Osnovna ideja liberalizma, proizašla iz prosvjetiteljskoga pokreta, nije ograničenje države „per se“ nego njeno ograničenje u svrhu ostvarenja i očuvanja individualne autonomije.

S druge strane, autonomnu individuu prema M. Weineru (The Rule of the Clan, What an Ancient Form of Social Organization Reveals About the Future of Individual Freedom, Picador 2014) tek omogućuje jaka centralna država. O čemu je riječ?

Glavni problem koji imaju sve ljudske zajednice jest uspostava povjerenja i na njemu izgrađene suradnje. Iako ljudi surađuju više nego što bi to bilo u skladu s njihovim isključivo sebičnim interesima (tj. iako čovjek nije homo economicus), ipak nismo sposobni za sveopće bratstvo. Naša sposobnost da vjerujemo nepoznatim ljudima i s njima dragovoljno surađujemo tek je krhko proširenje prirođenije nam sklonosti da to činimo s rođacima i drugima s kojima smo u bliskim odnosima reciprociteta.

Zato je „rođački“ klan primarna forma socijalne i legalne organizacije, koja je ljudski razumljivija od moderne liberalne države. Sveprisutna je u ljudskoj povijesti (od najranijih vremena preko srednjevjekovne Škotske i ne tako davnoga Balkana do današnje Libije) i karakteriziraju je tri fenomena koji svaki ponaosob podriva individualnu autonomiju.

Prvo, i najznačajnije, radi se o društvenom ustrojstvu u kojem je shvaćanje zajednice kao proširene porodice bitno za svako društveno i legalno djelovanje i u kojem individue nemaju drugog izbora do potpunog podvrgavanja klanskom identitetu. Biti različit gotovo je nemoguće.

Drugo, radi se o društvima koja se temelje na mrežama patronata (pogotovo rođačkih) i idealima tradicionalnih patrijarhata. Članovi zajednice nisu njeni autonomni akteri nego tek nesamostalne osobe kojima se upravlja (i koje su primarno u funkciji klana).

Treće, radi se o antiliberalnim društvenim i legalnim organizacijama koje cvatu u nedostatku državnog autoriteta; od malih kriminalnih bandi do talijanske mafije i meksičkih narko-kartela.

Bez obzira na njihove razlike sve te forme dijele istu socio-legalnu strukturu koja podriva osobnu autonomiju. Kako bi rekao H. Maine to su zajednice statusa a ne ugovora. Legalna jedinica je grupa (proširena „porodica“) a ne individua. Društveni regulatori su čast i sramota.

U društvima časti zasluge svakog pojedinog člana zasluge su svih članova, kao što je i odgovornost za zlo koje je on počinio odgovornost svih članova. Socijalna kohezija je velika, kao i osjećaji sigurnosti i solidarnosti koji iz nje proizlaze, ali iz liberalne perspektive vladavina klana i njegove časti nedopustivi su napad na osobnu autonomiju.

Moderna autonomna individua produkt je mnogih stoljeća kulturnih transformacija. No, ono što građani modernih liberalnih država (koji svoju autonomiju uzimaju zdravo za gotovo) često previđaju jest i da je ona konačni proizvod te države. Tek nas je jaka nepersonalna država zaštitila od duboko ljudske sklonosti prema klanu i omogućila pojavu od klana zaštićenog autonomnog (i anonimnog) građanina.

O ovom paradoksu modernog individualizma, koji Weiner odlično objašnjava i dokumentira, posebno bi trebali razmisliti libertarijanci koji često ponavljaju da je opreka između autonomne individue i države nepremostiva (kako reče Reagan „Kada se država širi individualne se slobode smanjuju i to je zakon jednako čvrst kao i zakoni fizike.“).

Rezimirajmo, decentralizirana društvena organizacija je moguća. Dapače, ljudima je prirodna (i ne, neće se svi baciti u hobsijanski rat protiv svih). No, ona je izrazito neliberalna klanovska struktura u kojoj se individualna autonomija žrtvuje na oltaru grupne solidarnosti. Rastakanje države s velikom vjerojatnošću vodi upravo takvoj vladavini klana i to bi trebalo uzeti u obzir kada se valorizira moderna liberalna država.

2 responses »

  1. Pike kaže:

    “Rastakanje države s *velikom vjerojatnošću* vodi upravo takvoj vladavini klana i to bi trebalo uzeti u obzir kada se valorizira moderna liberalna država.”

    Kad bi David Friedman raspravljao s ocem o anarhiji Milton bi rekao it might work but probably wouldn’t, a David bi odgovorio it might not work but probably would.
    Koliko vidim treba samo usuglasiti brojke oko procjene vjerojatnosti🙂

    No malo ozbiljnije… Ono što je bitno u tim procjenama/vrednovanjima, a što se rijetko uzima u obzir je pravljenje ispravnih usporedbi različitih institucija. Recimo i sami ste spomenuli *liberalnu* državu. Znači usporedba se pravi s ne bilo kakvom državom nego posebno izabranom vrstom (i to vrstom koja je povijesni izuzetak, a i danas nije univerzalna). Pogrešno je uspoređivati najbolje primjere liberalne države s nepostojanjem države u nekoj zabiti. Na primjer, izbor u Afganistanu nije između državnog uređenja današnje Švicarske i klanova nego između teokratske države (kakva bi bila da nema Amera) i klanova. Tada je ocjena što je bolje drugačija.
    Isto tako država nije statična institucija. Država ima svoju logiku odnosno ekspandira s vremenom u veličini i opsegu. Jefferson bi rekao: “The natural progress of things is for liberty to yield and government to gain ground.” U zabavnijoj varijanti nešto slično kaže i Parkinsonov zakon http://en.wikipedia.org/wiki/Parkinson's_law , a znaju to vjerojatno i svi gledatelji britanske serije Da, ministre🙂
    Na primjer Švicarska i Argentina su u otprilike isto vrijeme sredinom 19.st donijeli ustave po uzoru na američki. Jedno vrijeme su imali sličan razvojni put, ali danas nisu ni blizu. Argentinu se s pravom naziva tragedijom 20.st, njih je snašla kletva “dabogda imao pa nemao”. Od jedne od najrazvijenijih zemalja svijeta prije stotinjak godina postali su simbol za sve loše što se može zamisliti (tango i nogomet na stranu🙂 ). Ni Amerika danas nije Amerika kakva je institucionalno postavljena prije dva stoljeća, država je u svakom pogledu veća i taj trend će se nastaviti.

    Gledat državu kao neupitnu, samorazumljivu i kao izvor riješenja s velikom vjerojatnošću vodi do velikih društvenih problema… i to treba uzeti u obzir😉

    Evo i malo zanimacije na temu u dugim ljetnim danima za one koje žele znati više…

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s