Zakoni su osnovni instrument kojim država utječe na ekonomiju (nešto šire, to su zakonima podržane političke intervencije). Za uspjeh ili neuspjeh ekonomske politike presudno je pitanje, kako njezini zakoni djeluju na ekonomiju. Standardni odgovor je jednostavan:

Novi zakon mijenja očekivane profite pojedinih aktivnosti i u skladu s tim mijenja i odluke ekonomskih aktera.

Jednostavni je primjer zakon koji uvodi nultu toleranciju alkohola u vožnji.

Izašli ste na večeru i razmišljate o tome biste li nešto popili. Osim kalkulacije o mogućoj smanjenoj pažnji, koja može dovesti do nesreće, sada uzimate u obzir i vjerojatnost da vas zaustavi i kazni policija. Taj dodatni element, uveden zakonom, može promijeniti vašu odluku.

To je osnovna ideja u pozadini „imperativne teorije zakona“. Ilustrirat ću je detaljnije na primjeru slavne „zatvorenikove dileme“ (zašto se ona tako zove i koje su sve njezine implikacije ovdje nije bitno):

                            2.Akter

A

B

 1.Akter

A

(7, 7)

(0, 8)

B

(8, 0)

(2, 2)

U igri su dva aktera, prvi i drugi. Svaki od njih može birati između dvije akcije, A i B. Nakon što su (nezavisno) odabrali svoje akcije nagrađeni su kako je zapisano u gornjoj tablici. Ako se oba odluče za akciju A, oba će dobiti 7 novčanih jedinica. Ako prvi odigra A, a drugi odigra B, prvi će dobiti 0 a drugi 8 novčanih jedinica. Ako prvi odigra B, a drugi odigra A, prvi će dobiti 8 a drugi 0 novčanih jedinica. Ako oba odigraju B, oba će dobiti 2 novčane jedinice.

Dakle, 1. akter bira redove, a 2. akter bira stupce gornje tablice. Prve brojke (u parovima brojki) isplate su 1. igraču, a druge su brojke isplate 2. igraču.

Lako je vidjeti što će se desiti ako oba slijede svoje (sebične) interese. Ako drugi igrač odabere A, prvom je bolje odabrati B. Ako drugi igrač odabere B, prvom je opet bolje odabrati B.

Dakle, što god učinio drugi igrač prvom je bolje odabrati B. Potpuno analogno, što god učinio prvi igrač drugom je bolje odabrati B.

Dakle, oba će sljedeći svoje sebične interese odabrati B i dobiti 2 novčane jedinice. Da su oba odabrala A, oba bi dobila 7 novčanih jedinica.

To je „tragedija zatvorenikove dileme“. Ona je klasični i gotovo banalni protuprimjer Smithovoj tezi da slijeđenje vlastitih interesa uvijek vodi optimalnim rješenjima; usp. ovdje. No, to nije tema ovoga posta. Tema je što zakon može postići u ovom kontekstu.

Pretpostavimo da država donese zakon prema kojem će svatko tko koristi akciju B biti kažnjen s k novčanih jedinica. Tada svatko tko igra B može očekivati trošak pk (gdje je p vjerojatnost da je uhvaćen u akciji B). Drugim riječima, novi zakon mijenja isplate u zatvorenikovoj dilemi, tj. novi zakon mijenja igru. Nova igra izgleda ovako:

                           2. Akter

A

B

  1.Akter

A

(7, 7)

(0, 8–pk)

B

(8–pk, 0)

(2–pk, 2–pk)

Ako vlada odredi k = 4, kao kaznu za akciju B, i pripravnost policije digne na razinu koja osigurava 50% otkrivenih prekršitelja, tj. ako je p = 1/2, radi se o sljedećoj igri:

                             2.Akter

A

B

  1.Akter

A

(7, 7)

(0, 6)

B

(6, 0)

(0, 0)

Lako je vidjeti da će 1. i 2. akter (i dalje vođeni samo svojim sebičnim interesima) sada igrati A i dobiti optimalnih 7 novčanih jedinica.

Primijetite da na kraju nitko neće plaćati kaznu k; ali sama mogućnost kazne dovest će do novih ishoda koji će sebična ponašanja učiniti optimalnima.

Kao i kod nulte tolerancije alkohola, zakon mijenja dobitke i gubitke vezane uz različite akcije, a time i ponašanja aktera. To rezultira boljim ishodima za sve; tj. boljim društvenim ishodom.

Pretpostavka cijele ove analize jest da svi zakone uzimaju ozbiljno. To je i njezina glavna mana.

O tome više sljedećeg petka.

7 responses »

  1. Kapitalac kaže:

    Analiza zanemaruje beskonačnost mogućih izbora, i to je osnovni razlog nemogućnosti primjene uvijek ograničenih zakona na sve moguće ljudske izbore (ovo je naročito bitno kada govorimo o tome da plan može funkcionirati jedino ako mu se svi podrede, no i tada ne funkcionira zbog nemogućnosti predikcije učinka poduzetih mjera). Zakoni države se uopće ne bi smjeli baviti ekonomskim pitanjima. Isonomia ili Vladavina prava je pravna i zakonska maksima.

    • zsikic kaže:

      “Zakoni države se uopće ne bi smjeli baviti ekonomskim pitanjima.”

      ako nema zakona koji reguliraju proračun (troškove vojske, policije, obaveznog školovanja, …), koji određuju poreze itd. onda nema ni države, pa ni njenih zakona

      je li to ideja? 🙂

      • Kapitalac kaže:

        Ne, to nikako nije ideja, ja samo smatram da država, ili da budem precizniji (što je ključno) – vlast, nikako ne bi smjela imati ekskluzivno pravo odlučivati o ekonomskim pitanjima. Oko vojske i policije mogao bih se složiti da budu upravljani kroz institucije države i plaćeni iz proračunskih sredstava – no to nije ekonomsko pitanje, ti sustavi se za razliku od ekonomije mogu efikasno isplanirati i imaju svoju vrlo jasnu svrhu. Ekonomija je apstraktna, ona zaista nije znanost već društveni fenomen.
        Obavezno školovanje? To je apsolutno neekonomsko pitanje koje dobro ilustrira čime se zakon ne bi smio baviti (tko ima pravo prisiljavati koga da se obavezno školuje – i još k tome u državnoj školi bez mogućnosti da odabere neku drugu). Vladavina prava (eng. The Rule of Law, grč. Isonomia) je ono što čini pravo pravom, a zakon usklađen s njime. Hayek je rekao jednu dobru o pravu i zakonima – zakoni se ne osmišljaju već otkrivaju. Zakon o golf ingralištima ili Zakon o strateškim investicijskim projektima primjer su osmišljenog zakona, zakona čovjeka i vladavine čovjeka i njegovog interesa koji se nameće ispred interesa drugih. Vladavina prava onemogućuje da se takvi zakoni nametnu.

  2. IsakN kaže:

    Problem je što je ponekad preteško procijeniti koliko se nekom akcijom dobiva ili gubi, a pogotovo je to teško procijeniti birokratima koji pišu zakone. Može zakon (pogrešno) pretpostaviti npr. da je u ovom Vašem slučaju opcija B,B optimalna i kažnjavati opciju A,A … Sigurno ima zakona gdje se stvari mogu poprilično dobro predvidjeti, ali mislim da ih ima puno više gdje je ustvari takve efekte nemoguće predvidjeti. Naravno može se testirati i onda nakon nekog vremena zakone prilagoditi, ali su se tad uvjeti možda promijenili…a rekao bih da se ljudski odnosi puno brže mijenjaju nego to birokracija može pratiti.

  3. zsikic kaže:

    “Problem je što je ponekad preteško procijeniti koliko se nekom akcijom dobiva ili gubi”

    točno, no zd pokazuje na banalnom primjeru da slijeđenje samo vlastitih interesa može dovesti do evidentno suboptimalnog rezultata

    (primjer je toliko jednostavan da ne može ” zakon (pogrešno) pretpostaviti … da je … opcija B,B optimalna”)

    otkuda onda vjera u nevidljivu ruku; tj. vjera da će u složenijim slućajevima slijeđenje samo vlastitih interesa uvijek dovesti do optimalnog rezultata?

    (no kao što rekoh to zapravo nije tema ovoga posta)

    • Pike kaže:

      … zato što slijedti vlastiti interes nije Smithov argument.
      Smithov argument je da vlastiti interes u *institucionalnom okruženju privatnog vlasništva* dovodi do društveno korisnog rezultata. Diktator na vlasti i njegova kasta isto tako slijede vlastiti interes pa nikome ne pada na pamet da to okarakterizira kao društveno koristan ishod. Poanta je u okruženju u kojem čovjek djeluje, ako je institucionalni okvir privatno vlasništvo, jednakost pred zakonom, vladavina prava, slobodna trgovina, individualizam,… iliti kraće, principi klasičnog liberalizma, onda takvo okruženje dovodi do pozitivnog rezultata.

      Navedeni primjer ima nekoliko problema… model je “ogoljen” da tako kažem., Ponovljena zd dovodi do kooperacije, a ona se u pravilu najčešće javlja. Isto tako isključeni su ugovori, isključen je signalni mehanizam, nije slučajno da u tržišnoj ekonomiji postoji reputacija, brandovi, marke, logo,.. oni signaliziraju trajnu kooperaciju i standardizaciju kvalitete. Recimo da vas se pošalje u Brazil i trebate odsjesti u Sheraton hotelu, vrlo vjerojatno ćete znati kakvu razinu kvalitete možete očekivati čak i ako nikad prije toga niste bili u takvom hotelu. A što ako se hotel zove “Soft Dreams”, kakav je? Tko zna, može biti rupa, a može biti i dobar. Zato postoji brand jer i u slučaju samo jedne interakcije osigurava kooperaciju.
      Isto tako primjer pretpostavlja neutralnog zakonodavca. Državu vode i zakone donose ljudi,… ljudi koji isto tako slijede vlastite interese. Who watches the watchmen?

      Bez konteksta sam primjer zd ne govori puno.
      Npr. svaka mafija koja imalo drži do sebe ima protokol za “razbijanje” zd, zna se što slijedi za drukera… Da se policija oslanja samo na takav jednostavan model ne bi daleko stigla, zato postoje promjene identiteta, sigurne kuće i sl.
      Zbog zatvorenikove dileme su karteli nestabilni i raspadaju se, zato firme odlaze kod države i traže od nje da silom sprovede kartel jer jedino država može nekažnjeno silu koristiti. Razne državne dozvole, ispiti, standardi, koncesije nisu ništa drugo nego pogodovanje već postojećim subjektima i održavanje njihovog monopola. Sve naravno u pravilu pod parolom “zaštite potrošača” i oksimoronskom besmislicom “uređenja tržišta”.

      • zsikic kaže:

        “Diktator na vlasti i njegova kasta isto tako slijede vlastiti interes pa nikome ne pada na pamet da to okarakterizira kao društveno koristan ishod.”

        zd je velika simplifikacija, o tome nema dvojbe, ali u njoj svi (tj. oba aktera) mogu slobodno slijediti vlastite interese,
        to u slučaju kaste diktatora i ostalih nije istina (naime ostali ne mogu što kasta može) pa to nije protuprimjer

        “…zakone donose ljudi,… ljudi koji isto tako slijede vlastite interese. Who watches the watchmen?”

        upravo to je tema nastavka

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s