To je naš novac – jeste li sigurni

Je li porez koji vam je država uzela vaš novac? Kada ga država jednom uzme očito više nije. No, je li prije toga bio vaš? Opće je mišljenje da je bio. Država uzima vaš novac i njime plaća razne stvari; neke s kojima se slažete, neke za koje niste sigurni da ste ih željeli platiti i neke koje vam je potpuno neprihvatljivo platiti.

Ako ste desno vrlo je vjerojatno da to doživljavate kao krađu vašega novca koji se troši na nešto za što vi nikada niste dali svoj pristanak. Ako ste lijevo vrlo je vjerojatno da i vi mislite da se radi o vašem novcu, ali koji je (kada se sve zbroji i oduzme) ipak korisno upotrijebljen; neka vrsta dobročinstva. No, bili vi lijevo ili desno uvijek je riječ o vašem novcu.

Taj sveprisutni osjećaj da je vaš bruto „vaš novac“ teško je poljuljati. Zapitajmo se ipak u kojem je on smislu „vaš“. Radi li se tu o legalnom ili moralnom vlasništvu? Razmotrimo li svaku od tih alternativa zasebno, odmah ćemo uočiti da je prva besmislena, a druga malo vjerojatna.

Očito je da nemata legalno pravo na „vaš bruto“, jer vas zakon obvezuje na plaćanje poreza. S druge strane, kada bi to bilo vaše moralno pravo to bi značilo da je predporezna tržišna distribucija moralna. No, malo je vjerojatno da u prihodu  upravljaća financijskim fondom, koji je više stotina puta veći od prihoda istraživača na projektu novog tretmana karcinoma, leži neki dublji moralni smisao.

Sigurno ste se pošteno naradili za vaš „bruto“, nema sumnje da je vaš doprinos općem dobru značajan, vaše sposobnosti i vaši talenti nadilaze sposobnosti i talente drugih … itd. No i drugi su se naradili i njihov je doprinos značajan, čak i oni imaju neke sposobnosti i talente, ali teško je vjerovati da tržište te moralno relevantne aspekte uzima u obzir kada odlučuje što će kome uknjižiti.

Zato obveza zakonodavca nije da respektira „bruto“ nego da ga ne respektira, pokušavajući nemoralna tržišna knjiženja uskladiti s moralom. To, naravno, nije lako jer postoje ekonomski, politički i ini realiteti koje treba uzeti u obzir. No, ključno je razlikovati pragmatični argument za porezno rasterećenje koje će npr. potaknuti investicije, od moralnoga argumenta o pravu ljudi na njihov „bruto“.

Prvi, zapravo empirijski, argument prolazi ili pada ovisno o ekonomskim i inim datostima, dok je drugi (namjerna ili nenamjerna) pojmovna zbrka koja tržišnim knjiženjima pridaje moralni značaj. Vlasništvo ne postoji mimo zakona i stvara se (između ostalog i) poreznim zakonima, a nije nešto što se tek naknadno distribuira tim zakonima.

Porezna politika nije politika distribucije onoga što građani već imaju, nego je samo jedna od politika određivanja vlasništva, iako ta činjenica veoma teško postaje psihološkom činjenicom u glavama onih kojih se tiče.

A čak i kada bi se političke rasprave s teme „koliko moje imovine država treba porezno oteti“ prebacile na temu „kako zakoni, uključujući i porezni zakon, trebaju određivati što je moje“, to ne bi dokinulo politička neslaganja, ali bi ih smjestilo u pravi kontekst. Rasprava bi se vodila o vrijednostima koje želimo ostvariti našim sustavom vlasništva – koliko težine dati suzbijanju siromaštva i jednakim šansama, koliko nemiješanju u dogovore slobodnih pojedinaca itd. Možda bi konačni rezultat i bila minimalna država koja gotovo sve prepušta tržištu, ali ne zbog nekog temeljnog (moralnog) prava na tržištem uknjiženi „bruto“.

Vaš „bruto“ nije novac koji ste zaslužili, nego novac koji vam je amoralno (ne nužno i nemoralno) tržište uknjižilo i država to knjiženje može respektirati, iz raznih praktičnih razloga, ali sigurno nema moralnih razloga da to čini. Jedini legitimni razlog ograničenja redistribucije ekonomski su realiteti (ukoliko to jesu), a to nikako nisu argumenti „našega novca“ koje država nema pravo „otimati“.

Oglasi

O autoru zsikic

https://www.fsb.unizg.hr/matematika/sikic/
Ovaj unos je objavljen u Ekonomija. Bookmarkirajte stalnu vezu.

17 odgovora na To je naš novac – jeste li sigurni

  1. mgogala napisao:

    Jedini komentar koji mogu dati na ovo jest da je casni starina Zvonimir Sikic, rodonacelnik sveucilisne dinastije u kojoj su osim njega na istom sveucilistu udomljena i dvojica njegovi netjaka, obolio od akutnog uhljebitisa.
    Prica o tiome kako ja nisam vlasnik onoga sto zaradim je izvan svake pameti. Ja svoj rad prodajem poslodavcu za novac. Po samoj prirodi razmjene, nakon toga je rezultat mog rada vlasnistvo poslodavca a novac moje vlasnistvo. Ideja da bi takva slobodna pogodba na neki nacin bila amoralna i da bih ja trebao nekome tko nije ni na koji nacin ucestvovao u radu dati dio svog novca je suluda. Inace, trziste nije ni moralno ni amoralno. Trziste je institucija. Moralni se zakoni odnose na ljude. Moralni zakoni su zakoni, cesto nepisani, koje ljudi moraju postovati kako bi ostali clanovima drustva. Trziste je institucija koja omogucuje razmjenu dobara i usluga izmedju pojedinaca ili grupa. Institucija != covjek, sto znaci da su price o “amoralnom trzistu” i ‘moralnoj drzavi” konfabulacije nekoga tko ne zna na sto se ti termini odnose i sto oni znace. I drzava i trziste su institucije. Moralni ili nemoralni mogu biti samo pojedinci. Zakoni drzave mogu biti u suprotnosti sa moralnim zakonima. To je evidentno slucaj u drzavama koje ne postuju privatno vlasnistvo, zbog cega u takvim drzavama redovito dolazi do raspada morala i raspada drustva. Moral, naime, stiti privatno vlasnistvo. Neki je bradati tip, mislim da se radi o Charltonu Hestonu, svojedobno na Bliskom Istoku nasao dvije kamene ploce na kojima je, medju ostalim, stajalo i ovo:

    – Ne ukradi
    – Ne ubij
    – Ne pozeli tudje stvari
    – Ne kazuj laznog svjedocanstva
    – Ne pozeli tudjeg zenidbenog druga
    – Ne sagrijesi bludno

    Ima u vezi s tim i prica o nekakvom gorucem grmu, nadam se da su ga ugasil u medjuvremenu. Te ploce su osnov danasnjeg morala u Evropi, u koju, htjeli mi to ili ne, spada i Hrvatska. Po ekonomskim slobodama smo negdje uz Botsvanu, ali zemljopismo smo ipak u Evropi pa gore receni savjeti s tih dvaju kamenih ploca definiraju i moral na ovim prostorima. Taj moral stiti i privatno vlasnistvo kao i dobrovoljnu razmjenu. Ideja da bi nekakav moralni autoritet, u ovom slucaju drzava, trebala “ispravljati” razmjenu izmjenu slobodnih pojedinaca je znak akutnog uhljebitisa, uznapredovalog do mjere koja utjece na logicku prosudbu. Drzava kao institucija je tijekom XX stoljeca svoj autoritet izgradila u Auschwitzu, Katynskoj Sumi, Bleiburgu, sibirskim logorima, Golom Otoku, kambodzanskim poljima smrti, genocidu nad Armencima i na Trgu Nebeskog Mira (Tienanmen). Svi ti dogadjaji upozoravaju na drzavu kao problem a ne na drzavu kao zastitnicu morala.
    Kada vidim ovoliku kolicinu gluposti na jednom mjestu, moram reci: jadna Hrvatska, tako daleko od Boga a tako blizu Marxu!

    • zsikic napisao:

      imam samo dva netjaka koji imaju prezime kordić i ne rade na sveučilištu,
      kako to tako i sve ostalo

      • mgogala napisao:

        A Hrvoje Sikic i Tomislav Sikic, obojica profesori matematike, jedan na FER-u, drugi na PMF-u? Slucajno ih poznajem obojicu. Isao sam s njima u osnovnu skolu, gimnaziju i na fakultet. Sasvim slucajno znam da ste u rodu. Rodjak Drzislav je takodjer u drzavnoj sluzbi, doduse ne na sveucilistu. Cak i ako apstrahiramo pitanje rodbine, jos uvijek ostaje elementarna logicka pogreska oko atribucije moralnosti institucijama. Moral je zakon koji se odnosi na pojedince, ne na institucije.
        Inace, i ja sam diplomirao matematiku, sa strucnim prosjekom 4.6. I natjecao sam se za mjesto asistenta kojeg nisam dobio, najvjerojatnije jer nemam pravo prezime. Takve stvari ostavljaju jako gorak okus u ustima. Ja sam emigrirao, bas kao i dvojica daleko najboljih studenata generacije, Igor Savin i Mladen Bestvina i takodjer radim u SAD, doduse ne kao matematicar. Ja jesam vlasnik onoga sto zaradim, zato jer ne zivim u Hrvatskoj.
        Gospodine profesore, stariji ste covjek, puno stariji od moje generacije. Razumijem cinjenicu da ste odrasli u socijalizmu i da su vas ucili, bas kao i mene, da je socijalizam “znanstven” i da “kapitalizam jednom mora propasti”. Ipak, treba nadrasti taj naivni marksisticki kargo kult i shvatiti da su kapitalizam i trziste jedina nada. Ja Hrvatskoj zelim dobro, dok za vas nisam siguran. Ono u sto jesam siguran jest da ovakvi naivni marksisticki pamfleti nece nikome donijeti nista dobra, najmanje Hrvatskoj. Javni sektor jest prevelik, Hrvatska ne postuje privatno vlasnistvo i krajnje je neslobodna zemlja u ekonomskom pogledu, neslobodnija od Burkine Faso ili Kambodze. Logicka konstrukcija kakvu ste predlozili u svom postu je cisti bezobrazluk i uvreda zdravom razumu.
        S Postovanjem,
        Mladen Gogala

      • zsikic napisao:

        Ne znam koliko znate moje bratiće Hrvoja i Tomislava (nemam pojma tko je Držislav), ali znam (prema onom što pišete) da mene ne znate.

        Čak i da ste sporadično pratili moj blog shvatili biste da je ono što ste napisali uglavnom besmisleno. (Možda će vam biti zanimljivo da su me do 90te krstili desničarom, a od 90te ljevičarem  )

        Npr. već u “o” mogli ste vidjeti da

        “su postovi kompilacije onoga što sam pročitao i što pokušavam sažeti za najširu publiku koja to nije pročitala, izvore uglavnom ne navodim, osim ako ih netko zatraži u komentarima”.

        Tako je i u ovom slućaju.

        Izvor je “The Myth of Ownership: Taxes and Justice”, Oxford University Press, 2002.

        Autori su Liam Murphy i Thomas Nagel koji nisu “odrasli u socijalizmu“ i čije stavove još nitko nije proglasio “marksistickmi pamfletima“ (detaljnije o njima npr. na wiki ili ako vam je bliži mises.org).

        Možda bi vam bilo zanimljivije da ste tekst pročitali bez predubjeđenja i prethodnih frustracija i animoziteta.

  2. mgogala napisao:

    Ispravka: radi se o Gordanu Savinu, ne o Igoru Savinu.

  3. imbehind napisao:

    Dragi profesore, čak da i jest sve tako kako ste napisali, nije li pametno i dalje promatrati bruto dio plaće kao nešto što pripada nama, a ne državi, jer onda se 1) potvrđuje status državnih službenika kao onih koji služe narodu, budući da ih narod plaća, 2) naglašava odgovornost državnih službenika za trošenje novca prikupljenog porezom i 3) uspostavlja veza između visine poreza s jedne i kvalitete usluga koje država pruža s druge strane.

    Ako mislite i dalje da to nije pametno, da li bi vam bio problem pojasniti što bi bile prednosti vašeg shvaćanja bruta plaće kao nečeg na što, ako dobro shvaćam, država ima potpuno pravo i uopće ni ne pripada radniku. Jer kako ja shvaćam ovo što vi pišete, u državi koja shvaća poreze kako ih vi opisujete, državni službenici su iznad naroda, nemaju obavezu za svoje odluke odgovarati tom istom narodu i nema nikakve veze između visine poreza i onoga što za taj porez mi kao narod dobijemo.

    Ispada da ste potpuno zadovoljni stanjem u kojem se naša država nalazi, jer ovo što sam maločas opisao upravo predstavlja trenutačno stanje u državi.

    • zsikic napisao:

      “U državi koja shvaća poreze kako ih vi opisujete, državni službenici su iznad naroda, nemaju obavezu za svoje odluke odgovarati tom istom narodu …”

      Apsolutno NE! Kolika će biti bruto-neto razlika ne određuju “državni službenici koji su iznad naroda” nego izaberivi i smjenjivi zakonodavci čija

      „obveza nije da respektiraju „bruto“ nego da ga ne respektiraju //upravo određujući koji njegov dio je neto//, pokušavajući nemoralna tržišna knjiženja uskladiti s moralom. To, naravno, nije lako jer postoje ekonomski, politički i ini realiteti koje treba uzeti u obzir. No, ključno je razlikovati pragmatični argument za porezno rasterećenje koje će npr. potaknuti investicije, od moralnoga argumenta o pravu ljudi na njihov „bruto“.”

      Cijela poanta posta je da se pokuša razumjeti da

      “Porezna politika nije politika distribucije onoga što građani već imaju, nego je samo jedna od politika određivanja vlasništva, iako ta činjenica veoma teško postaje psihološkom činjenicom u glavama onih kojih se tiče.”

      Kao što sam napisao, izabrani zakonodavci mogu donijeti zakone čiji bi

      „konačni rezultat bila minimalna država koja gotovo sve prepušta tržištu, ali ne zbog nekog temeljnog (moralnog) prava na tržištem uknjiženi bruto“

      nego zbog

      “ekonomskih, političkih i inih realiteta koje su uzeli u obzir”.

      Ukratko, post uopće ne razmatra moguće porezne politike (niti se opredjeljuje za i protiv ovih ili onih) nego pokušava objasniti što su uopće porezne politike. Što se tiče vašeg

      „i nema nikakve veze između visine poreza i onoga što za taj porez mi kao narod dobijemo”

      to je pitanje koje nisam dotaknuo i koje je obavijeno još većim mistifikacijama. Ono zahtijeva posebnu obradu ali za sada upućujem na jedan stari post koji se dotakao te teme:

      https://sikic.wordpress.com/?s=mit+o+dr%C5%BEavnom+deficitu

      čemu uopće porezi v. u

      https://sikic.wordpress.com/2012/04/12/drzava-nije-firma/

      • imbehind napisao:

        Pokušavam razumjeti to što ste napisali, ali jednostavno ne mogu. Što to znači “politika određivanja vlasništva” u kontekstu poreza, a i uopće, mi nimalo nije jasna.

        Govoriti da razlika bruto i neto plaće, tj. porez i davanja nisu naša prije nego što ih ustupimo državi mi je kao prvo potpuno krivo, a kao drugo, ne razumijem koji bi bio motiv tvrditi da je to tako.

        Naime, ako ja dogovorim sa poslodavcem bruto plaću za moj rad, onda je jasno da je ta plaća moja. To što mi država prisilno uzima dio je posve druga stvar. Možda Bruto2 nije moj, ali sigurno nije ni državni, nego ga država prisilno naplaćuje od strane poslodavca. Zanimljivo je da u državama koje nisu imale iskustvo sa socijalizmom plaća ide prvo na račun radnika, a radnik je dužan platiti poreze državi, tako da je i računovodstveno stvar čista.

        Dokaz da je to stvarno tako je taj da ako ja radim za stranog poslodavca i isplaćujem cijeli bruto sebi na kajmanskom otočju da u tom slučaju država nema pristup mojoj imovini tj. novcu na offshore banci. Sve što država može napraviti je represija prema meni osobno, ako sazna da sam joj sakrio dohodak.

        Moguće je da sam u potpunosti promašio poantu, jer mi nije jasno da tvrdite primjerice da je u srednjem vijeku desetina prinosa (žito, svinje i slično) koje je kmet davao feudalcu, a što je preteča današnjih poreza, zapravo pripadala feudalcu u samom startu. Da kojim slučajem danas ne koristimo novac već da država meni tvrdi da je npr. 30% šljiva na mom stablu šljive zapravo njeno, državno, svako proljeće bi državi uredno isporučio 30% cvjetova šljive jer ne želim uzrupirati državnu imovinu.

      • zsikic napisao:

        nema motiva nego samo banalnih činjenica: svako vlasništvo je legalna kategorija, tj. definiraju ga zakoni, između ostalog i porezni zakoni

        koje donose izabrani i smjenjivi zakonodavci (a ne državni činovnici) i koji mogu biti dobri, grozni, svakakvi, ali to nije tema

        u kojoj to državi na svoj račun dobijate bruto?

        SAD nisu iskusile socijalizam ali “zanimljivo” kao i svugdje na svoj konto dobijate neto

        https://www.thebalance.com/what-is-included-on-a-pay-stub-2062766

  4. mgogala napisao:

    Gospodine profesore, citamo razlicite knjige, Knjige koje su mene formirale su “Road to Serfdom” F. Hayeka i “Free to Chose” M. Friedmana. Ne zelim se nabacivati citatima, no tvrdnja da brutto koji ugovorim s poslodavcem nije moje vlasnistvo je – besmislena. Prvo pitanje koje slijedi takvu tezu je: a o cijem se vlasnistvu onda radi? Ako se radi o drzavnom vlasnistvu, na koji je nacin drzava stekla vlasnicka prava nad dijelom moje zarade? Silom? Ako je to tako, onda je vasa teza da drzava pljacka svakog zaposlenog u privatnom sektoru, s cime se potpuno slazem. Ipak, pljacka ne mijenja vlasnicka prava. Drzava jos uvijek pljacka dio moje zarade. Vlasnistvo steceno razmjenom ne nestaje preko noci.
    Na teze o drzavi kao cuvarici morala se uopce ne zelim ostvrtati jer su razne drzave tijekom proslog stoljeca pobile stotine milijuna neduznih ljudi, bez suda i zakona, medju njima i mog djeda, za kojeg ni danas ne znam gdje je zakopan.
    I ne, nas dvojica se ne poznajemo. Ja sam godinu dana mladji od Hrvoja i nisam se nikada previse druzio s njim. Bio sam svojevremeno dobar s djevojkom koju je on kasnije ozenio, ali to “bio sam dobar” se cak nije moglo smatrati niti mladalackim prijateljstvom, naprosto popricali bi kada bi se sreli. Ipak, zivjeli smo vrlo blizu, njih dvojica na Dobrom Dolu, ja u Dugom Dolu, i isli smo u isto osnovnu i srednju skolu te na fakultet, tako da se nismo mogli mimoici. Ne znam kada ste vi rodjeni, no ja sam rodjen 1961. Vi ste vjerojatno vise od 4 godine stariji od mene, tako da vas se ne bih sjecao, cak i da smo vi kojim slucajem isli u istu osnovnu i srednju skolu, sto mozda i jesmo. Mozda ste se i vi znojili kod profesora Lukica, Vrtara, Nikolca, Vere Gaal i drugih profesora u mojoj nekadasnjoj gimnaziji, ali buduci da ste vise od 4 godine stariji, nismo se mogli susresti. Znam da ste otprilike generacije prof. Mirka Primca i prof. Sime Ungara koji su mi predavali na fakultetu. To je sve.
    I da, mislim da je javni sektor u Hrvatskoj puno prevelik. Osobno ne mislim da se drzava treba baviti skolstvom, zdravstvom i mnogim drugim stvarima kojima Republika Hrvatska bavi. Bez osobnog animoziteta, jer kako sam rekao, ne poznajemo se, mislim da su vasi stavovi o privatnom vlasnistvu i javnom sektoru jako neispravni. Cinjenica da je zagrebacko sveuciliste popunjeno malim brojem jako poznatih prezimena i da ja nisam prvi koji je primijetio obiteljsku umrezenost na zagrebackom sveucilistu. Stanje na zagrebackom sveucilistu mi kaze da bi trebalo primijeniti celicnu metlu, prije povecavanja placa. Vjerojatno ste culi opis zagrebackog sveucilista terminom “obiteljske vrijednosti”. To svakako nije nimalo laskavo. Na zapadnim sveucilistima postoji jako dobro poznati princip koji se na engleskom zove “publish or perish”. Zdravo natjecanje bi trebalo zamijeniti ‘obiteljske vrijednosti”.
    Prema onome sto cujem, odlican ste predavac, i nase inzinjere strojarstva i brodogradnje ste odlicno naucili matematici koju trebaju za pronalazak posla u Njemackoj i Irskoj. Ipak, vase teze smatram jako pogresnima, bez obzira na cinjenicu da ih je netko izrekao prije vas u knjizi na engleskom. Na kraju, ja sebe smatram klasicnim liberalom, politickom orijentacijom koju socijalisti obicno etiketiraju kao “neoliberale” ili “libertarijance”. Postoji jako mnogo primjera uspjesne dosljedne primjene trzisnog gospodarstva kojom su se nacije obogatile, od Svicarske pa do Australije, Novog Zelanda, Nizozemske i Singapura. Praksa pokazuje da ja imam pravo. Socijalisticke teze i nepostovanje privatnog vlasnistvasu donijele siromastvo, totalitarizam i zaostajanje gdje god su pokusane. Razlika izmedju Rusije i Njemacke je danas veca nego 1914. Isto vrijedi i za razliku izmedju Hrvatske i Njemacke. Zato i imamo masovni bijeg u Njemacku i Irsku, u kojima ljudi jesu vlasnici onoga sto zarade. Drugim rijecima, ljudi protiv vasih teza glasaju petama.
    Vase teze su u Hrvatskoj podrzane od vecine gradjana. Na zalost, to ne moze potrajati. Jedino privatni sektor moze donijeti blagostanje. I to je neporeciva cinjenica.

  5. mgogala napisao:

    Gospodine profesore, idemo ispocetka. Zamislimo situaciju u kojoj se vi i ja dogovorimo da vam ja napravim X za 1000 kn. Vi imate 1000 kn a ja mogu napraviti X. Vi ste vlasnik 1000k a ja sam vlasnik rada i materijala potrebnog za izradu X. Onog trenutka kada ja vama predam X a vi meni predate 1000 kn, doslo je do razmjene. Razmjenom su i X i 1000kn promijenile vlasnika. Dobrovoljna razmjena je jedini moralno prihvaceni nacin promjene vlasnistva. Drzave u toj prici nema nigdje. Ja sam duzan drzavi platiti porez na prihod, u Hrvatskoj jedno 600kn, no to ne znaci da ja nisam vlasnik svih 1000kn, Zaboravili ste jos jednu stvar: ja porez je isto transakcija: drzava mi prodaje uslugu. Ako mi drzava ne pruza uslugu koju bi trebala, medju ostalim i zastitu mog privatnog vlasnistva, onda imamo problem.
    Vlasnistvo jest legalna kategorija, no vlasnistvo je i moralna kategorija. Moral stiti vlasnistvo. Kada drzavni zakoni dodju u sukob s moralom, onda imamo problem.

    • zsikic napisao:

      ova priča vrijedi u “društvu” u kojem smo samo vi i ja (od kud kune, što ako me prevarite, ili ja vas, što ako radimo na štetu trećeg, gdje ste naučili to što mi radite, što ako se razbolite itd. itd.)

      to niste mogli naučiti od friedmana i hayeka (koje sam, naravno, čitao)

  6. imbehind napisao:

    Porezni zakoni u svakoj državi pa tako i u našoj polaze od pretpostavke da je novac kojeg netko dobije za plaću od tog nekog, pa mu ga uzmu. “Gross pay: This is your pay before deductions for federal, state, and local taxes, as well as Medicare, Social Security and any insurance or retirement contributions.”. Da bi nam država nešto uzela, to nešto prvo mora biti naše. Što i jest slučaj.

    Ovo što sam naveo da možeš sebi isplatiti bruto odnosi se na self-employed, kao što je slučaj i sa našim obrtnicima. I jedni i drugi sami sebi plaćaju poreze.

  7. mgogala napisao:

    To ovisi o nacinu rada. Ja sam konzultant koji ima svoju firmu i od klijenata primam brutto. Od tog brutta sam izdvajam za porez, Brutto je moje vlasnistvo. Cinjenica da pod prijetnjom sile moram platiti gomilu bespotrebne birokracije ne znaci da brutto prestaje biti mojim vlasnistvom. Cak i da sam redovno zaposlen, opet bi brutto bio moje vlasnistvo. To sto firma plati porez umjesto mene ne znaci da taj novac nije moje vlasnistvo. Znaci da grabezljiva drzava reketari porezne obveznike.

  8. @zsikic, @imbehind, @mgogala

    Meni je pak savršeno jasno što je profesor htjeo reći kao i što je htjeo reći autor (ili autori) izvornog teksta na kojeg se on poziva.

    Naime, nažalost, iz krajnje cinične ali savršeno validne pravne perspektive profesor je u pravu, jedino što u tekstu stvar nepotrebno ograničena isključivo na plaću i vlasništvo nad imovinom. Država, kako trenutno stvari stoje, odnosno ljudi zaposleni u njezinoj administraciji (budući da je država sama po sebi isključivo apstrakcija kojoj je za vlastitu materijalizaciju nužan mehanizam načinjen od ljudi koji ju sprovedbom sile čine stvarnom), jeste nalik na svaki drugi oblik organiziranog nasilja (sama stvara vlastite zakone) potencijalno vlasnik ne samo svog dohotka i imovine svih ljudi na njezinom teritoriju, ona je u svojem najširem smislu gospodar svog života i smrti na tom teritoriju, a dok ju ne zamijeni (u pravilu silom) druga takva apstraktna tvorevina u čije će ime najčešće isti ti, čak imenom i prezimenom identični, službenici sprovoditi silu ili u najmanju ruku nastaviti uživati blagodati redistribucije vrijednosti koju je netko drugi stvorio. Ne poznajem biografiju profesora, ali nekako mi se čini da je i on bio državni zaposlenik u barem dvije države, a da pri tome nije promijenio geografsku lokaciju gdje radi.

    Država je monopol sile nad određenim teritorijem. Iz tog razloga po toj jedinoj zaista točnoj i sveobuhvatnoj definiciji pojma države, a bez ulaska u promjenjive i vrlo relativne finese o tome tko zaista vlada i na koji način dolazi na vlast, država na tom teritoriju posjeduje i može potencijalno činiti sve do li onoga u čemu će ju spriječiti neka druga veća sila. Zapravo, radi se o čistom primitivizmu. Upravo suprotno od slobodnotržišnih i kapitalističkih principa koji su zasnovani na prosporitetu zajednice kao refleksiji prosperiteta pojedinca, zasnovanog na njegovim pravima i obavezama proizašlim iz dobrovoljnih ali obvezujućih privatnih odnosa s drugim sebi jednakima pojedincima, u državi ništa nije zasnovano na dobrovoljnom odnosu i malo što je uopće obvezujuće, dok je ujedno praktički sve zasnovano na krajnjem primitivizmu primjene sile. Pravni okvir koji “ozakonjuje” takav odnos države, odnosno njezinih aparatčika prema ostatku populacije ne mijenja na stvari po pitanju stvarnog značenja, samo isto čini legalnim (analogno legalnosti koncentracionih logora, masovnih pogubljenja i drugih nešto težih za izrelativizirati manifestacija punog značenja pojma države i vlastovanja nad određenim teritorijem).

    Iz tog razloga, cijeli tekst profesora je u suštini redudantan s vrlo jezgrovitom konstatacijom koju je prije nešto manje od sto godina iznjeo jedan drugi njegov kolega:
    “Sve u državi, ništa izvan države, ništa protiv države.”

    Jedina stvar u kojoj profesor jako griješi je ona vezana za moral. Naime, u etatizmu i njegovom ultimativnom obliku (socijal-)fašizmu ne postoji ništa moralno. Naime, jedna od rijetkih stvari koje država ne može po prirodi stvari, čak niti po cijenu istrebljenja cijele svoje populacije (probali već etatisti s istoka u više navrata) uspjeti jeste nametnuti moralne vrijednosti. Ono što država može jeste nametati svoje “vrijednosti” pod moralne i nastojati uvoditi novogovor u kojem se mijenja značenje izvornih riječi, ali to je bez tržišta koje će isto prihvatiti i raširiti na dobrovoljnim osnovama, dugoročno jalov posao kao i svaki drugi na sili zasnovan mehanizam kada su međuljudski odnosi u pitanju. Ako profesora zanima zašto je to tako, možda bi bilo dobro da prouči materijale objavljene od strane velikana po čijem se prezimenu zove stranica koju sam “preporuča” (mises.org).

    S druge strane, savršeno je logično da profesor iz pozicije osobe kojem je država poslodavac i na osnovama čijeg represivnog mehanizma on skrbi za vlasittu egzistenciju, ima stav koji ima. Naime, profesor kao i svi drugi “korisnici proračuna” (to da ne koristim jedan drugi daleko manje politički korektan ali mnogo prikladniji izraz), je u izravnom sukobu interesa već kada glasuje, a kamoli kada iznosi svoje stavove o porezima. Broj ljudi koji će se otvoreno zalagati za ukidanje i izmjenu uređenja na kojem zasnivaju svoju egzistenciju, ma koliko isto bilo nehumano i suprotno ljudskom biću, bez obzira što pravni okvir (inače cirkularna referenca kad je država u pitanju) o tome govorio, ima iznimno malo. Što je i logično.

    Logička greška koja se proteže vezano uz aspekt moralnosti pri čemu se implicira da je pravni sustav koji se svodi se na primjenu sile protiv svakog tko se istome ne pokloni, neovisno o biću i legitimetu samog čina (a nije ujedno dovoljno moćan da ga nadjača kao npr. druga jača država), jeste tim veća zbog kontinuiranog zamjene, slučajne ili ne, pojmova legalnosti i legitimeta.

    Da, profesore, može biti potpuno legalno i u skladu s pretpostavljenim zakonima iste da jedna anticivilizacijska tvorevina svojata sve prihode ostvarene na teritoriju nad kojim ona vrši represiju (ili negdje čak i izvan teritorija ako prihode ostvaruju građani koji su u njezinom vlasništvu, pardon, njezinog “državljanstva”) i sve prema isključivo arbitrarnim kriterijima povlaštenih polubogova na vlasti koji iste onda redistribuiraju u cilju perpetuacije takve antihumane nepravde i zla, ali u tome nema ničeg legitimnog, a kamoli moralnog. Dapače.

    • zsikic napisao:

      vi pišete kao anarhist (ne govorim u pežorativnom nego faktičnom smislu) i vjerojatno niste čitali originalne političke i ekonomske radove hayeka i misesa, koji su eksplicitni protivnici anarhizma

      npr. mises:

      Society cannot do without a social apparatus of coercion and compulsion, i.e., without state and government.

      The maintenance of a government apparatus of courts, police officers, prisons, and of armed forces requires considerable expenditure. To levy taxes for these purposes is fully compatible with the freedom the individual enjoys in a free market economy. Human Action, 1949.

      In and of itself the principle of taxation according to the ability to pay is not socialistic. Nation State and Economy, 1919.

  9. Profesore, uzmimo skoro pa bilo koju etičnu osobu koja dijeli vrijednosti naše zapadne civilizacije te u toj osobi, njezinu neartikuliranu težnju ka iluziji o sigurnosti vremenski prioritetiziranog instant-determinizma (uključujući spremnost na kompromis odabira „manjeg zla“) i zamijenimo tu naizgled pragmatičnu, a zapravo patetičnu karakteristiku lijenog uma, s težnjom ka pronalasku problema iza problema makar i po cijenu življenja „u mraku“ (točnije, bez iluzije kognitivnog oslonca), i ono što od takve osobe nastaje, ako ne već odmah onda s vremenom, je nužno anarhist.

    Moje mišljenje o velikanima liberalne misli je takvo da su i oni ljudi sa svojim ograničenjima. Meni je jedan moj prijatelj, također anarhokapitalist, svojedobno poklonio majicu s likom Miltona Friedmana (iznad fotografije je ime Milton u fontu logotipa Metallice) koju i danas rado nosim i u javnosti. No, iako se ne slažem s mnoštvom stvari koje je Milton zastupao, ja tog čovjeka i njegovo djelo neizmjerno poštujem i smatram da je „našoj stvari“ efektivno doprinio daleko više od meni daleko nazorima bližeg Rothbarda. Slično vrijedi i za „tatu“, odnosno bolje „djeda“ Ludwiga.

    I danas (nedljelja) imam dosta posla pa se zaista ne bih upuštao u dublju analizu iluzije nužnosti postojanja konstrukta države, no, morat ćemo se složiti, da neovisno o razlikama u poimanju zakona i države, odnosno razmatranju mogućnosti postojanja jednog bez drugog, zajednički denominator stavova navedenih mislilaca nikada ne bi pravdao moralnost (eventualno, uslijed ograničenosti vlastitih dosega razmišljanja, nekakvu „utilitarnost“) države da svojata (dio) vrijednosti koju pojedinac stvara.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s