Nema sumnje da su karikature Charlie Hebdo-a blasfemične i da kao takve vrijeđaju mnoge vjernike. Znači li to da ih treba zabraniti? Demokratsko liberalni konsenzus jest da ne treba. No, čak i mnogi koji nisu za zabranu misle da bi bilo pristojno suzdržati se, jer se radi o nečijim svetinjama. Riječ božja za njih ima svetost u koju ne bismo smjeli dirati.

O tome zašto taj argument ne bismo trebali prihvatiti i zašto nam još uvijek treba blasfemija pisao sam 2012. Čini mi se da u mnogim raspravama koje je Charlie Hebdo potaknuo to ipak nije jasno iskazano, pa ću si dopustiti da još jednom ponovim tu argumentaciju.

Zašto neki vjernici misle da njihove svetinje moraju imati poseban status u javnosti? Zato što one proizlaze iz riječi božje koja je apsolutno istinita!

Mi ostali smrtnici prihvaćamo da smo samo grješni ljudi, podložni interesima i gluposti. S druge strane, božji su stavovi nepogrešivi i vjernici nas na to stalno podsjećaju. (Npr. u raspravama o istospolnim brakovima vjernici se najčešće pozivaju na argument „da to nije božja ideja braka“, što pak proizlazi iz božje riječi zapisane u Bibliji, Kuranu, … .)

Zbog ovakvog posebnog statusa koji vjernici zahtijevaju za svoje svetinje, važno je obraniti pravo na blasfemiju, kao jedno od temeljnih prava slobode govora. Pravo koje su izborili prosvjetitelji (Hume, Voltaire, Paine,…) prepoznavši opasnost „entuzijazma“ (danas ga zovemo „fanatizmom“) u javnoj političkoj raspravi.

Shvativši da blasfemija potkopava „veće-od-tebe“, „apsolutno-istinite“, „nedodirljive“ pozicije vjernika i njihovih vođa, razumjeli su njenu nužnu ulogu u stvaranju sekularnog društva. Jer ono nikome unaprijed ne garantira pravo na istinu.

Može se činiti da takve opasnosti danas više nema, bar ne u sekularnim demokracijama. No, pogledajmo kako današnji sekularni svijet reagira na osudu blasfemije; osudu koja je često nasilna, poziva na ubojstvo i ubija (sjetimo se S. Rushdiea, F. Rosea, Charlie Hebdoa i mnogih drugih).

Reakcija je dvojaka. S jedne strane imamo pokušaj smirivanja situacije i sprečavanje daljnjeg nasilja. S druge imamo afirmaciju prava na slobodnu riječ. Krajnji je rezultat načelna obrana prava na blasfemiju, uz osudu tog istog prava u svakom konkretnom slučaju. (Otprilike kao što imate pravo prdnuti u liftu, ali ćemo vas osuđivati ako to i učinite.)

Tipični komentar je: „Nasilje ne možemo tolerirati, ali i čin blasfemije koji je do nasilja doveo zaslužuje našu osudu.“

No, takav stav pokazuje nerazumijevanje teško izborene demokratske bitke protiv brutalne represije kojoj su blasfemičari bili izloženi kroz cijelu ljudsku povijest. (U Europi ste još pred 200 godina završili na stratištu ako ste npr. ustrajali u tvrdnji da Krist nije bio čudotvorac.)

Kao političko načelo ovakav stav ne samo da ne štiti blasfemičare, nego je prijetnja samim temeljima demokracije. U zdravoj demokratskoj raspravi ismijavanje vjerskih ličnosti i ideja nije neprimjerenije od ismijavanja (drugih) politički važnih ličnosti i ideja. Evo i zašto.

U demokratskoj raspravi vjerske doktrine nemaju poseban status. Kao i druge ideologije one daju upute, u ovom slučaju čak i zapovijedi, kako se ljudi trebaju ponašati i koje vrijednosti trebaju prihvaćati. Dapače, to čine često i efikasno. Dnevne rasprave o pobačaju, braku, hidžabu, vjeronauku, pornografiji, radu, … jasni su i očiti primjeri. (Mnogi svećenici svojoj pastvi doslovno govore za koga da glasuju.)

Jednostavno je neprihvatljivo da sudionik ulazi u javnu raspravu i na nju ima tako snažan utjecaj, a da pritom zahtijeva posebnu zaštitu koju ostali sudionici nemaju.

Koliko god to raznim vjernicima bilo odvratno, ismijavanje i nepoštivanje Mojsija, Isusa ili Muhameda nije ništa neprihvatljivije od ismijavanja i nepoštivanja Sokrata, Voltairea, Marxa, Hayeka ili Ayn Rand. Riječima F. Rosea (izdavača Muhamedovih „danskih“ karikatura): „ako vjernik od mene ne-vjernika traži da poštujem njegove tabue u javnoj domeni, on ne traži moje poštovanje nego moje pokoravanje, a to je inkompatibilno sa sekularnom demokracijom“.

Čak postoje razlozi za posebno oštar odnos spram vjerskih doktrina. Naime, vjera u javnu raspravu ulazi s pretenzijom koju druge doktrine nemaju. Za razliku od sekularnih doktrina ona smatra, na što smo već upozorili, da su njeni stavovi božji stavovi i time implicitno (a ćesto i eksplicitno) za njih zahtijeva poseban status.

(Nije slučajno da 1. amandman američkog ustava eksplicitno zabranjuje zakonsko utemeljenje ili preferiranje jedne vjere, a ne npr. jedne stranke.)

Drugim riječima, vjerska ideja „svetoga“ ima opasni potencijal da bude iskorištena kao političko sredstvo, kao instrument moći. Njeno ismijavanje može preduhitriti takvu instrumentalizaciju (i uspješno to čini u post-prosvjetiteljskim sekularim društvima).

Osim toga, koliko god vjernicima to bilo teško razumjeti ima i nas koji mislimo da su mnoge vjerske doktrine neistinite, te često nemoralne i društveno štetne.( Možda mi nismo u pravu, ali u demokratskoj raspravi naša je pozicija legitimna i važna.)

Osobno svjetonazore ateista Darwina, Russella, Dennetta i mnogih drugih držim istinitijim i važnijim od Mojsijevog kako nam je pretstavljen Starim zavjetom, Isusovog kako nam je predstavljen Novim zavjetom, ili Muhamedovog kako nam je predstavljen Kuranom. Ne mislim da time vrijeđam židove, kršćane i muslimane, niti oni mene vrijeđaju svojim preferencijama.

U demokraciji nitko ne bi trebao biti prisiljavan da poštuje ono što smatra neistinitim, nemoralnim i društveno štetnim.

9 responses »

  1. Pike kaže:

    “U demokraciji nitko ne bi trebao biti prisiljavan da poštuje ono što smatra neistinitim, nemoralnim i društveno štetnim.”

    Ali u zapadnim demokracijama jesi prisiljen poštivati te stvari.
    Svako društvo ima svoje tabue i zabrane, u svakoj zemlji će vas se pravno goniti zbog neke izgovorene riječi ili simbolične geste. Tu nema razlike između islamista i zapadnih demokracija. U oba slučaja će doći naoružani stričeki i prisiliti vas da poštujete određeni tabu. Država će to samo obaviti elegantnije jer je monopolist na nasilje, a ne praviti nered na cesti. Isto kao što bi i neka islamska država napravila. U ovom slučaju je riječ o tome da je tabu jedne civilizacije preko imigracije došao u društvo koje ga takvim ne smatra.

    Jedna od većih političkih iluzija je da je europska moderna/prosvjetiteljstvo/liberalna demokracija ili kako god to zvali moralno neutralna ili da dopušta sve političke opcije. Ni blizu. Postoji sustav principa koji se smatraju ispravnima i moralnima i očekuje se da ih se silom sprovodi. Kao uostalom i u svakom drugom društvu, prošlom ili sadašnjem.
    U Njemačkoj (i drugdje) su zabranjene nacističke stranke, a opozicijska Die linke (u osnovi Komunistička partija Njemačke) se nadgleda od strane države jer su prijetnja demokratskom poretku. Zabranjene su i određeni simboli. Govor mržnje se kazneno goni, govor dakle. Negiranje holokausta vas može dovesti pred sud. Paljenje zastava je kazneno djelo u mnogim zemljama. Paljenje tkanine koja ima *simboličko* značenje je zabranjeno. Zvuči poznato?
    Pogledajte recimo ovu vijest:
    http://www.jutarnji.hr/osobama-koje-su-palile-zastave-na-prosvjedu-prijeti-zatvorska-kazna/929059/
    “…počinitelje može goniti na temelju hrvatskog Kaznenog zakona.
    U njemu, između ostalog, piše da se može kazniti svakoga tko *vrijeđa ili izvrgava ruglu* neku priznatu međunarodnu organizaciju.”
    Možete vrijeđati Marxa, Hayeka, Kuran, Bibliju, Isusa, Muhameda, ali ne i “priznatu međunarodnu organizaciju”.
    Ili ovu:
    http://www.vecernji.hr/hrvatska/prekrsajne-prijave-mladicima-koji-su-se-slikali-sa-srpskom-zastavom-na-ulazu-u-vukovar-983404
    Svakome u Hrvatskoj je jasno zašto su ovi privedeni. Mogli su se slikati s bilo čime osim srpskom zastavom i ništa im ne bi bilo, a mogli su i sa zastavom na nekom drugom mjestu isto ne bi bili privedeni.

    Što god tko mislio o ovim zakonima, jesu li opravdani ili ne, činjenica je da oni postoje i da su sastavni dio zapadnih demokracija. I koristi se fizička sila da ih se sprovede.

  2. jedno je kritika, drugo je oštroumna satira a nešto sasvim treče degutantna karikatura

    • zsikic kaže:

      nije pitanje je li degutantno, nego treba li zabraniti

      • pa sad neznam da li treba zabraniti, ono što vrijeđa fundamentalnu svijest utoliko da je spremna ubiti autora karikature..bilo bi pametna makar nekakva autocenzura, a što se nas ostalih tiče mogli bi takve tendencije (koje zbog pojma ‘slobode izražavanja’ imaju potrebu vrijeđati nečije fundameatalne stavove) staviti u sferu pornografije, koja je sama po sebi najčešće degutantna.

  3. davor kaže:

    Ne držim istinitijim svjetonazor Russella ili Dennetta od Isusovog kako je predstavljen Novim zavjetom, ali potpuno podržavam gornju argumentaciju. U onoj mjeri u kojoj se ideja svetoga koristi kao argument u res publica, ona je podložna kritici na isti način kao i bilo koja druga ideja koja ulazi u raspravu o zajedničkim stvarima. Naravno, svaki građanin može biti motiviran idejom svetoga i u nekom svome političkom stavu, ali ne može tu ideju koristiti kao javni argument. Ako bi vjernici svoju motivaciju iz ideje svetoga redovito čuvali od javne sfere, u privatnoj ili unutar religijske zajednice, a argumentirali svoje tako motivirane preferencije na neki drugi način (kao što mi se čini da je često bio slučaj u raspravi o definiciji braka) tad bi bilo nedopustivo uvredljivo zadiranje u te sfere.

  4. Simun kaže:

    Demokracija je samo vlast vecine. Nista vise, nista manje. Mene poprilicno smeta kad netko govori da su, recimo, sloboda govora ili razna druga ljudska prava ili “prava”, sastavni dio demokratskog uredjenja, ili nuzna za demokraciju, ili slicno. To je potpuno cinjenicno netocno. Ako bi se netko bavio vrijedanjem Muhameda u Pakistanu, on bi bio demokratski kamenovan na ulici, i to je jednako demokratski kao bilo sto na Zapadu. Vlast vecine, gomile, mase — je demokracija. Sudstvo, pravni sustav, sloboda govora, dioba vlasti, ljudska prava — to nisu sastavni dijelovi demokracije. Mozemo reci, uz razne ograde, da su te stvari u dobroj korelaciji sa zapadnim demokracijama, ali zaista nije u redu da redefiniramo pojam demokracije tako da ih ukljucuje.

    Demokracija je, dakle, moguca i bez toga. Zaista jeste moguce imati demokraciju uz postojanje tabua, zabranjenih tema i neupitnih istina. Jedini je uvjet da bi takvo stanje bilo stabilno — da ga vecina odobrava. Mislim da je to toliko ocito da ne moram navoditi primjere (dao je par dobrih iznad Pike). Kad kazem stabilno, mislim doslovno to — stabilno. Drustvo koje ima tabue nije samim time sebe osudilo na klizanje u tiraniju, ili gospodarski pad, ili nesto peto. Ne stoji da ako dopustimo jedan tabu, ugasili smo svjetla i slijedi “game over”.

    Dakle, ako je sloboda blasfemije nesto vrijedno, onda to treba obrazloziti bez referiranja na demokraciju. Kad ovaj kaze:

    „ako vjernik od mene ne-vjernika traži da poštujem njegove tabue u javnoj domeni, on ne traži moje poštovanje nego moje pokoravanje, a to je inkompatibilno sa sekularnom demokracijom“.

    Preciznije bi bilo reci, to je inkompatibilno sa idejom sekularizma.

    Inace, koja je razlika izmedju pokoravanja i postovanja? Predlazem sljedecu razliku: izraz postovanja je nesto sto netko radi svojom voljom, bez prijetnje silom. Izraz pokoravanja je nesto sto je iznudjeno prijetnjom silom. Utoliko ovi razni karikaturisti vise nemaju opciju pokazivanja postovanja. Prijetnja silom je tu.

    Radi se o borbi za moc, ali ne izmedju demokracije i neprijatelja demokracije, nego *izmedju dviju razlicitih demokracija*. Bespredmetno je raspravljati o tome smiju li postojati tabui. Postoje, postojat ce. Samo je pitanje tko ce odredjivati sto su tabui. Oni koji su to odredjivali do sada, ili novi izazivaci.

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s