Uvriježeno je mišljenje da su radnici u javnom sektoru u mnogo boljem položaju od onih u privatnom.

Njihova radna mjesta su sigurnija, manje rade i bolje su plaćeni. Potvrdilo je to i istraživanje Ekonomskog instituta u Zagrebu iz 2014. prema kojem je prosječna neto plaća u javnom sektoru čak 25% veća nego u privatnom.

Osim toga, javnih uhljeba ima previše i doprinositelji iz privatnog sektora više ne mogu uzdržavati te mnogobrojne i skupe trošitelje.

Omjer je nevjerojatan. „Na svakog radnika u privatnom sektoru dolaze trojica iz javnog“, kako je otkrio Jutarnji list 27. 2. 2014. pod naslovom Najnovije istraživanje Jutarnjeg lista.

Tu tvrdnju mnogi uporno ponavljaju (vjerojatno i ne znajući njen izvor).

No, važno je znati i neke činjenice.

U analizi Ekonomskog instituta postoji razlika između „neprilagođene“ i „prilagođene“ razlike u plaćama. Neprilagođena ne uzima u obzir obrazovnu strukturu radnika ni vrste njihovih radnih mjesta i ta je neprilagođena razlika zaista 25%.

Tih 25% je jedino što ste mogli naći u medijima i stoga se jedino to pamti.

Prilagođena razlika u plaćama, koja uzima u obzir obrazovnu strukturu, iskustvo i druge karakteristike radnika, pokazuje da su 2012. neto plaće u javnom sektoru bile 5% veće od onih u privatnom.

Dapače, ta se razlika godinama smanjuje, tako da je 2004. iznosila 10%, 2008. je bila 6%, a 2012. (od kada su zadnji podaci iz istraživanja) pala je na 5%. S obzirom na politiku rezanja u zadnje 4 godine, danas je taj postotak vjerojatno manji.

Osim toga, analiza Ekonomskog instituta temeljila se na anketnim podacima, a ne na administrativnim podacima, npr. onima Porezne uprave. I sam dr. Nestić, voditelj istraživanja, vjeruje “da u anketi nisu evidentirane najveće plaće, najčešće one iz privatnog sektora”.

(U Ekonomskom Institutu su u daljnjim istraživanjima planirali analizirati i administrativne podatke, te ih usporediti s podacima dobivenim putem ankete. Ne znam je li taj plan ikada ostvaren.)

Što se tiče ogromnog broja javnih uhljeba, koji je potvrdilo „istraživanje“ Jutarnjeg lista, nalaz Ekonomskog instituta je: 24,1% u 2004., 22,3% u 2008. i 23,7% u 2012. U privatnom sektoru postoci su: 50,8% u 2004., 57,7% u 2008. i 56.8% u 2012.

Dakle, prema zadnjim podacima imali smo 23,7% radnika u javnom i njih 56,8% u privatnom sektoru. To znači da na 1 radnika u privatnom sektoru ne dolaze 3 Jutarnja nego 0,42 stvarna radnika u javnom sektoru.

„Istraživanje“ Jutarnjeg promašilo je više od 7 puta. Nekako mi se čini da i nije bilo istraživanja.

Možda su u Jutarnjem mislili da firme koje su u djelomičnom ili potpunom državnom vlasništvu spadaju u javni sektor? To nitko nigdje ne smatra, pa tako ni Ekonomski institut u svojem istraživanju.

Prema nalazu Ekonomskog instituta riječ je o 25,1% radnika u 2004., 20,0% u 2008. i 19,6% u 2008 (što je smanjenje od 22% u 8 godina).

Ako i te radnike proglasimo „javnima“, u skladu s Jutarnjim razumijevanjem „javnoga“, opet ne dolazimo do 3 Jutarnja nego do svega 0.76 „javnih“ parazita na 1 privatnog kontributora.

Promašaj za gotovo 4 puta. I dalje mi se čini da nije bilo istraživanja.

Ovakvom propagandom naši su mediji, uz svesrdnu pomoć političara, uspjeli u glave naših građana duboko usaditi ideju da su radnici privatnog sektora (i pogotovo njihovi poslodavci) stvaratelji i doprinositelji, dok su radnici javnog sektora (i pogotovo njihovi poslodavci) trošitelji i nametnici.

Mnogi moji poznanici, čak i prijatelji, često mi se hvale da „nikada nisu bili na državnim jaslama i tuđoj grbači“ nego „su sami zaradili sve što imaju“ i dosta „im je financiranja tih državnih jasli“. Iskreno su uvjereni da oni financiraju javni sektor.

Kada ih upitam misle li uistinu da je npr. proizvođač  ili prodavač čarobnih magnetskih pločica protiv migrene automatski stvaratelj i doprinositelj (samo zato jer je privatnik), dok je neurolog s Rebra automatski trošitelj i nametnik (samo zato jer je na državnim jaslama), malo se zbune i kažu da nisu mislili na liječnike i naravno učitelje (ipak razgovaraju s učiteljem🙂 ).

Ubrzo odustaju i od policajaca, vojnika, … ali na kraju ipak nisu uvjereni. Ideja je preduboko usađena.

Ne uspijeva ni argument da u mrskom socijalizmu sitni obrnici (tada jedini privatnici) valjda nisu financirali svo preostalo stanovništvo. Naime, to mračno razdoblje nije argument ni za što.

Katkada pomislim da bi jedina uspješna argumentacija bila da se na 10 godina sve privatizira (zdravstvo, školstvo, policija, vojska, sudstvo, mirovine, itd.) pa da nakon tih 10 godina građani odluče jesu li još uvijek za tu panaceju (no bojim se da bi došlo do oružanih sukoba prije isteka tih 10 godina).

P.S.

Ukoliko je nekom promaklo🙂 , ovdje se nisam bavio ozbiljnim ekonomskim i političkim aspektima javnog i privatnog (koji su složeni i izuzetno važni) nego tek banalno stupidnom idejom da javni sektor parazitira na privatnom.

Gotovo mi je neugodno da polemiziram s idejom za koju će mnogi reći da je nitko razuman ne zastupa. Nažalost moje je iskustvo da je ona duboko usađena i u mnoge inače veoma razumne glave.

Kada se ideja jasno eksplicira te je glave razumno odbace, ali ona i dalje implicitno formira mnoge njihove stavove.

Ta je ideja poput religije čije eksplicitne dogme razumno odbacujete, ali ona i dalje implicitno formira mnoge vaše stavove.

8 responses »

  1. hmatezovic kaže:

    Konacno da netko u ovome drustvu barata sa cinjenicama. Nadri-analticare bi trebalo zakonom zabraniti kao sto je to i nadripisarstvo i nadrilijecnistvo

  2. zsikic kaže:

    hrvoje, hvala na komplimentu, ali ovo sa zabranom bojim se ne bi uspjelo

    p.s. dobio sam ovaj mail od damira fabijanića pa ga zbog “zaštekavanja” ovako objavljujem:

    Pokušao sam ovo objaviti kao komentar na Šikinom blogu, ali je nešto zaštekalo…

    Obzirom na neke naše davne rasprave mailom između „privatnika“ i javnog sektora (Šika & Co.), rado se uključujem u ovu „matematički nestručnu“ raspravu. I mislim da moj dragi prijatelj Šika napravio grešku što se (jedino) osvrće na one koji poistovjećuju javni sektor s „uhljebima“.

    Nadam se da je svima (barem onima koji su u cc maila kojim nas Šika obavještava o novim postovima) jasna jedna bitna stvar: ZAPOSLENICI U JAVNOM SEKTORU NISU UHLJEBI.

    Dakle, ne kanim ovdje trošiti vrijeme na obrazlaganje pojma UHLJEB (uglavnom politički pozicionirani ljudi koji loše ili nikako rade poslove koji su ili za njih izmišljeni ili nisu kompetentni za njihovo obavljanje, neefikasna administracija koja ima neopravdane privilegije i „čiji se rad ne može kontrolirati“, menadžeri u državnim firmama s nebuloznim menadžerskim ugovorima itd, itd).

    Paradoksalno je da sam (i) ja osobno – UHLJEB! Imam status samostalnog umjetnika i svi građani RH sudjeluju u plaćanju mojih doprinosa za socijalno imirovinsko osiguranje. Kako i zašto, neki drugi put.

    E sad, da li sam ja sa svojih 30 godina staža u kojem sam (uz sebe) godinama „hranio“ (i danas hranim) brojne suradnike, stvarajući nove vrijednosti, „privatnik“ s privilegijom ili „uhljeb“ lako bih dokazao. Pogotovo što je u takvom statusu i moja „kolegica“ koja takav status ima isti broj godina, a NIKAD nije napravila NIŠTA iz umjetničke djelatnosti (nešto poput uhljeba – lažnih branitelja). Sve se to može vrlo lako riješiti u 5 minuta da to ovaj sustav želi. No, to bi se trebalo rješavati na izborima, a očito se ovih 25 godina ne želi riješiti.

    I da na kraju ponovim:

    Svi zaposlenici u javnom sektoru NISU uhljebi, ali neki zaposlenici u javnom sektoru JESU uhljebi. I o njima se (uglavnom) govori na taj način.

    O privatnom sektoru nekom drugom prilikom.

  3. Pike kaže:

    Jasno vam je da s ovakvom argumentacijom možete legitimirati i recimo ropstvo?

    Čim ste okvir postavili na način dal se od državnog aparata dobija nešto nasuprot ništa time ste i odredili odgovor. Dok drugi okvir dal se iz poreza od državnog aparata dobija što se želi i koliko se želi lako dovodi do odgovora o parazitiranju.

  4. zsikic kaže:

    petar pervan mi je poslao sljedeći komentar.

    Bok Šika,
    interesatno je bilo pročitati tvoj zadnji post o privatnom i javnom. Ta priča o realnom sektoru koji financira onaj državni tj. privatni je absurdna. Ja bih priču okrenuo naopačke i rekao da javni sektor služi privatnom zato da dobije usluge ispod tržišne cijene.
    Pitanje je koliko ljudi bi si moglo priuštiti usluge iz obrazovanja i zdravstva da cijene nisu kontrolirane od države. Poznato je da usluge iz javnog sektora trenutačno poskupljuju kada se privatiziraju. Naši građani su i zaboravili koliko su malo koštale upravne pristojbe koje su plaćali dok se ta aktivnost nije prepustila javnobilježničkom sektoru. Na globalnoj razini ti primjeri su više nego vidljivi u području medecinskih usluga ali je posebno bolna bila privatizacija gradskih vodovoda i kanalizacija koje neki gradovi pokušavaju sada vratiti nazad pod okrilje lokalne uprave.
    Što se tiče tvog “misaonog ekesperimenta” (katkada pomislim da bi jedina uspješna argumentacija bila da se na 10 godina sve privatizira (zdravstvo, školstvo, policija, vojska, sudstvo, mirovine, itd.) pa da nakon tih 10 godina građani odluče jesu li još uvijek za tu panaceju) taj eksperiment je u stvarnosti proveden u Čileu pod vojnom diktaturom Pinocheta. Vođen rukom tzv. Chicago Boysa (Milton Friedman i njegovi suradnici) gotovo sve je bilo privatizirano od zdravstva, mirovinskog sustava pa čak i socijalne službe. Sve to je lijepo opisano u knjizi The Shock Doctrine od Naomi Kleina. Neki taj period nazivaju The Miracule of Chile ali je istina drugačija…naime rast BDP Čilea je u cijelom periodu Pinochetove diktature bio značajno ispod prosjeka Latinske amerike i i prestigao ga je tek nakon demokratizacije. Recidivi brutalne privatizacije se osijećaju i dan danas ( Hundreds of thousands of Chileans took to the streets throughout the country on Sunday, seeking to increase pressure on the government to throw out Chile’s private pension system which was started in the 1980s during the dictatorship of Augusto Pinochet https://www.theguardian.com/world/2016/aug/22/thousands-protest-in-chile-against-state-pension-provisions).

    Pozdrav, Petar

    • zsikic kaže:

      može se okrenuti i ovako:

      javni sektor ima legalnu zabranu da bude privatni i mnogi u javnom sektoru koji bi željeli biti privatnici (a zabranjeno im je) ne vjeruju svojim ušima kada čuju da su oni uhljebi koje financira privatni sektor

      • mgogala kaže:

        Ne vjeruju svojim usima zato jer ne znaju definiciju uhljeba.

      • Samo ću skrenut pažnju na to da se reći piše sa mekim ć, isto kao i pomoć, dok se proizvođač ne piše sa mekim ć.

        Na ostale pravopisne pogreške se neću osvrtat, jer se nisam bavio ozbiljnom analizom, ali ovo su neke osnove koje bi svaki učitelj trebao/morao znati.

        Lp

      • zsikic kaže:

        hvala na ispravkama

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s