Čini se da je problem grčkoga duga odgođen do lipnja, pa i dalje vrlo izvjesnim ostaje sljedeći scenarij.

Njemačka neće popustiti. I dalje će insistirati na programu dogovorenom s prethodnom grčkom vladom. Nova grčka vlada neće pristati.To dovodi do masovnog povlačenja depozita iz grčkih banaka. ECB odbija spašavati njihovu likvidnost (kao u slučaju Cipra). Grčka vlada uvodi kontrolu kapitalnih tokova i konačno je prisiljena na uvođenje drahme ne bi li osigurala domaću likvidnost (i spriječila potpuni kolaps grčkog gospodarstva).

Izlaskom Grčke iz Eurozone sve se oči okreću Španjolskoj. Njemačka i ostali “nepopustljivi” u slučaju Grčke sada jasno daju do znanja da neće ponovno dopustiti grčki scenarij (treba jasno dati do znanja da je to bio singularitet). Španjolska vlada surađuje. Najavljuje daljnje fiskalne rezove i strukturne reforme. Podržana fondovima Mehanizma za europsku stabilnost Španjolska još neko vrijeme pluta. No, njeno se gospodarstvo i dalje urušava (pod pritiskom fiskalnih rezova), nezaposlenost prelazi 30% (pod pritiskom strukturnih reformi) i njena vlada gubi izbore ili pada. Europski program reformi još jednom propada, pa Španjolska na isti način kao i Grčka izlazi iz eura.

(Problem zapravo i nije dug nego europski program njegovog rješavanja. Grčko servisiranje duga zahtijeva 2,6% njenog BDP-a, što znači da bi uz odgovarajući rast BDP-a ono bilo održivo. Problem je da europski program onemogućava rast BDP-a.)

Ovakvim scenarijem svi gube. Pitanje je tko gubi više.

Grčka je danas spremnija za izlazak iz eura no što je to bila 2010. Proračun joj je danas balansiran, što znači da bez starih dugova nema potrebe za novima. Trgovinski deficit postoji, no uz devalvaciju od cca. 30% (koju će realno donijeti nova drahma) taj će deficit nestati. Dakle, Grčka može očekivati gospodarski rast (koji joj je uz postojeći europski program nemoguć) i teškoće u dobijanju kredita koji će joj kad tad trebati.

Eurozona najvjerojatnije gubi euro, tj. ona nestaje. Njemačka se može zavaravati da Grčka nije sistemski važna za euro, no izbacivanje makar i jednog euro člana (a kamoli dva) jasno signalizira kraj zajedničke valute. Kao što reče Mario Draghi prije dva mjeseca u Helsinkiju: “Uspjeh monetarne unije bilo gdje ovisi o njenom uspjehu svugdje. Euro mora biti neopoziv za sve članove, ne samo zbog ugovora koji to zahtijevaju, nego i stoga što bez toga nije uistinu jedan novac.”

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s