Je li debakl Španjolske debakl tika-take? Je li kontra konačno porazila tika-taku? Gubitak prve dvije utakmice na Svjetskom prvenstvu s omjerom 7:1 djeluje poražavajuće. Španjolska je imala posjed lopte. Čileu je na gol pucala 15 puta, Čile njoj samo 7, a ni u jednom trenutku nije izgledalo da crvena furija može dobiti taj susret. S Nizozemskom je bilo još gore. Tika-taka je izgledala nemoćno i neuvjerljivo.
Sve dosadašnje utakmice na turniru upućuju na povratak brzini, snazi i kontri. Nova (stara) formula jest utaboriti se na svojoj polovici, te silovito i nemilosrdno kažnjavati svaku grešku.
Sa svih strana možemo čuti: Španjolci i tika-taka pročitana su knjiga. Prepustite im posjed, ne petljajte s njima na njihovoj polovici, čekajte ih da dođu na vašu, kada ste im usisali bekove otmite im loptu (vašim znanjem ili njihovom greškom), sjurite se po bokovima i poentirajte. Ukratko, ne bojte se nemati loptu.
No, možda se ipak radi o tome da crvena furija nakon 6 godina dominacije nema dovoljno snage i koncentracije za tika-taku. Usain Bolt neće vječno biti najbrži, a kada to više ne bude znati ćemo da to nije zbog načina na koji trči.
Xaviju, Xabiju Alonsu, Davidu Villi, možda čak i Iniesti ovo je zadnji turnir. Odlaze pognute glave ali u povijesti nogometa ostaju kao reprezentacija s neponovljenim nizom uspjeha. Na tri turnira (dva europska i jednom svjetskom) odigrali su 19 utakmica; dobili su 17, jednu izgubili i jednu odigrali neriješeno. To nije učinio nitko prije njih, a teško će i poslije njih.
Promijenili su nogomet. Bili su prva jedanaestorica u kojoj su svi imali kontrolu i pas na takvoj razini da protivnik naprosto nije mogao do lopte i to ih je 6 godina činilo nepobjedivima. (Možda je sve počelo s Cruyffovim totalnim nogometom presađenim u Barcelonu, no tika-taka je svoj vrhunac dosegla s crvenom furijom.)
Ostarjeli su, Xavi je ostario. Tika-taka zahtijeva takvu preciznost i vrhunsku izvedbu za koju je starost veliki hendikep.
Tika-taka koja je tek malo sporija i tek malo manje precizna ne prolazi. To više nije tika-taka nego mučenje lopte.
Zato je samo rijetki mogu igrati. Rijetki poput Xavija, Inieste i co.
Šteta da se s njima nismo oprostili na ljepši način.