Intervju u Jutarnjem

MATEMATIČAR ZVONIMIR ŠIKIĆ

‘U mojoj mladosti ljudi su vjerovali znanosti, imali su pozitivan odnos prema njezinu autoritetu‘

Piše: Mirjana Dugandžija.   Objavljeno: 22. kolovoz 2021.

Zvonimir Šikić i Mirjana Dugandžija  (foto Tomislav Kristo/Cropix)

O vjeri, Facebooku, blasfemiji i ravnozemljašima razgovarali smo s umirovljenim profesorom matematike i autorom knjiga, udžbenika i bloga

Kako intervjuirati matematičara ako vam je matematika cijeloga života… brrr? Pa, možete ga pitati o književnosti, feminizmu, vjeri, novcu, politici… Naravno, ako je vaš sugovornik prof. dr. sc. Zvonimir Šikić, kojega ta pitanja oduvijek zanimaju, kao i ona o evoluciji, pohlepi, fejzbuku, pa i o tome zašto je Božić najsretniji dan u godini… O svemu tome, uostalom, piše i u svom popularnoznanstvenom Šikinom blogu, a pretočio je sve to i u hit-izdanje “Knjigu za klikeraše” (Profil).

Prof. Šikić umirovljeni je profesor matematike (predavao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje na zagrebačkom Sveučilištu), autor više knjiga, i dalje piše udžbenike iz matematike…

*Što nas ovo ljeto jako muči, požari…. što tu matematika može reći?

– Vjerojatno postoje neki matematički modeli širenja požara, ali meni nisu poznati. Pretpostavljam da su slični epidemiološkim modelima za širenje zaraze. Sa dobro odabranim parametara to se vjerojatno da modelirati.

*Modelirati – predvidjeti?

– Kada modelirate neki fenomen uvijek morate napraviti jednu „grubu” apstrakciju, tj. odlučiti što je u fenomenu značajno, a što sekundarno i nebitno. Pri tome možete i pogriješiti. Recimo, u modeliranju pandemije pretpostavljate da znate koliko jedan čovjek zarazi drugih, koje je vrijeme inkubacije i trajanja bolesti, kolika je smrtnost i još ponešto, a ostalo zanemarite. Ako u tim parametrima pogriješite ili ste zanemarili nešto bitno onda će i vaše predviđanje o širenju pandemije biti pogrešno.

* Radili ste te proračune na Šikinom blogu?

– Nisam, jer ne znam bitne parametre, a nemam ni praksu rada s tim modelima. Više sam se bavio time da ljudima objasnim što su ti modeli, kako funkcioniraju i koja su im ograničenja. Ljudi često ne razumiju ta ograničenja pa odu u drugu krajnost i imaju prekritičan odnos prema znanosti.

*”Prekritični”… recimo, ravnozemljaši? 

– U mojoj mladosti, 70-tih, 80-tih, 90-tih, ljudi su vjerovali znanosti, imali su pozitivan odnos prema njenom autoritetu. Danas je on često negativan.

*No, zašto se šire uvjerenja poput onog da je zemlja ravna ploča?

– Što se prije 30 godina činilo suludim! Ima više aspekata, prvi  je da je više ljudi došlo „do glasa”. Vjerojatno je ravnozemljaša bilo i prije, ali sada, s internetom i društvenim mrežama, lakše dolaze do glasa.

*“Autali” su se…

– I otkrili da nisu sami! Ravnozemljaš je nekada mislio „to većini zvuči glupo, bolje je da šutim“. Ali kad se „autao“ prvi, pa drugi – pomislio je, gle, ima „mojih”! A kad nađete istomišljenike postanete hrabriji. Drugo, s ekonomskom globalizacijom, s rastom nejednakosti, naročito u zapadnom svijetu, veliki dijelovi populacije su ostali ekonomski zanemareni. Čak i od svojih  tradicionalnih zaštitnika, recimo – radništvo je imalo reprezentanta u socijaldemokratskim strankama.

*Kod nas – zbilja teško.

– Te stranke se, kod nas ali i u svijetu, više ne bave pitanjima radništva. To stvara nepovjerenje prema politici pa onda i prema drugim „elitama“, kao što je npr. znanost „koja se prodala politici”. Treće, znanstvenici malo rade na popularizaciji znanosti i općenito na komunikaciji s javnošću. Ja se to trudim sa svojim blogom.

*Da, mislim da znanstvenike doživljavaju kao dijelove mrskih elita, teško se s njima identificiraju… No, što je „klikeraš”?

– Aproksimativni prijevod za ono što Englezi zovu „nerd”. Netko tko nije nužno involviran u znanost, ali ima želju razumjeti stvari i kad mu se ponudi određeni sadržaj, na primjer moj blog, u jednom će mu trenutku kliknuti: „kako to nisam oduvijek znao“.

*Obraćate se najviše onima s matematičkom inteligencijom, apstraktnom.

– Ima raznih postova, neki su doista matematičko-logički, za publiku koja ima elementarno matematičko znanje, ali i odgovarajući interes. No teme su velikom većinom političko – ekonomske, društvene, psihološke, prilagođene ljudima koji možda i nemaju visoku  razinu apstraktnog mišljenja. Nisu obrađene na stotinu stranica, nego na dvije-tri  stranice.  Kratko i jasno. To nastojim i u knjigama. Svaka moja knjiga u prvoj je varijanti bila dva do tri puta duža od konačne. Zato mi se sviđa kada ekonomistica i matematičarka Sonja Radas moje „Klikeraše“ zove zbirkom znanstvenih haikua.

*Najteže je kratko. Postavljate pitanje – kako sam pomoću Pikettyja razumio Jane Austen?

– Romane Jane Austen sam uvijek volio, iako sam se pitao – zašto? Na prvi pogled ona se bavi frivolnom temama, koja će junakinja naći bogatijega muža, koji će siromašni mladac naći bogatu udavaču, a opet imaš dojam da Austen daje dobru sliku društva kroz dobru literaturu. Čovjek ne može pustiti knjigu iz ruku… znate i sami.

*Ne volim Jane Austen, nikad nisam dočitala nijednu njenu knjigu…

– Zanimljivo, ja je jako volim, ali uvijek sam se pitao zašto. I onda nađem kod Pikettyja u „Kapitalu u 21. stoljeću” da ona opisuje značajni dio ekonomije tog vremena. Važna ekonomska grupacija njenog, a nažalost i našeg vremena su rentijeri i nemali dio ekonomskog života borba je za rentu. Postati nasljednik, sklopiti brak s nasljednikom … tu borbu vode junaci Jane Austen. Ne bavi se ona chic-litom nego stvarnošću.

* Ili, pitate se – zašto nam je i danas potreban feminizam?

– Zato što se još uvijek prečesto smatra da žena svojim stavovima, svojim ponašanjem, onim što joj se dešava, reprezentira cijeli svoj spol, a ne samo sebe osobno. Muškarci ne moraju u tom smislu biti glasnogovornici svojega spola. Njima je dopušteno da budu osobe na bezbroj načina na koji se to može biti. Žene još uvijek moraju paziti da „ne izdaju svoj rod“. I zato nam feminizam treba dok god žene ne budu imale onu istu slobodu koju imaju muškarci, slobodu da ne misle isto, da budu osobe, a ne reprezentanti ženskog roda.

*Na prvi pogled prihvatljivo, ali… ne dolazimo li tom logičkom pogreškom, zapravo do nekih istina – žene su češće žrtve nasilja, češće su žrtve potplaćenosti, silovanja gotovo isključivo… I, nije li upravo feminizam taj koji forsira grupni identitet?

– Da, ali ne bi trebao biti samo to, trebao bi raditi na osobnoj emancipaciji žena osim na onoj društvenoj. Čak i kada se ostvari društvena emancipacija, od čega smo daleko, feminizam će nam i dalje trebati.

*Zašto nam treba blasfemija?

– U demokratskoj raspravi vjerske doktrine ne smiju imati poseban status. Kao i druge ideologije one daju upute, čak i zapovijedi, kako se ljudi trebaju ponašati i koje vrijednosti prihvaćati. To čine često i efikasno – neki svećenici svojoj pastvi govore čak i za koga da glasaju. Neprihvatljivo je da imaju tako snažan utjecaj, a da pritom zahtijevaju posebnu zaštitu koju ostali sudionici nemaju. Ja sam podložan kritici kao ateist, ali treba joj biti podložan i vjernik kao vjernik. Nema razloga da se tu poteže argument blasfemije i vrijeđanja vjerskih osjećaja.

*Ali, vjerski osjećaji dosita mogu biti povrijeđeni.

– Ja kao ateist mogu misliti i reći o tvojoj vjeri što god o njoj mislim. Neću te vrijeđati, no, iz elementarne pristojnosti, a ne zbog „vjerskih osjećaja”. Zamislite da se ja žalim da su povrijeđeni moji ateistički osjećaji kad netko ode u crkvu i moli se bogu. Ljudi bi se na to s pravom smijali, a ja se s pravom smijem kad netko tvrdi da onim što držim istinom vrijeđam njegove vjerske osjećaje.

*Recimo…

-Recimo, kada kažem da su Biblija, Kuran i Tora literatura, a ne božja objava ili ako smatram da nema bezgrešnog začeća ni uskrsnuća. Kada to kažem ne „vrijeđam vjerske osjećaje” nego izričem svoje promišljene stavove. 

*Uključujete u ta razmišljanja matematiku?

– Uvijek me zanimala filozofija, sociologija, psihologija, biologija … npr. koliko smo determinirani biologijom, koliko društvom. Matematika tu sigurno pomaže. Na primjer, u neodarvinističkoj sintezi, spoju darvinizma i Menendelove genetike važnu je ulogu odigrala matematika i posebno statistika, ali može se dosta toga razumjeti i bez matematike.

*Ateist ste… do toga ste došli razmišljanjem ili…

– Ja sam iz ateističke obitelji. Ljudi uglavnom tako i postaju vjernici ili ateisti. Naravno, imate ateiste koji se oslobađaju od vjere u kojoj su odgojeni, imaju velike dileme, rušenja svjetova u kojima su odrasli. Taj put nisam morao proći. S druge strane ne mogu naći nikakve prihvatljive argumente za postojanje boga.

*Razum vjerojatno i nije put do boga… ali, koji bi to argumenti mogli biti?

– Ne znam, kažem, ne vidim ih. Vjerojatno ste u pravu da vjera počinje tamo gdje prestaje razum.

*Hipotetski.

– Vjera je u trenucima krize, bolesti, pred smrt, velika utjeha, nada da nije sve gotovo, ali meni ta utjeha „ne igra”, jer je vidim kao neistinitu. Što će mi neistinita utjeha? Što se tiče tradicija i običaja, kićenje bora na Badnjak i sl. to i ja radim.

*Kitite bor na Badnjak. Oprostite, zašto?

– Pa, moja žena Lidija ima tu tradiciju koju je prenijela na mene i sina Vanju. Jedna naša prijateljica Lidiji čestita Uskrs sa: „Sretan ti Uskrs, a Šiki želim dobar tek”. Mislim da tradicije ne treba odbacivati, ali ni pretjerivati. Danas često pretjerujemo.

* Na Fejsbuku smo zato što je čovjek – homo mimeticus.

– Ako postoji simpatija između dvoje ljudi oni će potpuno nesvjesno ponavljati pokrete i mimiku onog drugog. Ako ne postoji, ili postoji antipatija – neće. Uostalom, gotovo sve učimo oponašanjem. Fejsbuk je sjajno zaigrao na tu našu biologiju i pritom stvorio najuspješniji aparat za praćenje u ljudskoj povijesti. Ali to nije razlog da nisam na Fejsu. Naprosto su mi E-mail i SMS bili dovoljni, a tek sam se naknadno zgrozio nad užasima zloupotrebe podataka s Fejsa.

*Politički… socijaldemokrat ste?

–  Vaš kolumnist Jurica Pavičić kaže da sam „u Klikerašima, možda i nehotice, jezikom STEM-a, napisao socijaldemokratski manifest“. Dakle, nije nehotice, mada nikad nisam bio u nekoj stranci, niti, iskreno, imam afiniteta za to. Ekonomski gledano ja sam kejnzijanac, za jaku socijalnu mrežu razapetu ispod onih 20-30 posto najsiromašnijih, nisam libertarijanac koji misli da je svaka osoba otok i da si je svatko sam kriv ako mu je loše. Ljudi su, uglavnom, do toga dovedeni – rođenjem, često slučajem, i društvo  bi tu lošu podjelu karata trebalo ispravljati. Ne košta to tako mnogo da bi beskućnici morali spavati po parkovima. Razmislite, koji bi maleni dio vojnog budžeta bio dovoljan? To bi si mogla priuštiti i Hrvatska.

*Kad ste shvatili da ste matematičar?

– U 4. gimnazije ozbiljno me počela zanimati matematika, koja mi je i prije dobro išla. Tad sam pročitao sve matematičke udžbenike iz prethodnih razreda, koje prije nisam ni pogledao. A zanimala me i filozofija, još se nisam bio vezao za biologiju. Da se ponovo rodim mislim da bih bio biolog.

*Jer…

– Jer je to ona prva tema koju morate razumjeti da biste razumjeli sve drugo.

*”Čisti” filozofi se ne bi složili s vama. STEM je danas sve važniji, jedini važan zapravo. Posljedice po civilizaciju?

– Neće humanističke znanosti samo tako nestati, psihologija je u procvatu, lingvistički studiji su traženi, značaj književnosti je jak. Recimo, vi bi slučaj Raskoljnikova iz „Zločina i kazne” mogli opisati i u nekoj znanstvenoj studiji, ali to ne bi imalo tu snagu, to meso, kao što ga ima književno djelo.

*To i je smisao književnosti, da se razlikuje od svih drugih tipova teksta. A današnjoj književnosti često izmiče.

– Mislim da ne izmiče. Dosta čitam, kad je riječ o beletristici pedesetak knjiga godišnje. Volim Elizabet Strout ili Johna Williamsa, njegova „Stonera”, „Augusta”, to je genijalno. Čitao sam Ellenu Ferante i ne padam od nje u nesvijest, ali nisam je mogao pustiti iz ruku. Bolja mi je Francesca Melandri.

*Imate svoje muško društvo, već desetljećima…

– Da. Četvrtkom kod Pere na Šalati družim se s matematičarem Klancem, vama novinarima poznatijim iz Poleta i 101-ce, juvelirom iz Oktogona Lujom Kolveshijem, režiserom i vašim bivšim gastro-kolumnistom Radovanom Marčićem, fotografom Fabijanićem kojeg ste nedavno intervjuirali i frontmenom benda Kaiser Blues Company Borisom Kaiserom. Prije korone, umro je naš sedmi neprežaljeni član slavni kirurg Mišo Virag. U vrijeme lockdowna smrzavali smo se ispred „Vatikana“ u Martićevoj, no sad smo opet kod Pere. Raspredamo o svemu i svačemu, dakle često o ničemu, kao u Seinfeldu.

*Što kao matematičar trenutno radite?

Da, da ne ispadnem kafanski boem koji objavi poneki post …, u četiri „umirovljeničke“ godine objavio sam sedam znanstvenih članaka u vrhunskim logičkim, matematičkim i medicinskim publikacijama te osam udžbenika za osnovne i srednje škole, pod uredništvom Melite Milić s mnoštvom koautora. Nije da se ne radi.

O autoru zsikic

https://www.fsb.unizg.hr/matematika/sikic/
Ovaj unos je objavljen u nema. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Intervju u Jutarnjem

  1. Mladen Godek napisao:

    Naravno pročitao ( pretplaćen sam na Jutarnji ). Stvarno zanimljiv intervju. Doista je fascinantan krug tvojih interesa. Pravi si renesansni čovjek i to u vrijeme koje ni u kom pogledu nije renesansno.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s