Zlatni omjer, navodno, često susrećemo i u slikarstvu. Navest ćemo samo neke tipične i često citirane primjere. Giottova Ognissanti Madonna naslikana je početkom 14. st. (v. dole). Mnoge knjige i članci o zlatnom omjeru ponavljaju tvrdnju da su slika kao cjelina i njene centralne figure smještene unutar zlatnih pravokutnika.

giotto

Omjer visine i širine pravokutnika istaknutih na slici iznosi 1.59, što je izvan raspona koji smo ranije prihvatili. Osim toga gornja stranica nutarnjega pravokutnika (bijela slabo vidljiva linija) postavljena je krajnje proizvoljno.

Iste tvrdnje često se iznose o druge dvije Gospe toga vremena, Ducciovoj Madonna Rucella i Cimabueovoj Santa Trinita Madonna. No omjeri njihovih visina i širina su 1.55 i 1.73, daleko od zlatnoga.

Nezaobilazno ime slikarstva, koje se opetovano veže uz zlatni omjer je Leonardo da Vinci (neki čak, neosnovano, njemu pripisuju termin “božanski omjer”). Leonardovi primjeri koji se najčešće citiraju su nedovršeno platno Sv. Jeronima, dvije verzije Madone od kamena i skica Starčeve glave.

Sv. Jeronim:

 

stari1

 

navodno je upisan u zamišljeni zlatni pravokutnik, ćija je lijeva stranica očito sasvim proizvoljno “opisana” oko sv. Jeronima:

 

stari2

 

 

Dvije verzije Madone od kamena (jedna je u Louvru a druga u Nacionalnoj galeriji u Londonu) bitno su različitih dimenzija, pa očito obje ne mogu biti zlatne. Omjeri njihovih visina i širina iznose 1.64 i 1.58 :

 

mad kam

 

Skica starčeve glave:

 

leon

 

sadrži cijelu mrežu pravokutnika, koja pokazuje da se Leonardo koristio pravokutnicima pri određenju proporcija ljudskoga lica, ali ne daje nikakav poseban status zlatnom pravokutniku (što je očito a možete i izmjeriti). Spomenimo opet i čestu tvrdnju (poput one u NatGeo epizodi ili u Newsweeku od 10.11.2003.) da idealno lice ima proporcije zlatnoga omjera, ili nešto preciznije da je idealno lice ono koje uokviruje zlatni pravokutnik. Izmjerite li dužine i širine lica vaših omiljenih likova s filma i estrade, ili pak dužinu i širinu lica Mona Lise i sličnih klasika, vjerojatno ćete se uvjeriti da su vaše omiljene proporcije daleko od zlatnih.

Od novijih slikara, poentilist Georges Seurat katkada se citira kao autor koji je svako svoje platno “napadao zlatnim rezom”. Tipični primjer, navodno je njegova Cirkuska parada:

 

ser

 

Ona je puna pravokutnika, ali nažalost ne zlatnih, kako se i sami možete uvjeriti.

Zlatni rudnik tragača za zlatnim omjerima su Mondrianova platna, jer su preplavljena horizontalnim i vertikalnim linijama. Za horizontale i vertikale Mondrianovog Broadway Boogie-Woogie-a:

 

mondr

 

jedan od najrevnijih tragača (C. Bouleau) potpuno besmisleno tvrdi da su gotovo sve u zlatnim omjerima. Inače je poznato da je sam Mondrian ismijavao kritičare koji su izvodili aritmetičke proračune s elementima njegovih slika.

Jedan od najjačih izvora ovog besmisla o zlatnim omjerima u umjetnosti bio je Matila Ghyka, koji je između dva svjetska rata objavio dvije iznenađujuće utjecajne knjige: Estetika omjera u prirodi i umjetnosti te Zlatni brojPitagorovski rituali i ritmovi u razvoju zapadne civilizacije. Obje su pune mističnih interpretacija matematike i sadrže cijelu kolekciju netočnih i anegdotalnih podataka o pojavljivanju zlatnoga omjera u umjetnosti, od egipatskih piramida i Partenona do suvremenoga slikarstva.

(nastavak slijedi)

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s