Što je lijevo a što desno u neke druge osobe određujem tako da (stvarno ili u mislima) poravnam njezino naprijed s mojim naprijed (tako da nam je smjer od leđa prema trbuhu isti) i njezino gore s mojim gore (tako da nam je smjer od nogu prema glavi isti) te zatim odredim moje lijevo koje je tada i njezino lijevo i moje desno koje je tada i njezino desno. Tako npr. određujem što je lijevi obraz „osobe“ koju vidim u ogledalu (kada gledam sebe) i ne bi me trebalo iznenaditi da ta „osoba“ ima madež na desnom obrazu iako je moj madež na lijevom (usp. ovdje).

Međutim, „osoba“  iza ogledala je virtualna i „poravnanje“ s njom nema fizičkog smisla. Osim toga ono što vidim (i što mogu snimiti svojim fotoaparatom) dvodimenzionalna je slika na ogledalu, a ne trodimenzionalna „osoba“ iza ogledala. Čak je i slika na mojoj retini dvodimenzionalna (pretpostavimo da gledam samo jednim okom kako u raspravu ne bih upleo dubinski vid koji mi omogućavaju dva oka).

Razmotrimo stoga što se zbiva s dvodimenzionalnom slikom koju gledam u ogledalu.

Ako gledam u retrovizor mojega auta, slika koju vidim obrnut će se u smjeru lijevo-desno u odnosu na ono što bih vidio da se okrenem i pogledam direktno kroz stražnji prozor. Na primjer, tablice automobila koje vidim u retrovizoru obrnut će se na taj način, pa ću p u ogledalu vidjeti kao q.

Zašto dolazi do tog lijevo-desno obrata, a ne dolazi do gore-dolje obrata?

Kada okrećem svoje vidno polje, od retrovizora prema stražnjem prozoru, činim to oko neke osi i odnos slika koje vidim u retrovizoru i kroz stražnji prozor ovisi o toj osi rotacije. Vjerojatno ću se okrenuti oko vertikalne osi i zato će q (iz zrcala) prijeći u p (u stvarnosti).

Da sam se okrenuo oko horizontalne osi, tako da glavu zabacim 180 stupnjeva unazad, što je malo vjerojatno ako nisam čovjek od gume, onda bi q (iz zrcala) prešlo u d (u stvarnosti). To je malo teže izvesti, a bolno je i zamisliti, pa ću opisati ekvivalentnu i lakše izvedivu akciju.

Zamislite da je pred vama ogledalo i da pred sobom držite papir na kojem piše nešto što vi ne vidite direktno nego u ogledalu . Na primjer, u ogledalu vidite q. Da biste vidjeli što piše na papiru i to usporedili s onim što vidite u ogledalu morate papir okrenuti prema sebi.

Ako papir okrenete oko vertikalne osi vidjet ćete da na njemu piše p i zaključiti da se slika u ogledalu obrnula u smjeru lijevo-desno. To je ekvivalentno vašem okretu od retrovizora prema stražnjem prozoru, oko vertikalne osi.

Ako papir okrenete oko horizontalne osi vidjet ćete da na njemu piše d i zaključiti da se slika u ogledalu obrnula u smjeru gore-dolje. To je ekvivalentno vašem akrobatskom okretu od retrovizora prema stražnjem prozoru, oko horizontalne osi.

Dakle, moguće su obje promjene: lijevo u desno i gore u dolje.

Direktna slika prelazi u zrcalnu obrtanjem oko one osi oko koje se promatrač okreče da bi jednu usporedio s drugom.

To je gotovo uvijek vertikalna os i zato zrcalna slika gotovo uvijek prevodi lijevo u desno, a samo rijetko gore u dolje.

Naravno, dovoljno smo često gledali slike u ogledalima da lako možemo predvidjeti izgled direktne slike i bez okretanja prema njoj, ali najčešće nismo svjesni da je slika koju predviđamo rezultat preferiranja vertikalnog okretanja. Nesvjesni toga aspekta našega problema skloni smo misliti da zrcalo prevodi lijevo u desno, ne primječujući što mi činimo da bi se to uistinu desilo.

(Uostalom, isključivanjem promatrača naglašavanjem pitanja „što čini ogledalo“ isključili smo i samu sliku, jer ona pretpostavlja pogled i njegovu orijentaciju, tj.promatrača. Uz to isključivanje uopće ne možemo govoriti o transformaciji slike, lijevo-desno, gore-dolje itd., što je sama bit problema.)

Iako bi to trebalo biti samorazumljivo, mnogi „popularni“ odgovori na pitanje „što čini ogledalo“ uopće ne uzimaju u obzir „što čini onaj koji gleda u ogledalo“ pa im je potpuno nedostupna ključna veza osi rotacije promatrača i posljedičnog izgleda zrcalne slike.

Težnja za objektivnošću, zbog koje želimo fenomen odvojiti od promatrača, u ovom je slučaju potpuno promašena, jer je promatrač dio fenomena koji želimo objasniti.

 

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s