O duši (2)

Dakle, ono što zovemo dušom vrlo je vjerojatno mozak. Znači li to da, na primjer, trebamo prestati govoriti o osobama lijepe duše i da moramo početi govoriti o osobama lijepoga mozga? Naravno da ne znači. Znamo što mislimo kada govorimo o lijepoj duši, kao što znamo što mislimo kada kažemo da sunce zalazi, bez obzira što znamo da se zapravo Zemlja okreće.

Duhovna glazba, hrana za dušu i svi drugi oblici duševnosti i dalje su ono što su uvijek bili, a živjeti duhovnim životom možete i ako ne vjerujete da imate dušu.  Živjeti duhovno znači živjeti smireno i promišljeno, a ne užurbano i zabrinuto, ne podvrgavati se moći novca, nalaziti zadovoljstva u jednostavnosti itd. Za niti jednu od ovih vrijednosti i preferencija ne treba vam netjelesna duša. Bi li nam određeni načini života bili bolji ili još vrjedniji da imamo dušu? Ne vidim kako bi ona tome doprinijela.

Kad se meditirajući prepustite svojoj duhovnosti, vaš mozak isključuje strahove i jade, disanje vam se usporava, a mišići se opuštaju, potpuno ste relaksirani. Što se događa? Jedna od hipoteza je da  dolazi do pomaka u „ravnoteži snaga“ između dva moždana sustava: task-oriented sustava koji izvodi konkretne zadaće i default sustava koji je slobodno “lutanja uma”. Suvremene tehnologije snimanja mozga pokazale su da se tijekom meditacije razina aktivnosti moždanih regija posvećenih konkretnim zadaćama povećava, a „lutanje uma“ se smanjuje.

Vjerojatno i mnoge druge prakse koje pozornost odmiču od briga i okreću ih konkretnim zadaćama, poput molitve, pjevanja, sviranja ili sporta, imaju slične efekte. To je u skladu s činjenicom da sve te prakse povećavaju osjećaje mira, zadovoljstva i radosti. Trebamo li ta radosna iskustva zvati duhovnima? Da, jer ih svi tako zovu. Uključujući i one koji ne misle da imamo netjelesnu dušu koju tijekom tih praksi zazivamo ili joj se predajemo.

Kvaliteta tih iskustava ne isključuje kemiju i moždane sklopove kao njihov izvor. Ljudi koji uzimaju LSD skloni su pretpostaviti da su njihova iskustva rezultat posjeta jednom drugom duhovnom svijetu, no jasno je da su ona u mozgu utemeljeni fenomeni; molekule LSD-a se vežu na specijalizirane serotoninske receptore u mozgu, mijenjajući obrasce neuronskih odgovora. Razumijevanje tih iskustava u okviru neuroznanosti, bilo da su uzrokovana drogom ili meditacijom, ne mijenja kvalitetu tih iskustva, već samo to kako ih razumijemo.

O autoru zsikic

https://www.fsb.unizg.hr/matematika/sikic/
Ovaj unos je objavljen u filozofija, znanost. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s