Svijet je prilično odmakao na svom putu prema vladavini bogatih tj. plutokraciji. Francuski ekonomist T. Pikkety u svojem magnum opusu „Kapital u 21. stoljeću“ jasno dokumentira ogromnu koncentraciju prihoda i bogatstva u rukama uskoga sloja ekstremno bogatih.
Ne radi se tu samo o ekstremno bogatima nego sve više o ekstremno bogatim nasljednicima. To nas (prema Pikketyju) vraća u „nasljedni kapitalizam“ u kojem je rođenje važnije od rada i talenta.
Kao što je početkom 20. stoljeća Amerika prva krenula u novom smjeru, uvođenjem poreza na prihod i nasljedstvo (da se ne bi pretvorila u „zemlju nasljednika poput Europe“), tako je i danas prva na povratnom putu u nasljedni kapitalizam.
Naravno, taj put unazad nije moguć bez radikalne promjene zakona, tj. nije moguć bez političke podrške. U Americi, koja je otišla najdalje, vidimo kako se osigurava ta podrška: jedna od dvije najvažnije političke stranke (uz nezanemariv dio druge) skoro je potpuno posvećena obrani interesa bogate elite. Iako se republikanci svojski trude da se prikažu u drugom svjetlu, većini američkih građana to je ipak jasno (možda im nije jasno koliki su razmjeri te posvećenosti; v. ovdje).
G. W. Bush smanjio je poreze na prihod od rada sa 39.6% na 35%, no mnogo je radikalnije smanjio poreze na prihod od kapitala, sa istih 39.6% na svega 15%. Još je radikalnije smanjio poreze na nekretnine (bile one male šupice ili pravi dvorci); njih je naprosto ukinuo. Službeni plan republikanskog kongresa je potpuno ukidanje poreza na prihode od kapitala. Po tom planu, oni koji žive isključivo od nasljedstva ne bi plaćali nikakav porez.
Da politika uspješno obavlja ovaj posao vidimo i po tome da je 1979. godine 1% najbogatijih u Americi uprihodilo 17% ukupnih prihoda od kapitala, dok se 2007. godine to popelo na 43%.
Zašto se politika u Americi (a slijedi je i ona u ostalom razvijenom svijetu) sve više kreće u tom smjeru? Odgovor je, nažalost, vrlo jednostavan. Veliko bogatstvo lako kupuje veliki politički utjecaj i to ne samo kroz velike donacije političkim strankama i njihovim kampanjama (iako je i to prevažno, što pokazuje tragikomična odluka američkog vrhovnog suda da su neograničene i tajne donacije političkim strankama neotuđivo pravo slobode govora).
Mnogi političari zapravo žive unutar potpuno izoliranih balona koje napuhuju razni think-tankovi i utjecajni mediji financirani od šačice mega donatora. Zato nije neobično da u zlatnoj izolaciji takvoga balona mnogi počinju misliti da je ono što je dobro za bogatu elitu (koja financira i njima ugodni balon) dobra i za sve ostale. Ako je meni i mojima korisno, ako se ponavlja često i uporno, … .
Ima li nade da se taj trend promijeni ili da se bar ne proširi cijelim svijetom? Mnogi Amerikanci takvu promjenu vide kao antiameričku, a sve je više Europljana vidi kao antiliberalnu. Samo neliberalni socijalisti (ili još gore komunisti) mogu zazivati „državu koja bi progresivnim oporezivanjem enormnih bogatstava efikasno spriječila nepravedno zgrtanje novca i stvaranje uskoga sloja ekstremno bogatih i politički utjecajnih ljudi čiji je glavni cilj povećanje vlastite moći“.
Neku nam nadu pruža činjenica da ovo nije citat nekog lijevog radikala nego T. Roosevelta iz 1910. godine, kada je Amerika po prvi put zaglibila u nasljedni kapitalizam. U 20. stoljeću (zahvaljujući mnogim Rooseveltima) uspješno mu se othrvala, te je i Europi pokazala pravi put. Valjda će smoći snage da to učini još jednom.
Nažalost, odluka vrhovnog suda o „tajnim i neograničenim donacijama političkim strankama“ nije dobar znak, jer demokraciju nedvojbeno gura prema plutokraciji.
Nadajmo se da još postoje političari koji svoj posao doživljavaju kao javni, a ne kao privatni (no v. i ovdje).
Šikin blog 
Reblogged this on nagovor na filosofiju.
hvala, šika
Mislim da demokracija u Americi funkcionira tako da razlicite korporacije financiraju razlicite stranke. Jos k tome najbogatiji covjek svijeta to nije naslijedio nego zaradio. Ovi koji nasljedjuju ogromne pare poput engleske kraljice polako tonu na ljestvici najbogatijih ljudi svijeta. Ima takodjer jedan ugradjeni mehanizam koji unistava nasljedno bogatstvo a zove se sekularna inflacija (koju i Amerika i Europa imaju). Cinjenica je iz nekog razloga da nitko ne voli bogate i svi bi najradije kad superbogatih uopce ne bi bilo. Osobno nemam neki specijalno definirani stav po tom pitanju samo primjecujem da su u 20. stoljecu vrlo popularne bile one stranke koje su najavljivale pravednu raspodjelu bogatstva. Mislim da je to nerealno u ovom svijetu, jednostavno neki su lijepi drugi nisu neki su bogati drugi nisu neki su pametni drugi nisu i bilo kakav pokusaj uravnjilovke je unaprijed osudjen na propast.
6 od 10 najbogatijih amerikanaca su nasljednici (a među 4 “selfmade” mislim da nitko nije mlađi od 65)
više od 57% nafnog bogatstva amerike posjeduje rodbina (krvna i pravna) f. c. kocha (oca braće koch, inače najvećiih “kupaca politike”)
Neki su rođenjem lijepi, drugi ružni, neki su rođenjem bogati, drugi siromašni. Takav je svijet. Ali neki su rođenjem fizički snažni, drugi nisu, pa nećemo reći ”takav je svijet” kad netko fizički snažan premlati nekoga fizički slabijega radi financijske koristi ili političke moći. Dapače, većina nas to smatra nepravednim, i ustanovili smo stanovite institucije koje sprečavaju to da oni koji su rođenjem fizički snažniji od toga imaju političku prednost. U određenim razdobljima povijesti je izgledalo kao naprosto neizbježno stanje stvari to da će fizički jači imati veću političku moć. Danas to ne prihvaćamo, odnosno, to vidimo kao nepravedno.
Ne slijedi…
Jer ako je netko rođen lijep ili fizički jak onda ih ne sakatimo i izgladnjujemo da bi se ujednačili, a ovdje se predlaže oduzimanje imovine.
Što se tiče političke moći, svaki politički proces je zakon jačeg, bila to apsolutna monarhija ili demokracija. U osnovi između politike i ulične tuče nema razlike. Razlika je jedino u načinu obračuna, logika procesa je ista. Okuplja se koalicija koja treba nadvladati protivničku i pobjednik određuje pravila. Nekad su to u pravilu bile bitke na otvorenom danas to zovemo izborima.
Iz tog destruktivnog kruga se ne izlazi “ujednačavanjem” nego proširivanjem individualnih institucija i prava, a ograničavanjem kolektivnih institucija i njihovom podvrgavanju pod politički disperziranu kontrolu. Ta disperziranost ima ulogu spriječiti samovolju i paralizirati donošenje odluka. Potpuno svejedno da li je to apsolutni monarh ili većina punoljetnih građana. Zato postoji separation of powers, checks and balances, ustavna ograničenja, neotuđiva prava,… Tako je bila postavljena antička rimska republika, tako su postavljene i uspješnije moderne zemlje. (američki ustav i političke institucije i imaju uzor u Rimu, a švicarski ustav ima uzor u američkom…)
Nekima se takav raspored institucija ne sviđa pa žele veću centralnu kontrolu države (kao što ja želim manju). Jer ne radi se tu o nekoliko milijardera. Kad moj stari s 37 godina “proleterskog” staža i mirovnom manjom od 3k kn mora podnosit porezne prijave i plaćat porez na “prihod od kapitala” jer ima dionice HT-a onda to sigurno nema veze s brigom za jednakost. Niti bi oni koji zagovaraju takav porez pristali da recimo Hrvatska i Burundi demokratski odlučuju kako redistribuirati postojeću imovinu, a argument da su Hrvati u nepoštenoj prednosti jer naslijeđuju puno veću imovinu od svojih roditelja bi odjednom postali neprihvatljivi. Isto kao što su se u jednom dijelu naše javnosti koja se jako voli pozivati na demokratsko odlučivanje o svemu i svačemu odjednom sjetili da referendumi nisu prihvatljivi kad su se našli na gubitničkoj strani takvog odlučivanja pa su brzo promijenili retoriku i počeli se pozivat na garantirana prava.
1.”To nas (prema Pikketyju) vraća u „nasljedni kapitalizam“ u kojem je rođenje važnije od rada i talenta.”
“6 od 10 najbogatijih amerikanaca su nasljednici (a među 4 “selfmade” mislim da nitko nije mlađi od 65)”
http://en.wikipedia.org/wiki/The_World's_Billionaires
Approximately 66% of the list was self-made, 13% achieved their wealth through inheritance alone, and 21% through a mixture of the two.
http://www.chicagobooth.edu/capideas/magazine/summer-2013/billionaires-self-made
http://gdsourcing.blogspot.com/2013/06/majority-of-canadian-millionaires-are.html
http://www.forbes.com/sites/erincarlyle/2013/09/18/how-self-made-forbes-400-billionaires-earned-their-money/
http://www.aei-ideas.org/2008/04/inheritance-is-not-the-main-driver-rich-arent-getting-richer-theyre-getting-more-numerous/
I postoji jedna kontradikcija u ovim tvrdnjama, ako je problem u nasljedstvu, a ne bogatstvu kao takvom čemu inzistiranje na oporezivanju dohotka?
Ja sam nešto skeptičan i ne vjerujem u očite previde… no ako se stvar malo obrne i pretpostavimo da to nije ni cilj nego netko jako, jako ne voli kapitalizam i tražit će bilo što što ga dovodi u pitanje onda stvar postaje koherentnija…
2.”Iako se republikanci svojski trude da se prikažu u drugom svjetlu, većini američkih građana to je ipak jasno”
Kako im je to jasno? Trenutno D imaju predsjednika i senat, a R kongres i guvernere. Ugrubo su na izborima uvijek oko pola-pola, relativno mala razlika odlučuje pobjednika. Da tolika većina nešto misli onda političkog problema ne bi ni bilo.
3.”Neku nam nadu pruža činjenica da ovo nije citat nekog lijevog radikala nego T. Roosevelta iz 1910. godine”
Ima čudaka za koje TR *je* lijevi radikal 😉
Što se tiče samog citata… TR je sin bogatog biznismena koji će uz to izjaviti:
“I believe in a strong executive; I believe in power.
The biggest matters I managed without consultation with anyone, for when a matter is of capital importance, it is well to have it handled by one man only …I don’t think that any harm comes from the concentration of power in one man’s hands.”
Isn’t it ironic… bogati nasljednik koji voli i želi moć.
A meni je drag i Mark Twainov opis “I think the President is clearly insane” 🙂
4. “…te je i Europi pokazala pravi put.”
It’s the other way around.
Intelektualni i politički korijeni progresivizma u Americi su došli iz Europe, preciznije iz Njemačke. Elita koja se školovala po Njemačkoj donosi u Ameriku ideje njemačke historicističke škole i iskustvo bismarcisma. Kontra individualizma, laissez-fairea i ustavom ograničene vlasti, a za široke ovlasti centralne države, društvenu kontrolu od strane ekspertske elite, imperijalizam, eugeniku,… Uz to su imali i vjersku dimenziju, cilj eksplicitnog stvaranja raja na zemlji, tzv. social gospel pokret. Mjere koje se provode su kopija europskih.
Progresivizam nije populistički nego pokret elite koji je zadivljen utjecajem i političkom moći njemačke intelektualne elite na javni život i to žele prenijeti u Ameriku.
Npr. da bi se uveo income tax nužno je bilo uvesti amandman na ustav jer je taj porez proglašen neustavnim. Da bi se to proguralo u javnosti potez se pravdao da će se uvođenjem poreza na dohodak malo oporezovati dohodak najbogatijih, a smanjit će se carine na uvoznu robu i time omogućiti jeftinija roba većini stanovništva. I tako i bi, smanjile su se carine, a vrlo mali postotak ljudi je plaćao relativno mali porez… problem je jedino što je to trajalo samo koju godinu. Vrlo brzo je porezna baza proširivana, a porezne stope više nisu bile trivijalne. Američka javnost nikad ne bi pristala na takav porez da joj se prezentirao kao ono u što će se ubrzo pretvoriti. Slično se događalo i s ostalim programima, upakira se mala laž, napravi se presedan i dalje sve teče svojim tokom tj. ekspandira.
I da, sve to i je bilo antiliberalno i protuameričko u tadašnjem smislu tih riječi.
10 najbogatijih amerikanaca prema forbesu:
1 Bill Gates
2 Warren Buffett
3 Larry Ellison
4 Charles Koch
4 David Koch
6 Christy Walton & family
7 Jim Walton
8 Alice Walton
9 S. Robson Walton
10 Michael Bloomberg
kochovi su naftno, a waltoni wal-mart bogatstvo, to je 6 nasljednika u prvih 10
gates ima 58, buffett 83, ellison 69 i bloomberg 72 godine
I postoji jedna kontradikcija u ovim tvrdnjama, ako je problem u nasljedstvu, a ne bogatstvu kao takvom čemu inzistiranje na oporezivanju dohotka?
riječ je o progresivnom oporezivanju dohotka od kapitala
osobno mislim da porezi nisu u principu bitni (ali jesu uz postojeću legislativu, koja je politička odluka a ne ekonomska nužnost, i po kojoj država troši ono što “zaradi” porezima, o tom principijelnom nonsensu sam već pisao)
Intelektualni i politički korijeni progresivizma u Americi su došli iz Europe, preciznije iz Njemačke
sve je u modernu ameriku došlo iz europe (jer je njeno moderno stanovništvo došlo iz europe i to je trivijalna tvrdnja) no mnogi važni politički instituti nastali su u americi (makar njihove idejne začetnike možda možete naći i u antici), npr. ovaj o kojoj sam pisao (ili npr. ustavna kategorija neotuđivih ljudskih prava i sl.)
1. Da, i? Na tako malom uzorku može se svašta dokazivati. U drugih 10 su osnivači Googla, Amazona, Facebooka,… pa se dobiju drugačiji postotci. Ili… u prva tri su svi self-made i sva tri su potpisali Giving pledge da će svoju imovinu donirati, prva dva su ga i sastavila.
http://en.wikipedia.org/wiki/The_Giving_Pledge
Isto tako, Kochovi jesu nasljedili posao i veliku imovinu, ali su njih dvojica napravili ovoliku firmu kolika je sada.
“The brothers inherited the business from their father, Fred C. Koch, and have since expanded the business to 2,600 times its inherited size.”
2. Fed je direktna kopija europskog centralnog bankarstva, social security je kopija Bismarcovog mirovinskog, državnoj regulativi ekonomije je uzor tadašnji njemački intervencionizam, a među progresivcima 20ih i 30ih i Mussolinijev fašizam. Isto kao što i današnji progresivci žele u cijelosti kopirati europski welfare state prvenstveno zdravstvo.
Da bi se sve to uvelo nužno je bilo demontirati do tada u velikoj mjeri društvo utemeljeno na klasičnom liberalizmu i izmijeniti i “reinterpretirati” ustav. Nije nikakva slučajnost da tadašnji progresivci nisu podnosili Thomasa Jeffersona i u velikoj mjeri jeffersonski utemeljenu Ameriku, TR posebno.
Sam Teddy Roosevelt će najbolje reći koje ideje su mu prepreka, a koje uzor:
“I do not for one moment believe that the Americanism of today should be a mere submission to the American ideals of the period of the Declaration of Independence. Such action would be not only to stand still, but to go back. American democracy, of course, must mean an opportunity for everyone to contribute his own ideas to the working out of the future. But I will go further than you have done. I have actively fought in favor of grafting on our social life, no less than our industrial life, many of the German ideals.”
Profesor s Princetona Tim Leonard priprema knjigu o progresivnim ekonomistima tog vremena nakon desetak godina istraživanja.
Ovdje se može vidjeti predavnje na temu i dosta detaljna Power Point prezentacija iz koje se jako dobro vidi tko su bili, u što su vjerovali, kako su mislili.
http://www.princeton.edu/~tleonard/papers/Excluding.ppt
Dobro cak i da prihvatimo to da se Amerikom siri nasljedni kapitalizam. Sto s tim? Jel to lose i zasto? Naime, u Europi je nasljedni kapitalizam (generiranje aristokracije) prisutan vec tisucljecima pa se nista specijalno lose nije dogodilo do drugog svjetskog rata kada smo se srusili uzduz i poprijeko. No aristokracija nije tome kriva. Mnoge tvornice su generacijama u rukama iste obitelji i dobro rade kao recimo Gavrilovic. Nekako mi promice sto je tocno u tome lose. Bogati ljudi skoluju djecu da vode business i oni uspjesno vode bussiness. Da li imaju vise utjecaja u kongresu? Vjerojatno da ali ne vidim neki makroekonomski ili mikroekonomski problem u tome.
povijesno iskustvo:
aristokracija je bila tolika prepreka slobodnom poduzetništvu (kapitalizmu)da ju je europa ćesto eliminirala revolucijama
Da ali domovina kapitalizma i ekonomije Britanija nikad nije imala revoluciju pa im nije tako lose. 🙂
engleska revolucija koju neki zovu građanskim ratom (između rojalista “cavaliersa” i parlamentaraca “roundheadsa” pod vodstvom cromwella)završila je pobjedom parlamentaraca, smaknućem charlsa I i s 200 000 žrtava (u populaciji od 5 miliona)
slijedila je slavna revolucija “the glorious revolution” (uspostava parlamentarne monarhije, de facto republike)koju su suvremenici zvali revolucijom bez krvi “bloodless revolution” samo zbog živih sjećanja na prethodnu krvavu; otuda vjerojatno legenda da su englezi do kapitalizma došli bez krvave revolucije
Ako se dobro sjecam Cromwell je bio negdje sredinom 1600tih i njegova slavna republika je trajala sedam godina. Osim sto je uspio navuci vjecnu mrznju Iraca ne znam po cemu je drugome zasluzan. Adam Smith izdaje Weath of Nations 1776 ako se dobro sjecam ispravite me ako grijesim dakle vise od 100 godina nakon toga dok Engleskom vladaju ponovno kraljevi i aristokracija. Kapitalizam pocinje nakon Adama Smitha dakle u 19. stoljecu. Sad cete me sigurno ispraviti da kapitalizam pocinje i ranije sto je djelomicno tocno ali ne vidim kako je Cromwell zasluzan za njegov nastanak.
preduvjet ekonomiji slobodnog poduzetništva (kapitalizmu) je razvlašćenje rentijera po rođenju (aristokracije), vrijeme kada se to gdje zbilo varira ali bez toga nema slobodnog poduzetništva, engleskom nakon revolucije više (kao ni danas) ne vlada kralj i aristokracija nego parlament (bez obzira što je monarhija), a da kapitalizam poćinje i ranije istina je 🙂
Mislim da je nesto drugo posrijedi. Nije preduvjet ekonomiji razvlascivanje nego sloboda pojedinca. Kada su tocno kmetovi postali dovoljno slobodni da i sami postanu kapitalisti varira i vjerojatno se ne radi o preciznom datumu u povijesti. Engleska kraljica nikad nije razvlascena niti je to potrebno da bi drzava funkcionirala. Ono sto je potrebno da bi drzava funkcionirala su slobode pojedinca. Gdje su slobode pojedinca slabe kao u Sjevernoj Koreji ekonomija takodjer ne stima. A slobode ce biti to manje sto manja grupa ljudi vlada. Nitko od nas pojedinacno nije dovoljno providan da vlada. Tek svi zajedno imamo sanse da stvorimo dobro drustvo.
charles I ne samo da je razvlaščen nego je i smaknut,
poslije toga dovedena je nova “kuća” i od tada je uloga monarhije ceremonijalna
Samo da napomenem da ni parlament nije redistribuirao imovinu nego je ograničio političku vlast monarha i prisilio i njega da se podvrgava vladavini zakona. Ideje u Bill of Rights su realizacija Lockovih ideja ograničene vlasti koja štiti prirodna prava.
I jedna zanimljivost oko toga, kao posljedica Bill of Rights i danas postoje Royal Navy i Royal Air Force, ali na postoji Royal Army nego British Army jer kralj prema dokumentu za stajaću vojsku mora imati odobrenje parlamenta.
Nisam znao ovo za British Army Pike. Zanimljiva informacija. Isto mislim da parlament nije oduzeo kraljevima svu imovinu a kamoli svim aristokratima kao sto su to poslije ucinili komunisti. Dapace za razliku od USA, UK gornji dom parlamenta je sastavljen od aristokracije sto i je svrha dvostrukog parlamenta. Jedan za obicne ljude drugi za bogate. Jedan za radnike drugi za kapitaliste. Tako da se mogu naci u sredini oko bitnih pitanja te zadovoljiti i kapital i radnike. Dok dvostruki parlament u USA uglavnom ne sluzi nicemu nego kompliciranju stvari. No to je druga prica.
Da se za sekundu vratimo nasoj originalnoj temi; rasprava je bila zanimljiva ali nisam bas uvjeren da ce nasljedjivanje novca i poslova od strane potomaka na bilo koji nacin ugorziti kapitalizam u Americi ili bilo gdje drugdje. Dapace samo ce je uciniti jos bogatijom jer je lakse graditi na vec postojecim temeljima i sa vec postojecim novcima. Ne vidim niti jedan nacin ili razlog da nasljedni kapitalizam onemoguci novim bogatasima njihovo bogacenje u modernom svijetu.
Povratni ping: Piketty ili kako sam konačno shvatio Jane Austen | Šikin blog