Njemačka samo želi  čiste račune. Tako Njemačka vidi samu sebe. Svatko neka plati što je potrošio. Ako je Grčka posudila i potrošila više nego si je mogla priuštiti, treba snositi posljedice. Zašto bi njemački i europski porezni obveznici plaćali grčke račune?

Ako i sami dijelite ovo mišljenje vjerojatno bi vas iznenadilo saznanje da su se europski porezni obveznici njemačkih računa naplaćali više nego grčkih.

Krenimo od  banalne činjenice da nema neodgovornih dužnika bez neodgovornih vjerovnika (da vas odmah preduhitrim, ne radi se samo o tome). U godinama prije krize njemačke su se banke, davanjem rizičnih pozajmica, opasno izložile na europskoj periferiji . Do kraja 2009. godine, prema podacima BIS-a (Bank of International Settlements), one su nakupile 560 milijardi eura potraživanja u Grčkoj, Italiji, Portugalu, Španjolskoj i Irskoj (GIPSI). To je bilo više od ukupnog kapitala njemačkih banaka. Drugim riječima, njemački zajmodavci pozajmili su više nego su imali. To je sigurno bilo neodgovorno.

Kada su EU, ECB i IMF sanirali posrnule dužnike, sanirali su i njemačke banke (kao uostalom i njemačke porezne obveznike koji bi morali rekapitalizirati te banke da im „južni“ dug, kojem su se neodgovorno izložili, nije vraćen). No, za razliku od pomoći „jugu“, koja je ispregovarana i uvjetovana rigidnim mjerama „štednje“, pomoć njemačkim bankama bila je automatska. Tako funkcionira europski monetarni sustav (dužnicima pregovori, vjerovnicima automatizam).

Naime, odljev novca iz bilo koje zemlje automatski nadoknađuju sve centralne banke euro zone, u obliku zajmova njenoj centralnoj banci. Tako su se sada u bilanci Bundesbanke (njemačke centralne banke) umjesto potraživanja prema Grčkoj pojavila potraživanja prema zemljama euro zone. (I ne samo to. Za razliku od potraživanja privatnih banaka, potraživanja Bundesbanke samo su dijelom njemačka odgovornost. Taj dio iznosi 28%, što je udio Bundesbanke u ECB-u.)

Nije lako precizno odrediti koliko je Njemačka profitirala od europskog spašavanja njemačkih banaka. Indikator bi mogla biti potraživanja Bundesbanke prema ostalim centralnim bankama euro zone. Od 2009. do travnja 2012. to je 470 milijardi eura. Radi usporedbe, Grčka je u tom razdoblju za rekapitalizaciju svojih banaka dobila zajmova u iznosu od 340 milijardi eura. (Od toga je samo 15 milijardi direktno iz Njemačke, ostalo je stiglo iz ECB-a i IMF-a.)

Ova ogromna promjena u financijskoj izloženosti Njemačke ima i važne političke implikacije. Prije nego su njemačke banke povukle svoje fondove iz Grčke prijetio im je ogromni gubitak u slučaju Grčke ogluhe  na dug (ili pak njenog izlaska iz eura). Sada su mogući gubici (budući da ništa na „jugu“ nije uistinu riješeno) raspodijeljeni na cijelu euro zonu. Zato tek od 2012. možemo čitati službene njemačke izjave o euro zoni „koja je danas mnogo bolje pripremljena za grčki izlaz iz eura“.

U međuvremenu stvari se dalje razvijaju. Postalo je bar donekle jasno da je osim automatizma za vjerovnike potreban i neki automatizam za dužnike. Tako su nastali ESM (European Stability Mechanism) i Draghijev OMT (Outright Monetary Transactions). Prvi je prilično razvodnjen odlukom njemačkog ustavnog suda da svaki njegov korak koji uključuje Njemačku mora dobiti privolu Bundestaga (njemačkog saveznog parlamenta). Naravno da je automatizam time pokopan. Slična sudbina očekuje i OMT, jer i on ide na njemački ustavni sud 12.06.2013.

Odluka suda bi ovoga puta mogla biti još ekstremnija. Naime, Bundesbanka je krajem prošle godine na ustavnom sudu deponirala svoju izjavu povodom ovog saslušanja.

U njoj se otvoreno dovodi u pitanje mandat ECB-a da čuva integritet eura, tj. da sprečava njegovu propast. Poruka je jasna: spašavanje euro zone više nije glavni prioritet.

Nadalje se dovodi u pitanje kredibilitet OMT-a (čak i prije njegove aktivacije) zbog ranijih političkih intervencija u slične automatizme. (Ironija je da se kao primjer navodi postupanje u grčkom slučaju, koje je išlo na ruku baš njemačkim bankama.)

I na kraju Bundesbanka postavlja ključno pitanje: treba li se uopće popravljati slomljeni mehanizam transmisije kamatnih stopa u euro zoni (iako, ovako slomljen, dovodi do toga da jednako uspješne kompanije plaćaju kamatu od 2% ili 7%, ovisno o tome jesu li npr. u Njemačkoj ili Španjolskoj).

Ne razumije li Bundesbanka da slom transmisije kamata vodi k razbijanju zajedničkog tržišta? Sumnjam. Mislim da eksperti Bundesbanke to savršeno dobro razumiju. Prije će biti da Bundesbanki odgovara to neodrživo stanje, zato što ono svima čini prihvatljivijom politički nepopularnu ideju o razbijanju euro zone. Tako je Bundesbanka ne mora sama zagovarati. Da skratim, mislim da Bundesbanka ozbiljno razmišlja o napuštanju eura, tj. o povratku njemačke marke.

O toj sam mogućnosti pisao u postu “Što će učiniti Francuska”, upozoravajući da će u tom scenariju najvažnije pitanje biti tko izlazi iz eura:

Ako izađe Njemačka (i vrati se svojoj marki) vrijednost sada „južnog“ eura sigurno pada. Dugovi denominirani u eurima, nominalno ostaju isti, ali se realno smanjuju. Dužnici pomalo vraćaju svoju kompetitivnost, jer njihov izvoz pojeftinjuje, dok njihov uvoz iz Njemačke (sa sada jakom markom) poskupljuje. Naravno, i vrijednost „južnih“ nekretnina nominalno raste u eurima smanjene vrijednosti.

Vjerovnici, poglavito Njemačka, pretrpjeli bi velike gubitke u svojim euro investicijama i akumuliranim potraživanjima unutar europskog „klirinškog“ sustava. Visina gubitka ovisila bi o razmjerima pada „južnog“ eura, i taj bi pad postao veliki problem vjerovnika. Europska unija možda bi preživjela zbog nužnosti dogovora o veličini toga pada.

Je li moguće da Bundesbanka danas zagovara tu opciju? Možda, pogotovo ako bi Njemačka uspjela postići da nema ni “južnoga” eura, tj. da u euru ne ostane nitko (a da Europska unija preživi kao mjesto pregovora o paritetima novih-starih valuta).

Naravno, Bundesbanka nije njemačka vlast i tek ćemo vidjeti kako će se postaviti Merkel. Ipak, ne treba zaboraviti da je Bundesbanka važan dio te vlasti.

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s