Glavna dilema oko seksualnog odgoja jest da li on treba biti „širi seksualni odgoj“ (koji se kraće i uvriježeno zove „seksualni odgoj“) ili samo „apstinencijski odgoj“.
Homoseksualnost, ili katkad i pedofilija, samo su dimne zavjese. Rasprava o glavnoj dilemi živa je u mnogim zemljama i treba je otvoreno povesti i u Hrvatskoj. (Dimne zavjese prethodno treba raspuhati.)
Proponenti „seksualnog odgoja“ uglavnom su liberalnijih pogleda, dok su glavni zagovornici „apstinencijskog odgoja“ razne crkve i njihovi sljedbenici.
Naravno, u okvirima raznih seksualnih odgoja, pa tako i našeg (koji je još uvijek u porođajnim mukama), jasno se ističe da je apstinencija najsigurniji način sprečavanje maloljetničke trudnoće i seksom prenosivih bolesti.
Razlika spram „apstinencijskih“ programa jest da „seksualni“ ohrabruju upotrebu prezervativa i drugih kontracepcijskih sredstava.
Apstinencijski programi preporučuju suzdržavanje (najčešće do stupanja u brak), kao jedino sredstvo sprečavanja neželjenih trudnoća i seksualnih bolesti, uz razne dodatne koristi poput bolje i čvršće veze s konačnim partnerom.
Razmotrit ću samo tri A(pstinencijska)-argumenta i odgovarajuće S(eksualne)-protuargumente.
1. Seksualni odgoj mlade potiče na ranije seksualne odnose.
A-Argument:
Živimo u visoko seksualiziranoj kulturi, pa ipak mnoge mlade djevojke osjećaju krivnju ili žaljenje poslije prvog seksualnog odnosa. Istraživanja (u zapadnim zemljama) pokazuju da oko 30% seksualno aktivnih tinejdžera govore da su osjećali pritisak okoline da stupe u seksualne odnose.
Mlade treba poučiti kako imati smislene i dobi primjerene odnose sa svojim vršnjacima, te im pomoći da se odupru okolinskom pritisku stupanja u seksualne odnose prije nego su spremni.
Odsustvo razgovora o seksu u A-programima poruka je mladima da ne moraju misliti i brinuti o seksu dok ne odrastu. Time izbjegavamo impresiju da je seks važna ili relevantna tema za djecu.
S-Protuargument:
Istraživanja jasno pokazuju kako A-programi nimalo ne odgađaju seksualnu inicijaciju mladih, niti smanjuju učestalost seksualnih odnosa već aktivnih tinejdžera. Isto tako, ni S-programi ne ohrabruju tinejdžere da ranije stupaju u seksualne odnose ili da ih češće imaju.
Seksualno manje zainteresirani tinejdžeri ne postaju više zainteresirani podukom o seksualno prenosivim bolestima i načinima zaštite, kao što ni ogromnu većinu izuzetno zainteresiranih ta poduka dodatno ne potiče na seksualne odnose. S druge strane, seksualno aktivnima pomaže da bolje razumiju moguće rizike i da im odgovornije pristupe.
Osim toga, ako tinejdžerska kultura uistinu postaje sve više seksualizirana onda je seksualna edukacija jedan od najboljih načina da se smanji okolinski pritisak za rano stupanje u seksualne odnose. Uz laku dostupnost svake vrste seksualnih sadržaja, važno je osigurati da mladi imaju bar jedan odgovorni izvor informacija o fizičkim i emocionalnim aspektima seksualnog odnosa.
Znanje, a ne neznanje, omogućit će im najbolji izbor.
2. One koji su premladi za seksualne odnose neodgovorno je podučavati bilo ćemu osim apstinenciji.
A-Argument:
Seks podrazumijeva mnoge rizike i odgovornosti, poput seksualnih bolesti i neželjene prerane trudnoče, s ogromnim psihološkim i posebno emocionalnim posljedicama. Mladi naprosto nisu ni emocionalno ni fizički zreli da preuzmu sve te rizike i odgovornosti. Zato je neodgovorno podučavati ih bilo ćemu osim apstinenciji.
S-Protuargument:
Apstinencija je neupitno najefikasniji oblik sprećavanja neželjenih preranih trudnoča i seksom prenosivih bolesti. Ali podučavati nekoga da apstinira ne znači da će on/ona zaista i apstinirati.
Apstinenciju apsolutno treba isticati kao važan način otklanjanja mogućih rizika. No, daleko je odgovornije uz to podučavati i načine zaštite seksualno aktivnih, umjesto da se pravimo da njih nema. (U srednjim školama većina je seksualno aktivna, a u višim razredima osnovne to je nezanemariva manjina.)
Sigurno je bolje ponuditi potrebnu informaciju i imati učitelja kojeg mladi doživljavaju kao iskrenog i relevantnog, a ne kao lažno moralizirajučeg i irelevantnog.
3. Djecu trebaju seksualno odgajati roditelji, a ne škola.
A-Argument:
Društveni i kulturološki stavovi spram seksa veoma su različiti i zato svaka obitelj treba sama odlučiti kako će pristupiti toj osjetljivoj temi. Škola mladima treba prenijeti znanja i vještine koje im trebaju za buduće školovanje i zaposlenje. Seksualni odgoj je potpuno različito i mnogo osobnije pitanje.
Poručiti učenicima samo to da apstiniraju nedvojbeno osigurava da oni ne budu izloženi nečemu što njihovi roditelji ne odobravaju, te ostavlja roditeljima prostor za obuhvatniji seksualni odgoj ( ako ga smatraju potrebnim).
Uostalom, istraživanja pokazuju da velika većina roditelja misli da bi seksualni odgoj trebao više inzistirati na apstinenciji a manje na prezervativima i ostaloj kontracepciji.
S-Protuargument:
Prije svega treba pojasniti da velika većina roditelja koja misli da bi seksualni odgoj trebao više inzistirati na apstinenciji a manje na kontracepciji, također želi da njihova djeca budu uključena u (obuhvatne) seksualne programe, a ne u apstinencijske.
No, važnije je da mnoga djeca nemaju roditelje ili pak imaju (bar u tom dijelu) neangažirane roditelje ili naprosto imaju neodgovorne roditelje. Ta djeca sigurno trebaju obuhvatniji seksualni program i nije u redu da im se on uskrati samo zato jer nema nikoga tko bi o tome s njima razgovarao.
Nadalje nije istina da je uloga škole samo akademska, ona je i socijalna (usp. ovdje). Seksualno ne educirati učenike neodgovorno je prema njima, jer se radi o velikom dijelu njihovog života, ali i prema društvu koje će se baviti s posljedicama njihove needuciranosti.
Meni su uvjerljiviji S-protuargumenti nego A-argumenti. A vama?
Šikin blog 
“Istraživanja jasno pokazuju”
Nisam čitao dalje. U 2013 sam si zaželio što manje tekstova u kojima postoje takve rečenice. Naime, ako netko ne može obraniti argument bez da negdje ubaci “istraživanja jasno pokazuju”, onda zapravo i nema argument. Posebno je iritantno kad se to koristi pri raspravi o društvenim pitanjima, gdje istraživanja uglavnom pokazuju ono što želimo da pokažu. Sjetio sam se slavnog istraživanja Margaret Mead o seksualnosti na Samoi, koje je jasno pokazalo… ono što je ona htjela da pokaže.
vjerovali ili ne istraživanja katkada jasno pokazuju
mead je bila prevarena, što se može desiti, problem je da su antropolozi to odbijali prihvatiti i kada je drugim istraživanjem to jasno pokazano
osnovna značajka znanosti jest da je pogrešiva (samo su vjere nepogrešive)
Tema mi se sviđa i sasvim je lijepo i korektno obrađena. Nažalost, ne mogu se oteti dojmu da je glavna motivacija za pisanja posta bila velika zbrka oko zdravstvenog odgoja koji bi se trebao uvesti u škole.
Prateći razne rasprave i komentare u medijima shvatio sam da je ovo samo još jedna u nizu pravih “hrvatskih” rasprava. “Hrvatski” način rasprave podrazumijeva da bez ikakvih argumenata i kompetencije u određenom polju raspravljate sa svojim protivnikom “do smrti” ne želeći pritom čuti ni razmotriti njegove argumente. Naime, moram priznati da sam i sam bio zbunjen budući da su nas bombardirali raznim napadnima izjavama s obje strane. Potom sam napokon naletio na kurikulum spomenutog zdravstvenog odgoja, kojeg najtoplije preporučujem svakom od čitatelja bloga – ima svega 40 str. rijetkog teksta. [http://www.azoo.hr/images/razno/Kurikulum.pdf]
Uvjeren sam da će svatko od Vas imati svoje interpretacije ovog kurikuluma, ali moje prve impresije su bile zaista odlične te smatram da je kurikulum izuzetno dobro koncipiran i sročen, što naravno ne čudi budući da su ga izradili stručnjaci iz tog područja. Vjerujem da će većina Vas uvidjeti da su kritike od strane Crkve bile većinom zlonamjerne i neutemeljene te da gotovo sve što Crkva zamjera kurikulumu zapravo i nije sadržaj istog. Također je zgodno primijetiti da je Crkva u svojim letcima nastojala obmanuti javnost nekim citatima, izvučenima iz konteksta, koji nisu iz kurikuluma već su preporučena literatura. Literatura je ionako dodatna i opcionalna te je svakome jasno da nije moguće mijenjati ili utjecati na svaku rečenicu preporučene literature, jer je to naprosto izabrana literatura iz tog područja. Smatram da ovo nije razina komunikacije koja bi priličila Crkvi kao glavnoj vjerskoj zajednici u Hrvata, koja se je nažalost i previše puta kompromitirala u zadnje vrijeme.
Za kraj ostavljam intervju s don Ivanom Grubišićem, koji je u cijelosti objavljen samo u tiskanom izdanju.
[http://www.24sata.hr/24express/don-ivan-grubisic-crkva-nije-strucnjak-za-meunozje-295331]
slažem se, svakako pročitajte kurikulum (ja ne nalazim ništa sporno)
40 str. teksta složenog rahlo u tablice, stvarno možda 15 str.
4. “seksualni” modul stvarno cca. 4 str.
pročita se za 15 minuta
Država koje savijesti većine ili manjine nameće stavove, svjetonazor itd., krši temeljna ljudska prava i pokazuje totalitarne pretenzije.
ništa tu nije apsolutno, radi se o određenju prave mjere,
npr. sigurno ne mislite da roditelji imaju pravo odbiti liječenje svoje djece antibioticima čak i kada su u smrtoj opasnosti (naime, ima i takvih roditelja)
Ipak (uz donji odgovor i usporedbu s antibiotikom), hrvatski ustav jamči slobodu savjesti i vjeroispovjesti. Kako je spolnost, npr. za kršćanina, usko vezana uz temelje vjere, država krši ustav i ponaša se totalitarno, prisiljavajući ga na pristup spolnosti u suprotnosti s njegovom vjerom (tu se ne radi o liječenju ili čemu sličnome). Tako je npr. i u slučaju obavljanja vojničkih dužnosti ustavom dopušten prigovor savjesti
moj ekstremni primjer trebao je samo ukazati na to da nema apsolutnih i vječnih rješenja
Pa sporno je recimo što to nije zdravstveni odgoj, odnosno nije samo zdravstveni odgoj. Nenasilje, tolerancija, ravnopravnost spolova, klađenje,… to nema veze s higijenom i zdravljem kako se reklamira, a čini oko pola kurikuluma. Toliko o tome koliki su “stručnjaci” radili na njemu kad ne razlikuju ni građanski od zdravstvenog odgoja.
I ako se već želi da većina odlučuje u čemu je to točno problem da se i na referendumu odlučuje dal takav program treba biti obvezan dio školovanja ili ne. Ovako se svako može nabacivati sa svojim procjenama što većina misli. Jedni tvrde da su dobili izbore i da imaju većinu, a drugi da debelo preko 90% stanovništva su vjernici i da ne odobravaju takav program. Stvarno stanje se lako može provjeriti…
Gdje je nestao prije iskazani entuzijazam za demokratski proces odlučivanja… ima zlobnika koji bi mogli primjetiti da želja za demokratskim procesom opada kada se sumnja da je netko u manjini 🙂
Zašto bi referendumi bili nerealni, Švicarska ima redovno po desetak referenduma godišnje? Vlada složi jedan ovakav prijedlog i na referendumu se postavi pitanje dal odobravate da vladin prijedlog zdravstvenog odgoja bude dio obveznog školskog programa… DA – NE
Mišljenje većine se onda lako dobije ako se takvo mišljenje stvarno želi.
ja bih bio za referendum o A ili S odgoju i mislim da bi većina bila za S, kao što sam i napisao u jednom od prethodnih komentara
referendum držim nerealnim jer mislim da je na obje strane prisutan strah od mogućeg rezultata
a i bio bi to možda i loš presedan za svaki budući kurikulum (možda bi građani, kao npr. ja, željeli da matematika ne bude obavezan predmet na maturi ili da svi predmeti u srednjoj školi, osim njih recimo 4, budu izborni, ili …)
@Pike and @sreckozg
Izuzetno mi je drago da ste i Vi upoznati s činjenicom da se u Švicarskoj održava desetak referenduma godišnje, što nije ni čuda obzirom da njihovu financijsku situaciju. Ne znam da li Vam je poznato da bi organizacija jednog referenduma koštala minimalno 50 milijuna kuna, u svakom slučaju pretpostavljam da Vam je sad jasnije zašto je nerealno očekivati da ćemo za svaku sitnicu organizirati referendum. A zašto smo mi u ovakovoj financijskoj situaciji je tema za neku drugu raspravu… 😀
Vidim da očito niste zadovoljni predloženim zdravstvenim odgojem, pa me zanima, koji točno dijelovi po Vama nisu primjereni u kurikulumu? Osim što ste naravno uspjeli konstatirati da ime “zdravstveni odgoj” nije primjereno, premda ja smatram da se ovdje radi o psihofizičkom zdravlju, ali neću ulaziti u rasprave o imenu predmeta jer to zaista nije bitno te bi rasprava bila potpuno nepotrebna.
Kao što sam već spomenuo, da se pita samo djecu, a i neke roditelje, najbolje bi bilo da se nastava održava preko facebook, a da su im ocijene cvjetići te da po mogućnosti nema negativnih ocjena.
Međutim, negdje sam pročitao: “ljudima katkad treba činiti dobro čak ako se oni s time ne slažu…”
Dakle, da se vratim na ključno pitanje, koji su točno dijelovi po Vama neprimjereni i zašto? 🙂
Crkva je ovdje nebitna i ono što piše u kurikulumu je nebitno. Neka piše samo ovo: “1 + 1 = 2” i neka su to napisali naši ponajbolji stručnjaci za matematiku. Ako većina roditelja ne želi da se to uči u školama koje oni financiraju, onda se to tamo neće učiti, osim eventualno na izbornom predmetu. A onaj tko pokušava silom nametnuti obavezu pohađanja je zločinac. To je bit stvari, sve ostalo je šum na kanalu.
“ako većina roditelja ne želi da se to uči …”
ključan je ako, ja procijenjujem da većina želi S a ne A odgoj
(nitko ne želi poticanje pedofilije i homoseksualnosti, kako se tvrdi npr. na hrt, bar prema ovom izvoru
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/75023-zasto-hrt-nije-objavio-priopcenje-hho-a-o-zdravstvenom-odgoju.html )
Prema Vama bi najbolje bilo da organiziramo referendum za svaku promjenu nastavnog plana i programa, tako da roditelji direktno mogu odlučivati što će njihova djeca učiti.
Naravno, uz sustavno degradiranje kvalitete našeg školstva i uz istovremeno povećanje broja odlikaša, neuvođenje zdravstvenog odgoja bi bilo zabijanja zadnjeg čavla u lijes našeg školstva.
Također treba primijetiti da bi brižni roditelji sasvim sigurno odlučili da njihovoj djeci ne treba matematika (pogotovo diferencijalni i integralni račun prof. Šikića 🙂 ), da im ne trebaju pravopis i gramatika, strani jezici su isto nebitni u današnje vrijeme interneta i google translatea, i tako u nedogled…
Možda bi ipak bilo najbolje da djeca sama biraju što i kako će učiti jer oni ionako najbolje znaju. Danas svi imaju facebook, twitter i ine profile na koje troše većinu vremena, tako da im ne trebamo oduzimati dragocjeno vrijeme na neke nepotrebne odgojne predmete…
Upravo iz razloga koje sam spomenuo, kao i alkohol, droga, klađenje, nasilje, ovisnost o igricama i internetu, nezdrava prehrana, netolerancija spram drugih i drugačijih, itd. smatram da je uvođenje zdravstvenog odgoja potrebnije nego ikad prije te da bi bilo izuzetno korisno za djecu i mladež.
Srdačan pozdrav!
ne, takvi referendumi su nerealni, ali zato imamo izbore (i kandidati sigurno brinu o mišljenju glasača)
s konačnim zaključkom potpuno se slažem
Čisto da napomenem, da nebi došlo do nesporazuma, ovaj odgovor je bio upućen Simunu, tako da sam možda trebao dodati @Simun 🙂
Jasno mi je da su takvi referendumi potpuno nerealni te da bi vođeni tom logikom morali raditi referendum svakih mjesec dana, stoga je i odgovor napisan sa stanovitom dozom sarkazma odnosno pomalo ironično… 😀
shvatio 🙂
Za ilustraciju “odgovornosti” predlagača i njegove “brige” za dječje zdravlje, evo jednoga primjera ishoda učenja za VI razred osnovne škole: “raspraviti način na koji pornografija prikazuje ljudsku seksualnost te muške i ženske seksualne uloge”.
ne zavaravajte se sjećanjem na svoj VI. razred,
do 13 godine većina djece već je došla u dodir s pornografijom (putem interneta)
treba li to ignorirati ili s djecom o tome razgovarati?
Škola nipošto ne bi trebala poticati i ostale do to čine, ili čak sama organizirati gledanje pornografije (a u protivnome je diskusija prilično bespredmetna). Uporabu interneta u dječoj dobi treba nadgledati u obitelji. U svakome slučaju, vidim da je za, kako se to kaže, struku pornografija u odgoju u najmanju ruku dvojbena, pa ju prema tome već zbog toga jer je to dvojbeno, ne treba uvoditi u odgoj. Primjer je stručnoga mišljenja koje predlagači ne uvažavaju, npr. http://mentalhealthlibrary.info/library/porn/pornlds/pornldsauthor/links/victorcline/porneffect.htm#child
škola sigurno ne treba poticati gledanje pornografije niti ja to nalazim u kurikulumu
o ulozi roditelja pisao sam u postu
(Uz donji odgovor o pornografiji u kurikulumu). Da bi djeca koja se u VI razredu još nisu srela s pornografijom, mogla o njoj raspravljati, očito kurikulum podrazumijeva da im se pornografija prije toga mora prikazati (u školi, ili možda za domaću zadaću kod kuće).
može se povesti razgovor “što ste u zadnje vrijeme pratili na netu …”
@zsikic
Ne razumijem, kakav loš presedan? Ako je već pretpostavljeno da se potencijalni sporovi trebaju riješavati na demokratski način (da većina odluči što će svi raditi) o čemu ste na koncu i više postova posvetili… s krajnjim pozitivnim zaključkom. Kako rezultat tog procesa može biti loš? Jedino ako ni sami niste uvjereni u vlastite pretpostavke i zaključak koji iz njih slijedi (oni isti zlobnici bi dodali 🙂 ).
I referendum nije nerealan jer se obje strane boje nego što ga je u Hrvatskoj prema aktualnoj legislativi praktično nemoguće provesti osim ako ga vlast ne raspiše (a vlast u pravilu nema potrebu sama sebi stavljat prepreke jer je… jel… vlast). Da je legislativa kao u Švicarskoj bilo bi i referenduma. Bez problema bi se skupilo nekoliko desetaka tisuća potpisa i za manje stvari, a pogotovo za ovakvu oko koje se digla tolika strka… ako se stvarno želi demokratska odluka, ali očito se ne želi (i inače, ne samo u ovom slučaju)
mislim da se ni u švicarskoj kurikulumi ne donose referendumom
jel sada razumijete 🙂
inace bio sam na jednom sastanku s ljudima iz grozda, ni oni nisu za referendum nego za paralelne programe, dakle podjelu djece (kao što rekoh ja jesam za referendum)
za sada nemamo referendum ali neke podatke imamo
http://www.index.hr/vijesti/clanak/jasna-poruka-562-posto-gradjana-misli-da-se-crkva-ne-smije-mijesati-u-zdravstveni-odgoj/656068.aspx
Pa sad… baš nedavno su Švicarci bili na referendumu oko glazbenog…
http://en.wikipedia.org/wiki/Swiss_referendums,_2012#September_referendums
No manje je bitno dal se nešto negdje radi ili ne nego je stvar načela. Ako se želi demokratska odluka po čemu bi jedna takva odluka bila loš presedan pa o čemu god ta odluka bila.
Da pojasnim, niti sam ja nešto lud za referendumima, a nula je otprilike dobra aproksimacija koliko me sama tema seksualnog odgoja zanima, čak se i slažem s vama oko procjene većinskog raspoloženja… Ono oko čega maltretiram je način donošenja odluka, zašto ovako, a ne onako, koji princip stoji iza toga, ako se odustaje od jednog načina koje obrazloženje stoji iza toga i slična pitanja…
…u pravilu u politici u takvim situacijama stoji nekakva ad hoc racionalizacija odluke koja je unaprijed donesena, a ne princip.
@komentar1
1. Razlog zašto Švicarci imaju referendume nema nikakve veze s tim koliko su bogati jer ih održavaju i od vremena kad su bili siromašniji nego mi sad. Ako išta, prije bi se moglo reći da je takav način odlučivanja uzrok njihovog bogatstva, a ne da su referendumi posljedica dokolice bogatog društva.
2. U Hrvatskoj se prema važećoj legislativi u 20g. održava 14 izbora i to ako nema izvanrednih situacija (u praksi znači vjerojatno i više), ako vam je cijena provedbe referenduma problem onda vam je pretpostavljam i cijena izbora problem jer je to praktično ista tehničko provedbena stvar. Svaki diktator bi se složio s tim. Razlog zašto argument ne stoji je što zanemaruje oportunitetni trošak, ako pretpostavite da nekakav proces daje bolje razultate onda je to u konačnici manji trošak jer se ne prave greške koje povećavaju trošak ili se radi manje grešaka ili se greške brže ispravljaju (s tim da bude potpuno jasno, ja ne tvrdim da referendumi i izbori daju bolji rezultat nego samo kritiziram poziciju koja zagovara demokratski proces, a istovremeno bježi od demokratskog procesa)
3. Referendumi ne znače da se svaki tjedan izlazi na njih, može se izlazit i recimo samo jednom godišnje i na njima se odluči o 3, 5, 10,… pitanja u jednom izlasku.
4. Problem oko citirane izjave je što se onaj koji čini nekome nešto istovremeno stavio i u poziciju da određuje za druge što je dobro, a to i je upravo sporna stvar. Iza svakog masovnog zločina (ili samo loše odluke) stoji takva racionalizacija, zločin se ne pravi tako da se na sva zvona razglasi da će se radit sranja, ne, uvijek iza toga stoji opravdanje da se ultimativno radi dobro za druge.
5. Samo pitanje seksualnog/zdravstvenog odgoja me ne zanima nešto niti ga pratim. Ovaj članak Žarka Puhovskog je otprilike krajnji domet mog interesa za temu.
http://www.banka.hr/komentari-i-analize/zdravstveni-vjeronauk
Po mom mišljenju, bilo bi dobro da se predlagatelji školskih diskusija o pornografiji s djecom do 15 godina upoznaju i s hrvatskim Kaznenim zakonom, npr. čl. 165 o upoznavanju djece s pornografijom i čl. 37 o poticanju na kazneno djelo: http://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon
svojevremeno sam predlagao da se u 2. razred osnovne škole uvede pojam “pola” i zapis 1/2
bilo je odbijeno “jer su razlomci prezahtijevni za 2. razred”, uzalud sam ponavljao “ne razlomci, pola, znate ono kao u pola kruha, razumijete …” nije uspjelo
što da vama ponavljam “ne upoznavanje djece s pornografijom i poticanju na kazneno djelo, ne …”
Ipak, u toj analogiji, školska diskusija o pornografiji u analogiji s “pola” (kruha) i u analogiji s jednom polovinom, pretpostavlja (“običnu”) upoznatost s pornografijom baš kako to opisuje KZ (čl. 165, tj. djetetu je prethodno već morao biti “učinjen pristupačnim” “pornografski sadržaj”), analogno onomu da je dijete već vidjelo (jelo, kupilo i sl) pola kruha.
ako dobro razumijem, roditelji koji djetetu do 15 godina osiguraju pristup računalu, a ne blokiraju pristup porno stranicama (jer na to nisu mislili ili to ne znaju učiniti ili su na neki drugi način neodgovorni) kaznit će se zatvorom do 3 godine
ne vjerujem da se taj zakonski čl. primijenjuje, niti da on može riješiti problem izloženosti djece pornografiji, kao što ga ne može riješiti ni izbacivanje kritike pornografije iz S-odgoja
(gotovo sam siguran da je do 15 godine većina djece nažalost već bila izložena pornografiji i da zbog te izloženosti nitko nije dobio do 3 godine zatvora)
À propos kurikuluma – naravno da je on napisan jezikom “odraslih”, ali se ne mogu oteti dojmu da, pogotovo sto se osnovne skole tice, cesto nije pogodjen uzrast na koji se neki sadrzaj odnosi. U PGzupaniji vec postoji nesto slicno, zove se “Trening zivotnih vjestina”, i cini mi se da je sadrzajno puno pogodjeniji (e sad, ne znam ima li i kada uopce sadrzaja iz seksualnog odgoja; bolje sam proucila samo program za pete razrede, i za sedme razrede).
Osim toga, naziv “Zdravstveni odgoj” smatram potpunim promasajem i ne razumijem ga. “Trening zivotnih vjestina” mi se cini puno primjereniji (ili civilni, gradjanski odgoj…).
Dakle, iz mog iskustva s opatijskom djecom – kurikulum mi se ne cini adekvatan njihovom godistu. Korespondira li on zagrebackoj naprednoj djeci, ne znam. Samo toj djeci? Ne znam.
Generalno se S-slazem, nadalje sat razrednika se zaista moze strucno oplemeniti raznim sadrzajima, pogotovo kako ne bismo imali Colombine i sl (dapace, “Trening zivotnih vjestina” me odusevio) ali mi je jasno da bi mnogi roditelji (nemali postotak) mogli imati zamjerke na ovakav kurikulum Zdravstvenog odgoja, kao i da je opcenito “prenapredan”. Ne mislim pritom samo na tzv seksualni modul.
Tako sam i ja razumio KZ (roditelj koji djetetu mlađem od 15 god. „učini pristupačnim“ pornografski materijal, čini kazneno djelo). U vezi s pocesuiranjem – jedva vidim tko bi to uopće i prijavio ili mogao prijaviti (i dokazati)? Još i puno manje nego kad je riječ o nasilju u obitelji. – Ono što je bila moja intencija upućivanjem na KZ jest činjenica da je i za zakonodavca prikazivanje pornografije djeci do 15 god. potpuno neprihvatljivo (kazneno djelo), te da očito očekuje od roditelja da odgovorno nadziru uporabu računala svojega djeteta, a onda sigurno i od izvršne vlasti, kurikuluma i škole da ne potiču (ni inidrektno) na izvršenje takvoga kaznenoga djela.
zakonima koji se donose kako se ne bi primijenjivali posvetit ću jedan od postova
to je i izvan ovoga konteksta važna tema, posebno za ekonomiju