Što se 80-tih i 90-tih godina dogodilo europskoj socijalnoj demokraciji?

Zašto je počela zaboravljati, te je konačno i zaboravila, da sve veća financijalizacija ekonomije, shvaćanje i tretiranje rada i radnika kao samo još jedne robe i oslanjanje na ponzi sheme kao legitimne izvore rente, ćine kapitalizam nestabilnijim, krizama sklonijim i neciviliziranijim?

Zašto se pomirila s ogromnom nejednakošću koja je nusprodukt ovakvog razvoja?

Gdje su nestali socijaldemokrati poput Brandta, Kreiskog i Palmea, koji su razumjeli da ekcesivnu financijalizaciju, izrabljivanje radnika i nekretninske balone valja zauzdavati?

Kako se desilo da je europska ljevica prihvatila toksičnu ekonomiju i politiku današnjice?

(Npr. da njemački SPD poslušno glasa za svaku mjeru kancelarke Merkel, ili da hrvatski SDP provodi neoliberalnu politiku HNS-a.)

Odgovor je možda sasvim jednostavan.

Zaslijepljeni bujicom privatnog novca, koji je stvarao financijski sektor (dok je cijena rada padala, a cijena nekretnina se napuhavala), socijaldemokrati su povjerovali da i oni mogu pobrati nešto toga vrhnja, te ga usmjeriti u svoje socijalne programe.

Umjesto da djelomično redistribuiraju industrijske profite, kako su to ćinili Kreisky i stara škola, nova škola „trećega puta“ okrenula se slavini financijalizacije.

Neka financijski magovi rade što hoće, a mi ćemo nešto od njihove ćarolije preusmjeriti u socijalnu državu.

To im se sigurno ćinilo boljom idejom nego biti u stalnom konfliktu s industrijalcima oko redistribucije dobara. (Sjetimo se „kraja povijesti“ i „upokojenja ideologije“; nije ih izazvala samo propast realnog socijalizma.)

S druge strane, financijaši su drage volje davali „mrvice“ sa svojeg bogatog stola, dok god ih nova ljevica pušta da rade što žele. (To je neko vrijeme uistinu funkcioniralo, npr. u Blairovoj Britaniji i PSOE-ovoj Španjolskoj. Naime, prvi ponzi investitori uvijek dobro zarade i možda je baš ponudom tog primata socijaldemokraciji zamagljen vid.)

To nije bilo besplatno. Da bi se prihvatio „treći put“ trebalo je odbaciti svoje nepovjerenje u nesputana tržišta financijskih proizvoda, radne snage i nekretnina. Trebalo je isključiti svoju sposobnost kritičkog promišljanja i pomiriti se s time da „stručnjaci znaju“. (Zapravo lagodna pozicija.)

Kada se shema 2008. raspala europski socijaldemokrati nisu više imali ni znanja, ni moralnih vrijednosti, s kojima bi bili u stanju kritički analizirati i politički odgovoriti na urušavanje sustava.

Ukratko, bili su spremni prihvatiti ne-socijaldemokratsku politiku koja je na oltaru financijskog sektora žrtvovala „maloga čovjeka“, njegov životni standard i njegovu zaposlenost.

 

6 responses »

  1. Pike kaže:

    Ako dobro razumijem ovo objašnjenje problem ljevice je što se nadala da će dobiti lovu za financiranje welfare statea, ali su eto ispali naivni i ostali su izigrani jer su a)odusustali od svojih principa i b)na kraju nisu ni dobili lovu za welfare state.

    Ako je to objašnjenje… mene osobno jako raduje…🙂
    Iz jednostavnog razloga, iz krive dijagnoze stanja nije vjerojatno da će doći korisno riješenje, a impotentan protivnik je najbolji protivnik🙂

    Isto tako u potpunosti podržavam nastojanje da se socijaldemokratske partije okrenu radikalnije ulijevo (ako je moguće i na samo izvorište svog pokreta s kraja 19. i početka 20st). Što se mene tiče ja ne znam za efikasniji način od toga da se eliminira jedna kolektivistička pošast. Jedna po jedna… pa bi svijet mogao jednom izgledati kao fino pristojno mjesto🙂

  2. komentar1 kaže:

    Ne bih se u potpunosti složio s Vama kada piše da je socijaldemokracija umrla odnosno nestala… Sasvim je sigurno da je i ona, kao i mnoge druge političke opcije evoluirala i samim tim se mijenjala. Smatram da ipak nije otišla od svojih iskonskih načela i vrijednosti kao što su sloboda, jednakost i solidarnost te ono najbitnije rad odnosno dostojanstvo radnika.

    Također se ne mogu složiti s konstatacijom da njemački SPD poslušno glasa za svaku mjeru Angele Merkel, a pogotovo za ne za mjere spašavanja eurozone odnosno Grčke koje je svakako najviše na meti kritika. Vode se opsežne rasprave po pitanja Grčke budući da Nijemci nisu baš darežljivi i važu svaki euro cent, ali su istovremeno svjesni da je spašavanje Grčke, a time i eura kao valute, od iznimnog značenja za budućnost Njemačke.

    Nadalje smatram kako su upravo njemački (SPD) i austrijski socijaldemokrati (SPÖ) jedni od najuspješnijih u Europi, a i šire, te da oni vrlo dobro zastupaju i promiču prije spomenuta socijaldemokratska načela i upravo od njih možemo puno toga naučiti vezano za politiku, ekonomiju…

    • vedran2006 kaže:

      kako ste u jednu rečenicu uspjeli staviti sloboda, jednakost, solidardnost.
      kako to mislite? mirovinski sustav soldiarnosti funkcionira na prisili a ne slobodi.
      jednakost funkcionira na prisili opet ne slobodi.
      sloboda nema veze sa ičim od navedenog, sloboda podrazumjeva upravo suprotno, da budemo slobodni u svojoj nejednakosti, da ju prakticiramo i da budemo solidarni koliko i kako to želimo.
      ako ne želimo da ne budemo.

      i najvažnije u slobodnom društvu je kolač najveći pa i puno veća nejednakost i puno veća nesolidarnost generiraju puno više ok kolektivističkih-socijalističkih umotvorina gdje svi imaju jednako (osim nekih npr. CK) a opet puno manje nego bi to imali da napuste svoje blesave utopije.

      @g.Šikić
      drago mi je da su maske pale i da ste pokazali svoje pravo lice, dajte sad ispričajte što ste mislili i kako se u ovo uklapa ispravan stav F.A Hayeka o “road to selfdrom”

      • vedran2006 kaže:

        izgleda me uzrujao vaš članak da sam zaboravio pisati

        road to serfdom

      • komentar1 kaže:

        Poštovani,

        odgovor na Vaše pitanje je vrlo jednostavan, spomenuta načela proizlaze iz same definicije socijaldemokracije, koja Vama nažalost nije poznata…

        Također moram konstatirati da mi nisu jasne sve ove vaše teze, dok mi je još manje jasno spominjanje nekih “umotvorina”… Zaista ne znam odakle Vam sve ove besmislice koje ste iznijeli u svome komentaru.

        Da ste pozornije pročitali moj komentar, primijetili biste da sam na kraju komentara naveo određene države, u kojima su na vlasti socijaldemokratske opcije, kao izvrstan primjer socijaldemokracije u Europi. Ove besmislice koje Vi spominjete zaista nemaju niti najmanje poveznice s primjerima koje sam dao, niti sa socijaldemokracijom.

        Nažalost, za ostvarenje bilo kojeg cilja su, prije svega, potrebni izvrsni ljudi i programi koji će ostvariti boljitak. Naš problem počiva upravo tu budući da na političkoj karti Hrvatske takva opcije trenutno ne egzistira. Teško je oformiti takvu opciju odnosno skupiti kvalitetne ljude jer politika podrazumijeva velika odricanja (izvrsni mogu uspjeti i bez politike), a kod nas i bezbroj predrasuda te automatsko etiketiranje svakog političara kao lopova, kriminalca, neradnika…
        Iskreno se nadam će se, uz postepeno sazrijevanje i demokratizaciju društva, pojaviti i jedna takva grupa ljudi, bilo kroz neku novu stranku ili kroz jednu od postojećih.

      • vedran2006 kaže:

        samo vi čekajte te krasne ljude, bez kumova i rođaka, ne korumpirane, bez osobnih interesa i posvećene samo općem dobru.
        sretno

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s