Čikaški plan (usp. ovdje) nacrt je prijelaza sa sustava privatne emisije kamatom opterećenoga novca na državnu emisiju beskamatnoga novca. Prvi ga je formulirao F. Soddy (nobelovac iz područja kemije) 1926. godine, prihvatio ga je F. Knight sa Sveučilišta u Čikagu 1927. godine, da bi ga zatim i predložio predsjedniku SAD-a F. D. Rooseveltu u memorandumu iz 1933. godine. Plan je ozbiljno razmatran ali nije implementiran.

Podržali su ga mnogi ekonomisti sa Sveučilišta u Čikagu (odakle planu i ime), među njima i ekonomski nobelovac H. Simons (koji je bio autor još jednog detaljnijeg memoranduma poslanog Rooseveltu  iste 1933. godine) te I. Fisher s Yalea (prema J. Schumpeteru i M. Friedmanu najveći američki ekonomist) koji je plan briljantno prikazao u kratkom i razumljivom obliku u 100% Money and the Public Debt (http://realmoneyecon.org/lev2/images/pdfs/100percent_money.pdf).

Potpisnici memoranduma iz Čikaga postali su kasnije poznati kao utemeljitelji Čikaške ekonomske škole poznate po svojem laissez-faire pristupu ekonomiji. No, oni nisu osporavali monopol države nad emisijom novca. Ono što su i oni i država smatrali problemom bila je velika promjena u strukturi bankarstva koju je plan zahtijevao.

Međutim, Knightovim riječima: „ … većina nas misli da mjere barem toliko drastične, koliko su to ove u našem prijedlogu, neće biti moguće izbjeći nego samo odgoditi …“. S druge strane, sami bankari (u već spomenutom Fisherovom prikazu) tvrdili su da bi prijelaz na bankarstvo sa 100%-tnim rezervama bio jednostavan, a isti stav imao je i Friedman u A Program for Monetary Stability iz 1960. godine.

Detaljni opis plana možete naći u gornjem linku na Fisherov članak ili u tekstu Benesa i Kumhofa, eksperata iz MMF-a:  https://www.imf.org/external/pubs/ft/wp/2012/wp12202.pdf.

Ovdje ću spomenuti samo ključne točke plana.

Najvažnije je razdvajanje monetarne i kreditne funkcije banaka (danas se novac stvara davanjem bankarskih kredita; usp ovdje). To bi se postiglo 100%-tnim pokrićem depozita novcem kojeg izdaje država i financiranjem novih bankovnih kredita isključivo vlastito zarađenim novcem (što većina ljudi misli da je i danas slučaj, a u to ih npr.uvjerava i bivši guverner HNB-a Škreb; usp. ovdje).

Time bi se bankama onemogućilo da stvaraju vlastite fondove u doba konjukture te ih potom uništavaju u doba recesije, što bi smanjilo velike fluktuacije kreditnih ciklusa, koje su jedan od glavnih uzročnika poslovnih ciklusa (koji su za poslove ćesto pogubni). Osim toga, 100%-tne rezerve potpuno bi eliminirale „bankovne panike“, glavnu boljku bankarstva s djelomičnim rezervama.

Nadalje, omogućujući  monetarno suverenim državama da novac izdaju bez kamate, umjesto da ga posuđuju od banaka uz kamatu, skinuo bi se s javnih financija teret kamata koji je glavni uzrok velikih javnih dugova. Budući da stvaranje novca više ne bi automatski bilo i stvaranje uglavnom privatnoga duga, dramatično bi se smanjile razine ne samo javnoga nego i privatnoga duga što bi bilo izuzetno stimulativno za cijelu ekonomiju.

Ako su ove tvrdnje autora Čikaškoga plana točne onda nema sumnje da bi njegova implementacija bila gotovo spasonosna za današnju recesijsku kao i negdašnju depresijsku ekonomiju.

Fisher i njegovi čikaški kolege do tih su zaključaka došli ekonomskim zdravim razumom i povijesnim iskustvom. Odsustvo preciznijih ekonomskih modela koji bi potvrdili da implementacija plana zaista vodi smanjenju fluktuacija kreditnih i poslovnih ciklusa, nestanku „bankovnih panika“, te nepodnošljivih javnih i privatnih dugova, možda je bila slabost Čikaškoga plana. No nedavno su već spomenuti eksperti MMF-a, J. Benes i M. Kumhof, suvremenim tehnikama ekonomskog modeliranja testirali Čikaški plan i potvrdili stara predviđanja o dobrobitima njegove implementacije (koga zanimaju detalji može ih naći na gore spomenutom linku).

4 responses »

  1. Hrvoje Radic kaže:

    Vase ideje su iz posta u post sve radikalnije i radikalnije. Vi bi sve okrenuli naglavacke pa kud puklo da puklo. Ovu zadnju sa 100% tnim rezervama priznajem da ne razumijem uopce pa mi ju je tesko i komentirati. No evolucija se odvija u malim progresivnim koracima a ne u gigantskim revolucionarnim obratima.

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s