Kirstie Allsopp, britanska TV-zvijezda (i bogata nasljednica), nedavno je izjavila da bi svojoj hipotetičkoj kćerki savjetovala sljedeće:

„Dušo, nemoj studirati. Zaposli se odmah poslije škole, ostani doma i štedi. Ja ću ti pomoći. Naći ćemo ti stan i dobroga dečka i prije 27 godine već možeš imati bebicu.“

Smještajući stvari u širi kontekst, dodala je:

„Danas žene trebaju petnaest godina da diplomiraju, započnu karijeru, stvore dom i rode. … Prevelik je to teret. Kao strastvena feministica, mislim da nismo poštene prema ženama. … Ne želim da sljedeća generacija žena prolazi kroz patnje koje je prošla moja generacija. … Vrijeme je da pošteno i iskreno progovorimo o činjenici da fertilitet žene sredinom tridesetih počinje dramatično opadati. … Priroda nije feministica. Činite što god želite ali budite svjesni ‘prozora plodnosti’. … To je tabu tema. Ljudi o tome ne raspravljaju. … Mi danas obrćemo prirodni red stvari. Djedovi i bake su prestari. … Nemojte misliti da vam mladost treba biti duža. Ne studirajte zato što je to još jedno ‘iskustvo’, nego zato da biste nešto naučili. Studirajte s pedeset.“

Naravno, napadnuta je s mnogih strana, često s dobrim argumentima, ali i s vrlo grubim kvalifikacijama. Od toga da je mizogena, do toga da je debela, da ponižava ljude bez djece, alternativne obitelji, starije roditelje, obrazovane žene, poslovne žene, … .

Mnogo toga je točno, a dio toga je bacanje kiseline u lice prijestupnice. Uglavnom se slažem s kritikama, ali ovdje me više zanima reakcija na Allsopp nego sama Allsopp. Ta reakcija možda najviše govori o položaju žene i potrebi za feminizmom.

Zamislite da je neki slavni muškarac izjavio da bi sinu savjetovao da ne studira i da ima dijete prije tridesete godine. Bi li to izazvalo toliku lavinu reakcija i osuda? Bi li ga itko osudio da se koristi svojom slavom kako bi mlade muškarce gurnuo u rano roditeljstvo? Ili da ih obeshrabruje u njihovoj težnji da se obrazuju. Bi li ga optužili da muškarce svodi na biološku funkciju?

Ne bi, jer bi to bio stav samo jedne osobe. Muškarci ne moraju biti glasnogovornici svojega spola. Oni imaju veliku prednost da su samo svoji glasnogovornici. Njima je dopušteno da budu osobe, na bezbroj način na koji se to može biti.

Žene se još moraju (u priličnoj mjeri) izboriti za taj status. One još uvijek moraju paziti da „ne izdaju svoj spol“. I zato nam treba feminizam, dok god žene ne budu imale onu istu slobodu koju imaju muškarci, slobodu da ne misle isto.

Potpuno je bizarno da izbor jedne žene doživljavamo kao optužbu drugih žena, ili da mišljenje jedne žene iščitavamo kao napad na druge žene. Nezaposlene majke ne bismo trebali doživljavati kao (otjelovljeni) napad na zaposlene majke, niti bismo majke trebali doživljavati kao optužbu protiv žena bez djece ili obratno.

Misliti na taj način znači misliti da postoji recept za „biti žena“. Dok god postoji ta ideja i dok je god široko rasprostranjena, feminizam nam i dalje treba. Feminizam koji će se izboriti za to da različite žene mogu živjeti različite živote, kao što to mogu i različiti muškarci.

One response »

  1. Hrvoje Radic kaže:

    Vrlo zanimljiv post.🙂 Slazem se.

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s