Većina ljudi nije zadovoljna s time kako su „ispali“ na fotografiji (njih cca. 90%). To si nekako nisu oni, ne izgledaju si onako kako si inače izgledaju.
A kako si inače izgledaju? Onako kako se vide u ogledalu, a to nije onako kako ih mi drugi vidimo. U ogledalu vide svoju zrcalnu sliku koja lijevo prevodi u desno.
Nijedno lice nije potpuno simetrično; jedno nam je oko veće od drugog, češljamo se na jednu a ne na drugu stranu, smijemo se otvorenije na jednoj nego na drugoj strani, madež nam je na jednoj a nije na drugoj strani itd.
Ako vam nos felša 2 mm u lijevo onda ga vi cijeli život vidite da felša 2 mm u desno (naravno, u ogledalu), pa kada ga na fotografiji vidite da felša 2 mm u lijevo to je 4 mm lijevije od onoga na što ste navikli i to niste pravi vi.
Vlastite će vam fotografije izgledati puno bolje ako ih na računalu prebacite u njihovu zrcalnu sliku ili ako ih naprosto pogledate u ogledalu (iako ćete tada svima drugima izgledati čudno).
Vjerojatno ste doživjeli situaciju u kojoj s nekim gledate zajedničku fotografiju i mislite kako ste vi ispali loše, a ta druga osoba dobro. Kada joj to kažete ona uzvraća da ona izgleda loše, a vi dobro. Sada vam je jasno da tu nitko nikoga ne zavarava. Oboje to stvarno tako vidite, jer oboje sebe vidite „izvrnuto“ a onog drugog „kako treba“.
Ako još uvijek niste uvjereni pogledajte ove dvije Mona Lise i recite koja vam se ćini pravom.
To je gotovo sigurno lijeva jer ste nju nebrojeno puta vidjeli, za razliku od njene zrcalne slike na desnoj strani koja „nekako nije prava“.
P.S. Prijedlog fotografima: „Izvrnite“ portrete vaših klijenata i oni će biti zadovoljniji (vjerojatno ćete biti “bolji” fotograf od svih s kojima su do sada radili).
Šikin blog 
Ovaj fenomen izvrsno je iskorišten u romanu “After the funeral” Agathe Christie. Tko nije pročitao, svakako preporučujem. 😉