Jedan od glavnih prigovora socijalnoj pomoći jest da one koji je dobijaju demotivira za rad. Uglavnom se radi o ljudima koji ne mogu dobiti bolje plaćene poslove, pa je ono što bi možda i mogli zaraditi otprilike jednako onome što dobijaju kao socijalnu pomoć. Ta bi im zarada automatski ukinula socijalnu pomoć pa zato nisu motivirani da rade (do istoga prihoda dolaze i bez rada).

Temeljni dohodak rješava taj problem, jer rad i njime ostvarena zarada ne ukidaju temeljni dohodak. Dakle, on nas ne bi pretvorio u ljenčine (koje po cijeli dan leže na svojim sofama, jedu brzu hranu i bulje u TV stvarnost) nego bi nas, upravo suprotno, motivirao da radimo.

Budući da svoj temeljni dohodak zadržavate, radili ili ne radili, bili bogati ili siromašni, sigurno vam je bolje raditi nego ne raditi i zato ste motivirani da radite.

Temeljni dohodak  koristan je i poslodavcima, jer će lakše naći radnike koji su spremni raditi slabo plaćene poslove, povremene poslove, poslove sa skraćenim radnim vremenom, … .  Ukratko, poslodavcima toliko željenu „fleksibilizaciju rada“  tek bi temeljni dohodak učinio prihvatljivom većini radnika, a ne samo poslodavcima, pa bi je to konačno učinilo i politički prihvatljivom.

Naravno, tu je i generalno povećanje potražnje koje je želja svih poslodavaca (v. ovdje).

No, vratimo se slabo plaćenim poslovima koje bi tek temeljni dohodak mogao pretvoriti u realne poslove. Neki od njih su loši, ponižavajući i besmisleni u tolikoj mjeri da ih zaista ne bi trebalo promicati. Drugi su pak toliko ispunjujući i smisleni da ih je vrijedno prihvatiti i uz malu zaradu. No, tko će reći koji su koji? I za koga je koji koji?

To ne može odrediti neka birokracija za vrednovanje poslova. To svatko može odlučiti samo za sebe samog. Ali tek ako je dovoljno neovisan da donese takvu odluku. Netko sa slabim kvalifikacijama i na rubu gladi to sigurno nije. Ali netko tko ima  zaleđe temeljnoga dohodka može donijeti takvu odluku.

Naravno, osnovno i još uvijek nerješeno pitanje jest kako temeljni dohodak učiniti politički prihvatljivim. „Davanje novca ni za što“ većini je još uvijek neprihvatljivo. Argument da “dobijaju svi” i da “svi dobijaju isto”, pa su u istoj situaciji kao i da nitko ne dobiva ništa relativno je jednostavan, ali je emotivno nedostatan. Previše vonja na socijalizam ili čak komunizam, a osim toga često želimo da susjedu bude gore nego nama, a ne da mu je samo jednako kao nama.

Drugi nerješeni problem jest „odakle novci za temeljni dohodak“. Odgovor koji bi objasnio od kuda bilo koji novci i što su uopće novci, toliko je neintuitivan da bar za sada nema nikakve šanse da uvjeri politički relevantnu većinu. Uvjerljivo bi bilo tek stvarno uvođenje temeljnog dohodka u nekoj zemlji ili regiji, koje bi se pokazalo uspješnim (trenutno ga ima samo Aljaska, ali na razini od svega 2000 dolara godišnje).

Do tada možemo samo odgovarati protupitanjem „odakle su bili novci za sanaciju svjetskog financijskog sustava“,  ili činjenicom da su npr. švedski socijalni transferi 90 milijardi eura godišnje, što je 800 eura mjesečno po stanovniku.

 

8 responses »

  1. Hrvoje Radic kaže:

    Zanimljivo ali ne bi volio zivjeti u zemlji gdje ce isprobavati sa temeljnim dohotkom. BTW, novci za sanaciju krize su uzeti na dug i moraju se vratiti.

  2. IsakN kaže:

    U svakom slučaju bi to bio eksperiment. Kako bi stvari završile ne znamo. Samo ne vidim šta je tu novo, to je helicopter money kojeg mnogi i zazivaju. Ono što ja mislim je da bi to npr. u Hrvatskoj gdje se tako malo toga prozvodi i gdje tako malo ljudi stvara, a gdje je birokracija i državni aparat tako velik sigurno izazvalo veliku inflaciju.

  3. Hrvoje Radic kaže:

    Ne bi nuzno doslo do inflacije. Centralna banka bi se pobrinula da ne dodje. U svakom slucaju to bi bio zanimljiv eksperiment za promatrati. Nisam shvatio bi li u taj temeljni dohodak isla samo socijalna davanja ili sve? Ustvari pitam da li bi se od tog temeljnog dohotka moralo platiti zdravstveno recimo? Ili bi na sve postojece troskove dakle zdravstvo, skolstvo, vojska, policija, sudstvo ovo bio neki dodatni porez koji bi se svima dijelio isto ili kako. Nije mi mehanika bas najjasnija. Ne shvacam odakle bi se novac preusmjerio u temeljni dohodak.

  4. Simun kaže:

    Profesore, vi zamisljate nekakav idealni svijet u kojem svi ili skoro svi rade, 95%, a ponetko eto nije imao srece, pa se onda tim rjetkim nesretnicima moze dati na nacin da se ovima sto rade ne uzme previse, i na kraju krajeva nije ni bitno koliko ce to trajati i kako su primatelji motivirani.

    Ali realni svijet je pun primjera poput ovog:
    http://www.dailymail.co.uk/femail/article-2689100/Romanian-father-reveals-plan-make-40-000-benefits-says-steal-rest-doesnt-work-out.html

    Dakle ljudi koji ce svjesno uzimati socijalnu pomoc i ne pada im na pamet da rade nesto produktivno. Tu je krajnje nebitno zove li se to socijalna pomoc, temeljni dohodak, zasluzeni dodatak, redistributak, ili kako vec. Svijet je *pun* takvih ljudi i ogroman broj njih se odavno slijeva u drzave koje imaju velikodusne socijalne politike, smisljene da funkcioniraju dok god su socijalni slucajevi iznimke.

    I sad, po vasoj teoriji, to sto je ovaj, i stotine tisuca slicnih, dosao u Britaniju, je nekako dobra stvar za britance. Povecao im je valjda agregatnu potraznju, sto li?

    • zsikic kaže:

      takvi pojedinačni slučajevi nebitni su za moj argument

      • Simun kaže:

        Eh, ali za vas argument je kljucno da je to “pojedinacni slucaj”, “izolirani incident” ili slicno.

        A stvarnost pokazuje da postoje citave kulture, odnosno da postoji barem jedan trajni i odrzivi kulturni obrazac (opisan na linku) u kojem ljudi komotno glume pijavice na zajednickoj blagajni i nista ih ne moze motivirati da nadju normalan posao. A takvih kulturnih obrazaca ima puno. Temeljni dohodak ce samo potaknuti priljev takvih ljudi u zemlju koja ga ima.

        Opcenito omjer onih koji neto placaju i onih koji neto primaju odredjuje koliko je neki sustav redistribucije odrziv. Dok god je broj onih koji zive od pomoci mali, nebitno je kako tu pomoc zovemo i kako ju tehnicki izvodimo. Medjutim taj omjer nije stabilan. Ako je socijalna pomoc velikodusna i rado se daje, rasti ce broj neradnika a padati broj radnika, omjer ce se kvariti.

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s