Statistika u kaznenom postupku

1. scenarij:

Taksi je prouzročio nesreću i pobjegao. To je nedvojbeno. Poginula je jedna osoba. Za taksijem se traga. Svjedok nesreće tvrdi da je to bio žuti taksi kakve ima kompanija Gradski taksi. Nesreća se zbila noću, na osvjetljenom mjestu i svjedok nema problema s vidom. Iz prakse se zna da su takva svjedočenja pouzdana u 70% slučajeva pa istražni sudac svjedočenje prihvaća kao važnu indiciju.

2. scenarij:

Taksi je prouzročio nesreću i pobjegao. To je nedvojbeno. Poginula je jedna osoba. Za taksijem se traga. U gradu postoje dvije vrste taksija, Gradski taksi koji ima 75% taksija u gradu i Novi taksi koji ih ima samo 25%. Istražni sudac to ne prihvaća kao indiciju da je nesreću prouzročio vozač Gradskog taksija.

Gledano statistički istražni bi sudac u 2. scenariju imao više razloga za sumnjičenje Gradskog taksija nego u 1. scenariju; 75% naspram 70%. No, njegovo je uvjerenje da statistika u 2. scenariju nije dovoljan razlog za pouzdanu sumnju dok svjedočenje konkretne osobe jest.

To je intuicija većine ljudi. Iako, kao većina, i ja imam tu intuiciju ne razumijem zašto. Razumijete li vi?

O autoru zsikic

https://www.fsb.unizg.hr/matematika/sikic/
Ovaj unos je objavljen u psihologija, statistika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

9 odgovora na Statistika u kaznenom postupku

  1. Veky (@veky) napisao:

    Meni je sasvim jasno (što ne znači da je moje objašnjenje točno, samo da mi je očito:). Ljudi su agenti, njihove akcije govore nam (ili bar umišljamo da nam govore) puno više od pukog omjera brojeva. Sudac uvijek može zamišljati da je nešto vidio u očima, tonu, izrazu lica,… svjedoka što ga je uvjerilo da je njegovo svjedočenje pouzdanije od 70% “tipičnih” svjedoka koje nije osobno vidio kako svjedoče. [To se lako vidi ako suprotstavimo situaciju u kojoj taj postotak proizlazi iz vlastitog iskustva. Recimo, ako je taj sudac već imao u karijeri tri takva slučaja, i u jednom se svjedok prevario, tih 70ak posto navest će suca da bude bitno oprezniji.]

    • zsikic napisao:

      dakle osobni kontakt diže pouzdanost svjedočenja na npr. 80%
      ali da je gradskih taksija 85% opet imamo problem
      mislim da je osobno svjedočenje uvjerljivije jer se ne doživljava kao statističko (iako ono to zapravo je)?

      • Veky (@veky) napisao:

        > mislim da je osobno svjedočenje uvjerljivije jer se ne doživljava kao statističko (iako ono to zapravo je)

        Da, ja sam mislio da sam upravo to ja rekao gore. 🙂

  2. Filip Nikšić napisao:

    Baš jučer sam pročitao esej koji argumentira da nas u ovakvim situacijama koči potreba za “znanjem” — atavizmom iz kamenog doba kojeg bismo se trebali riješiti. 😮

    https://aeon.co/essays/knowledge-is-a-stone-age-concept-were-better-off-without-it

    • zsikic napisao:

      zanimljivo,
      zaboravimo znanje i prihvatimo istinito vjerovanje,
      radikalno ali ne i neuvjerljivo.
      (inače znam Papineaua, uvijek pun dobrih radikalnih ideja)

  3. zsikic napisao:

    Jadranko Črnko:
    Nije mi baš jasno što se ovakvim prikazom želi reći?
    U kaznenom postupku, gdje postoji predmjeva nevinosti i gdje se u slučaju sumnje oslobađa (in dubio pro reo), statistika iz scenarija 2. nema nikakvo značenja. U scenariju 1. svjedok jeste dokaz, dok u scenariju 2. (očito) dokaza nema, a statistika ne može biti niti indicija. Intuicija može biti motiv za smjer istrage onoga tko istražuje, ali ne temelj odlučivanja u kaznenom postupku.

    Šikić:
    To i je pitanje: Zašto jedno ima a drugo nema značenja? Samo reći da jedno ima a drugo nema nije objašnjenje.

    Črnko:
    Pa napisao sam: za sud nema niti može imati značenja ono što nema dokaza.

  4. zsikic napisao:

    Prof. Matulović:
    Intuicija je u 2. scenariju ispravna jer nam navedena statistika govori samo o odnosu dvije tvrtke s obzirom na broj taksija koje svaka od njih ima, a ne o odnosu s obzirom na broj nesreća koje su prouzročili njihovi taksiji.
    No, kakvu bi intuiciju imao predstavnik zakona ili većina ljudi u scenariju u kojem je silovana ili ubijena bjelkinja u nekom rasno mješovitom gradu (75% bijelci i 25/% crnci)?

    Šikić:
    Naravno, takva su razmatranja bitna, ali problem nije u njima. Ako znamo da 95% nesreća koje izazovu taksiji u tom gradu izazivaju Gradski taksiji, to i dalje ne bi bila indicija. Ili možda bi?
    Pitanje je zašto 1. scenarij ne doživljavamo kao statistiku o pouzdanosti vizualnih uvida svjedoka.

  5. Damir Grubić napisao:

    Mislim (i pri tom nemam nikakvu intuiciju) da “pouzdanost” izgrađena iz(nužno lokalnog) iskustva nije Matematička kategorija, i sve “statistike” bazirane na takvoj pouzdanosti jesu (barem) nesigurne (ako ne i neopravdane).Pravo se ,vjerujem odnosi na Ljude i može (ali i ne mora)uključivati Matematiku (Logiku?) i ,prema tome Svjedok ima prioritet (lokalno,jer globalno nije ni bitno,kasnije sve proguta Vrijeme)

    • zsikic napisao:

      problem je kako procijeniti pouzdanost svjedoka.
      npr. je li argument “svjedoci u ovakvoj situaciji daju točne iskaze u 70% slućajeva” prihvatljiv,
      ili možda nije?
      zato što je statistički?

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s