Kako funkcionira kapitalizam? Možda najinstruktivniji odgovor na ovo pitanje nudi T. Piketty u modelu koji nalazimo u njegovom Kapitalizmu u 21. stoljeću (usp. ovdje).

Ključan je odnos kapitala K i prihoda P, tj. omjer  K/P = β,  pri čemu je kapital svaka imovina koja donosi povrat (zemlja, kuće, strojevi, gotovina, obveznice, dionice itd.). Povijesnom analizom francuske, britanske i američke ekonomije Piketty je ustanovio da je β u 18. i 19. stoljeću bio visok. Neposredno prije Prvog svjetskog rata imao je vrijednost 7 u Francuskoj i Britaniji, te 5 u SAD (6 na jugu i 3 na sjeveru). U sljedećih 50 godina β pada ispod 4, da bi u zadnjih 30 godina ubrzano rastao dostižući vrijednosti s početka 20. stoljeća.

Pravi značaj rastućeg β postaje jasan kada se uoči njegova veza sa stopama rasta prihoda od kapitala k i ukupnoga prihoda p (kojeg čini i stopa rasta prihoda od rada). Naime, očito je da konstantnost omjer K/P (tj. konstantantnost od β) znači da je  k=p, njegov pad znači da je  k<p, a njegov rast da je k>p. Ubrzani rast od  β znači ne samo da je k>p, već i to da se k sve više udaljava od p.

(Za one koji se ne boje malo matematike evo i jednostavnih izvoda tih očitih činjenica:

Iz K = βP slijedi dK = βdP + Pdβ odakle (dijeljenjem tih jednadžbi) slijedi dK/K = dP/P + dβ/β.

No, dK/K = k i dP/P = p, pa je k = p + dβ/β.

Konstantni  β znači dβ = 0, tj. k = p.

Rastući β znači dβ>0, što znači k>p, jer je β omjer pozitivnih brojeva.

Ubrzano rastući β znači rastući dβ, što znači da se k sve više udaljava od p.)

To je način na koji radi Pikettyjev model. Dakle, ubrzano rastući β zapravo znači da razdioba ukupnog prihoda (tj. razdioba BND-a) sve više ide u korist kapitala. Uzmemo li u obzir i činjenicu da prihod od kapitala dijeli mnogo manji broj (bogatih) individua nego prihod od rada, očito je da će individualna razdioba bogatstva postajati sve neravnomjernijom, tj. prihodovna nejednakost će sve više rasti. Svi smo svjedoci toga trenda u zadnjih 30 godina.

Piketty nudi i povijesna objašnjenja opisanih trendova. Rast omjera β (kapital/prihod) od industrijske revolucije do Prvog svjetskog rata u Francuskoj i Britaniji rezultat je visokih prinosa na neprekinuto akumulirani kapital, u političkom okruženju sklonijem kapitalistima nego radnicima (SAD su u tom razdoblju iznimka, jer je akumulacija naslijeđivanjem još uvijek relativno mala budući se radi o „mladoj“ zemlji).

U društvima s visokim β, kakva su bila viktorijanska Engleska i „la belle epoque“ Francuska, probitačnije je bilo usredotoćiti se na pronalaženje bogatog supruga i supruge, ili nekog drugog načina naslijeđivanja, nego na rad. Razlika između blistave karijere temeljene na učenju i radu i ugodnog života koji je nudila ženidba ili udaja za bogatog nasljednika ili nasljednicu stalna su tema literature toga vremena.

Honore de Balzac i Jane Austen napisali su nezaboravne stranice o brutalnosti, komičnosti i besmislenosti takvog svijeta. (Američka ekonomija je kasnila sa svojim β pa stoga i s odgovarajućom literaturom, no Henry James je to majstorski nadoknadio.)

Junacima i junakinjama Jane Austen obrazovanje je tek sredstvo za poboljšanje bračnih perspektiva. Rad gotovo nikada nije opcija, osim ako je u pitanju uistinu puko preživljavanje. Mjera socijalnog statusa nije blistava karijera nego blistava renta.

Volim tu literaturu kao i njene nezaboravne ekranizacije, no uvijek sam o njoj mislio kao o slici nekih potpuno sporednih društvenih zbivanja. Zahvaljujući Pikettyju vidim koliko sam bio u krivu.

(O Pikettyjevom objašnjenju pada od β u drugoj polovici 20. stoljeća i njegovom ponovnom rastu u zadnjih 30 godina sljedećeg petka.)

2 responses »

  1. Hrvoje Radic kaže:

    Treba definirati tocno sto je kapital. Nekako mi je logicno da kapital nosi veci prinos od rada sa vremenom i bez matematickog dokaza. No divno da smo vidjeli dokaz. Primjerice ulozimo rad u proizvodnju pluga dok drugi kopaju lopatom. Stvorili smo nekakav kapital sa kojim mozemo povecati proizvodnju. Jasno da ce onaj sa plugom vise zemlje obraditi nego onaj bez pluga i brze povecavati kapital kupovinom nove zemlje. Sa vremenom ce izgurati onoga drugoga i taj ce biti prisiljen raditi za njega. Tu se stvara podjela na organizatore i izvrsioce. Nije svatko za organizatora a nije svatko bome ni za izvrsioca. No svi ce na koncu biti sitiji jer su kopali zemlju sa kapitalom. Ako se netko zeli izdici iz radnika prema kapitalistu mora dici kredit od banke i ne propasti sto isto cesto znaci rad, rad i samo rad. Cak i vise nego ako je netko izvrsioc.

    Da bi svi napredovali bitno je da se ne rusi ono sto je vec sagradjeno. Zato sam protiv svake revolucije jer revolucija uglavnom znaci rusenje necega ili nekoga i nikad nije donijela srecu. Evolucija je uvijek bolji princip.

    Nadalje, ljudi su skloni krajnostima. U svemu. Ili su preskrti ili su prerastrosni ili rade do besvijesti ili ne rade nis ili su zadojeni desnicari ili su zadojeni ljevicari ili su zadojeni krscani ili su zadojeni muslimani. Tesko im je pronaci mjeru a ako i uspiju vjerojatno ce negdje drugdje otici u krajnost. Pravi put je uvijek sredina. Samo je jedan nacin da se sve napravi ispravno a bezbroj je nacina da se nesto napravi pogresno. To vrijedi u etici i ekonomiji a i sire. Kad rastavis auto ne mozes ga spojiti na dva razlicita nacina. Samo je jedan slucaj u kojemu su svi dijelovi na mjestu. No pokvariti se moze puno toga.

    Ratovi takodjer ne pomazu. USA jos uvijek vodi Europu u GDP per capita zbog rusenja uzrokovanog drugim svjetskim ratom. Njemacka se tek sada oporavila od drugog svjetskog rata. Treba biti pametan i ne rusiti i kolicina dostupnog kapitala u nekoj zemlji ce se na koncu profiltrirati do svih slojeva drustva. Bolje zivjeti na socijalnoj pomoci u Norveskoj nego kao bogati pastir u Africi. Samo zbog agregatne akumulacije kapitala.

    No ako proizvedes plug a ukrade ti ga susjed koji ne zna orati i onda ga strga, to je poseban slucaj jednadzbe, kao sto vidimo iz prilozene nam svakodnevice. To se zove desindustrijalizacija. Za razliku od deindustrijalizacije kod koje se smanjuje postotak industrije u GDP-u dok output raste, kod desindustrijalizacije se smanjuje output. Trganje kapitala. Mislim da sam u jednoj knjizi citao da upravo Hrvatska ima taj problem.

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s