Albert Einstein

Albert Einstein rođen je u Ulmu 14. 3. 1879. u obitelji ne osobito uspješnog tvorničara Hermana Einsteina i kućanice Pauline Einstein, rođene Koch. Imao je i dvije godine mlađu sestru Mariju-Maju.

S pet godina posebno ga je očarao kompas „čijom su iglom upravljale nevidljive sile“. One će ostati njegovom životnom opsesijom. U dvanaestoj godini postao je toliko religiozan da je napisao nekoliko pjesama u božju slavu. No uskoro je pročitao svoju „malu svetu geometriju“ i druge znanstvene knjige koje su jasno proturječile njegovim religijskim uvjerenjima i povele ga drugim putem.

U petnaestoj godini, nakon poslovnog neuspjeha u Münchenu, roditelji sa sestrom sele u Milano, a on ostaje u školskom internatu ne bi li završio započeto školovanje. Nakon pola godine samovanja i jada bježi iz internata i neočekivano se pojavljuje na roditeljskom pragu u Milanu. Izgledi za nastavak školovanja bili su loši.

Na sreću, švicarska Eidgenössische Polytechnische Schule (buduća slavna Eidgenössische Technische Hochschule, tada još bez sveučilišnog statusa) prihvaćala je studente koji nemaju maturu, ako polože njen prijemni ispit. Albert je položio matematiku i fiziku ali nije prošao francuski, kemiju i biologiju. Zbog briljantnog uspjeha u matematici ipak je primljen, uz uvjet da prije toga maturira. To je i učinio u specijalnoj gimnaziji u Aarauu 1896.

Na studiju se odrekao njemačkog državljanstva pa je bio apatrid do 1901. kada je dobio švicarsko državljanstvo. Ciriških studija Einstein će se uvijek sjećati kao najsretnijih dana u svom životu. Kći Wintelerovih kod kojih je stanovao bila mu je prva ljubav (sestra Maja kasnije se udala za njihovog sina), tu je stekao doživotne prijatelje Michele Bessoa (koji je oženio drugu kćer Wintelerovih) i Marcela Grossmanna. Na studiju je upoznao i buduću suprugu Milevu Marić.

Završetak studija 1900. donio je teške dane. Einstein je preferirao samostalni studij naprednih kolegija pa često nije dolazio na predavanja što su mu neki profesori zamjerali, posebno Heinrich Weber. Ne znajući to Einstein je upravo Webera zamolio za preporuku pri nalaženju akademske pozicije, što je završilo tako da je odbijen gdje god je aplicirao.

Osim toga roditelji su se žestoko protivili njegovoj vezi s Milevom. Ipak, mladi par nije odustao nego je 1902. čak dobio kćer Lieserl. Njena je sudbina nejasna, možda je podlegla šarlahu, a možda je dana na usvajanje.

Bilo je to najteže razdoblje Einsteinova života. Bez zaposlenja nije mogao osnovati i uzdržavati obitelj. Davao je instrukcije iz matematike, koje su mu često otkazivane. Situacija je izgledala beznadno. Otac mu je još jednom bankrotirao, razbolio se, konačno blagoslovio njegov brak i umro. Einsteina je cijeloga života pratila neizmjerna tuga da mu je otac umro misleći o njemu kao promašaju.

Do sretnog je obrata došlo kada ga je otac odanoga prijatelja Grossmana preporučio za službenika Švicarskog patentnog ureda u Bernu. S malim ali redovitim prihodom Einstein se osjećao dovoljno sigurnim de se oženi Milevom, a ni posao nije bio loš i ponižavajući kakvim se obično prikazuje. Zapravo je bio idealan. Analiza patenata oduzimala mu je malo vremena pa se mogao posvetiti problemima fizike kojima je bio opsjednut još od svoje šesnaeste godine.

Rezultati su bili zapanjujući. U jednoj jedinoj 1905. godini (u fizici danas poznatoj kao „godini čuda“) objavio je četiri rada koji su svaki za sebe bili prekretnica u povijesti fizike i znanost uopće.

U Über einen die Erzeugung und Verwandlung des Lichtes betreffenden heuristischen Gesichtspunkt, uz pomoć tek nastajuće kvantne teorije, objasnio je kako fotoni (kvantni paketi svjetlosti) izbijaju elektrone iz metala. To je bila jedna od prvih potvrda kvantne teorije.

U Über die von der molekularkinetischen Theorie der Wärme geforderte Bewegung von in ruhenden Flüssigkeiten suspendierten Teilchen dao je prvi eksperimentalni dokaz za postojanje atoma čime je konačno dokinut koncept kontinuirane materije.

U Zur Elektrodynamik bewegter Körper uveo je specijalnu teoriju relativnosti koja je odbacila do tada neprikosnovenu Newtonovu mehaniku. Einstein je prvi shvatio da su Maxvelova teorija svjetlosti i Newtonova teorija gibanja međusobno kontradiktorne i da je ona koju treba odbaciti Newtonova.

U Ist die Trägheit eines Körpers von seinem Energieinhalt abhängig? izveo je možda najslavniju jednadžbu svih vremena E = mc2. Ona je dala prvo korektno objašnjenje izvora energije na Suncu i bila je temelj stvaranju nuklearne energije na Zemlji.

Fizičari su njegove radove početno ignorirali. To se promijenilo nakon što je najutjecajniji fizičar toga vremena, utemeljitelj kvantne teorije Max Planck, ukazao na njihovu važnost (a i nakon nekoliko eksperimentalnih potvrda Einsteinovih teorija).

Einstein postaje znanstvena zvijezda kojoj se nude najutjecajnije akademske pozicije. Odabire Sveučilište u Berlinu gdje je od 1913. do 1933. direktor Kaiser-Wilhelm-Instituta za fiziku.

Od 1905. do 1915. Einstein pokušava svoju specijalnu teoriju relativnosti proširiti s jednolikih na ubrzana gibanja i uskladiti je s fenomenom gravitacije. Konačni rezultat je opća teorija relativnosti koja princip relativnosti (zahtjev da zakoni fizike imaju isti oblik u svim referentnim sustavima) proširuje na sustave koji se jedni u odnosu na druge gibaju bilo kako (a ne samo jednoliko kao u specijalnoj teoriji).

O tome više sljedeći tjedan.

O autoru zsikic

https://www.fsb.unizg.hr/matematika/sikic/
Ovaj unos je objavljen u povijest, znanost. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s