Stavovi pojedinaca ali i mnogih institucija (stranaka, vlada, političkih foruma i sl.) u potpunom su skladu s Ezopovom basnom o cvrčku i mravu. Štedljivi i marljivi mrav preživjeti će hladnu i neplodnu zimu, a raspjevani i rasipni cvrčak zasluženo će stradati.

Nažalost, mnogima je lakše prihvatiti tu jednostavnu i netočnu sliku ekonomske stvarnosti nego se udubiti u njeno ozbiljnije promišljanje. Zato je možda najbolje i točniju sliku (koja je jasna mislećim ekonomistima) uobličiti u basnu, ne bi li ona tako lakše doprla do većeg broja pojedinaca i institucija.

Zamislite jednostavnu ekonomiju u kojoj postoje tri vrste aktera: mravi, cvrčci i ostale bube. Oni jedni od drugih kupuju robe i usluge. Potrošnja cvrčaka prelazi njihove prihode, pa se cvrčci zadužuju kod mrava koji troše ispod razine svojih prihoda. Ostale bube troše u okviru svojih prihoda.

Jednoga dana (možda poučeni Ezopovom basnom) cvrčci odluče da više neće živjeti preko svojih mogućnosti te se počnu razduživati. Dakle, više ne kupuju onaj dio roba i usluga za koji su se morali zaduživati. Postaje li svijet  na taj način nužno boljim, kako nas poučava Ezop?

Mogući su razni scenariji.

Jedna je mogućnost da mravi prihvate pad svojeg prihoda koji se manifestirao kao njihov kredit cvrčcima tj. da prestanu štedjeti. U tom scenariju cvrčci su se uspješno razdužili, mravi više ne štede i svi žive u okviru svojih prihoda.

Druga je mogućnost da ostale bube koje su oduvijek željele više trošiti, ali nisu mogle doći do mravljih kredita (mravi su ih, naime, davali cvrčcima) sada postanu novi mravlji dužnici. U tom scenariju razduživanje cvrčaka dovodi do zaduživanja ostalih buba. Dapače, nova potrošnja ostalih buba može povećati čak i prihod cvrčaka, pa je njihovo razduživanje još uspješnije nego su se nadali.

Treća je mogućnost mračnija. Mravi i dalje žele štedjeti (za stare dane ili možda u strahu da će i ostale bube smanjiti potrošnju i time još dodatno srezati njihove prihode) ali se nitko ne želi zaduživati. Zato mravi smanjuju svoje kupovine i od cvrčaka i od ostalih buba. Mravi tako i dalje štede, ali se prihod cvrčaka i ostalih buba smanjuje, pa se i jedni i drugi dodatno zadužuju. Razduživanje cvrčaka nije uspjelo, a čak su se i ostale bube počele zaduživati.

Što je pouka ove neezopovske basne koja je ekonomskoj realnosti mnogo bliža od Ezepove?

Da bi se netko mogao razdužiti netko mora odustati od štednje ili se pak netko drugi mora zadužiti (ako se cvrčci žele razdužiti onda, kao u prvom scenariju, mravi moraju odustati od štednje ili se, kao u drugom scenariju, ostale bube moraju zadužiti). Ako nema onih koji će odustati od štednje niti onih koji će biti novi dužnici, jedino što će se desiti biti će opći pad prihoda, tj. recesija.

Dakle, političari bi se prije bilo kakve odluke o svojem stavu spram razduživanja trebali zapitati koji je od gornja tri scenarija trenutno u igri (u ekonomskoj se povijesti pojavljuju sva tri). Nažalost, bojim se da ih većina razmišlja u okviru Ezopove basne koja je potpuno neadekvatan alat za razumijevanje ekonomske stvarnosti.

Nema sumnje da europske krizne godine, koje već predugo traju, najbolje opisuje treći scenarij. Strani i domaći mravi (strani prvenstveno iz Azije) i dalje žele štedjeti, tj. biti u suficitu. Dakle, da bi se Europski cvrčci razdužili (što nameće ezopovska, poglavito Njemačka, EU-politika) neke se druge bube moraju zadužiti. Budući da privatni sektor to neće (njega ćine cvrčci koji se panično razdužuju) jedina preostala mogućnost jest zaduživanje javnog sektora. No, ezopovska EU-politika i to zabranjuje i eto nas u trećem recesijskom scenariju.

P.S. Veliko je pitanje da li EU-ezopovci zaista ne razumiju da ekonomska stvarnost nije ezopovska ili samo koriste Ezopovo lako razumljivo i lako prihvatljivo moraliziranje kako bi ostvarili ciljeve koje nije moguće ni ekonomski ni moralno opravdati. O tome drugi put.

3 responses »

  1. theanswer0207 kaže:

    Možda u modelu nedostaje tehnologija koja štednju mrava transformira u output (investicije)? Štednja mrava ne stoji u čarapi. Isto tako, čini mi se da je bitan horizont u modelu. Ako kukci žive dva perioda i ako se pretpostavlja da mravi na kraju jedu svoj kapital, tada štednja mrava samo znači odgađanje potrošnje. Ako imamo beskonačni horizont, tada treba ubaciti “no Ponzi” uvjet i opet imamo samo prebacivbanje potrošnje u vremenu.

    Drugo, razduživanje u SAD-u je veće ne go u EU. Pitanje je ustvari imali li uopće razduživanja u EU. Koliko ja znam, podaci govore da i nema. Pogovoto nema štednje u javnom sektoru.Dapače, udio državne potrošnje u odnosu na BDP raste i u SAD-u i u Europi nakon krize.Na globalnoj razini također ne postoji nikakvo razduživanje u zadnjih 5 godina. Dapače, poluga na globalnoj razini raste i nakon krize, a praćena je uglavnom snažnim rastom poluge u zemljama u razvoju (Kini). Neki tu vide moguću novu krizu…

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s