Nakon Titove smrti 1981. u Domagojevoj ulici osvanuo je ružičnjak u obliku pokojnikovog imena
T I T O
Žute ruže cvale su i mirisale svakog proljeća, između dva nebodera i dva dječja igrališta. Sa samoga tla TITO nije bio naročito vidljiv, ali jest s viših katova okolnih kuća. Tako je „Tito živio i poslije Tita“ u žutom ružičnjaku u Domagojevoj, do 90-tih. Omrznuti tlačitelj hrvatskoga naroda tada je eliminiran iskapanjem poprečnih linija na slovima T pa je ružičnjak dobio domoljubni i državotvorni oblik
I I I O
No, biologija ne haje ni za domoljublje ni za državotvornost pa su se u slijedećih desetak godina poprečne linije donekle oporavile.
Večernjak i drugi mediji pisali su o oporavljenom ružičnjaku 2018. (vjerojatno ni ne znajući da se tek nedavno iz forme I I I O vratio u formu T I T O) jer je postao trn u oku bivših političkih zatvorenika u Titovoj Jugoslaviji.
“Sama činjenica da se u Gradu Zagrebu, u kojem je odlukom Gradske skupštine uklonjeno ime diktatora Tita sa jednog važnog trga, još uvijek nalazi cvjetnjak s njegovim imenom, negacija je odluke Grada Zagreba o uklanjanju tog imena,” stajalo je u pismu Jugoslavenskih Političkih Zatvorenika tadašnjem gradonačelniku Milanu Bandiću.
Prvo potpisani bio je današnji predsjednik Hrvatskog Helsinškog odbora, Ivan Zvonimir Čičak koji je u Titovoj Jugoslaviji odslužio tri godine zatvora, a potpisnici su tražili da Zrinjevac makne cvjetnjak ili će ga maknuti oni.
No, od svega naposljetku nije bilo ništa i ružičnjak je preživio napad JPZ-a.
(Ružičnjak se nalazi desetak metara od prostorija HHO-a i Čičak je kraj njega prolazio godinama ne uočivši ga; već sam rekao da s tla baš i nije vidljiv. Ja sam Čičku, nekako u to vrijeme, rekao da ću mu ukazati na jednu zanimljivost ako mi obeća da od toga neće praviti skandal. Nevoljko je obećao i tada sam ga upoznao s T I T O- om. Vjerojatno je to potaknulo akciju JPZ-a.)
No, ovih dana je Titov ružičnjak opet osvanuo na portalima i bilo je samo pitanje vremena kada će biti uništen pravednom rukom osvetnika. Dovoljan je bio jedan dan.
Ne znam hoće li biološki oporavak biti spriječen ovim preoravanjem, ali ono me potiče na neka općenitija razmišljanja o raskidu s prošlošću.
Raskinuti s prošlošću možete tako da na staro nadogradite ono što smatrate da će sadašnjost učiniti boljom, ili da staro naprosto razorite. Ovo drugo je mnogo lakše i u Hrvatskoj smo, nažalost, prečesto svjedoci ovog lakšeg puta.
Geofizika i mnoge druge svjetski uspješne firme uništene su umjesto da su razvijane u smjeru koji je smatran boljim u novim vremenima (Geofizika je uništena radi par njenih nekretnina u Zagrebu, čija je vrijednost bila zanemariva prema knowhow-u koji je imala ta firma).
Eklatantna potvrda hrvatskog razaračkog puta je izjava Janka Vranyczany-Dobrinovića, prvog ministar turizma u Republici Hrvatskoj, prilikom posjete Haludovu 1991. „da ćemo sve to srušiti; sve te socijalističke mastodonte“ (v. 10-12 minutu na videu o betonskim spavačima https://www.youtube.com/watch?v=tALx6BbZPB4).
To isto vidimo i na malom primjeru Titovog ružičnjaka. Umjesto da ružičnjak nadopune do nekog oblika u kojem neće biti Tita, hrvatskim muževima koji žele raskrstiti s Titom, mnogo je bliskije razaranje ružičnjaka. Kao i njihovom ministru pl. Dobrinoviću koji se, za razliku od njih, u Hrvatskoj zadržao svega par godina.
(Zanimljivo, da smo ranih 90-tih s pretvaranjem oblika T I T O u oblik I I I O bili manje skloni razaranju pri raskidu s prošlošću.)
Šikin blog 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.