Koji je odnos razine prihodovne nejednakosti i ekonomskoga rasta? Nema sumnje da je određena razina nejednakosti poticajna za investiranje koje je glavni generator rasta. Ali to sigurno ne znači da je veza linearna (što više nejednakosti to više rasta). Jer isto tako nema sumnje ni da bi krajnje ekstremna nejednakost (npr. 99% siromašnih koji se jedva prehranjuju i 1% super bogatih) dovela do po rast pogubne krize. Zbog nemogućnosti siromašnih da se obrazuju (u najboljem slučaju) ili zbog izgledne krvave revolucije (u najgorem).

Tim se ekstremima ne moramo baviti, jer su njihove konzekvence svima jasne. (Zato ih pobornici obje strane često koriste da bi „diskreditirali“ drugu stranu, što je besmisleno.)

Dakle, kako stvari stoje u sivoj zoni stvarnoga svijeta? Sve je snažniji konsenzus da zemlje s većom jednakošću brže rastu, iako veza nije robusna. (Ima i istraživanja koja tvrde da promjena nejednakosti u bilo kojem smjeru smanjuje rast.) No, važno je uočiti da sva istraživanja, na kojima se temelje ovi zaključci, povezuju dugoročni rast s dugoročnim promjenama nejednakosti, ne obazirući se na uspone i padove na tom putu.

Zato su (vidi http://www.imf.org/external/pubs/ft/sdn/2011/sdn1108.pdf) ekonomisti MMF-a  Berg i Ostry istražili vezu nejednakosti i duljine trajanja perioda rasta. Više ih je zanimalo koliko rast traje, nego je li startao. (Poznato je da i najsiromašnije zemlje, s vremena na vrijeme, mogu pokrenuti ekonomski rast ali ga ne mogu održati dulje od par godina.) Empirijski podaci sažeti su u donjem grafu. Prikazano je 15 zemalja (Belgija, Brazil, Ekvador, El Salvador, Grčka, Gvatemala, Jamaika, Jordan, Kamerun, Kolumbija, Pakistan, Panama, Singapur, Tajland i Zimbabve) u razdoblju od 1950. do 2006. Vertikalna os prikazuje trajanje perioda rasta, a horizontalna Ginijev koeficijent (veći koeficijent = veća nejednakost). Očita je negativna korelacija nejednakosti i trajanja perioda rasta.

inequality_vs_growth

Berg i Ostry proveli su i daljnje analize koje su pokazale da 10% povećana jednakost produžuje period rasta za 50%. Što više, od svih šest varijabli koje su analizirali (nejednakost, bolje političke institucije, otvorenost ekonomije, kompetitivnost domaće valute, vanjski dug i direktna strana ulaganja) porast baš te varijable ima najveći efekt na duljinu rasta,. Npr. porast stranih ulaganja za 10% produžuje trajanje rasta za samo 16%. Rezultati se vide na sljedećem grafu.

growth_spells

Naravno, Berg i Ostry nisu bili ni jedini ni prvi ekonomisti koji su utvrdili da ekonomska nejednakost podriva ekonomski rast. Na primjer, već je M. Eccles (predsjednik FED-a u vrijeme depresije i jedan od arhiteketa New Deala)  upravo ekonomsku nejednakost  okrivio za veliki krah sljedećim riječima: “Ogromna usisavajuća pumpa je do 1929/30. u mali broj ruku prelila veliki dio tada stvorenog bogatstva. Posljedica je, kao u igri pokera u kojoj se čipovi koncentriraju kod sve manjeg broja igrača, da ostali mogu ostati u igri samo ako posuđuju. Kada krediti presuše igra prestaje.”

Mnogi ekonomisti misle (usp. http://www.imf.org/external/pubs/ft/wp/2010/wp10268.pdf) da se sličan proces zbio i u naše vrijeme. Prosječne su plaće suviše sporo rasle zadnjih trideset godina da bi održale potrošnju nužnu za rast potrošačke ekonomije. Sve egzotičniji krediti popunjavali su sve širi jaz. To je bogatim investitorima omogućilo da i dalje stvaraju novac, a svim ostalima da i dalje budu u igri. Dok sve nije implodiralo.

Kao što kaže Berg: “Povijest nas uči da su održive reforme moguće ako su probici široko dostupni. Nadajmo se da to nećemo ponovo učiti na teži način.”

10 responses »

  1. IsakN kaže:

    I sta bi bilo rjesenje?

    • zsikic kaže:

      više demokracije i socijalnija država

      • Kapitalac kaže:

        Iz ovoga proizlazi da bi jednim demokratskim referendumom građani mogli donijeti odluku da sve njihove troškove nadalje snosi država?🙂
        Drago mi je da pokušavate doprijeti do ključa prosperitetnog društva, no u tom procesu prvo ćete morati odstupiti od iznalaženja matematičkih kauzalnosti (makroekonomija i grafovi tipa ovoga o “nejednakosti” zapravo ne govore ništa o fenomenu ljudskog racionalnog djelovanja. I da ima ikakve istine u tom pogledu sasvim sigurno ne bismo svakodnevno svjedočili potpuno promašenim prognozama “ekonomskih stručnjaka” i zaluđenih političara, naročito kada govorimo o gospodarskom rastu mjerenom keynezijanskim metodama) i prihvatiti činjenicu da je ekonomija humanistička znanost (Ako uopće i jest znanost. Moje mišljenje jest da je ona prije fenomen proizašao iz spontanog ljudskog djelovanja).

      • zsikic kaže:

        ekonomija je za sada neuspješno matematizirana znanost ali takva je bila i fizika do galilea i newtona, usp. ovdje

  2. Kapitalac kaže:

    Prakseologija će pobiti svaki pokušaj da se proučavanju društvenih fenomena pristupi kroz prirodne znanosti.
    Preporučam uvodni tekst u prakseologiju kolege blogera:
    http://libzard.wordpress.com/2013/06/11/prakseologija-znanost-o-ljudskom-djelovanju/
    te njegov naredni dio (od neznanog konačnog broja):
    http://libzard.wordpress.com/2013/06/22/svrhovito-djelovanje-pojedinaca/

  3. Pike kaže:

    Podsjetilo me ovo na rad o veličini muškosti i gospodarskog rasta. Napravili ljudi sasvim ozbiljan rad i što je najbolje dobili rezultat koji ne samo da nalazi korelaciju nego je ispalo da je utjecaj veličine značajniji od utjecaja političkih institucija (manji penis daje veći rast).
    Male Organ and Economic Growth: Does Size Matter?
    https://helda.helsinki.fi/bitstream/handle/10138/27239/maleorga.pdf
    “the average growth rates from 1960 to 1985 are found to be negatively correlated with penile lengths: a unit centimetre increase in its physical dimension is found to reduce GDP growth by 5 to 7% between 1960 and 1985. Quite remarkable is the finding that male organ alone can explain 20% of the between-country variation in GDP growth rates between 1960 and 1985. Regarding the relative importance of political institutions in shaping economic development, it seems that male organ is more strongly associated with GDP growth than country’s political regime type.”

    Vjerujem da bi odgovor na pitanje i što bi bilo riješenje glasilo otprilike više demokracije i podštucavanja vrhova🙂

  4. Pike kaže:

    Moderna ekonomija u svom najgorem obliku u oba slučaja. Nit je jasno zašto je uzeta takva kauzalnost, a ne suprotna i bitnije takvo stavljanje proizvoljnih parametara u uzročno-posljedične odnose je… paaa oblik praznovjerja. Kao kad sportaš ne mijenja čarape jer je nekoliko utakmica dobio za redom. Sama ideja koliko nejednakosti je dobro je ekonomski malo čudna u najmanju ruku, pretpostavlja ne samo direktnu kauzalnu vezu između rasta i nejednakosti nego i kontrolni mehanizam koji time može upravljati i popravljati.
    Bilo bi dosta bizarno da u nekoj zemlji vlast želi veći rast i netko se sjeti da po statistici imaju mali Gini i kao mjeru predlože transfer imovine prema bogatijima (Superhik style) jer pobogu znanost tako kaže. Normalno da ne bi dobili rast nego vrlo vjerojatno kaos.

  5. Pike kaže:

    Recimo Robert Barro u svom radu nalazi:
    “Evidence from a broad panel of countries shows little overall relation between income
    inequality and rates of growth and investment. For growth, there is an indication that
    inequality retards growth in poor countries but encourages growth in richer places.”
    Inequality and Growth in a Panel of Countries
    http://www.nber.org/papers/w7038
    Klasični ekonomisti (a i oni dosta kasnije) nikad ovako ne bi tako rezonirali. Gledat nejednakost, a ne gledat institucionalno okruženje takvog društva bi za njih bilo jednostavno loša ekonomija. LeBron James i feudalni aristokrat mogu imati isti spread godišnjeg dohotka u odnosu na prosječnog gledatelja odnosno kmetova na imanju, ali to je nebo i zemlja u sustavima koji dovode do toga. Nejednakost tu ne uzrokuje ništa nego pravila igre po kojima se igra.

  6. Pike kaže:

    Gospodarski rast se dobija na samo jedan način, uvijek i svugdje. Slobodna trgovina, jednakost pred zakonom, vladavina prava, što niži porezi, zaštita privatnog vlasništva. Ili kako bi to Adam Smith reko prije više od 250g:
    “Little else is requisite to carry a state to the highest degree of opulence from the lowest barbarism but peace, easy taxes, and a tolerable administration of justice: all the rest being brought about by the natural course of things.”
    Ništa se nije promijenilo od onda što bi ga opovrglo, naprotiv. Isto tako može se reći i da se ništa se nije promijenilo u otporu da se prizna da je bio u pravu, nažalost.

    P.S.
    Ispunit će vam se želja. Lako se može provjeriti da trenutno živimo u vremenu gdje je welfare state na najvišoj razini u svojoj povijesti koji god način da se gleda, apsolutni iznos izdataka, per capita izdaci, udio u proračunima, udio u BDP-u. I postoji trend rasta…

    • zsikic kaže:

      “Slobodna trgovina, jednakost pred zakonom, vladavina prava, što niži porezi, zaštita privatnog vlasništva”

      i tehnološki napredak, demografija, …

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s