S&P – nitko razuman ne bi nas trebao shvaćati ozbiljno

Kreditne agencije, Fitch Ratings i Standard & Poor’s (S&P) ovaj tjedan snimaju situaciju u Hrvatskoj. Nakon obavljenih razgovora (s Ministarstvom financija, HNB-om i još pokojim polit-ekonomskim uglednikom) objavit će novu ocjenu hrvatskog kreditnog rejtinga. Možda se sjećate, iste su ga agencije na kraju prošle godine bacile u smeće.

Strogo će se prekontrolirati proračunski rashodi, a posebno nužne reforme zdravstva, mirovinskog sustava i javne uprave. To su (kako izvještavaju naši objektivni mediji) hrvatske crne rupe, koje i dalje nisu zatrpane, pa se teško možemo nadati boljoj ocjeni.

Ministra Grčića “veseli najnoviji podatak da je na početku ove godine iznos izravnih stranih ulaganja porastao … ipak se nešto kreće … konačno raste potrošnja … u turizmu imamo pozitivne trendove” ali se ipak ograđuje, jer „treba biti objektivan … stanje u javnim financijama nije dobro … situacija u našem okruženju izvoznike dovodi u nepovoljan položaj“. Stoga ni Grčića ne bi čudilo da nas agencije ostave u smeću.

No, osim o onom kojeg se ocjenjuje dobro je nešto znati i o ocjenjivaču.

Agenciji Standard & Poor’s u SAD se trenutno sudi zbog prevare. Prevareni su, prema državnom tužitelju, investitori koji su se koristili njihovim AAA rejtinzima zloglasnih financijskih derivata. Ovi su se kasnije pokazali bezvrijednima i jedan su od uzroka krize 2007/8, a sada i mogućeg S&P gubitka od 5 milijardi dolara na ime štete prevarenima.

Uočite da agencija nije optužena za nestručnost i krivu procjenu (prvo je veoma vjerojatno, a drugo sigurno točno) nego za običnu prevaru.

Najzanimljivije je kako se agencija Standard & Poor’s brani. Vjerovali ili ne, njihov argument na sudu je „da su njihove vlastite tvrdnje o objektivnosti, nezavisnosti i integritetu agencije, samo propaganda na koju se nijedan razumni investitor nikada ne bi oslonio“. Mogući gubitak od 5 milijardi dolara očito ih čini spremnima na sve.

Nije čudo da su članci o nedavnom S&P sniženju rejtinga (suverenog duga) Italije bili naslovljeni s „Full Puffery Statement“ (tj. potpuno propagandna izjava) ili da se kratica S&P počinje čitati kao „Snake-oil & Puffery“ (tj. čudotvorna vodica & puka propaganda).

Sudac koji vodi parnicu prošli je tjedan odbacio ovu obranu S&P-a (koja mnogima izgleda gorom od same optužbe). Sud smatra da tvrdnje o objektivnosti, nezavisnosti i nepostojanju sukoba interesa nisu tek puka propaganda, nego smislene tvrdnje koje su u ovom slučaju bile lažne (tvrdi tužiteljstvo, a sud drži osnovanim). Tužiteljstvo smatra da je agencija umjesto objektivnih i nezavisnih rejtinga davala neutemeljene rejtinge kako bi pogodovala bankama čije je papire vrednovala.

Poslovni model u kojem izdavač papira plaća rejtinškoj agenciji procjenu tih istih papira teoretski možda i ima smisla (iako je sukob interesa očit). Kao izdavač vi ne želite samo dobar rejting, nego želite i vjerodostojan rejting. (Teorija igara bi lako pokazala da je tada dobar rejting loših papira od strane vjerodostojnog ocjenjivača optimalan ; sukob interesa je time jasno usmjeren.) No, prihvatimo li ipak da teorija ima smisla, nedvojbeno je da vam vjerodostojni rejting može dati samo ona agencija koja ima reputaciju objektivnosti i nezavisnosti. Ali onda cijela teorija počiva na tome da tvrdnje o objektivnosti i nezavisnosti nisu puka propaganda, nego su sam temelj poslovnog modela rejtinških agencija.

Dakle, ako je objektivnost i nezavisnost tek marketinški trik onda su rejtinzi bezvrijedni; ne više od PR-a za onoga koji plača procjenu (i kojeg se procjenjuje) i uistinu ih nitko ne bi trebao uzimati ozbiljno.