Sredinom 19. stoljeća Karl Marx je predviđao da će se jaz između novih bogataša i gradske sirotinje (stvoren industrijskom revolucijom)  neprestano širiti i konačno dovesti do kraha kapitalizma. Pokazalo se da nije bio u pravu. Ubrzani rast ekonomske nejednakosti počeo se usporavati već za njegova života. Nejednakost je doživjela svoj vrhunac 1920.-tih i zatim se smanjivala sljedećih pedeset godina.

Sredinom 20. st. Simon Kuznets (budući ekonomski nobelovac) u neograničenu je budućnost ekstrapolirao taj novi trend prema većoj jednakosti prihoda i životnog standarda; bar za razvijene ekonomije. Pokazalo se da ni on nije bio u pravu. U gotovo svim razvijenim ekonomijama jaz se neprestano širi zadnjih 30 godina.

Ekonomisti su ponešto naučili iz ovih grešaka. Ne brzaju s prognozama i pokušavaju otkriti mnoge uzroke, od kojih neki jaz šire dok ga drugi sužavaju. Više ne misle da je pobjednik automatski determiniran razinom razvoja neke ekonomije, nego pokušavaju otkriti što pojedini uzrok čini djelatnijim ili manje djelatnim. Da su u tome naročito uspješni – nisu. Konsenzusa nema. Neki od najčešćih kandidata koji se intenzivno istražuju su obrazovanje, slabljenje sindikata (usp.ovdje), globalizacija i imigracija.

Iako nitko ne dovodi u pitanje da danas živimo u vremenu rastuće nejednakosti, većina nije svjesna koliko je ta nejednakost ogromna (usp. ovdje). Došlo je i do prostornog pomaka. Još jučer smo o zemljama Latinske Amerike razmišljali kao o društvenim promašajima s grotesknom razdiobom nacionalnog bogatstva. No, danas (prema podacima CIA-e) prihodovna nejednakost u SAD jednaka je onoj u Urugvaju, Argentini i Ekvadoru (i naravno veća od one u Nikaragvi ili Venezueli).

Danas prihodovna nejednakost raste u SAD, a pada u Latinskoj Americi. Ona raste i u Europi, ali ne tom brzinom.

(Iako 70% Amerikanaca, što je najveći postotak  u 27 ispitanih zemalja, vjeruje da je društveno-ekonomski uspjeh „rezultat pameti i znanja“, statistike socijalne mobilnosti pokazuju da je ona u Europi, Kanadi i Australiji veća nego u SAD).

Malo je onih koji danas misle da je tako ekstremna nejednakost dobra jer „ iz nje proizlazi svaka uspješna ekonomija; jer bez nejednakih sposobnosti i različitih prioriteta ne bi bilo trgovine, specijalizacije pa ni suradnje. Zamislite svijet u kojem vaš prihod ne bi određivali vještina, trud i čista sreća, nego samo razina vašeg školovanja i trajanja zaposlenja. Možete li zamisliti užasniju i učmaliju egzistenciju?“

No, taj „užas“ nije samo užas realnog socijalizma, nego i većine nisko kvalificiranih radnika liberalnoga kapitalizma. Bauštelci, tekstilci, kasirke, šalterski činovnici i legije drugih zamjenjivih radnika žive tu „nezamislivo užasnu i učmalu egzistenciju“ (u kojoj ni „trajanje zaposlenja“ više ništa ne znači, jer prednost iskustva poništava smanjena fizička sposobnost).

Više je onih koji se pozivaju na argument da se usprkos te ekstremne nejednakosti kvaliteta života ipak svima poboljšava. Siromaštvo u svijetu opada. Nezaposleni metalski radnik u razvijenim zemljama 21. st. živi bolje od mnogih aristokrata 18. ili 19. st. Životni se uvjeti s vremenom svima poboljšavaju.

Ostavimo za sada po strani da „usprkos“ ne znači „zbog“. Istina je da siromaštvo opada. (Usput, od 960 milijuna ljudi koji su od 1981. do 2001. preskočili granicu siromaštva 680 milijuna je iz Kine, zemlje državnog kapitalizma koji pobornici ovog argumenta smatraju neefikasnim). Važnije je, međutim, da ljudi o svom životu ne misle, niti ga doživljavaju kao zanimljivi trenutak u evoluciji društva i ekonomije. Doživljavaju ga kao trenutak u kojem je njihov život upleten u živote njihovih suvremenika, a ne davno umrlih „aristokrata“.

U slavnom istraživanju iz 1998. Solnick i Hemenway postavili su jednostavno pitanje: „Biste li radije imali prihod od $50.000, znajući da drugi imaju $25.000, ili $100.000, znajući da drugi imaju $200.000.“ Iako je $100.000 dvostruko više od $50.000, 60% ispitanika se odlučilo za manji iznos.

Ljudi su društvena bića i svoja očekivanja formiraju u odnosu prema svojoj trenutnoj okolini (zato ekstremnu prihodovnu nejednakost uvijek prati getoizacija kako bogatih tako i siromašnih).

Gotovo svi  (osim ponekih „austro-libertarijanskih“ iznimaka) rastuću nejednakost vide kao socijalni i politički problem koji treba rješavati. Čak je i Alen Greenspan, nekadašnji sljedbenik „filozofkinje“ sebičnosti Ayn Rand, još 2005. izjavio da „… to nije problem koji kapitalističko demokratsko društvo smije prihvatiti bez da se njime pozabavi… „ (svoje nezadovoljstvo rastom nejednakosti višekratno je iskazao i njegov nasljednik Ben Bernanke).

No, još je zanimljivije a za neke možda i važnije da je to i ekonomski problem. Naime, sve je jasnije da rast nejednakosti  usporava ekonomski rast (a ne da „ iz njega proizlazi svaka uspješna ekonomija“). O tome više drugi put.

8 responses »

  1. IsakN kaže:

    Nedavno je izisao ovaj clanak od Mankiwa

    http://scholar.harvard.edu/files/mankiw/files/defending_the_one_percent_0.pdf

    Zanimljivo stivo upravo o nejednakosti…

    • zsikic kaže:

      pročitao i kanim uskoro komentirati, svakako se s njim slažem da:

      “If the growing incomes of the rich are to be a focus of public policy, it must be because income inequality is a problem in and of itself.”

  2. Pike kaže:

    Iako nitko ne dovodi u pitanje da danas živimo u vremenu rastuće nejednakosti

    Evo ja ću dovest u pitanje. Ili preciznije način kako se to navodno neupitno obrazlaže. Da bi se takva tvrdnja dokazala obično se gleda Gini koeficijent na dohodak i to snapshot u jednom vremenu u odnosu na drugo pa ako je Gini veći veća je i nejednakost. Problem je što takav podatak pokazuje samo raspon (i to službeno prijavljen na nekom području) dohodaka, a ne razliku u imovinskom statusu ljudi što vjerujem većina podrazumijeva pod materijalnom nejednakosti. Može se pomoću Gini na dohodak lako konstruirati primjer s apsolutnom nejednakošću dok bi prema imovini imali apsolutno egalitarni rezultat, dovoljno je samo mijenjati ljude koji dobijaju taj dohodak kroz vrijeme. Da to nije samo matematička zanimljivost može se vidjeti i iz primjera gdje jedna Danska koja ima nizak Gini na dohodak i često se uzima kao dobar egalitarni primjer ima veći wealth inequality od SAD-a koji se uzima kao loš primjer velike nejednakosti.
    Iz takvog podatka se ne može zaključiti da li nejednakost raste. Može bit da i raste, ali to on sam po sebi ne govori. Zašto se onda korist… pa vjerojatno s jedne strane što ne treba puno nagađati koji ideološki profil ljudi koristi takve podatke i s druge što je do takvog podatka relativno lako doći zbog podnošenja poreznih prijava na dohodak (što je samo razlog više da se porez na dohodak ukine🙂 ) dok je teže doći do pouzdanih podataka o ukupnoj imovini.
    Niti sam wealth inequality ne govori u potpunosti što bi većina automatski pretpostavila. Roditelji u 30. godini života s djecom mogu imati i negativni net worth ako imaju kredite po raznim osnovama, ali to ne znači da su siromašni niti da postoji velika nejednakost u odnosu na recimo roditelje u 60. godini koji nemaju kredite za stan, auto,… ne moraju uzdržavati djecu, imaju ušteđevinu. To može biti jedna te ista obitelj u različitim životnom dobu.
    Za mjerit nejednakost bi trebalo gledati imovinu kroz cijeli životni vijek.

    Inače zanimljivo mi je kako se praktično podrazumijeva da je nejednakost rezultat laissez-faire režima. Dve ilustracije, recimo da postoje dvije zemlje koje imaju po 50k$ i 10k$ per capita i imaju apsulutno isti relativno free market institucionalni okvir, što bi se događalo u budućnosti? Siromašnija zemlja bi imala više stope rasta i s vremenom dostigla bogatiju.
    I druga, u predmoderno vrijeme da bi se održala postojeća društvena hijerarhija bili su nužni posebni zakoni i pravila koji su regulirali tko s kakvim pedigreom može zauzeti određenu poziciju u društvu, kaste, plemstvo, cehovi,… Čemu to ako netko već u startu ima navodno nepremostivu ili barem vrlo visoku prednost.

    Oko sindikata…
    Sindikaliziranost radne snage nema nikakvog utjecaja na udio plaća u nacionalnom dohotku u odnosu na kapital. Ekonomisti odavno znaju i emprijski je potvrđeno da je taj omjer stabilan kroz vrijeme i da sindikati na njega nemaju utjecaj.
    http://en.wikipedia.org/wiki/Kaldor's_facts
    http://research.stlouisfed.org/publications/es/04/ES0420.pdf
    http://super-economy.blogspot.com/2010/02/class-struggle-in-one-picture.html

    Sindikati mogu povećati dohodak svojih članova u odnosu na druge radnike i to i rade. Traženjem raznih zakonskih privilegija mogu onemogućiti druge radnike u dobijanju posla. Zna to otići i jako daleko, nije široko poznato, ali apartheid u Južnoj Africi je uveden zbog sindikata, bijelih sindikata koji su tražili da se zakonski onemogući zapošljavanje crnaca, čak je i moto u štrajku bio “Workers of the world, unite and fight for a white South Africa”.

    Važnije je, međutim, da ljudi o svom životu ne misle, niti ga doživljavaju kao zanimljivi trenutak u evoluciji društva i ekonomije. Doživljavaju ga kao trenutak u kojem je njihov život upleten u živote njihovih suvremenika, a ne davno umrlih „aristokrata“.

    Jel ovo eufemizam za zavist🙂

    Naime, sve je jasnije da rast nejednakosti usporava ekonomski rast (a ne da „ iz njega proizlazi svaka uspješna ekonomija“). O tome više drugi put.

    Već se oštrim😉

  3. Veky (@veky) kaže:

    „Biste li radije imali prihod od $50.000, znajući da drugi imaju $25.000, ili $100.000, znajući da drugi imaju $200.000.“ Iako je $100.000 dvostruko više od $50.000, 60% ispitanika se odlučilo za manji iznos.

    Ne mogu vjerovati da je istraživanje bilo toliko površno.😦 Naravno da $100k kad drugi imaju $200k _nije_ dvostruko više nego $50k kad drugi imaju $25k. Prije je četverostruko manje. Novac je već odavno relativan, i ljude ne zanima koliko dolara imaju, nego što za njih mogu kupiti. A nije teško shvatiti da su u drugom svijetu stvari prosječno 8 puta skuplje nego u prvom.

    Please, recite mi da sam nešto krivo shvatio.:-/

    • zsikic kaže:

      ne mogu vjerovati da je istraživanje bilo toliko površno

      naravno da nije, drugi su neposredna okolina a novac je trenutni u toj okolini

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s