Najprije nešto o dnevnim političkim koracima koji su doveli do raspisivanja grčkog referenduma.

Prošloga četvrtka grčki premijer Cipras je još jednom od njemačke premijerke Merkel zatražio restrukturiranje (rezanje) grčkoga duga i još je jednom bio odbijen.

Dan kasnije Cipras je na 25. katu jednog briselskog hotela okupio svoje najbliže suradnike koji su ga uvjerili da ni MMF ni Njemačka ne žele dogovor nego žele Grčku izvan eura.

Prema svjedocima s 25. kata Cipras je frustrirano zaključio: „Ovo ne vodi nikuda. Što im se mi više približavamo to se oni više udaljavaju.“ Nakon dugih sati rasprava Cipras je zaključio de je dogovor nemoguć, koliko god on popustio, te se odlučio vratiti u Grčku i raspisati referendum.

Kreditori, naravno, to vide drukčije. Po njima Ciprasa zanima samo rezanje duga i olakšavanje trojkinih mjera tj. Cipras nije spreman prihvatiti „nužne žrtve“.

A početak tog istog tjedna izgledao je obećavajuće. Grčka vlada je predložila da se umjesto rezanja mirovina i povećanja poreza turizmu, povećaju porezi i mirovinski doprinosi korporacija. Prijedlog je po prvi put naišao na pozitivne reakcije.

Obećavajućim su ga ocijenili i Moscovici iz Europske komisije i predsjednik Eurogrupe Dijsselbloem. Grci su bili ushićeni.

Sljedeće jutro donijelo je hladan tuš. Prijedlog je odbačen. Ciprasu i njegovim glavnim savjetnicima, Varufakisu i Papasu, potvrdile su se najcrnje sumnje da njihovi sugovornici ne žele sporazum.

U srijedu navećer Grčkoj je uručen protuprijedlog u kojem se traži smanjenje mirovina (koje su u zadnje 4 godine smanjene za 40%) i povećanje poreza u turizmu (jedinom preživjelom grčkom sektoru).

Varufakisovi pokušaji da u četvrtak razgovara o restrukturiranju grčkoga duga su odbačeni, uz Dijsselbloemovo upozorenje „da će svaki pokušaj razgovora o restrukturiranju duga učiniti nemogućim bilo kakav dogovor“.

Varufakis je tada zatražio da Christine Lagarde (direktorica MMF-a) odgovori da li je uz novi prijedlog trojke (dakle i MMF-ov prijedlog) grčki dug uopće povrativ bez restrukturiranja. Ona je odgovorila da nije, a njenu daljnu elaboraciju Dijsselbloem je prekinuo riječima: „Ovo je ponuda uzmi ili ostavi“.

Kao što znamo Grčka je „ostavila“.

Inače, dan nakon  ovog sastanka objavljena je MMF-ova ekonomska analiza (http://www.imf.org/external/pubs/ft/scr/2015/cr15165.pdf) koja potvrđuje da dug nije povrativ bez restrukturiranja. Ona kao „tajni“ dokument kola već mjesecima (http://graphics.thomsonreuters.com/12/02/GreeceDSA.pdf).

A sada nešto i o širem kontekstu ovih zbivanja.

Grčka vlada je od početka suočena s neprijateljstvom Španjolske, Portugala, Irske i baltičkih država, sumnjićavošću lijevih matica u Francuskoj i Italiji, opstrukcijama Njemačke i MMF-a i destabilizacijom koju generira ECB.

Također joj je jasno da mora prihvatiti stalni primarni suficit na kojem insistiraju kreditori, koliko god on bio ekonomski upitan u zemlji kojoj je BDP u 4 godine pao za 25%.

Ono na ćemu Grci insistiraju jest da oni sami određuju način na koji će ostvariti taj suficit, a taj način je oporezivanje najbogatijih Grka i najvećih poslovnih profita.

Kreditori su odbili čak i to. Oni traže rezanja i pritom žele diktirati koja će to rezanja biti. Uzmi ili ostavi!

Cipras koji nema mandat za takvu politiku učinio je jedini mogući korak. Raspisao je referendum o promjeni tog mandata. Za njega je u siječnju glasalo 36% Grka i moguće je da većina želi ono što nudi trojka.

Zapanjena i bijesna reakcija europskih lidera vjerojatno je iskrena. Preokupirani svojim lokalnim politikama, moralno i intelektualno nespremni za europske probleme, oni iskreno vjeruju u nedemokratsku politiku u kojoj neizabrani  „profesionalci“ (u skladu s interesima najjačih) postavljaju uvjete na koje postoji samo jedan odgovor: prihvaćamo.

Suočeni s njima začudnim demokratskim potezom (kao da nisu imali vlastite referendume o ulasku u EU i kao da neće imati one o izlasku) Merkel, njen zamjenik, Hollande, Cameron i Renzi izravno su poručili Grcima da je to referendum o izlasku iz eura, a Juncker je bio još dramatičniji proglasivši ga referendumom o izlasku iz EU. Orkestrirana prijetnja: predajte se ili izbacivanje.

No, nisu u pitanju ni euro ni EU. Prijetnje izbacivanjem su očiti blef. Ni za jedno ni za drugo nema legalnog načina. Referendum je stvarno i uostalom potpuno očito referendum o povjerenju Ciprasovoj vladi (i europski su se lideri svojim porukama izravno angažirali na rušenju te vlade).

Što Cipras dobiva s ne-većinom? Osim potvrđenog mandata, samo jedno: nedvojbeni dokaz da ne može pristati na trojkine uvjete. Breme odgovornosti tada je na trojci i odluće li uništiti Grčku nema više upiranja prstom u nerazumnu i nedoraslu vladu.

Naravno, nema nikakve garancije da će Cipras u nedjelju pobijediti. U siječnju je dobio 36% sada treba preko 50%. Grčka je prožeta strahom i jadom, a bira između dvije nepoznanice što otežava sva predviđanja.

Izglasaju li Grci „ne“ budućnost im je nejasna. Možda banke ostanu zatvorene, depoziti propadnu i trojka (nelegalno) ostvari svoje prijetnje. Nesigurnost je dodatno pojačana time što grčka vlada ne može paralelno provoditi kampanju za ostanak u euru i objašnjavati kako će postupati ako je iz eura izbace. Ako i ima takav B-scenarij on za sada nije procurio u javnost.

Izglasaju li Grci „da“ nesigurnost je politička. Vlada će vjerojatno pasti i što onda? Kredibilne alternative trenutno nema. Ako se i pojavi, teško je zamisliti vladu koja će prihvatiti trojkine uvjete, odvesti zemlju u još dublju recesiju i uspjeti opstati duže vrijeme. Njena opozicija (i mogući slijednik) više neće biti proeuropska ljevica nego protueuropska bilo ljevica bilo desnica.

Lekciju će dobro naučiti protueuropske opozicije širom Europe i zato je grčko „ne“ u nedjelju glas za Europu.

3 responses »

  1. Veky (@veky) kaže:

    Jedna stvar mi nikako nije jasna. Kog vraga Grci čekaju da ih izbace? Čovjek bi očekivao da bježe od eura kao vrag od tamjana. Koje su _točno_ koristi koje Grčka ima od zajedničke valute s jednom Njemačkom, osim da je ova može ucjenjivati? Svakako je trebalo probati, probali su, nije uspjelo. Čemu produžavati agoniju?

    U mom naivnom svijetu, potez Grčke je jasan: vratiti drahmu, i zakonom zabraniti korištenje eura za bilo što osim za vraćanje vanjskog duga. Uzmite si svoje eure, nama principijelno ne vrijede ništa.😀 U čem je točno problem s time? (Naravno, uvođenje nove valute na ho-ruk stvara privremenu nestabilnost, ali Cipras se nikad toga nije bojao kad su ciljevi dugoročni.)

    • zsikic kaže:

      kao što kažeš “uvođenje nove valute na ho-ruk stvara privremenu nestabilnost” i velike troškove

      osim toga većina grka želi euro što je u demokraciji jak argument

      • Veky (@veky) kaže:

        Ma da, samo nije baš tako “na ho-ruk”, već dugo se zna da će se ovo dogoditi.

        Demokratski argumenti su ok (kad nema boljih), ali jako se češem po glavi – _zašto_ većina Grka želi euro? Jasno je da su ga željeli prije par godina, ali u međuvremenu su valjda vidjeli posljedice.

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s