Zašto Trumpu politički ne šteti to što laže?  Ovo pitanje za mnoge je nerješiva zagonetka.

Da biste na njega mogli odgovorili najprije morate razumjeti što znači lagati a što „srati“ (eng. bullshit). Ovdje „srati“ koristim u smislu Frankfurtova članka „On Bullshit“ (Raritan Quarterly Review 6, 1986., Princeton University Press, 2005.).

Onaj koji govori istinu i onaj koji laže imaju odnos prema istini (da biste lagali morate znati što je istina). Zato od onoga koji govori očekujemo da na neki način podrazumijeva istinu, bilo da je promovira, bilo da o njoj laže.

No postoji i treći put. „Sranje“. Ono nema nikakve poveznice s istinom. Možda je istinito, a možda i nije, to je nebitno. Onaj koji „sere“ ne brine o tome što je istina, a što nije; niti treba znati što je istina, a što nije. Činjenice nisu test njegovih izjava, one su sredstvo kojim dolazi do cilja; sredstvo koje slobodno odabire u tu svrhu, a može ga i izmisliti.

To objašnjava zašto „seratora“ ne zabrinjavaju njegove laži. On ih zapravo ne vidi kao laži (bez obzira što su vama očite) jer je njemu nevažno govori li istine ili neistine. Važno je što postiže svojim govorom. Ukratko, on „sere“.

Naravno, nađete li se u situaciji  da trebate govoriti o nečemu o čemu znate malo ili ništa, jedine su vam opcije šutjeti ili „srati“. Katkada ne možete šutjeti pa „serete“ ali ste (nadam se) svjesni svoje slabosti u tom trenutku. Pravi „serator“ to ne vidi kao slabost. Ako postiže svoj cilj on to vidi kao svoju snagu.

Dakle, je li Trump „serator“ u Frankfurtovom smislu?

Mislim da nema dileme. On ne govori da bi komunicirao (za komunikaciju je razlikovanje istina od neistina presudno, jer je komunikacija efikasna samo ako uključuje istinitu razmjenu informacija). On govori da bi dobio ono što želi.

Za Trumpa razlikovanje istina od neistina nije bitno. Ako dobije što je htio, komunikacija je bila sjajna, ako ne dobije, bila je grozna. Zato katkada djeluje zbunjeno kada se u pitanje dovodi istinitost njegovih izjava. Njemu je potpuno jasno da samo budale očekuju da su njegove riječi istinite.  Pa ne služe riječi tome.

Ovaj utilitarni pristup retorici objašnjava zašto Trump često mijenja svoje iskaze. Ako misli da njegova publika želi da meksikance zove silovateljima i kriminalcima on će ih tako zvati. S druge strane, na zajedničkom medijskom nastupu s predsjednikom Meksika Nietom (u kolovozu 2016.) reći će da su meksikanci „bez zamjerke“ i da ih „izuzetno poštuje“.

Nama se to čini kontradiktornim, no služe li riječi samo tome da se ostvare ciljevi kontradikcije nema (u oba slučaja cilj je ostvaren).

Njegova  komunikacija  treba dovesti do emotivne rezonance, njegove metafore trebaju izazivati osjećajnu reakciju koja nema veze s  istinitošću njegovih izjava.

Ako doslovno razumijevate njegovu izjavu da je neposredno poslije rušenja Blizanaca vidio muslimane kako slave u New Jerseyu, zapanjit će vas ta laž. No, njegova publika tu izjavu doživljava kao istinu jer točno odražava njene osjećaje prema muslimanskim imigrantima (neki muslimani stvarno štošta zamjeraju Americi i Trumpova je publika mogla vidjeti njihove tv-iskaze, te „zaključiti“ da svi muslimanski  imigranti mrze Ameriku; to je njihova i Trumpova istina).

Za razliku od liberala koji ih zovu rasistima, Trump im daje svoj glas da jasno kažu: „muslimanski imigranti su opasni“. Oni ga obožavaju jer „govori njihovu istinu“ umjesto da ih osuđuje.

Ogroman broj Trumpovih izjava naprosto su laži; ali samo ako vas zanima istina. No, zanima li vas emotivna rezonancija biti ćete oduševljeni ili će vam biti zlo.

To je matrica u kojoj treba čitati Trumpa. Činjenice nisu bitne, uvijek postoje „alternativne činjenice“. Proponenti su jasno i glasno čuli njegovu poruku, dok se oponenti bave činjenicama koje proponente i tako ne zanimaju.

Ključno je pitanje zašto glasači prihvaćaju „sranja“. Konkretno, zašto su glasali za Trumpa?

Neovisno od „sranja“ imamo sljedeći  argument.

Ako ste američki glasač, najvjerojatnije krećete od nekih čvrstih preferencija tipa sigurno glasam za republikanca (to je ovaj put Trump) ili demokratkinju (to je ovaj put Clinton). Zatim se pitate „je li moj kandidat učinio nešto toliko loše da za njega/nju ne mogu glasati“. Drugim riječima, pitate se „glasam li za njega/nju ili uopće ne glasam“.

Da izbor na individualnoj razini nije između Trumpa i Clinton potvrđuju statistike po kojima je prijelaz iz jednog tabora u drugi potpuno zanemariv ili da budem sasvim konkretan: mislite li da su svi oni republikanci koji su se izjasnili protiv Trumpa, a bilo ih je mnogo, glasali za Clinton?

Što se tiče „sranja“, argument  je jasan. Trumpovi glasači razumiju da Trump „sere“ u svrhu cilja za koji misle da je i njihov cilj. On može izreći bilo što, čak i da će ubiti nekoga na 5. aveniji (kako je i sam objasnio), jer njegovi  glasači znaju da se radi o nečem drugom.

Zid prema Meksiku? Ma neee … . Ne radi se o tome, on zapravo želi reći (ubacite što vam rezonira sa zidom).

Drpanje međunožja? Ma neee … . To je samo razgovor s nekim frajerom, a ovi izbori su zapravo o (ubacite što vam rezonira s Trumpom).

Izbacivanje muslimana? Ma neee … . On nas samo želi zaštititi (pa ova nije mogla zaštititi ni ambasadu u Bengaziju).

Trgovinski rat? Ma neee … . On samo želi Ameriku prije svega. Što, vi ne želite veliku Ameriku?

Dakle, laž nije brana izbornoj pobjedi. No, kako stvari stoje nakon pobjede?

Mnogi su vjerovali da je ta utilitarna retorika „sranja“, to potpuno odsutstvo respekta prema činjenicama i istini, predizborna galama. Kada se vlast osvoji stvari će se promjeniti.

Prva teza : Predizborna retorika imala je za cilj osvajanje predsjedništva i kada je taj cilj ostvaren „sranja“ će prestati. Na scenu će stupiti ozbiljni (tradicionalni republikanski) potezi.

Druga teza: Predsjednik će se okružiti iskusnim i mudrim savjetnicima koji neće „srati“.

Treća teza: Trump i njegov tim su neiskusni lakrdijaši koji će vrlo brzo od sebe napraviti budale, te će ih uspješno disciplinirati sustav nadzora i protuteža  (eng. checks and balances) američkog ustava.

Što se tiče prve teze, srušili su je već prvi dani Trumpova predsjedništva. Zabrana ulaska građanima odabranih muslimanskih zemalja dokazuje da se retorika „sranja“ ostvaruje. Osim toga najavljena je i gradnja zida i rušenje Obamacare-a. Čini se da retorika nije samo retorika.

Što se tiče druge teze, ona je definitivno i potpuno demantirana. Najsnažniji čovjek Trumpove bijele kuće  postaje alt-right Bannon. Da ne bi bilo nikakvih zabuna, on postaje članom užega kabineta Vijeća nacionalne sigurnosti u koji će šefovi vojne i obavještajne zajednice, za razliku od Banona, „biti pozivani po potrebi“. Riječima republikanskog  senatora McCaina „potez neviđen u povijesti Vijeća za nacionalnu sigurnost“.

Što se tiče treće teze, možda je još rano za procjenu, ali naznake su tu. Izjava povodom obljetnice holokausta u kojoj se ne spominju židovi, ili uredba o imigraciji koja diskriminira muslimane, nisu samo podilaženje Trumpovoj bazi nego su, što je mnogo važnije, testiranje „nadzora i protuteža“ amerčkog političkog sustava. To nisu previdi neiskusne administracije nego ispitivanje do kojih se granica vlast može koncentrirati u Bijeloj kući.

P.S. Možda valja spomenuti da ovakva razmišljanja nisu „tek lijeve hiperbole“. Zabrinut je i Charles Koch, crvena krpa američke „lijeve misli“, što se vidi iz njegove nedavne izjave: „U velikoj smo opasnosti jer bismo mogli krenuti autoritarnim putem.“

Oglasi

About zsikic

https://www.fsb.unizg.hr/matematika/sikic/

4 responses »

  1. Neva Slani kaže:

    Fino 🙂 Dakle, “svijet” su sada uzburkala “sranja”, puno vise nego sto uzrujavaju lazi? (Kao sto uzrujava zid prema Meksiku, ali ne i zilet-zica prema Hrvatskoj…)
    Meni najdrazi komentar Trumpove izborne pobjede dala je M. Grbesa: Amerikanci su zacepili nos i glasali. (uklapa se u “sranja”)

  2. sirspejsoliver kaže:

    Da malo citiram tvojeg idola (i mojeg) – ali sada u malo drugacijem kontekstu:

    … The order is rapidly fading …

    … Your old road is rapidly aging
    Please get out of the new one if you can’t lend your hand
    Cause the times they are a-changing …

    Zasto nisi obradio medijsku harangu? Nije li situacija puno kompliciranija od toga sto Trump samo “sere”. Otkuda onakvi neredi tzv. lijeve avangarde? Mislim da ovaj puta “seres” i ti (iako su ti postovi vrlo zanimljivi – posebni – i rado ih citam).

    • zsikic kaže:

      bravo royen, inače nije neobično da su skupine matematičara zatvorene u svoje krugove i sumnjičave prema “outsiderima” van tih krugova

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s