitalizmu, direktno se nastavlja na svog nekadašnjeg Phd mentora Hymana Minskog. Profesor Mitchell ima više blogova o potrebnoj reformi financijskog sektora. Prof. Hudson također, financijski regulator W.Black često na New Economic Perspectives piše o kontrolnim prijevarama itd.

      • zsikic kaže:

        hvala na opaskama, posebno na wrayu

  7. null8 kaže:

    Estonija, Litva i Latvija kao primjer? U odnosu na što? Da, Latvija ima rast nakon pada BDP-a od oko 25 %. Imaju cijelo izgubljeno desetljeće. Nezaposlenost se drži na ‘niskih’ 15 posto jer ljudi masovno emigriraju. 200 000 ljudi odnosno 10% populacije u zadnjih 10 godina:


    While the economic crisis was deep enough to drive even Latvia’s depoliticised population into the streets in the winter of 2009, most Latvians soon found the path of least resistance to be simply to emigrate. Neoliberal austerity has created demographic losses exceeding Stalin’s deportations back in the 1940s (although without the latter’s loss of life). As government cutbacks in education, healthcare and other basic social infrastructure threaten to undercut long-term development, young people are emigrating to better their lives rather than suffer in an economy without jobs. More than 12% of the overall population (and a much larger percentage of its labour force) now works abroad.

    http://bilbo.economicoutlook.net/blog/?p=12887
    http://www.stop.lv/
    http://michael-hudson.com/2012/06/latvia-no-austerity-success/

    Postoje i druge opcije! A kamo će emigrirati 500 000 Hrvata?

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s