Doktrina komparativne prednosti

 

Paul Samuelson se još davne 1969 žalio da “tisuće važnih i inteligentnih ljudi nikako ne uspijevaju shvatiti doktrinu komparativne prednosti, niti u nju vjeruju čak i nakon što im je objašnjena”.

Ta je ekonomska činjenica poznata već 200 godina (objavio ju je Ricardo 1817. u svojim Principles of Political Economy) no ni do danas se stanje o kojem govori Samuelson nije promijenilo.

To je posebno pogubno u doba najave trgovačkih ratova, koje mnogi prizivaju i zato jer vjeruju da bez trgovine mogu bolje nego s njom. U to su čak apsolutno uvjereni ako proizvode koje kupuju mogu proizvesti efikasnije nego oni od kojih ih kupuju. Očito, zar ne? Ne, potpuno netočno!

Krenimo (što je uvijek najbolje) s primjerom.

Pretpostavimo da američki radnik uz svoje kapacitete u zadanom vremenu može proizvesti 100 t soje ili 4 t čelika, a kineski uz svoje kapacitete 30 t soje ili 3 t čelika.

       Amerikanac               Kinez
              Soja            100 t               30 t
              Čelik             4 t                3 t

Amerikanac je apsolutno produktivniji u obje djelatnosti, pa je očito najbolje da sam proizvodi i soju i čelik. Možda to djeluje očito ali je potpuno netočno.

Pretpostavimo da Amerikanac 75% svojih kapaciteta troši na soju i 25% na čelik, dok Kinez 50% troši na soju i 50% na čelik. Njihova će proizvodnja tada biti sljedeća:

              Amerikanac                  Kinez
              Soja (75%)        75 t (50%)        15 t
              Čelik (25%)          1 t (50%)        1.5 t

Ako bi se Amerikanac potpuno posvetio soji, a Kinez čeliku imali bi sljedeću situaciju:

               Amerikanac                 Kinez
              Soja (100%)        100 t (0%)           0 t
              Čelik  (0%)               0 t (100%)       3 t

Razmjenom 20 t američke soje za 1.2 t kineskog čelika došli bi do sljedećeg konačnog rezultata:

       Amerikanac               Kinez
              Soja            80 t               20 t
              Čelik            1.2 t               1.8 t

On je očito povoljniji od onoga do kojeg dolaze samo vlastitom proizvodnjom bez razmjene (80 > 75, 20 > 15, 1.2 > 1 i 1.8 > 1.5).

Zašto je tomu tako i je li to samo karakteristika posebno odabranih američkih (75%, 25%) i kineskih (50%, 50%) udjela u samo vlastitoj proizvodnji soje i čelika?

Da bismo odgovorili na to pitanje uočimo najprije da za Amerikanca 100 t soje vrijedi 4 t čelika, ili skraćeno:

100S = 4Č          25S = 1Č          1S = (1/25)Č

dok za Kineza 30 t soje vrijedi 3 t čelika, ili skraćeno:

30S = 3Č          10S = 1Č          1S = (1/10)Č.

Komparativno gledano čelik je jeftiniji Kinezu (njemu 1 t čelika vrijedi 10 t soje, a Amerikancu 25 t), dok je soja jeftinija Amerikancu (njemu 1 t soje vrijedi 1/25 t čelika, a Kinezu 1/10 t).

Doktrina komparativne prednosti zapravo upozorava na ekonomsku činjenicu da je uvijek bolje da svatko proizvodi samo ono što mu je komparativno jeftinije, tj. samo ono u čemu je komparativno bolji (čak i ako je u svemu apsolutno bolji).

Da je to zaista uvijek tako (a ne samo u našem primjeru) možemo za matematički malo pismenije čitatelje dokazati na sljedeći način.

Neka su a i 1-a američki postotci angažmana na soji i čeliku (u našem primjeru a = 0.75 = 75%  i  1-a = 0.25 = 25%), a k i 1-k analogni kineski angažmani (u našem primjeru k = 0.5 = 50%  i  1-k = 0.5 = 50%). Tada će Amerikanac i Kinez proizvesti:

100Sa + 4Č(1-a)           odnosno           30Sk + 3Č(1-k).

Za svaki relativni odnos vrijednosti soje i čelika koji je između američkog 25S = 1Č i kineskog 10S = 1Č (a samo su te međuvrijednosti prihvatljive za američko kinesku trgovinu) lako je dokazati da je a = 1 američki optimum, ta da je  k = 0 kineski optimum (što znači da je optimalno da Amerikanac proizvodi samo soju, a Kinez samo čelik).

Naime, za mS = 1Č, gdje je 10 < m < 25 imamo

100Sa + 4Č(1-a) = 100Sa + 4(mS)(1-a) = (100 – 4m)Sa + 4mS = 4(25 – m)Sa + 4mS

i taj je iznos najveći kada je a najveći, jer je 25 – m > 0. No, to znači da je a = 1 optimalno, tj. optimalno je da Amerikanac proizvodi samo soju.

Slično nalazimo

30Sk + 3Č(1-k) = 30Sk + 3(mS)(1-k) = (30 – 3m)Sk + 3mS = 3(10 – m)Sk + 3mS

i taj je iznos najveći kada je k najmanji, jer je 10 – m < 0. No, to znači da je k = 0 optimalno, tj. optimalno je da Kinez proizvodi samo čelik.

Oglasi

O autoru zsikic

https://www.fsb.unizg.hr/matematika/sikic/
Ovaj unos je objavljen u Ekonomija. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Doktrina komparativne prednosti

  1. mgrbic1 napisao:

    Šika,

    Ovim tekstom si ukazao na jednu od najstarijih kontroverzi u ekonomskoj znanosti. U ovom komentaru navodim četvoricu od velikog broja ekonomista koji su se uključili u raspravu.

    Ha-Yoon Chang u knjizi “Bad Samaritans” iz 2007.komentira Ricardovu teoriju komparativnih prednosti :

    “Ricardova teorija je u potpunosti točna – u okviru svojih usko definranih ograničenja. Njegova teorija točno ukazuje, prihvaćajući da je nivo tehnologija koje koriste dvije zemlje zadan, da je za zemlju probitačnija specijalizicija za proizvode u kojima je relativno bolja. Uz zadani uvjet njegova tvrdnja je neoboriva.
    Međutim njegova teorija je netočna kada zemlja želi usvojiti naprednije tehnologije kojima može proizvoditi složenije proizvode koje malo drugih zemalja može proizvoditi – odnosno, drugačije rečeno, kada želi razviti svoju ekonomiju.”

    Zapravo se ne radi samo o jednom uvjetu kojeg navodi Chang. Michael Hudson u knjizi “Trade, Development and Foreign Debt” 1992.godine navodi dodatne uvjete od kojih se u nastavku navodi samo nekoliko (a) nema emigracije i odljeva kapitala, (b) robe kojima se trguje se proizvode u obje zemlje, (3) nema utjecaja novčane inflacije ili deflacije , ili domaćeg ili stranog duga na komparativne troškove, … .

    Iz iste knjige je i komentar Gunnara Myrdala iz 1953.godine da se “Ricardov genij vidi u preciznosti s kojom je specificirao ‘nerealne pretpostavke koje su potrebne kako bi teorija bila valjana'”.

    Kada su u pitanju kontoverze oko Ricardove teorije komparitivnih prednosti može se krenuti i od Friedricha Lista i njegove knjige iz 1841.godine ‘The National System of Political Economy’ u kojoj kritizira tadašnju britansku ekonomsku politiku zalaganja za slobodnu trgovinu nakon što je, između ostalog i protekcionističkom politikom, postala vodeća industrijska zemlja (prijevod prema citatu iz Changa):
    “…to je vrlo čest postupak da svatko tko dosegne vrhunac (the summit of greatness), odgurne ljestve kojima se popeo kako bi onemogućio drugima sredstvo da se popnu istim putem.”

    Ovaj komentar nije opredjeljivanje za jednu ili neku drugu doktrinu, nego primjedba da se sadašnji problemi međunarodne trgovine ne mogu riješiti odabirom neke od doktrina.

    • zsikic napisao:

      u pravu si i ja se inače potpuno slažem sa changom,
      japan, azijski tigrovi a još prije usa i mnogi drugi jasna su potvrda,
      no moja je želja bila da ukažem da zdravorazumsko “ako si u nećem bolji onda je bolje da to radiš sam” nije točna i da TO nije razlog za zatvaranje, a da ima drugih razloga ima,
      no zanimljivo je da se danas zatvara ekonomski najrazvijenija zemlja, a ne ona koja se tek treba razviti pa bi joj to bila jedna od poluga razvoja,
      kini je inače notorni problem teški prelaz s vanjske na unutarnju potražnju, koji će joj trump (koje li ironije) najvjerojatnije ovim potezom olakšati

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s