Malthus je svoju teoriju objavio upravo u trenutku kada je ona prestala važiti. Od agrarne do industrijske revolucije ukupni je svjetski prihod bio dovoljan za rast svjetske populacije, ali ne i za rast njenog životnoga standarda. Bilo je to doba “maltusovog prokletstva”.

Antički zemljoradnik kojega bi vremenski stroj prebacio u 18. stoljeće ne bi bio strašno iznenađen nastalim promjenama. Na vrhuncu rimske vlasti BDP je po glavi stanovnika iznosio $470, a do kraja 18. stoljeća popeo se na svega $660 (sve u dolarima iz 1990. godine).

Sve se to promijenilo s industrijskom revolucijom. Razvoj tehnologije i kapitalističko poduzetništvo transformirali su svijet u 19. i 20. stoljeću. Došlo je do eksplozije stanovništva i životnoga standarda. Danas svjetski BDP po glavi stanovnika iznosi $7600, što je deseterostruko više od najveće vrijednosti koja je prethodila industrijskoj revoluciji. Bogatiji smo no što su naši preci mogli i sanjati (v. graf ovdje).

Danas čak i Indija ima veći BDP po glavi stanovnika no što ga je početkom 20. stoljeća imala zapadna Europa. Svjetski BDP skoro je 300 puta veći od onoga prije industrijske revolucije.

Stari je problem bio kako preživjeti, kako osigurati hranu, utočište i osnovnu skrb. Taj nas atavizam još uvijek proganja (u obliku strogih mjera štednje), iako je danas stvarni problem dijametralno suprotan .

Nevjerojatna produktivnost kapitalizma dovela je do toga da mnogo više možemo proizvesti nego što možemo kupiti. Početkom 20. stoljeća za proizvodnju jedne tone čelika trebala su 3 čovjek-sata. Ta tri čovjek-sata danas proizvode 1000 tona. Pred trideset godina TV oprema za živi prijenos koštala je $200.000, danas kvalitetniju opremu možete kupiti za $5000.

Takva bogata ponuda trebala bi dovesti do općeg blagostanja. Ipak ne dovodi, zbog “antimaltusovog prokletstva” ograničene potražnje. Naime, ako možete proizvoditi sve više sa sve manje plaćenih radnika, tko će kupovati vaše proizvode?

Svjetska ekonomija danas je manja nego prije šest godina, ali ne zbog nedostatka ponude nego zbog nedostatka potražnje. Glavni problem kapitalizma jest nedostatak potražnje.

Politika padanja mrvica s bogatih trpeza na siromašne ne rješava taj problem. Mogao bi ga riješiti temeljni dohodak. Da, on bi bio sigurnosna mreža za najugroženije, korektor ekstremnih nejednakosti, ali i spasitelj kapitalizma. Možda jedini način da se zaustavi spirala recesije.

Osiguranje trajne i konzistentne potražnje poduzetnicima bi vratilo uzdrmanu (i zapravo stalno labilnu) sigurnost investiranja i zapošljavanja. Bio bi to pravi lijek za glavnu boljku kapitalizma: premalu potražnju spram ogromne moguće ponude.

Ekonomske implikacije temeljnog dohotka bile bi očito pozitivne. No, mnogi dovode u pitanje njegove etičke implikacije (koje bi potom, kažu oni, mogle postati i ekonomske).

Dakle, bi li nas temeljni dohodak pretvorio u ljenčine koje po cijeli dan leže na svojim sofama, jedu brzu hranu i bulje u TV stvarnost?  Bi li to rezultiralo time da nestanu „Romneyjevi makeri“ jer bismo svi postali „Romneyjevi takeri“?

O tome više sljedećeg petka.

19 responses »

  1. Pike kaže:

    “Svjetska ekonomija danas je manja nego prije šest godina”

    Zamolit ću za izvor.

    • zsikic kaže:

      greška😦, nije manja nego manje raste

      http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2014/01/pdf/text.pdf

      (list of tables output)

      no, ne utječe na osnovni argument

      • Pike kaže:

        Baš sam prije nekog vremena u komentarima o ciljevima koji se nikad ne mijenjaju…

        Zato sam i izvukao taj dio (i već sam imao pripremljen isti ovaj link koji pokazuje suprotno🙂 ), podatak je suprotan, a opet nekako dokazuje isto. Ili preformulirano, kakav podatak treba biti da pokazuje suprotno… meni izgleda da takav ne postoji.

        I “manji rast” ovisi kako se gleda, iz tablice prosječan svjetski rast zadnjih 18 godina je 3.7%. Prošle godine je 3%, a ove očekuju 3.6%. Uz to je i kao po egalitarnoj narudžbi, emerging and developing aka. siromašniji rastu brže od advanced aka. bogatijih. Ne sumnjam da se i to može uklopiti opet u isti zaključak o potrebi redistribucije.

      • zsikic kaže:

        bit mojeg argumenta je:

        Nevjerojatna produktivnost kapitalizma dovela je do toga da mnogo više možemo proizvesti nego što možemo kupiti.

        dakle pitanje je kako povećati potražnju, mogući odgovor temeljnim dohodkom
        (to je redistribucija koja spašava sve, i najsiromašnije kojima osigurava egzistenciju i poduzetnike kojima osigurava potražnju, win-win)

      • Pike kaže:

        Razumijem ja argument, samo pokazujem ako ispadne da ne fali potražnje na čemu se bazira zahtjev za temeljnim dohodkom će ostati.

      • zsikic kaže:

        ne, za moj argument je ključan nedostatak potražnje
        (naravno, može se td opravdavati i drugim jednako dobrim razlozima)

      • Pike kaže:

        Dets vot aj sed🙂

        Izgleda da sam bio nejasan pa smo izgubljeni u prevodu…
        Argument Ide nekako ovako:
        1. Postoji manjak potražnje
        2. To svima šteti
        3. Temeljni dohodak će dignuti potražnju
        4. To će svima koristiti
        Ovdje vjerujem nije ništa sporno.

        Razlog zašto sam tražio podatak o rastu je jer on opovrgava točku 1.
        Ne znam kako vi gledate potražnju, ali to je nominalni GDP. Kad postoji realni rast od 3 ili 3.5% i inflacija od nekih 3% (kao što se vidi u linkanom IMFovom papiru) to je rast nominalnog GDPa od 6-7%. To ne da je manjak nego je opasni rast koji sigurno uzrokuje nove probleme (napuhivanje novih asset bubblesa)
        Recimo američke dionica izgledaju dosta precijenjene
        http://www.gurufocus.com/shiller-PE.php

  2. Hrvoje Radic kaže:

    “Dakle, bi li nas temeljni dohodak pretvorio u ljenčine koje po cijeli dan leže na svojim sofama, jedu brzu hranu i bulje u TV stvarnost?”

    Da.

  3. Hrvoje Radic kaže:

    “Glavni problem kapitalizma jest nedostatak potražnje.”

    Cijeli cilj ekonomske politike je manipulacija sa potraznjom kroz mjere fiskalne i monetarne politike.🙂

  4. Hrvoje Radic kaže:

    “I “manji rast” ovisi kako se gleda, iz tablice prosječan svjetski rast zadnjih 18 godina je 3.7%. Prošle godine je 3%, a ove očekuju 3.6%. Uz to je i kao po egalitarnoj narudžbi, emerging and developing aka. siromašniji rastu brže od advanced aka. bogatijih.”

    Ni to nije tako jednostavno. Neka siromasna drzava A doda 5% na rast svog BDPa koji je milijardu dolara i neka bogata drzava B doda 2% na 10 milijardi BDPa. Jos k tome siromasnijima je lakse uvesti tehnologiju nego istrazivati novu kao sto rade bogati pa relativno u postocima gledano brze rastu. Ali sve je to relativno.

    Ono sto nije relativno je da je netko sposobniji a drugi nije. I ako im damo temeljni dohodak ili tako neku bazicno komunisticku foru prelijevanja novaca od bogatih ka siromasnima dobit cemo demotivacijski impuls. A u konacnici se moze trositi samo ono sto se napravi tako da ce smanjenje motiva kod rada neminovno rezultirati manjim standardom. Koliko got filozofirali o tome samo onaj tko krvavo radi cijeli zivot od svog obrazovanja do svega ostaloga taj ce imati. Tko ne uci, ne radi, taj nema i nece mu i ne treba mu nitko dati. Umrijeti od gladi nece ali ne mora imati isto kao onaj tko se ubija od posla cijeli zivot.

    • Pike kaže:

      Postoji dobar razlog zašto se koriste postotci u ovom slučaju. Zemlja s višim stopama rasta iako siromašnija u startu će stići bogatiju koja sporije raste i u apsolutnom iznosu. Napomena se odnosila više na to da se redovno mogu čuti priče o nejednakosti, ali podatak da desetljećima siromašnije zemlje (gdje jesu stvarno siromašni ljudi, a ne proizvoljne relativne definicije) rastu brže i time smanjuju materijalnu nejednakost baš i ne.

      I nisam ja kontra basic incoma, da on služi kao zamjena postojećeg sustava welfare statea to bi bilo značajno poboljšanje no implicitno kad ga se zagovara želi se na postojeće nadodati još i njega. Tu razinu poreznih prihoda nisu u stanju osigurati ni tri Franje Tahija i deset janjičarskih divizija.

      • zsikic kaže:

        “da basic incom … služi kao zamjena postojećeg sustava welfare statea to bi bilo značajno poboljšanje, no implicitno kad ga se zagovara želi se na postojeće nadodati još i njega

        po meni bi basic income bio zamjena za sve oblike socijalne pomoći (ali ne za zdravstveno osiguranje i osnovno školovanje)

      • Pike kaže:

        Kao što sam i predvidio😉

        Upravo ti *ne* programi su fiskalno i najveći (uz mirovine).
        Inače zanimljivo kako se nešto uzdigne do razine gotovo apsolutnog. Ogroman broj ljudi lječniku ide relativno rijetko (bar do starosti), a i to što ide su u pravilu manji problemi. Ja kod doktora nisam bio sigurno debelo preko 10 godina, ali zato jedem, oblačim se, trebam krov nad glavom, koristim komunalne usluge baš svaki dan i koristiti ću ih dok sam živ, ali iz nekog razloga zdravstvu je dan apsolutni prioritet.
        No to je neka druga tema od kuda to dolazi i tko utječe na ta pitanja…

      • zsikic kaže:

        želim vam da (vi i vaši najbliži) i dalje ostanete zdravi

  5. Nedavno sam proučavao bijeg iz Malthusove zamke. Navodno je sadašnja generacija prva koja živi lošije od svojih roditelja sve od prve industrijske revolucije što znači da se vraćamo u zamku. Bolji mi je ovaj vaš zaključak o problemu manjka potražnje. Imate kakve dodatne izvore koji povezuju Malthusa i sadašnji manjak potražnje? Antimalthusian je čini mi se zauzet pojam koji znači nešto drugo.

    • zsikic kaže:

      o basic income osnovno ovdje:

      http://www.basicincome.org/bien/aboutbasicincome.html#workfare

      što se tiče antimalthusian nisam znao da je zauzet
      (zanima me,ako znate, što se pod tim standardno podrazumijeva)
      malthusova zamka (u grubo) znači “ponuda nedovoljna za rast standarda (iako dovoljna za rast populacije)”,
      pa mi je onda antimathus, po nekoj oprečnoj analogiji, “potražnja nedovoljna za mogući rast (dakle i za mogući rast standarda)”

      • Anti-Malthusian je negiranje postojanja zamke, odnosno drugačija uzročno-posljedična veza. Po Malthusu, napredak tehnologije uzrokuje rast populacije i time održavanje (slabog) životnog standarda. Po Boserup, rast populacije je uzrok napretku tehnologije, dakle zamke nema. Populacija raste i time tehnološki napreduje (pretpostavljam da se oslanja na teoriju o kritičnoj masi potrebnoj za određenu tehnologiju).

  6. Hrvoje Radic kaže:

    “Tu razinu poreznih prihoda nisu u stanju osigurati ni tri Franje Tahija i deset janjičarskih divizija.”

    Da. To je preradikalan eksperiment a radikalni eksperimenti u ekonomiji opcenito zavrsavaju jako lose.

    • zsikic kaže:

      za to nisu potrebni “porezni prihodi”,
      kao što nisu potrebni ni za qe kojima je spašavan financijski sektor,
      potrebna je samo politička odluka
      (koju u jednom slučaju imamo, a u drugom za sada ne)

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s