With this presentation, we want to show that the ideas of incompleteness, undecidability and related concepts are easy to explain. Not in all the details, but clearly enough that a generally educated person in our digital era can understand them.
Realne plaće muškaraca bez fakultetske diplome u SAD stagniraju od kasnih 1970-ih. Nedavno se i očekivani životni vijek muškaraca bez fakultetske diplome smanjio (v. Case and Deaton,2020, Deaths of Despair and the Future of Capitalism, Princeton UP).
Tehnološke promjene samo su dijelom odgovorne za ovu poražavajuću činjenicu. Ključna je društvena moć. Mnoge ekonomske studije pružaju snažne dokaze da je opadanje radničke moći bilo važniji čimbenik u smanjenju njihovih plaća od ponude i potražnje rada (v. Stansbury and Summers, Declining Worker Power and American Economic Performance, Brookings Papers on Economic Activity, March 19, 2020.)
Erozija prava na kolektivno pregovaranje, sve slabiji radni standardi i ugovori koje jednostrano nameću poslodavci predstavljaju najveći uzrok razlike između rasta produktivnosti i rasta naknade po satu (v. Mishel and Bivens, Identifying the policy levers generating wage suppression and wage inequality, Economic Policy Institute, May 13, 2021.). Sve je veći konsenzus među ekonomistima da je nejednaka moć odigrala najvažniju ulogu u suzbijanju povećanja plaća za ne-elitne radnike od 1970-ih.
Opadanje društvene moći radnika na zapadu uzrokovano je i pretvaranjem tradicionalnih stranka radničke klase, Demokratske u SAD i socijaldemokratskih u Europi u stranke gornjih 10% (v. Frank, T. 2016, Listen, Liberal: Or, What Ever Happened to the Party of the People? Picador). Naravno, republikanci u SAD i desni liberali u Europi, prvenstveno su u službi gornjih 1%. Gethin, Martínez-Toledano i Piketty proučili su stotine izbora i otkrili da političke stranke u zapadnim demokracijama sve više rade samo za dobro obrazovane i bogate (v.How politics became a contest dominated by two kinds of elite, The Guardian August 5, 2021.). Ukratko, politika zanemaruje ogromnih 90% u odnosu spram malih 10% ili još manjih 1%.
Narod nije pokorno prihvatio svoje obezvrjeđenje. Mnogo je znakova rastućeg nezadovoljstva, ali povijest nas uči da “mase” nikada nisu one koje pokreću revoluciju. Da bi se osiromašenje stanovništva i rezultirajuće nezadovoljstvo kanalizirali protiv vladajućih elita, potrebna je organizacija, a nju uvijek i jedino nude kontra-elite (v. Turchin, P. 2016, Ages of Discord: A Structural-Demographic Analysis of American History, Beresta Books).
Za radikalne promjene potreban je još jedan element. Ozbiljna kriza koja društvo destabilizira izvana. Mnogi populistički političari, poput Donalda Trumpa i sličnih, pokušavaju širenjem straha od migracija (i igranjem na sve prisutni rasizam) implementirati taj element. Međutim, neumoljiva je ekonomska činjenica da zaustavljanje migracija neće dovesti do ekonomskog oporavka „masa“ pa je ta politika osuđena 1. na izdaju obećanja o kulturno čistim prostorima ili 2. na ekonomski kolaps. Prije ili kasnije to će postati očito, a do tada živimo tu gdje živimo.
S druge strane, sve više tehno-ekonomskih analitičara drži da će uspon inteligentnih strojeva potkopati društvenu stabilnost. Čak i više nego prethodni tehnološki pomaci, jer AI prijeti elitnim radnicima, onima s visokim diplomama, a visokoobrazovani ljudi imaju vještine i društvenu povezanost koje im omogućuju da se učinkovito organiziraju i izazovu postojeće strukture moći. Oni bi za razliku od današnjih populista mogli biti prava kontra-elita (povećani broj mladih s visokim diplomama bila je glavna sila koja je pokretala revolucije od revolucionarne 1848. do Arapskog proljeća 2011. – v. Goldstone 1991, Revolution and Rebellion in the Early Modern World. Berkeley, UCP).
Peter Turchin smatra da su najopasnija prijetnja društvenoj stabilnosti SAD-a nedavno diplomirani pravnici (primijetimo usput da se nerazmjerno mnogo revolucionarnih vođa diljem svijeta regrutiralo iz skupa pravnika – Robespierre, Lenjin, Castro, Lincoln, Gandhi, Mandela, …). Naime, upozorava Turchin, ako niste jedan od super-bogataša, najsigurniji put do političkih funkcija u SAD je diploma prava. No, Amerika proizvodi previše pravnika. Godine 1970. bilo je 1,5 pravnik na 1000 stanovnika; do 2010. taj se broj povećao na 4 pravnika na 1000 stanovnika (v. gore citiranu knjigu P. Turchina). Međutim previše pravnika koji se natječu za premali broj poslova nije jednako smanjilo sve pravničke plaće. Umjesto toga, konkurencija je stvorila dvije klase, pobjednike i gubitnike. Distribucija početnih plaća koje dobivaju diplomirani pravnici ima dva vrha (v. donji graf) desni oko 190 tisuća dolara s otprilike četvrtinom prijavljenih plaća, lijevi oko 60 tisuća dolara s otprilike pola prijavljenih plaća i još četvrtina između njih bez gotovo ikakve plaće. Ova “bimodalna” distribucija razvila se iz uobičajene “unimodalne” u samo jednom desetljeću, između 1990. i 2000. Evo kako je izgledala do 2010.:
To znači da su oni na desnom vrhu uspjeli postići status elite. Većina onih u lijevoj izbočini, s druge strane, ostat će neuspješni kandidati za elitu, posebno ako se uzme u obzir da su mnogi od njih shrvani dugom od 200 tisuća dolara koji su napravili da bi platili pravni fakultet.
Dakle, izgledi za većinu ljudi koji imaju diplome prava danas loši su, no brzi razvoj AI dovest će ih u mnogo gori položaj. Nedavno izvješće Goldman Sachsa procjenjuje da se 44% pravnog posla može automatizirati, tj. pravnici će, nakon činovnika, biti druga najteže pogođena profesija (https://www.ansa.it/documents/1680080409454_ert.pdf). Ako se nastavi put kojim je svijet krenuo krajem 70-tih, stvorit će se savršeni uvjeti za rast radikalnih i revolucionarnih skupina, koje će se hraniti golemom vojskom inteligentnih, ambicioznih, kvalificiranih mladih ljudi bez izgleda za zaposlenje, koji nemaju što izgubiti osim svojih neisplativih zajmova. Mnoga su društva u prošlosti dospjela u ovu nevolju. Uobičajeni ishod je revolucija, građanski rat ili oboje. Toliko od Turchina (usp. https://seshatdatabank.info/).
Dugoročno gledano, s čime se slaže i Turchin, nedvojbeno ćemo naučiti kako se uspješno koristiti s pametnim strojevima, a ne protiv njih. Ali kratkoročno ili srednjoročno (sljedećih par desetljeće) AI će biti ogroman destabilizirajući šok zapadnim društvenim sustavima. Budući da možemo predvidjeti učinak AI-a na potencijalno stvaranje velikog broja kontra-elita, Turchin misli da u načelu možemo shvatiti kako se s time nositi. No, misli da je problem u tome što naš polarizirani politički sustav nije sposoban usvojiti političke mjere potrebne za ublažavanje napetosti izazvanih prekomjernom proizvodnjom elita i osiromašenjem naroda.
Šikin blog 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.