Znanost je česta meta filozofskih i inih kritika zbog redukcionističkog (simplificirajućeg) pogleda na svoj predmet istraživanja.

Jedan od najboljih odgovora na ove kritike dao je Jorge Luis Borges u svojoj lapidarno kratkoj priči “Del rigor en la ciencia” („O znanstvenoj točnosti“):

U carstvu je kartografija dostigla takvu razinu točnosti da je mapa jedne provincije zauzimala jedan cijeli grad, a mapa carstva jednu cijelu provinciju. S vremenom tako šlampave mape više nisu bile zadovoljavajuće, pa je kartografski ceh napravio mapu carstva koja je bila veličine carstva i koja se s carstvom poklapala točku po točku. Sljedeći naraštaji (koji nisu bili toliko zaneseni kartografijom kao njihovi preci) držali su tu ogromnu mapu beskorisnom i nemilosrdno su je prepustili na milost i nemilost suncu i mrazu. U zapadnim pustinjama još i danas stoje tužne razvaline te velike mape, nastanjene životinjama i prosjacima. U cijelom carstvu neme druge relikvije znanosti geografije.

Borgesov uvid još uvijek ne dopire do mnogih filozofa, znanstvenih laika, pa i priličnog broja humanističkih i društvenih znanstvenika: nema razumijevanja bez redukcije i simplifikacije.

(Uostalom, kada mislite da ste razumjeli neki složeni fenomen ? Kada ste ga u stanju svesti na nešto jednostavnije. No, svesti je redukcija, a jednostavnije je simplifikacija.)

Najbolji način da se razumije kompleksni fizički i društveni svijet nije razvijanje sve glomaznijih, sve obuhvatnijih i sve detaljnijih modela nego razvijanje modela koji se fokusiraju na pojedine aspekte stvarnosti i koji pokušavaju objasniti te aspekte. Jedan po jedan, korak po korak.

Mapa tramvajskih linija ignorira spomenike, a turistička mapa gradskih znamenitosti ignorira tračnice. Slično je i sa znanstvenim modelima (i u društvenim i humanističkim znanostima). Naravno, teže je napraviti ili u danoj situaciji odabrati za nju primijereni znanstveni model, nego napraviti prometne i turističke mape ili odlučiti koja je primjerena u kojoj situaciji, ali princip je isti.

To je posebno važno kada se radi o ekonomskim modelima, zbog njihove političke (zlo)upotrebe. Nije problem da su oni redukcije i simplifikacije; to je nužno. Problem je da korektno objasne one ekonomske aspekte kojima se bave i da se primjenjuju u onim situacijama u kojima su ti aspekti relevantni.

O tome je riječ u novoj knjizi D. Rodrika Economics Rules, koja inzistira na bogatstvu ekonomskih modela i žali što ih današnji studenti ekonomije nedovoljno uče (jer se, ponovimo, ne radi o tome da “pobijedi” jedan “točni” model nego o tome da se u danoj situaciji koristi primjereni model).

O tome više u nekom sljedećem postu (kad pročitam knjigu🙂 ).

 

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s