Politika rješavanja problema grčkoga duga na kojoj i dalje insistira tzv. trojka (MMF, ECB i EK), a koju je provodila Samarasova grčka vlada, pokazala se neuspješnom (ne samo prema procjenama kritičara trojke nego i prema procjeni jednog člana trojke, MMF-a; usp. https://www.imf.org/external/pubs/ft/scr/2013/cr13156.pdf i http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2015/01/pdf/c3.pdf).

Na sljedećem grafu vidimo tri omjera: 1) trenutni dug/trenutni BDP (puna linija), 2) dug 2009./trenutni BDP (crtkana linija) i 3) trenutni dug/BDP 2009 (plava linija).

fig1_9

Drugi omjer (crtkana linija) pokazatelj je efikasnosti trojkinih mjera koje je provodila Samarasova vlada od 2010. do 2014. Bile su to mjere smanjivanja potrošnje i posljedično BDP-a. Taj je omjer gotovo identičan prvom omjeru (puna linija) koji je aktualni omjer duga i BDP-a, što znači da je porast omjera dug/BDP u cijelosti rezultat smanjenog BDP-a.

To naravno pokazuje i plava linija koja je uglavnom konstantna i na kojoj se lako vidi da je grčki dug na kraju 2014. gotovo isti kao što je bio i na kraju 2009.

Dakle, trojkine mjere nisu uspjele smanjiti grčki dug; jedino su uspjele smanjiti grčki BDP.

Fiskalna ravnoteža koju je Grčka postigla u razdoblju 2010. do 2014. druga je strana te iste medalje. Naime, deficit je smanjen sa 36.3 milijarde eura na 6.4 milijarde eura, ali više od 100% tog smanjenja jest rezultat smanjene potrošnje. To smanjenje za 30 milijardi eura rezultat je za 40 milijardi eura smanjene javne potrošnje i za 10 milijardi eura smanjenih javnih prihoda.

Reduciranje deficita isključivo smanjenjem potrošnje i uz nikakvo povećanje (nego čak i smanjenje) ukupnog outputa ima po društvo katastrofalne posljedice, a ne vodi ni ka proklamiranom cilju smanjenja javnoga duga.

U svijetlu svih tih pokazatelja, tražiti od sadašnje grčke vlade da nastavi promašenu, od trojke nametnutu politiku Samarasove vlade ekonomski je besmisleno. Uostalom, u skladu s međunarodnom praksom (mada bez međunarodne pravne regulacije) Grčka ima obvezu servisiranja duga koji su stvorile bivše vlade, ali nikako nema obvezu da to čini istom dokazano neuspješnom politikom.

Zašto trojka na tome ipak insistira? Možda zato da se u razumnim pregovorima ne bi razotkrio sav besmisao prošlih eu-mjera (car je odavno gol, ali tko čita MMF-ove analize). Još bi gore bilo da razumni pregovori s „radikalno“ lijevom i eu-neposlušnom vladom dovedu do razumnih i uspješnih mjera koje bi tu “radikalnu” vladu učinile uspješnijom od bivše kvazi lijeve i eu-poslušne vlade. 

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s